Masovnim uvozom radne snage iz dalekih zemalja Hrvatska polako postaje (i) društvo migranata, kakva su već odavno postala društva na zapadu Starog kontinenta.
S obzirom na nedostatak radne snage, stručnjaci kažu da će se uvoz radnika nastaviti.
Ipak, u posljednje vrijeme svjedočimo sve većem broju napada na strane radnike u Hrvatskoj. S druge strane, hrvatskoj je javnosti uglavnom nepoznato u kakvim uvjetima strani radnici žive i rade ovdje, kao i što moraju napraviti da bi došli u Hrvatsku.
‘Vlada se ne bavi integracijom stranih radnika i nema viziju’
O tim i drugim temama govorilo se na šestom po redu Forumu o urbanoj sigurnosti, koji je u srijedu održan u okviru Hrvatskih dana sigurnosti 2024.
Tako su stručnjaci na panelu “Strani radnici i migranti u našim gradovima: počinitelji ili žrtve kaznenih djela?” pokušali odgovoriti na pitanja o strahu za sigurnost zbog sve veće prisutnosti stranaca u našim sredinama, posebice u gradovima, te je li taj strah opravdan, a osvrnuli su se i na životne i radne uvjete stranih radnika.
Hrvoje Butković iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose naglasak je stavio na izmjene Zakona o strancima, čija je namjera smanjenje administrativnih procesa putem produženja radnih dozvola s jedne na tri godine, kao i dozvola za sezonski rad do devet mjeseci.
Sektori s najviše radnih dozvola su graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo. Iako je cilj potaknuti dolazak visokokvalificirane radne snage, budući da je hrvatska visokokvalificirana radna snaga emigrirala, umjesto nje nam dolaze niskokvalificirani radnici.
Stoga su Vladi upućene kritike da se ne bavi integracijom stranih radnika i nema viziju, da se oni zapošljavaju na nisko plaćenim poslovima što ih dovodi u rizik od siromaštva, kao i da brojna socijalna prava postoje na papiru, ali je problem u njihovoj realizaciji.
Butković se osvrnuo i na problem učenja migranata hrvatskom jeziku, s čim jako kasnimo, a broj predviđenih sati nije adekvatan, ističe se u priopćenju s Foruma.
‘Poslodavac od konobarice tražio da mu čisti kuću i čuva djecu’
Dijana Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice, ukazala je da je, nakon Bosne i Hercegovine, najviše radnih dozvola izdano imigrantima iz Nepala, po čemu su ove godine pretekli radnike iz Srbije.
Pučkoj pravobraniteljici se najviše žale jer nisu dobili plaću, kao i zato što im je isplaćeno manje od dogovorenog, budući da im je dio plaće isplaćen “na ruke”.
Također, žale se da su bili prisiljeni na prekovremeni rad bez prava na dnevni i tjedni odmor, te da im nije pružena pomoć nakon ozljede na radu, ali i da moraju obavljati poslove koji nisu u ugovoru o radu. Uz sve to, to poslodavci im zaprijete da će dobiti otkaz i da će im oduzeti putovnicu budu li inzistirali na svojim pravima, navodi se u priopćenju.
Kesonja je navela i konkretne primjere. Tako je jedan poslodavac od konobarice nakon sezone tražio da mu čisti kuću i čuva djecu.
Jedan radnik se u ime svojih desetak kolega požalio na loš smještaj, a inspektorat je u kontroli otkrio da su zapravo radili za tri poslodavca.
Jednom Indijcu je poslodavac rekao da mu mora predati putovnicu želi li dobiti plaću.
Uzbekistanac se, pak, nekoliko puta ozlijedio na radnom mjestu, no nijednom nije dobio pomoć, a slučaj nije prijavio policiji jer se bojao posljedica. Neki strani radnici smješteni su u kontejnere ili unutar tvorničkih postrojenja.
Stoga je Ured pučke pravobraniteljice izdao je brošuru na 11 jezika u kojoj su navedena pitanja i odgovori o najčešćim povredama prava. Vladi preporučuje da brzo usvoji migracijsku i integracijsku politiku kako ne bi došlo do getoizacije. S druge strane, i društvo treba pripremiti za strane radnike jer se događaju verbalni i fizički napadi na njih.
U Hrvatsku ih privukli more, nogomet i članstvo u EU
Marica Marinović Golubić s Fakulteta hrvatskih studija, Odsjeka za sociologiju, predstavila je projekt “Suvremene radne migracije – novi stanovnici grada Zagreba”, u sklopu kojega su obavili terensko istraživanje. Riječ je o intervjuima s 30 stranih radnika iz Nepala, Indije, Pakistana i Filipina.
Na pitanje zašto Hrvatska, odgovarali su da su ih privukli more i nogomet, no najviše od svega činjenica da smo u Europskoj uniji jer Europa njima znači bolji i bogatiji život, a državljanstvo neke od zemalja EU je najpoželjnije državljanstvo svijeta, poželjnije čak i od državljanstva SAD-a.
Za dolazak u EU zadužuju se po jako velim kamatama
Cijela obitelj se udružuje da ih pošalje u EU, a taj pothvat košta 6000 do 7000 eura. Zadužuju se po godišnjoj kamati od čak 36 posto pa zato većinu plaće šalju obitelji koja onda vraća taj dug, dok sebi ostave oko 150 američkih dolara kako bi ovdje preživjeli.
Istraživanje je pokazalo da nam iz Filipina podjednako dolaze i muškarci i žene. S druge strane, iz Nepala stiže više muškaraca nego žena. Iz Pakistana, Bangladeša i Indije stižu isključivo muškarci. Zajedničko im je da svi oni strepe hoće li im se obnoviti radna dozvola.
Zaključak istraživanja je da naše društvo postaje multietničko i imigracijsko jer smo za imigrante bogati Zapad, no problem je što regrutiranje i dovođenje stranih radnika prepušteno isključivo privatnicima i posrednicima.
Djeca u Novom Zagrebu dostavljače gađala voćem i kamenjem
U panel raspravi Goran Burišić, mag. kriminologije iz zagrebačke tvrtke Novo People, koja zapošljava oko 120 stranih radnika koji rade za Wolt kao dostavljači, rekao je kako su oni lani i ove godine bili jako izloženi napadima. Dočekaju ih i pokupe im narudžbu, a u Novom Zagrebu su djeca od 14 do 16 godina dostavljače gađala voćem, kamenjem i drugim predmetima te ih rušili sa skutera.
Strani radnici dolaze preko agencija. To izaziva probleme jer im se obećavaju ogromne plaće, a kad dođu ne znaju što će raditi.
U Indiji, primjerice, ne mogu u našem veleposlanstvu uopće tražiti vizu, već moraju imati agenta koji od njih uzima novac i aplicira za vizu.
Ima i radnika koji u Hrvatsku dolaze s planom bijega u zapadne zemlje, na što ih često potiču upravo njihovi agenti koji su ih i doveli u Hrvatsku.
Zapušteni kvartovi podloga za kriminal
Na pitanje moderatora jesu li hrvatski građani spremni na promjenu zajednice koja postaje multikulturalna, multietička i multirasna, Marinović Golubić je odgovorila da smo u etničkom kontekstu jedno od najhomogenijih društava, a sugerirala je i da bi država morala razmisliti o tome koga želi za buduće radnike.
U uvodnom izlaganju, Krunoslav Borovec, član Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, istaknuo kako su u pojedinim gradovima zapušteni kvartovi podloga za kriminal. Iznio je primjere Bruxellesa i Pariza, ali i ukazao da takvih dijelova imaju i gradovi Hrvatskoj.
“Zašto nastaju geta i kako ih ne imati?”, zapitao se Borovec.
Jedno od rješenja vidi u dizajnu okoliša, ali je svjestan da to nije jedino što može spriječiti getoizaciju. Navodi da u osjetljivim urbanim područjima raste stopa kriminaliteta, kao i rizik od viktimizacije, zaključuje se u priopćenju sa skupa.
Komentari