Objavljeno u Nacionalu br. 1015, 06. listopad 2017.

Iva Kvakić, zastupnica stranke Za grad u Skupštini Grada Zagreba, za Nacional je otkrila zašto je razočarana funkcioniranjem Skupštine Grada te zašto joj je mogućnost da Zlatko Hasanbegović upravlja zagrebačkom kulturom zastrašujuća

Osim bloga koji ovih dana piše Ivica Todorić, još je jedan u posljednje vrijeme privukao značajnu pozornost javnosti: blog Ive Kvakić, 31-godišnje zastupnice stranke Za GRAD u Skupštini grada Zagreba. Ona redovito opisuje svoja iskustva sa sjednica Odbora i Skupštine grada. U svojim tekstovima redovito se kritički osvrće na funkcioniranje Skupštine, donošenje odluka po stranačkoj direktivi, a rado proziva i kolege zastupnike zbog nerada, neodgovornosti i nedostatka ikakva interesa za građane i grad.

TAKO JE U JEDNOM BLOGU NAPISALA: “U srijedu i četvrtak, 20. i 21. rujna, održane su sjednice mojih skupštinskih odbora: Odbora za mjesnu samoupravu i Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo. Na oba odbora raspravljalo se o nekim od najvažnijih tema nadolazeće skupštine 28. rujna – razvojnoj strategiji grada Zagreba do 2020., polugodišnjem izvršenju proračuna te prostornom planu grada Zagreba. Dok je sjednica Odbora za poljoprivredu trajala punih 13 minuta jer sam samo ja sudjelovala u raspravi (ukratko ponovivši primjedbe prethodnog dana), sjednica Odbora za mjesnu samoupravu trajala je nešto duže jer sam ‘drugim članovima oduzimala vrijeme svojim pitanjima i raspravama’, kako me opomenula gospođa kolegica Ana Stavljenić Rukavina. Srijeda je, 11:30 je sati, pojavilo se troje od pet članova – Saša Molan (predsjednik), Ana Stavljenić Rukavina i ja. Drago Prgomet je bio fashionably late i uletio negdje pri kraju, taman da se zabilježi kao prisutan…” (…) Vrhunac apsurda odbora (opet) mi je na samom kraju priuštila gđa. Ana Stavljenić Rukavina. Naime, gospođa kolegica (jer ju navodno samo kolegica zbog godina ne smijem zvati) je iskoristila par svojih dragocjenih minuta nakon zaključenja odbora kako bi me upozorila na neprimjerenost mojih pitanja i potrebama za raspravom o točkama dnevnog reda jer, citiram, ‘neki članovi odbora dolaze pripremljeni i imaju drugog posla’. Ona se naime dugo priprema za šutnju i pravovremeno dizanje ruke (kad predsjednik pita tko je za). Gospođa kolegica koja je u dvije sjednice odbora raspravljala točno jedanput (također da mene upozori na gubljenje vremena 🙂 možda se jako žuri na svoj stalni posao – penziju”.

Iva Kvakić za Nacional je rekla kako je blog odlučila pisati da pokaže kako bi političari trebali funkcionirati i koja je njihova uloga u društvu, a dio toga je konstantno i transparentno izvještavanje. Osim što piše blog, najavila je da će uskoro početi raditi i tzv. crowd-sourcing, putem newslettera obavještavat će građane unaprijed o točkama dnevnog reda Skupštine grada, tako da će svi moći iznositi svoje prijedloge i komentare na pojedine točke dnevnog reda. “Iako je moguće na službenim stranicama grada pronaći informacije o točkama dnevnog reda, mnogi to ne znaju. Cilj nam je potaknuti dijalog, uključiti građane da daju svoje prijedloge jer što nas više sudjeluje u donošenju odluka, bit će bolje za grad”, objasnila je Iva Kvakić.

REKLA JE I KAKO JE RAZOČARANA NAČINOM KAKO SKUPŠTINA FUNKCIONIRA. Prije toga bila je gradska vijećnica u Vijeću Gradske četvrti Trnje i kaže kako je još od tamo prati reputacija ‘’dosadne osobe koja stalno postavlja pitanja’’. “Jasno mi je da ponekad uzalud propitkujem ono što je većina već unaprijed dogovorila. Ali smatram da je moralno nedogovorno samo doći na sjednicu i dizati ruke”, rekla je Iva Kvakić.

U svom blogu kritički se osvrnula na Razvojnu strategija grada Zagreba do 2020.: “Iskrene čestitke na prepisivanju Statuta. Moja glavna kritika ovoj strategiji iz aspekta mjesne samouprave odnosila se na činjenicu da decentralizirani razvoj grada i strategija razvoja gradskih četvrti nisu izdvojeni kao zasebne teme za analizu i planiranje. Primjerice, jeste li znali da je gradska četvrt Sesvete peti najveći grad u Hrvatskoj? Red veličine Osijeka i Zadra. Ipak, nemaju svoj OIB ni žiro račun, nego sve mora proći centralnu kasu i birokraciju.”

Za Nacional je rekla kako je taj dokument najobičniji popis želja. Smatra da nema sadržaja iz kojeg bi se dalo zaključiti da je netko ozbiljno razmišljao i promišljao o strategiji. Vjeruje da su taj dokument napravili samo zato što to nalaže zakon.

RANIJE JE NA BLOGU, ali i u Skupštini skrenula pozornost na netransparentno trošenje proračunskog novca, komentiravši Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna za 2016.: “Poznavajući našu gradsku upravu i njihove standarde transparentnosti, odlučila sam posvetiti nekoliko sati detaljnijem kopanju po stotinama stranica izvještaja koje su nam dostavili te ih usporedila s aktima dodjele sredstava, i na kraju uz izvještaje provela par dana. 🙂 Naime u svim tim stotinama stranica nemoguće je naći milijune koje su dodijeljeni po principu koji ću za potrebe bloga, a u nedostatku adekvatnijeg termina nazvati principom ‘halo di su pare?’. To ni ne bi bilo toliko problematično kada bismo na kraju godine mogli jasno vidjeti tko je sve te pare dobio na ‘halo’ i na to upozoriti – ali s trenutnim sistemom izvještavanja to jednostavno nije moguće (vjerojatno zato što to izvjestitelju nije u interesu)”, napisala je Iva Kvakić.

Pojasnila je da u Zagrebu postoje dva načina financiranja, prvi je putem poziva ili javnog natječaja, a drugi se obavlja pod nazivom Tekuće donacije o kojima odlučuje gradonačelnik. Prvi je transparentan, a smatra da drugi nije. “Neki mali projekt, primjerice u Črnomercu, dobije 70.000 kuna i vidi se na što je potrošen novac, a s druge strane o milijun i pol kuna koje je dobio Winter festival ne zna se ništa. To se kosi i sa Zakonom o pravu na pristupu informacijama. Oni se pravdaju da se mogu pronaći te informacije na internetskoj stranici pod aktima gradonačelnika, ali to je tako napravljeno da bi nekoga morali zaposliti na pola radnog vremena da prati što se sve radi. U prvom koraku pokušat ću shvatiti te podatke pa onda u Excel tablici napraviti da oni budu pregledniji”, rekla je Iva Kvakić.

Stranka Za GRAD dobila je jednog predstavnika u Skupštini nakon prošlih lokalnih izbora i zajedničkog nastupa u koaliciji sa strankama Zagreb je NAŠ!, Nova ljevica, ORaH i Radnička fronta. Zajedno su osvojili četiri mandata i jedino ORaH nije dobio svog zastupnika u Skupštini.

ZA NACIONAL JE OPISALA svoj dojam funkcioniranja pozicije sastavljene od Bandićeve Stranke rada i solidarnosti, HDZ-a i Nezavisnih za Hrvatsku Brune Esih. Ona smatra da su HDZ i NZH dobili što su htjeli, ali da Bandić nije zadovoljan situacijom. “To će trajati sve dok Bandić ne uspije nekoga drugog kupiti, a tu najviše šanse ima s HSLS-om jer je s njima već surađivao. Jedino ako Darinko Kosor ne želi iznevjeriti Sandru Švaljek kao koalicijskog partnera. Vjerujem da Sandra Švaljek neće surađivati s Bandićem, s obzirom na razmirice iz prošlosti”, rekla je Iva Kvakić.

Stranka Za GRAD javno je negodovala kada je Zlatko Hasanbegović, sada član NZH, bio ministar kulture. Sada je postao jedan od najutjecajnijih ljudi za kulturu u Zagrebu, a naša sugovornica smatra to zastrašujućim. “Hasanbegović može napraviti puno štete. Zastrašujuće je da takav čovjek upravlja kulturom. Nije mi jasan, ne znam što ga duboko psihički proganja da se obračunava s ‘komunistima’. Jedan radikalno desno orijentiran čovjek, revizionist, dobit će vlast nad ustanovama i programima u kulturi glavnog grada Hrvatske. Nadam se da će se razviti paralelni sustav kulture koji će raditi na normalnim stvarima”, ispričala je Iva Kvakić.

Iako smatraju da je Hasanbegović, Bruna Esih i njihova stranka opasni, rekla je kako se nitko iz koalicije ne bi zbog njihova uklanjanja udružio s Bandićem. Smatra da je to nemoguće jer vjeruju kako je Bandić svojom vladavinom uništio Zagreb. “To bi značilo da se slažemo s njegovim načinom funkcioniranja koji se temelji na ‘kumovima’, namještanjima, korupciji i svemu nama neprihvatljivom”, rekla je Iva Kvakić.

OVA MLADA POLITIČARKA IMA DVA MAGISTERIJA, jedan iz Japana, drugi iz Njemačke. Govori dva strana jezika, engleski i francuski. Ima i više od sedam godina radnog iskustva u međunarodnim zakladama i organizacijama, pokretanju malog poduzeća, vođenju projekata i organizaciji festivala. Volonterski je radila za udruge i projekte poput Sindikata biciklista, Inicijative Glasam protiv, Hrvatska može bolje i stranke Za GRAD. Trenutno osim u Skupštini, radi u zadruzi koja pokreće prvu Etičnu banku u Hrvatskoj. “Mislim da će ona radikalno promijeniti poslovanje u Hrvatskoj. Našem društvu nedostaje povjerenja i potrebne su ovakve stvari jer nisu svi tu samo da te opljačkaju i unište”, rekla je Iva Kvakić i dodala kako je banka već trebala poslovati, ali su naišli na nepredviđene prepreke koje je postavila Hrvatske narodne banke.

Osvrnula se na viziju i misiju stranke Za GRAD koju je s drugom pokretačima osnovala 2013. godine. Rekla je da su stranku osnovali jer su htjeli prkositi svemu što im se nije sviđalo u gradu. “Cilj nam je potaknuti ljude da se uključe u politički život barem kao aktivni promatrači. Ljudi su premalo uključeni, a najglasniji su oni koji se bave nebitnim povijesnim pitanjima. Nikad neću zaboraviti raspravu o skidanju ploče Trga maršala Tita u Zagrebu. Bilo mi je neugodno što sam prisutna, što sam dio te ekipe koja dolazi na sjednice u skupim autima, a sutra će se vratiti na svoj dobro plaćeni posao u Holdingu ili neku sličnu ustanovu. Oni imaju luksuz da raspravljaju o nekoj ploči i priči iz polovice prošlog stoljeća. Nije mi bilo jasno da ih nije sram. Njima je to bila predstava u kojoj su sami sebi bili dovoljni, a skoro svi sudjelovali su u raspravi. Kad je to završilo, onda su glasali da se za sve druge točke dnevnog reda glasa zajedno. Već je bila ponoć, odradili su svoj show i htjeli su poći kući, a bilo je još nekoliko važnih točaka o kojima se trebalo raspravljati. Mi koji smo htjeli o tome raspravljati nismo mogli jer su nas preglasali”, ispričala je Iva Kvakić.

REKLA JE KAKO U STRANCI I KOALICIJI SVI DIJELE ANTIFAŠISTIČKI SVJETONAZOR. Micanje Titova imena s trga u Zagrebu doživljava kao simbol revizionizma i neoustaštva i zbog toga su bili protiv te odluke. “Nisam titoist i ne zamaram se s time. Bila sam mala i kad je bio Domovinski rat i nemam emotivne reakcije na njega. Ali mi smeta što ljudi koji iskazuju snažne emocije o Domovinskom ratu najčešće promoviraju i diskriminaciju, zabrane i sve one stvari za koje smatram da im nije mjesto u 21. stoljeću. Naš je cilj postići to da svi normalno žive u ovoj zemlji”, zaključila je Iva Kvakić.