Znanstvenici koji istražuju evolucijsko podrijetlo jezika otkrili su da je vokalni komunikacijski sustav među divljim čimpanzama kompleksniji i strukturiraniji nego što se mislilo, s desetak vrsta poziva kombiniranih u stotine različitih sekvenci.

Znanstvenici su napravili više od 4800 snimaka vokalizacija koje su proizveli članovi triju skupina čimpanza koje nastanjuju Nacionalni park Tai u Obali Bjelokosti, dom bogatoj lepezi biljaka i životinja.

Čimpanze, koje su zajedno s bonobo majmunima genetski najsličnije ljudima, inteligentni su i vrlo društveni majmuni koji izrađuju i koriste alate, a može ih se naučiti nekim osnovnim znakovima iz znakovnog jezika.

Znanstvenici već dugo znaju da čimpanze proizvode razne vokalizacije u divljini, ali nedavno je provedeno sveobuhvatno ispitivanje te komunikacije unutar vrste.

“To nije jezik, ali je među najsloženijim oblicima komunikacije opisanih kod neljudske životinje”, rekao je bihevioralni ekolog Cedric Girard-Buttoz s Instituta za kognitivne znanosti francuske istraživačke agencije CNRS i glavni autor studije objavljene u časopisu Communications Biology.

Vrste poziva uključivale su roktanje, zadihano roktanje, hukanje, zvuk lajanja, zadihani lavež, dahtanje, vrisak, zadihani vrisak, cviljenje, zadihano urlanje, cmokanje i zujanje usnama.

Znanstvenici su utvrdili da su se ove vrste poziva koristile u 390 različitih sekvenci.

“Ključno otkriće je sposobnost drugih primata, a ne samo ljudi, da proizvedu nekoliko strukturiranih vokalnih sekvenci i da ponovno kombiniraju male sekvence s dva poziva u duže sekvence dodavanjem poziva. To je važno jer pokazuje premisu strukturirane komunikacije koja bi mogla biti temelj evolucije prema sintaksi u našem jeziku”, rekao je Girard-Buttoz.

Sintaksa se odnosi na raspored riječi i izraza za konstruiranje razumljivih rečenica.

Istraživači žele saznati imaju li različite sekvence širi raspon značenja u složenom društvenom okruženju čimpanzi. Sumnjaju u potencijalna značenja određenih vokalizacija.

“Moramo detaljno istražiti kontekste emitiranja ovih vokalizacija kako bismo vidjeli prelazi li se između pojedinačnih poziva i sekvenci”, rekao je Girard-Buttoz. “Onda moramo provesti eksperimente reprodukcije kako bismo vidjeli podudara li se određeno značenje s bihevioralnom reakcijom čimpanza kad čuju poziv.”

Znanstvenici nisu sigurni je li podrijetlo ljudskog govora slično vokalnoj komunikaciji čimpanza.

“Protojezik je vjerojatno bio između onoga što čine čimpanze i onoga što čine ljudi”, rekao je Girard-Buttoz.