Najnovija kriza u odnosima između Srbije i Kosova izbila je zato što je kosovska vlada po načelu reciprociteta zabranila ulazak u zemlju srpskim vozilima ako imaju srpske registracijske oznake, a ne privremene tablice s oznakama Kosova. Aleksandar Vučić je to nazvao „pogromom Srba s Kosova koji neće dozvoliti“ i prijetio ultimatumom NATO-u, a Srbija je čak poslala avione i helikoptere na granicu s Kosovom. Krajem prošlog tjedna ipak je dogovoreno da od 4. listopada Beograd i Priština umjesto mijenjanja registracijskih tablica preko njih stave naljepnice. I dok se još činilo da se recentni spor između Kosova i Srbije neće tako lako razriješiti, razgovarali smo na Cresu s kosovskim filozofom i sociologom Isufom Berishom. On je na međunarodnom interdisciplinarnom simpoziju „Istok-Zapad: komparativna filozofija i svjetska situacija’’, održanom u sklopu 29. Dana Frane Petrića, predstavio svoju novu knjigu „Sjećanje, povijest, identitet“ u nakladi Hrvatskog filozofskog društva. Pokrovitelji manifestacije bili su predsjednik RH Zoran Milanović, Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH i Primorsko-goranska županija, a organizator Hrvatsko filozofsko društvo.

Isuf Berisha rođen je 1955. u Prugocu kod Prištine. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Sveučilištu u Prištini, a magistrirao i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je između ostalog kao profesor filozofije, novinar, kosovski povjerenik za medije i predsjednik Neovisne komisije za medije i predavač na Kosovskom institutu za novinarstvo i komunikaciju.

NACIONAL: Kako komentirate najnoviji predmet spora između Srbije i Kosova? Vlada li neka vrsta tihoga, produženog ratnog stanja na Kosovu?

Najprije bih rekao da je inzistiranje kosovske vlade na tome da se odnosi sa Srbijom baziraju na principima ravnopravnosti i reciprociteta načelno opravdano. U konkretnom slučaju, ako su građani Kosova, u cijelom ovom poslijeratnom periodu, svaki put pri ulasku u Srbiju morali skinuti sa svojih vozila kosovske tablice te staviti privremene srpske tablice za koje svaki put plaćaju pet eura, zašto onda ne bi i Kosovo odgovorilo istom mjerom u odnosu na građane Srbije? S druge pak strane, iako je kosovska vlada formalno imala opravdanje uspostaviti tu mjeru reciprociteta po tom pitanju upravo sada, imajući u vidu da je 15. rujna prestao vrijediti Bruxelleski sporazum o ovom pitanju, vjerujem da je kosovski premijer Kurti itekako kalkulirao i imao u vidu eventualni politički profit, odnosno utjecaj ove odluke na predizbornu kampanju i izborne rezultate njegove stranke u predstojećim lokalnim izborima sredinom ovog mjeseca. Sa srpske pak strane, Vučić je spremno iskoristio ovu situaciju koja je štoviše za njega izgleda dobrodošla, kako bi se u svoje predizborne svrhe još jednom predstavio kao neustrašivi, beskompromisni borac za obranu interesa Srbije i kosovskih Srba.

NACIONAL: „Srpski svet“ koji spominju srbijanski političari neki analitičari smatraju novim terminom za ideju Velike Srbije. Kako se promicanje takve zamisli odražava na formiranje identiteta na Kosovu, ali i na ukupne prilike u regiji?

Žalosno je što se u Srbiji nastavlja s recikliranjem ideja o Velikoj Srbiji. Mi znamo da je ta ideja, taj politički projekt bio uzrokom skoro svih ratova u ovom dijelu Europe tijekom prošlog stoljeća. Stoga, ova nova izdanja te ideje, ma kako pažljivo bila retuširana, neće donijeti ništa dobro ni Srbiji, ni ostalim Srbima izvan njezinih granica, a na žalost ni ostalim zemljama na ovim prostorima. Srbija, odnosno njezine političke, crkvene i kulturne elite morale bi shvatiti da je budućnost i dobrobit Srbije u miru, dobrim odnosima i suradnji sa svojim susjedima, a ne u politici sile, gomilanja oružja, pritiscima i podrivanju njihove stabilnosti i državnosti radi ostvarivanja suludih snova o nekakvoj Velikoj Srbiji. U odnosu na Kosovo, ova ideja ima dugu krvavu povijest. Danas pobornici ovih ideja u Srbiji, odnosno predstavnici njezine vlade, Srpske Pravoslavne Crkve, i dominantnog dijela kulturne elite odbijaju priznati realnost neovisnog Kosova. Posljedično oni negiraju i postojanje bilo kakvog kosovskog identiteta. Spomenute srpske elite bi morale shvatiti da se veličina jedne zemlje ili nacije ne sastoji u veličini zauzetih teritorija, armije, količini nagomilanog oružja i sličnom, nego u kulturnim, gospodarskim, znanstvenim, tehnološkim i ostalim civilizacijskim dostignućima.

NACIONAL: Smatrate li da će pregovori Beograda i Prištine koji traju od 2011. uroditi plodom u dogledno vrijeme? Kako tvrde neki izvori, iza kulisa tobožnjih pregovora razmatrala se je preraspodjela teritorija između Srbije i Albanije. Što bi prekrajanje granica među državama jugoistočne Europe značilo za identitet naroda u ovim krajevima i za mogućnost budućih međuetničkih sukoba?

Nezahvalno je prognozirati kada i kako će završiti sadašnji pregovori između Kosova i Srbije. Obje strane su se zabarikadirale na svojim pozicijama koje izgledaju nepomirljive. Vučić inzistira na tome da mora dobiti nešto zauzvrat da bi mogao prihvatiti neko kompromisno rješenje. Marti Ahtisaari je svojevremeno usporedio ovakvu poziciju sa stavom lopova koji je ukrao novčanik i koji inzistira na tome da mu se mora dati nešto zauzvrat da bi ga vratio. Država Kosovo pak smatra da je već učinila brojne bolne kompromise zbog Ahtisaarijeva plana čija je posljedica dugogodišnje problematično funkcioniranje kosovske države zbog redovitih blokada zakonskih i ostalih političkih inicijativa u parlamentu i vladi Kosova, što čini Vučićeva kosovska Srpska lista. Jedno se vrijeme Vučić nadao i radio je na tome da taj kompromis bude podjela Kosova po etničkim linijama. Međutim, ta je ideja, prema izvještajima medija, navodno skinuta s bruxelleskog pregovaračkog stola jer je u međuvremenu duboko kompromitirana. Svima je jasno da bi to značilo otvaranje Pandorine kutije, što bi imalo dugoročne i ozbiljne posljedice po stabilnost cijele naše regije, došlo bi do pojačanih lančanih međuetničkih tenzija i sukoba. Ne treba pak sumnjati da će Srbija tu opciju držati otvorenom te je reaktivirati ako joj se otvori diplomatski prostor za to. No ako je Srbiji zaista stalo do europskih integracija, onda će ona na kraju ipak morati pristati na kompromis nekog modaliteta priznavanja realnosti neovisnog Kosova. Imajući u vidu tu pretpostavku, moglo bi se prognozirati da će možda biti nekog napretka u bruxelleskim pregovorima nakon budućih izbora u Srbiji iduće godine. Što se pak tiče potencijalnih budućih međuetničkih sukoba, spomenute eventualne promjene granica, podjela prema etničkim linijama, nasilne razmjene stanovništva, sve bi to imalo direktne i bolne posljedice i na razini identiteta. Izmjene u opsegu i sadržaju društvenih entiteta neizostavno dovode i do izmjena u opsegu i sadržaju njihovih identiteta.

NACIONAL: Kakvim procjenjujete Albina Kurtija kao kosovskoga premijera i njegove sposobnosti za rješavanje budućih kriza?

Kurtijev populistički pokret pod nazivom Pokret Samoodređenje osnovan je i narastao je s jedne strane na širokom i dubokom socijalnom nezadovoljstvu većine građana Kosova zbog veoma teške poslijeratne ekonomske situacije. Naime, nije teško iskoristiti socijalno nezadovoljstvo u zemlji koja ima najveću stopu nezaposlenosti u Europi, a koja u nekim kategorijama stanovništva kao što su recimo žene i mladi prelazi 50 posto. S druge pak strane bilo je i sve većeg nezadovoljstva vladavinom UNMIK-a, privremene civilne uprave na Kosovu pod vodstvom UN-a. Ljudi su bili iziritirani i brojnim slučajevima korupcije u toj administraciji. Korupcija je naročito bila rasprostranjena u redovima novopečenih kosovskih političara koji su koristili svoju moć da bi se obogatili preko noći. Na kraju su došli i bolni kompromisi koje je međunarodna zajednica nametnula Kosovu u obliku Ahtisaarijeva paketa kao cijenu za podršku uvjetnoj neovisnosti Kosova. Kurti je veoma uspješno demagoški koristio sva ova nezadovoljstva da bi proširio podršku za svoju stranku te je na prošlim općim izborima dobio većinu i formirao vladu. Ali time za njega počinju pravi problemi jer sad on mora ispuniti silna obećanja o brzom razvoju ekonomije i zapošljavanjima, borbi protiv korupcije i nepotizma, a obećao je i da neće pristati na nove kompromise sa Srbijom čak i ako na tome inzistira takozvana međunarodna zajednica. Naime, i ovih nekoliko mjeseci otkako je preuzeo vlast bilo je dovoljno da građani Kosova, uključujući i dobar dio onih koji su glasali za njega, shvate da on nema nikakav čaroban štapić za brzo rješavanje ekonomskih i socijalnih problema. Neki pak njegovi ministri, koji bi se trebali boriti protiv korupcije, čim su dobili svoje mandate počeli su zapošljavati svoje ljude, a evo i prvih gorkih kompromisa u odnosu sa Srbijom koje su nametnule velike zapadne sile prilikom rješavanja najnovije krize na sjeveru Kosova.

‘Budući da sam svjestan identitetskog pluralizma, odnosno činjenice da svaki pojedinac ima više svojih identiteta, moj nacionalni albanski identitet ne isključuje moj kosovarski identitet kao građanina Kosova’, kaže Isuf Berisha. FOTO: Jan Defrančeski

NACIONAL: Koje sve perspektive kosovskog identiteta postoje na Kosovu i izvan njega, u odnosu na koga se definira i postavlja kosovski identitet prije 1999. i nakon te godine? Što točno znači da je identitet postao pomodni pojam u raspravama na Kosovu, kako pišete u svojoj novoj knjizi?

Prije 1999. na Kosovu a i šire u okviru bivše Jugoslavije dominantni su bili nacionalni i etnički identiteti. Kosovski ili kosovarski identitet prije rata je bio relativno pasivan. No nakon rata međunarodna je zajednica trebala jednu identitetsku platformu na kojoj će integrirati sve građane Kosova. S druge pak strane, u nesmetanoj poslijeratnoj kulturnoj, turističkoj i drugoj komunikaciji i suradnji s Albanijom, kosovski su Albanci otkrili da su oni za svoju ‘’braću’’ s one strane granice, odnosno Albance iz Albanije, najprije ‘’Kosovari’’, a tek zatim eventualno i članovi iste ‘’zamišljene zajednice’’ albanske nacije. Dakle, stvara se sociopolitički i kulturni kontekst u kojem se reaktivira do tada relativno pasivni kosovarski identitet s jedne strane kao teritorijalni identitet – što potiče UNMIK – a s druge strane kao subidentitet albanskog nacionalnog identiteta. Počela je zbog toga poslijeratna debata o kosovskom identitetu i njegovim odnosima prema nacionalnim, etničkim, religijskim i drugim identitetima unutar kosovskog društva. To onda privlači pažnju masovnih medija pa posljedično identitet postaje riječ koja je u modi i na Kosovu.

NACIONAL: Kakav je vaš identitet i kako vam on pomaže ili odmaže u razumijevanju kosovskoga identiteta?

Moj osobni identitet, kao i kod svih ljudi ili u najmanju ruku kao kod većine njih, višeslojan je te se ne može svoditi na moj nacionalni identitet. Recimo, ja imam brojne obiteljske identitete. S jedne strane sam suprug, pa otac svoje djece, a s druge pak strane sam sin svojih roditelja, brat svoje braće i svojih sestara. Uz to ja imam i svoj profesionalni identitet i svoj dobni identitet. Budući da sam svjestan ovog identitetskog pluralizma, odnosno činjenice da svaki pojedinac ima više svojih identiteta, moj nacionalni albanski identitet ne isključuje moj kosovarski identitet kao građanina Kosova.

NACIONAL: Jesmo li zasićeni identitetskim raspravama i pojmom identiteta ili je na djelu „tekuća modernost“, što je pojam velikog sociologa i filozofa Zygmunta Baumana, u kojoj je sve fluidno, proizvoljno, prolazno i čovjek se ni za što ne može uhvatiti pa identitet daje sigurnost?

Pojam identiteta je prilično problematičan. Danas postoji velika semantička konfuzija u akademskim i izvanakademskim područjima političkog i javnog života jer se ovaj pojam nekritički koristi za sve i svašta. Bilo je autora koji su čak tražili da se prestane s uporabom pojma identitet te da se umjesto njega koriste drugi pojmovi koji su adekvatniji i precizniji za određena pitanja specifičnih društvenih znanosti. S druge pak strane širom svijeta su veoma prisutne raznorazne politike identiteta.

Naravno, mi ne možemo zabraniti uporabu pojma identiteta. Njegov duh, kao što je rečeno, odavno je pobjegao iz boce te izgleda nema načina da ga se ponovo tamo vrati. Ali to nije neophodno niti potrebno jer pojam identiteta može biti koristan ako ga kritički upotrijebimo. Što se tiče Baumana, on je jedno vrijeme smatrao da mi živimo u postmoderno doba za koje je, prema njemu, karakteristično da su identiteti pojedinaca nepostojani, kratkoročni, stvar izbora i neobavezne igre, fluidni. Ali on se kasnije distancirao od postmoderne.

No da bi ostao vjeran svojim shvaćanjima o vrtoglavoj brzini promjena u našem suvremenom svijetu, on je počeo koristiti taj pojam ‘’tekuće modernosti’’ koji spominjete. Društveni i osobni identiteti zaista se mijenjaju. Neki brže, neki sporije. No postoje i identiteti koji se teško ili veoma sporo mijenjaju, kao što su recimo etnički i nacionalni identiteti. Postmodernisti izgleda nemaju u vidu ovu vrstu identiteta kada govore o brzim promjenama identiteta koje se odvijaju kao u nekim neobaveznim igrama.