“Kako poticati dobrobit u odgojno-obrazovnom okružju u izazovnim vremenima?” tema je konferencije 5. Dani obrazovnih znanosti, koju organizira Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja. Riječ je o znanstvenom skupu koji će se održati 19. i 20. listopada na Visokom učilištu Algebra u Zagrebu, koji će okupiti domaće i međunarodne stručnjake i praktičare iz svih razina obrazovanja. O konferenciji, kojoj je cilj analizirati aktualno stanje u obrazovanju i iznjedriti prijedloge za unaprjeđenje i podignuti svijest o važnosti obrazovanja, tjednik Nacional je razgovarao s predsjednicom Programsko-organizacijskog odbora konferencije Ivom Odak, doktoricom sociologije, znanstvenom suradnicom Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, u kojem je i predstojnica Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja.

Iva Odak za Nacional govori zašto su školsko, obiteljsko i društveno okružje ključni za zdravi razvoj i formiranje identiteta mladog čovjeka, da škole moraju biti mjesta nulte tolerancije na nasilje te kako razvijati i jačati otpornost u kriznim vremenima. Ističe kako obrazovni sustav mora imati aktivnu ulogu u osiguravanju dobrobiti učenika, ali i svih zaposlenih u obrazovanju kako bi mladi ostajali u Hrvatskoj, a odgojno-obrazovni radnici bili zadovoljni i ostajali u sustavu odgoja i obrazovanja.

NACIONAL: Naglasili ste da su posljednjih godina rasprave o obrazovanju u znanstvenoj, stručnoj i široj zajednici sve češće usmjerene na osiguravanje i razvoj psihosocijalne dobrobiti i zadovoljstva svih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu. Što podrazumijevate pod pojmom dobrobiti i zašto je važno interdisciplinarno istraživanje dobrobiti u odgojno-obrazovnom, ali i širem društvenom okružju?

Dobrobit sudionika odgojno-obrazovnog procesa podrazumijeva psihološko, socijalno, emocionalno, kognitivno i fizičko funkcioniranje i kompetencije koje je potrebno njegovati i razvijati kako bi se ostvarilo psihičko i fizičko zdravlje te vodio ispunjen i sretan život. Obrazovne institucije na svim razinama, od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja do visokog obrazovanja, moraju imati aktivnu ulogu u osiguravanju dobrobiti učenika, studenata, ali i nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i drugih sudionika odgojno-obrazovnih procesa. Interdisciplinarna istraživanja su važna kako bi se istražila neka tema iz različitih perspektiva te kombiniranjem znanja iz različitih struka približilo rješenju nekog problema. U obrazovanju to, primjerice, znači pristupiti istraživanju dobrobiti kombiniranjem psihološke, sociološke, pedagoške, ekonomske ili neke druge perspektive, kako bi se objasnilo o čemu sve ovisi dobrobit i kako je povećati.

NACIONAL: Kako biste opisali trenutno stanje šireg društvenog okružja te kako i ono utječe na sudionike u odgojno-obrazovnom procesu?

Trenutno stanje u obrazovanju, pa tako i istraživanje dobrobiti, snažno je obilježeno razdobljem pandemije covida-19. Pandemija je predstavljala ogroman izazov za odgojno-obrazovni sustav. Obrazovno iskustvo i rad obilježio je nagli prijelaz na različite modele nastave na daljinu, digitalizaciju nastave, što je zahtijevalo značajnu i brzu prilagodbu svih u sustavu. Uz pandemiju, potresi koji su pogodili dijelove Republike Hrvatske u istom razdoblju dodatno su poremetili rad odgojno-obrazovnih ustanova i utjecali na osjećaj sigurnosti i dobrobiti svih pogođenih. U međuvremenu smo suočeni i s drugim izazovima, koji uključuju ekonomsku neizvjesnost, migracije i ratna zbivanja. Sva navedena zbivanja uvelike su obilježila proteklo razdoblje i utjecala na dotad uvriježene načine funkcioniranja svih sudionika u obrazovnom sustavu. Na konferenciji ćemo upravo tim temama posvetiti pažnju kako bismo vidjeli kakve je to sve posljedice imalo po različite dionike odgojno-obrazovnih procesa. Jasno je da su ta zbivanja negativno utjecala na, primjerice, psiho-fizičko zdravlje i osjećaj sigurnosti, savladavanje obrazovnih sadržaja, ali su i djelovala na intenzivnije korištenje mogućnosti informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju. Pitanje je što možemo naučiti iz svih tih situacija i kako u budućnosti biti fleksibilniji i otporniji na različite izazove, kako osobno, tako i profesionalno, u obrazovnom sustavu, ali i šire.

NACIONAL: Koliko su školsko i obiteljsko okružje ključni za zdravi razvoj i formiranje identiteta mladog čovjeka?

Istraživanja pokazuju kako su okruženja koja ste naveli ključna za razvoj mladih ljudi. Obiteljsko okruženje važno je od najranije dobi, i u smislu zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba – egzistencijalnih potreba, potrebe za ljubavlju, sigurnosti, intelektualnih potreba, potreba za prihvaćanjem, ali i onih povezanih s postignućem, znači poticajnim okruženjem za razvoj potencijala mladih ljudi. Budući da ne odrastaju svi mladi u jednakim obiteljskim uvjetima, već dolaze iz obitelji različitog materijalnog, socijalnog, obrazovnog, kulturnog statusa, pa i psihološkog konteksta, ključna je uloga škole u osiguravanju jednakih prilika i mogućnosti za djecu različitog socijalnog porijekla. To znači dodatno pružiti podršku onima kojima je potrebna, takozvanim ranjivim ili podzastupljenim skupinama učenika ili studenata u obrazovanju, s idejom da obrazovno okruženje treba doprinositi ostvarenju društvene pravde, a ne pojačavanju postojećih društvenih razlika i nejednakosti. Ako je javno obrazovanje kvalitetno, ono koristi i učenicima privilegiranog i manje privilegiranog porijekla, budući da tek tada mogu doći do izražaja individualne sposobnosti i afiniteti učenika, a ne ograničavajuće životne okolnosti nekih mladih ljudi. Kvalitetan obrazovni sustav počiva na stručnim, zadovoljnim i cijenjenim odgojno-obrazovnim radnicima, pametnom obrazovnom sadržaju i sustavu vrednovanja te dobrom materijalnom opskrbljenošću obrazovnih institucija. Tek tada mladi ljudi mogu školsko okruženje iskoristiti za pozitivan razvoj, a ne doživljavati ga kao izvor stresa kojeg se jedva čekaju riješiti.

NACIONAL: Zahvaljujući istupima pojedinaca, prvenstveno roditelja, svjedočimo vršnjačkom nasilju u školama, ali i pokušajima da se ono relativizira, prikriva ili čak negira. Nasilje nije dio odrastanja, zašto ga naše društvo tolerira?

Vršnjačko nasilje je problem i ne treba zaboraviti da nasilje, osim fizičkog obuhvaća i verbalno nasilje, socijalno isključivanje i nasilje preko interneta. Škole moraju biti mjesta nulte tolerancije na nasilje, a pokušaji prikrivanja pokazuju da postoji svijest o tome da nasilje ipak nije prihvatljivo, ali pristup problemu prikrivanjem je, naravno, pogrešan. Ključna je važnost kontinuirane primjene i unaprjeđivanja preventivnih programa u školama i jačanja socijalnih i emocionalnih kompetencija u obrazovanju, kako za djecu, tako i za odgojno-obrazovne radnike. Škole u kojima postoji kultura dijaloga, rješavanja problema, otvorenog razgovora i načela preuzimanja odgovornosti za vlastito ponašanje je važan element pristupa problemu, ali i djeca i odgojno-obrazovni radnici moraju biti zaštićeni od nasilja formalnim procedurama i sankcijama za nasilnike. Za puno toga u našem društvu, pa tako i za problem nasilja, nema posljedica i stvari se rješavaju neformalnim putem, što je dugoročno izrazito štetno. S najviše razine je potrebno poslati poruku da se čuvaju škole, radnici i djeca, a da se nasilje ne tolerira i povlači za sobom ozbiljne posljedice. Rješavanje problema nasilja također spada u jačanje dobrobiti u odgojno-obrazovnom okružju kako bismo sačuvali djecu i sve koji rade u obrazovanju.

NACIONAL: Kada je riječ o učiteljima i nastavnicima, nameće se niz pitanja. Kakav je danas društveni status učitelja i nastavnika, kakva je perspektiva njihove profesije, kako osnažiti učitelje i nastavnike da se odupru vanjskim pritiscima te što učiniti da se privuku i zadrže najbolji u sustavu?

Mislim da smo svi svjesni da je društveni status učitelja i nastavnika, kao i svih odgojno-obrazovnih radnika u Hrvatskoj, neprihvatljivo nizak, budući da se radi o osobama koji imaju važnu ulogu u životu mladih ljudi i formiranju njihove budućnosti i posredno, budućnosti cijele zemlje. Stoga se u posljednje vrijeme o učiteljskoj profesiji uglavnom govori kao o vrlo važnoj, ali podcijenjenoj profesiji koja se suočava sa sve složenijim zahtjevima što ih pred učitelje i nastavnike postavljaju društvo, politika, roditelji, ali i sami učenici. Od učitelja i nastavnika se očekuje neprestano inoviranje rada i hvatanje koraka s najsuvremenijim pristupima odgoju i obrazovanju, pa se njihova profesionalna uloga stalno proširuje novim zadaćama. Uz to, pandemija covida-19 donijela je u odgojno-obrazovni sustav jedan od najvećih izazova u povijesti javnog obrazovanja. Značajne promjene u organizaciji škole, uspostavljanje različitih modela nastave na daljinu i hibridnih oblika nastave za većinu su učitelja i nastavnika predstavljali dotad neviđeni profesionalni izazov koji je uključivao mnogo novog učenja i zahtijevao veliku snalažljivost, posvećenost i predanost poslu. Istodobno, sami učitelji i nastavnici u školama doživljavaju svoj profesionalni položaj i društveni ugled vrlo niskim, što predstavlja veliki izazov vezan uz privlačenje i zadržavanje kvalificiranih učitelja i drugih odgojno-obrazovnih stručnjaka u školama. Stoga će na našoj konferenciji biti održan okrugli stol čija je tema ”Otpornost i profesionalna dobrobit učitelja i nastavnika u izazovnim vremenima”. Ovim okruglom stolom pokušat će se, na temelju postojećih istraživanja te znanstvene i praktične ekspertize, razmotriti trenutni položaj i perspektiva učiteljske profesije u Hrvatskoj. Nastojat će se osvijetliti sustavni, školski i osobni čimbenici koji doprinose ili narušavaju profesionalnu dobrobit učitelja i nastavnika te ponuditi različita viđenja o tome kako osnažiti njihovu otpornost te ih podržati u profesionalnom razvoju.

‘S najviše razine je potrebno poslati poruku da se čuvaju škole, radnici i djeca, a da se nasilje ne tolerira i povlači za sobom ozbiljne posljedice’, rekla je Iva Odak Nacionalu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako i koliko na obrazovni sustav utječe nezadovoljstvo učitelja i profesora koje je, između ostalog, uzrokovano i njihovim niskim primanjima.

Nema dobrog obrazovnog sustava bez zadovoljstva onih koji su njegovi ključni dionici. Na sreću, istraživanja pokazuju da velik dio učitelja i nastavnika u Hrvatskoj još uvijek pokreće entuzijazam i ljubav prema svom poslu, a to treba cijeniti i na tome graditi pozitivne promjene u obrazovanju. Izvješće koje su upravo objavili kolege Jokić, Ristić Dedić, Šimon i Peharda nastalo temeljem rezultata znanstvenog projekta „Promjene u organizaciji procesa odgoja i obrazovanja uzrokovane COVID-19 pandemijom“ s 3634 učiteljica/a i nastavnica/ka iz 159 osnovnih i srednjih škola ukazuje na potrebu osvještavanja složenosti rada učitelja te podizanja njihova društvenog statusa. Istraživanje pokazuje kako učitelji i nastavnici doživljavaju svoj društveni status u Republici Hrvatskoj izrazito nepovoljnim. Također, zaposleni u osnovnim i srednjim školama doživljavaju vlastiti posao izrazito zahtjevnijim u usporedbi s razdobljem prije pandemije. Nezadovoljstvo plaćom izražava skoro 70 posto učitelja i nastavnika uzorka osnovnih i srednjih škola. Međutim, na tragu prethodno rečenog, istraživanje je pokazalo i da učitelji i nastavnici u Hrvatskoj iskazuju visoku razinu zadovoljstva poslom. Većina učitelja i nastavnika i dalje uživa u svom radu te ih posao ispunjava. Vrijeme je da društvo prepozna važnost rada odgojno-obrazovnih radnika i poduzme korake prema podizanju njihova društvenog statusa.

NACIONAL: Zašto se muškarci rjeđe odlučuju za ovu profesiju?

Rodna dimenzija odabira učiteljskog studija i profesije zanimljiva je tema o kojoj će također biti riječi na konferenciji, i to u sklopu Simpozija u čast profesorici Vlasti Vizek Vidović, koja je dala velik doprinos istraživanjima učiteljica i učitelja u hrvatskim školama. Na simpoziju ”Razvoj učiteljskog identiteta u Hrvatskoj” govorit će se o rodnim razlikama u motivaciji za odabir nastavničke profesije i mogućim razlozima zbog kojih muškarci u manjoj mjeri biraju ovu profesiju, zatim o ulozi ličnosti u nastavničkoj profesiji i dobrobiti kod učitelja početnika, ulozi motivacije u radnom angažmanu učitelja početnika te doživljaju stresa kod učitelja početnika. Pitanje je koliko okolina, obiteljska, školska ili šira društvena okolina, potiče dječake i muškarce da izaberu npr. odgojiteljska i učiteljska zanimanja. Bilo bi dobro da djeca u odgoju i obrazovanju vide i žene i muškarce, baš kao što ih vide i u društvu.

NACIONAL: Znači li to da sastav onih koji sudjeluju u obrazovnom procesu mora biti sličan sastavu društva u cjelini?

To se također odnosi na zastupljenost različitih rodnih, etničkih, manjinskih i društvenih identiteta među odgojno-obrazovnim radnicima, ali i na sastav učeničkog ili studentskog tijela. Pohađaju li vrtiće u Hrvatskoj djeca roditelja niskog socioekonomskog statusa ili ruralnog porijekla u sličnoj mjeri kao i ona imućnijih roditelja ili onih iz urbanih sredina? Studiraju li djeca manje obrazovanih roditelja i pripadnici različitih manjina, primjerice romske manjine? Ideja je da sastav onih koji sudjeluju u obrazovnom procesu bude sličan sastavu društva u cjelini, a ne da su neke skupine iz njega sustavno izostavljene. Ako su izostavljene ili slabo zastupljene, kao na primjer muškarci u odgajateljskim ili učiteljskim profesijama, ili žene u STEM području, možemo govoriti o odgovornosti društva za tu pojavu i načinima kako to promijeniti. I obrazovanje i društvo treba uključivost i različitost, a ne isključivanje i sužavanje.

NACIONAL: Na konferenciji će biti održano nekoliko plenarnih predavanja. Jedno od njih tiče se sreće i ostvarenja pravednosti u obrazovanju. Na kakvu se sreću misli?

Tako je, na konferenciji će biti predstavljena i međunarodna istraživanja i inozemni stručnjaci i stručnjakinje, kako bismo dobili uvid u to što se dešava s obrazovanjem u okolnim zemljama te na široj međunarodnoj razini. Pandemija je pojava koja je pogodila sve države i kontinente i treba vidjeti što možemo naučiti iz tuđih iskustava i kako možemo biti bolje spremni za sve moguće krize. Čast nam je da će nam se ove godine pridružiti cijenjene međunarodne stručnjakinje iz područja obrazovanja. Čut ćemo izlaganje profesorice Jelene Vranješević sa Sveučilišta u Beogradu pod nazivom ”Koje je boje sreća – što kaže pravednost?”. Ovo izlaganje je potaknuto istraživanjem provedenim u Srbiji 2019. godine, u kojem su sudjelovala djeca uzrasta od 5 do 7 godina iz romske i opće populacije. Na osnovu toga, postavlja se pitanja jesu li su nam ciljevi i ishodi obrazovanja sretni, obrazuju li i odgajaju škole sretnu ili nesretnu djecu i o čemu to ovisi. Na predavanju će se pokušati odgovoriti na pitanje kako se definira sreća, u kakvom su odnosu sreća i društvena (ne)jednakost, a u izlaganju će biti diskutirani i načini na koje je moguće graditi pravednije i sretnije obrazovanje za svu djecu.

NACIONAL: Što možemo reći o otpornosti i psihološkim odgovorima na pandemiju u području obrazovanja iz stranih iskustava? Kako izvući neke lekcije za Hrvatsku jer su predavačice inozemne stručnjakinje?

Drugo plenarno predavanje održat će profesorica Linda Liebenberg sa Sveučilište Dalhousie u Kanadi. Naziv njenog predavanja je ”Uloga škola u povećavanju resursa za jačanje otpornosti djece i adolescenata u teškim vremenima”. Ona će ponuditi pregled aktualnih shvaćanja otpornosti i istraživačkih nalaza o otpornosti, a u vezi s djecom i adolescentima. Naglasit će se uloga škola, uključujući i njihovih fizičkih prostora te podrške koju škole nude u podupiranju dobrobiti djece i adolescenata, osobito u izazovnim vremenima. Treće plenarno predavanje održat će docentica Ana Kozina s Pedagoškog instituta u Ljubljani. Naziv njenog predavanja je ”Psihološki odgovor na pandemiju COVID-19 u Sloveniji: Uloga socijalnih i emocionalnih kompetencija”. Ona će iznijeti iskustva s pandemijom u Sloveniji i govoriti o tome što utječe na uspješniji psihološki odgovor odraslih i mladih upravo u vrijeme povećanog stresa povezanog s pandemijom. Njeno predavanje naglašava važnost podrške razvoju socijalnih i emocionalnih kompetencija u obrazovanju. Sve tri izlagačice dotiču perspektivu dobrobiti u obrazovanju, na koju se fokusiramo kako bismo se konstruktivno nosili sa svime što nas je snašlo i kako bismo pokušali poboljšati obrazovanje za sve koji u njemu sudjeluju, bilo kao polaznici, kao roditelji, ili kao odgojno-obrazovni radnici.

NACIONAL: Kako ocjenjujete dosadašnje obrazovne politike i njihove kreatore?

Obrazovna politika kroz godine oscilira u željama i mogućnostima za korjenite, a ne samo površinske promjene, i nakon započete cjelovite kurikularne reforme obrazovanja 2015. godine, nisu dovršeni supstancijalni procesi koji bi drastičnije promijenili sustav. Svima bi nam trebalo biti u interesu da se održe dobri temelji i ljudski potencijali koje naš obrazovni sustav ima, jer bez dobrog obrazovanja kao zemlja nemamo budućnosti. To se i vidi po brojnim slučajevima mladih ljudi koji odlaze van na fakultete ili aspiriraju na život u inozemstvu. Obrazovni sustav mora imati aktivnu ulogu u osiguravanju dobrobiti učenika, ali i svih zaposlenih u obrazovanju, kako bi mladi ostajali u Hrvatskoj, a odgojno-obrazovni radnici bili zadovoljni i ostajali u sustavu odgoja i obrazovanja.