Iva Hraste Sočo, trenutačna posebna savjetnica Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture i medija, već se neko vrijeme spominje kao najizglednija kandidatkinja za novu intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U intervjuu za Nacional napominje da o svojoj kandidaturi nije još donijela konačnu odluku, a osvrnula se i na odnos s Dubravkom Vrgoč, trenutačnom intendanticom, i svoju ulogu u Kazališnom vijeću te nacionalne kuće te pojasnila svoj odnos s bivšim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem, koji ju je bio postavio za pomoćnicu.

Prije nego što je 2016. ušla u visoku politiku, Iva Hraste Sočo bila je diplomatkinja, i to nakon uspješne karijere operne pjevačice. Rođena je 1967., a 1989. diplomirala je solo-pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Nade Puttar Gold. Debitirala je 1986. u HNK u Zagrebu već na prvoj godini studija, a 1989. primljena je u stalni angažman Opere HNK Zagreb, kao jedna od najmlađih solistica u njenoj povijesti. U diplomatsku službu stupila je 2004., a 2009. zaposlila se u Ministarstvu kulture i medija. Na posljednjim lokalnim izborima Iva Hraste Sočo bila je kandidatkinja HDZ-a, odnosno Davora Filipovića, za zamjenicu gradonačelnika, pa je i zastupnica te stranke u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

NACIONAL: Vaše ime kao najizglednije za kandidatkinju za novu intendanticu HNK u Zagrebu mnoge je iznenadilo. Do tada se govorilo o Marinu Blaževiću kao ministričinu favoritu, no zbog svoje bliske suradnje s Oliverom Frljićem nije prihvatljiv dijelu članova HDZ-a pa je navodno i sam premijer Plenković morao intervenirati te se moglo čuti da je odabrao vas, što je Nacional prvi objavio. Je li to tako bilo, kako je došlo do toga da premijer želi baš vas?

Drago mi je što iskazujete interes te što nakon nekoliko članaka koji su se bavili ovom temom i ja mogu nešto reći. U Nacionalu sam pročitala da sam premijerov izbor za intendanticu, no i prije toga sam dobivala pozive kao i molbe od kolega da se kandidiram, kako iz HNK tako i šire. S premijerom nisam razgovarala o kandidaturi za intendanticu HNK u Zagrebu, što ne bih ni očekivala jer se radi o natječajnom postupku sa zadanom zakonskom procedurom. Premijer Plenković iskazivao je u nekim situacijama pozitivno mišljenje o mojim kompetencijama u kulturi, no nije se doticao teme koju spominjete. Što se tiče ministrice Obuljen Koržinek, naravno da sam, s obzirom na to da sam bila njena dugogodišnja pomoćnica, između ostalog i za područje kazališne umjetnosti, kao i posebna savjetnica, s njom učestalo raspravljala o HNK-u i svim temama povezanim s tom kućom. Tražila je moje mišljenje o aktualnoj situaciji i promišljanja vezano uz natječaj za intendanta, ali nije me „pozvala“ da se kandidiram za intendanticu HNK-a u Zagrebu.

NACIONAL: Hoćete li se kandidirati za intendanticu HNK-a u Zagrebu?

Prije nego što odgovorim na vaše pitanje, htjela bih iskazati kako mi imponira što se moje ime spominje u kontekstu izbora intendantice HNK-a za sljedeće mandatno razdoblje. Radi se o odgovornoj vodećoj poziciji u kulturi koja ne podrazumijeva samo brigu o funkcioniranju najvećeg nacionalnog kazališta u Hrvatskoj, već se radi o stožernoj instituciji čije djelovanje utječe i na kreiranje hrvatskog kulturnog identiteta, ali i imidža kazališne umjetnosti i hrvatske kulture u međunarodnom okruženju. Upravo zbog tih razloga, osjećajući odgovornost za eventualno obavljanje dužnosti intendanta HNK-a u Zagrebu, kao i zbog moje osobne obiteljske i poslovne situacije, nisam još donijela definitivnu odluku o kandidaturi koja bi svakako promijenila moj profesionalni i privatni život. Naime, uz to što sam predstojnica Odsjeka produkcije na ADU-u, nositelj sam i izvodim nastavu na više kolegija na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji, mentoriram preddiplomske i diplomske radove i projekte studenata, bavim se produkcijom u izvedbenim umjetnostima – upravo je predstava „Dnevnik Anne Frank“ HNK u Varaždinu koju sam producirala osvojila Juditu za najbolju glazbenu predstavu na Splitskom ljetu – publiciram znanstvene i stručne radove…

NACIONAL: Upravo ste kao operna solistica 15 godina nastupali baš u HNK-u u Zagrebu, da biste nakon te karijere započeli diplomatsku, a danas predajete na Muzičkoj i dramskoj akademiji te ste posebna savjetnica ministrice. Kakav HNK vidite?

Debitirala sam u HNK-u u Zagrebu u ulozi Euridike u Gluckovoj operi „Orfej i Euridika“ s tek navršenih 19 godina, a s 21 već sam bila u stalnom angažmanu u tom kazalištu. Otpjevala sam 27 uloga sopranskog repertoara, nastupala u zemlji i inozemstvu. Svoje formativne godine kao umjetnica provela sam u zagrebačkoj Operi te mi je, i zbog toga, vrlo dobro poznat ustroj kuće kao i odnosi u njoj. Smatram da ova jedinstvena kazališna ustanova u Hrvatskoj ne predstavlja samo središnje mjesto hrvatskog glumišta već i hrvatske kulture uopće. Promišljanjem misije HNK-a u Zagrebu na višeslojan način odmičemo se od površne pretpostavke o instituciji koja ima zadatak uprizorenja dramskih, opernih i baletnih djela već se uočava njena kulturološka važnost na više razina. Ono postaje i opstaje ishodištem i mjestom susretanja ideja i njihove realizacije. Ne bježeći od karakteristika političnosti kazališta, ono je potrebno usmjeravati u propitivanje društvene zbilje, a ne u dnevno-politička događanja što smatram svojevrsnom manipulacijom umjetnošću.

HNK u Zagrebu vidim, na temelju svojih istraživanja koja su obuhvaćena u mojoj doktorskoj disertaciji i knjizi „Hrvatska – nacija kulture“, kao instituciju koja svojom međunarodnom pozicioniranošću može utjecati na imidž hrvatske kulture u Europi i svijetu. To se posebno odnosi na prostor srednje Europe, kako bi se kroz koprodukcijsku suradnju i gostovanja omogućilo spoznavanje vrijednosti hrvatske kazališne umjetnosti i njenih interpreta te metodom komparativne analize došlo do spoznaja o pripadanju istom civilizacijskom krugu.

NACIONAL: Mnogi vas smatraju odličnim izborom, ali uz vas se spominje i veliki minus – bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović postavio vas je za svoju pomoćnicu. U kakvim ste odnosima s njim? Također, navodi se činjenica da ste u karijeri bili pomoćnica čak troje ministara – Andree Zlatar Violić, Zlatka Hasanbegovića i Nine Obuljen Koržinek, kao i državna tajnica u mandatu Berislava Šipuša. Smatrate li vi to svojim minusom?

Hvala vam što ste mi postavili ovo pitanje i pružili priliku za demistifikaciju svega navedenog. Za početak, nisam bila pomoćnica ministrice Andree Zlatar Violić ni državna tajnica ministra Berislava Šipuša. U Ministarstvo kulture došla sam 2009. nakon povratka s diplomatskog mandata u Veleposlanstvu RH u Beču. Naime, tijekom četverogodišnjeg mandata u svojstvu savjetnice za kulturu, od 2005. do 2009., intenzivno sam na provedbi mnogobrojnih kulturnih projekata koji su u Austriji promovirali hrvatsku baštinu i suvremene kulturne i umjetničke dosege surađivala s tadašnjom državnom tajnicom, a sadašnjom ministricom koja je bila zadužena za međunarodnu suradnju u MK. Slijedom te suradnje, sporazumno sam iz MVP-a, po povratku iz Beča 2009., prešla u MK na radno mjesto načelnice Odjela za kazalište. Od 2015. radila sam na radnom mjestu šefa Kabineta ministra na kojem sam bila i kad je ministrom imenovan Zlatko Hasanbegović, kojeg sam upoznala kad je došao u Ministarstvo. Za obavljanje dužnosti pomoćnice za međunarodnu suradnju predložio me zbog mojih kompetencija u tom području koje sam stekla tijekom diplomatskog mandata, djelovanjem u kulturi i znanjem stranih jezika, a nakon njegova kratkog ministarskog mandata, ministrica Obuljen zadržala me na tom mjestu te mi proširila područje djelovanja, djelokrug Uprave, uz međunarodnu suradnju, i na područja kazališne, glazbene i vizualne umjetnosti, književnog stvaralaštva i inovativnih kulturnih praksi.

Nadam se da sam ovim objašnjenjem razjasnila sve misterije vezane uz taj period mog profesionalnog djelovanja.

NACIONAL: Da se zaista planirate kandidirati za intendanticu, počelo se pričati i zato što ste dali ostavku na mjesto članice u Kazališnom vijeću HNK-a u Zagrebu, zašto ste otišli s te pozicije?

Odluku o podnošenju ostavke na mjesto predstavnice Ministarstva kulture i medija u Kazališnom vijeću HNK-a u Zagrebu donijela sam zato što sam smatrala kako sam dovoljno pridonijela na tom mjestu, a nakon što mi je već neko vrijeme sazrijevala misao da bi bilo dobro da tu funkciju preuzme netko drugi.

NACIONAL: Upravo se tom vijeću više puta imputiralo da nije dobro odradilo posao vezan uz optužbe zaposlenika za mobbing koji navodno vrši trenutačna intendantica Dubravka Vrgoč, biste li se složili s time? Osjećate li da ste mogli više napraviti po tom pitanju?

Kazališno vijeće HNK u Zagrebu nema ingerencije upravnih vijeća, već sustavno prati izvršavanje programa te smo i u proteklom razdoblju tako radili, što je podrazumijevalo i traženje očitovanja intendantice članovima KV-a na temu koju spominjete. Postoje instance kako u Kazalištu tako i na drugim razinama koje se bave radno-pravnim odnosima u HNK-u u Zagrebu u prvom stupnju. Kao što znate, službene institucije koje istražuju takve slučajeve preuzele su razmatranje nekih pitanja vezano uz problematiku upravljanja HNK-om u Zagrebu, uključujući i optužbe za mobbing.

NACIONAL: Dugo godina bili ste u Kazališnom vijeću, kakvim vidite stanje u HNK-u u Zagrebu? Na računu je plus, ali je li samo to važno?

Ono što je u ovom trenutku od esencijalne važnosti jest uspostaviti povoljnu klimu u radnom okruženju svih ansambala kako bi se fokus mogao usmjeriti na umjetničke kreacije i izvedbe visoke produkcijske razine, a udaljiti od događanja u i oko HNK-a u Zagrebu koji devalviraju njegovu umjetničku i društvenu ulogu. Mislim da je upravljačku krizu koja je nedavno rezultirala nezadovoljstvom zamjetnog dijela ansambla, pogotovo u Operi, moguće rješavati uspostavljanjem konstantnog dijaloga kako bi se otvorenim i inkluzivnim pristupom došlo do standarda komunikacije primjerenog središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući kao predispoziciji za njen napredak. Ansambli – umjetnici i zaposlenici – HNK u Zagrebu temelj su prosperiteta Kazališta te postizanja njegove vidljivosti i relevantnosti. Intendanta vidim kao nekoga tko mora omogućiti uvjete rada i pozitivnu klimu u kolektivu, kako bi se zahtjevan posao zaposlenika odvijao što lakše, kako ljudi ne bi dolazili u tu zgradu s grčem u želucu nego se mogli posvetiti stvaranju umjetnosti. Umjetnički ljudski potencijali Kazališta su na vrlo visokoj profesionalnoj razini te slijedom toga smatram da HNK u Zagrebu treba vratiti umjetnicima, a odmaknuti od politikantstava svih vrsta.

NACIONAL: Znači li to da Dubravku Vrgoč ne vidite kao nekog tko može osigurati pozitivnu klimu u HNK u Zagrebu?

Ako mi dozvolite, ne bih dodatno komentirala.

NACIONAL: Kad smo kod situacije u zagrebačkom HNK-u, u intervjuu za Nacional Marin Blažević, trenutačni intendant riječkog HNK-a i jedan od kandidata za intendanta u Zagrebu, dosta je opširno govorio o financiranju zagrebačkog HNK-a i rekao da taj nacionalni teatar od države dobiva više od sva ostala četiri zajedno, a da ne opravdava taj novac. Slažete li se s tim?

HNK u Zagrebu ima, kao što znate, dva osnivača – Republiku Hrvatsku i Grad Zagreb. Samim time razlikuje se, pa i u financijskom tretmanu, prema osnivačkim pravima od ostalih nacionalnih i javnih kazališta. Pročitala sam intervju Marina Blaževića, on se referirao na programska sredstva i raspodjelu financiranja od Ministarstva kulture i medija te na poslovanje u 2020. HNK Ivana pl. Zajca i njegova uprava su se, čini se, dobro snašli u ovim pandemijskim okolnostima te producirali veći broj predstava u Operi i Baletu od HNK-a u Zagrebu. Također, kao osoba koja radi u kulturi i prati kulturna događanja 35 godina, uvijek sam se zalagala za povećanje proračuna za kulturu, i za javni i za nezavisni sektor, a ako bude mogućnosti povećanja sredstava za redovne programe ostalih nacionalnih kazališta iz sredstava državnog proračuna, bit će to na korist svima. Nadalje, smatram kako je nužna još uža suradnja između HNK-a u Zagrebu i ostalih kazališta jer ono po svom statusu ima svoja prava, ali i obaveze prema drugim sredinama u Hrvatskoj.

‘Ne poznajem gradonačelnika Tomaševića, no upoznala sam niz njegovih suradnika i s njima surađivala’. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Niste odgovorili na pitanje, a jedna od činjenica koju je iznio Blažević je i ta da gospođa Vrgoč kao višak prihoda na računu spominje novac dobiven za programska sredstva koja zbog pandemije nisu utrošena, ali nisu ni vraćena. Može li se taj novac „prebaciti“ u proračun za iduću godinu i tvrditi da je višak prihoda?

Sukladno zakonu, viškom se smatra samo vlastiti prihod odnosno donacije, ne sredstva koja se dodjeljuju iz proračuna. Programska sredstva koja nisu utrošena za 2020. odlukom osnivača prenamijenjena su u investicije za izgradnju druge scene u Adžijinoj ulici. Ako nastane obaveza u 2021., moguće je izvršiti plaćanje u sljedećoj proračunskoj godini.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Dubravkom Vrgoč? Smatrate li da dobro radi posao intendantice?

S Dubravkom Vrgoč sam u korektnim odnosima iako se nismo čule otkad ste objavili svoj prvi članak na ovu temu. Svatko u obavljanju svog posla ima svoje uspješne i manje uspješne faze i trenutke, no nije u mom karakteru da bilo koga javno kritiziram ili komentiram, a posebno ne potencijalne kandidate za intendanta za sljedeće mandatno razdoblje, i to netom prije raspisivanja natječaja.

NACIONAL: Ona će se, kako je potvrdila, kandidirati za treći mandat, a Marin Blažević odustat će od svoje kandidature ako se vi javite na natječaj. Čak je u Nacionalu rekao da ste razgovarali i da vas je želio predložiti kao ravnateljicu Opere, u slučaju da njegov program bude odabran kao najbolji. Biste li prihvatili?

Istina, Marin i ja smo razgovarali o ideji moje kandidature za ravnateljicu Opere. Ovdje moram reći da on nije bio jedini koji mi je nudio takvu funkciju u posljednje vrijeme, ista ponuda je došla s još jednog intendantskog mjesta. Očito ona konstrukcija o „političarki“ nije raširena među kolegama. Šalu na stranu, nisam, u tom momentu, bila definitivno odlučila hoću li se prihvatiti tog posla jer me zanima niz područja za koja posjedujem ekspertizu: kazalište, rad sa studentima, diplomacija…

NACIONAL: Ističe se i da ste bliska prijateljica, ne samo suradnica, ministrice Nine Obuljen Koržinek te da su vaši muževi navodno išli zajedno na jedno hodočašće u Španjolsku, pa se smatra da bi vaš izbor za intendanticu predstavljao eklatantan sukob interesa. Kako to komentirate?

Ministrica Obuljen Koržinek i ja poznajemo se dugi niz godina, u dobrim smo odnosima iako ne u kumskim. Kao što znate, kulturni krugovi u Hrvatskoj nisu preširoki i mi se svi manje više poznajemo. Moj muž Zrinko Sočo više je od 40 godina bio operni solist te prirodno pripadamo istom društvenom krugu kao i ministrica i njen suprug koji, također, djeluju u kulturi. Moj suprug i njegov prijatelj planirali su odlazak na spomenuto hodočašće u Španjolsku prije par godina, a Hrvoje Koržinek im se pridružio i s obzirom na to da znamo da hodočašća nisu turistička putovanja, ne trebam objašnjavati kontekst. Budući da sam tri godine bila ministričina pomoćnica, a to očito nije bio nikakav sukob interesa, ne vidim kakva bi razlika u smislu sukoba interesa bila ova potencijalna situacija.

NACIONAL: Natječaj za novog intendanta trebao bi se raspisati na telefonskoj sjednici Kazališnog vijeća 24. kolovoza. Jesu li taj i slični natječaji potrebni? To vas pitam zato što se sve češće može čuti da natječaji nemaju nekog smisla ako se u političkim krugovima počnu spominjati imena ljudi kojima se signalizira da je njihova kandidatura poželjna. Jesu li javni natječaji potrebni, s obzirom na to da politika ionako odlučuje o izboru?

Javni natječaji za ovakvu i slične funkcije u vodećim ustanovama u kulturi potrebni su jer kandidati, osim što prilažu dokaze o referencama iz svojih životopisa koje ih kvalificiraju za te pozicije, predstavljaju i program te obrazlažu smjernice svog budućeg djelovanja. Mislim da do licitiranja s imenima dolazi i zbog interesa javnosti, kao i medija, o potencijalnim kandidatima, gdje se ponovo naslanjam na tezu o relativno uskom kulturnom krugu u Hrvatskoj. Stručnost kandidata i njihova biografija moraju biti u kategoriji izvrsnosti i odgovarati zahtjevima natječaja kako bi osnivači koji su ipak reprezentanti određenih političkih struktura, mogli donijeti pravu odluku i izabrati najboljeg kandidata.

NACIONAL: Osim ministrice Nine Obuljen Koržinek, na odluku o izboru novog intendanta ili intendantice potpis mora staviti i gradonačelnik Tomislav Tomašević, u kakvim ste s njim odnosima? Koliko se može čuti, Možemo! neće imati problem ako ste vi u pitanju.

Osobno ne poznajem gradonačelnika Tomislava Tomaševića, no kroz godine djelovanja u kulturi i u akademskim krugovima upoznala sam niz njegovih sadašnjih suradnika i s njima surađivala.

NACIONAL: Pandemijska godina je iza nas, kultura je prošla loše, hoće li se oporaviti, kakva su vaša predviđanja?

Pandemija je razorno djelovala na područje kulture, posebno na područje izvedbenih umjetnosti. Sukladno studiji GESAC-a Rebuilding Europe. The cultural and creative economy before and after the COVID-19 crisis, iz siječnja 2021., najpogođenije područje unutar kulturnih i kreativnih industrija upravo su izvedbene umjetnosti koje su izgubile gotovo 90 posto prihoda u 2020. godini. Djelatnost kojoj su imanentni kontakt s publikom i životnost javne izvedbe, susreće se s izazovima koji su nezapamćeni u povijesti kazališne i glazbene umjetnosti. Nažalost, ne nazire se kraj pandemije te smo svi u sektoru kulture vrlo zabrinuti za budućnost. Ako krenemo od obrazovnog sustava na akademijama, u smislu nastavne produkcije, do kazališta i koncerata, potrebna je izuzetna kreativnost u osmišljavanju i provođenju produkcijskih procesa kako bi se djelatnost kako tako odvijala. Mislim da moramo dostići zadovoljavajuću razinu procijepljenosti jer to vidim kao jedini izlaz iz ove nezapamćene situacije. Upravo kao posljedica života u pandemiji i nemogućnosti živih izvedbi u formi na koju smo bili naviknuti, tijekom lockdowna iskristalizirali su se novi teatarski oblici koji omogućuju izvedbe putem novih tehnologija, odnosno nastajanje ponekih hibridnih formi u digitalnom okruženju. No budući da je ljudskom rodu u naravi velika mogućnost prilagodbe, vjerujem da će se i naša generacija znati prilagoditi novonastalim uvjetima te da će kazalište i kultura u cjelini opstati.