Objavljeno u Nacionalu br. 386, 2011-11-22

DORH-ovi istražitelji prikupili su gomilu dokumentacije i naišli na indicije da je bivši ravnatelj SOA-e i aktualni ministar unutarnjih poslova pogodovao svojoj bivšoj tvrtki Soboli koja je možda koristila i obavještajne podatke

Dvije kaznene prijave protiv Tomislava Karamarka je odbacio, na trećoj inzistira. Istražitelji glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića prikupili su gomilu dokumenata, navodno zauzimaju cijelu jednu prostoriju u njihovu sjedištu, o poslovanju tvrtke Soboli. Među tim dokumentima traže dokaze da je Karamarko, prvo kao ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije, a kasnije kao ministar unutarnjih poslova, pogodovao svojoj bivšoj tvrtki. Istražujući, naišli su na indicije da je Soboli u svojim poslovima, mahom s državnim kompanijama, možda koristio i podatke koje su prikupljali djelatnici SOA-e.

Provođenje izvida, svojevrsna predistraga protiv Sobolija pokrenuta je krajem lipnja, nakon što je čelnik nevladine organizacije Partnerstvo za društveni razvoj Munir Podumljak Uskoku podnio tri kaznene prijave vezane za ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka. Prva se odnosila na navodno nelegalnu prenamjenu zemljišta Karamarkova oca u Obrovcu, a druga na financiranje košarkaškog kluba Zagreb gdje Karamarko već godinama obnaša funkciju dopredsjednika.

Obje su odbačene kao neutemeljene. No treća, za poslovanje Sobolija, tvrtke koju je Karamarko s nekoliko prijatelja osnovao još 2003. godine te je neko vrijeme obnašao i funkciju predsjednika uprave, još uvijek je aktivna i njome se istražitelji ubrzano bave.
Iako je Karamarko svoj udjel u tvrtki prodao još 2005. godine, neposredno nakon što je imenovan na čelo novooformljene središnje hrvatske obavještajne agencije SOA-e, u javnosti su se kontinuirano iznosile sumnje da je ta prodaja fiktivna i da je Karamarko zadržao veze s tvrtkom koju je osnovao. Kako je u to vrijeme obnašao dužnost čelnog čovjeka hrvatske obavještajne zajednice, a 2008. imenovan je ministrom unutarnjih poslova, cijeli slučaj upućivao je na mogući sukob interesa, naročito s obzirom na to da se Soboli bavio osjetljivim poslovima sigurnosnog inženjeringa i poslovnog informiranja, koje je dijelom preklapao s djelatnostima koje su obavljali MUP i SOA, dva velika sustava kojima je upravljao sam Karamarko.

Jedan od dokumenata koji bude sumnju u spregu SOA-e i Sobolija je i izvještaj Josipu Petroviću, nekadašnjem članu Uprave Ine, u kojima se analiziraju određeni događaji u susjednim državama, važni za poslovanje tvrtke. Nacional posjeduje faksimil tog petnaestak stranica dugačkog dokumenta, no njegovo objavljivanje moglo bi ugroziti sigurnost onih koji su ga sastavljali. Neki dijelovi izvještaja, uglavnom sastavljenong od javno dostupnih informacija, ipak upućuju na obavještajni rad koji je na tim područjima bivše Jugoslavije mogao obaviti samo uzak krug profesionalaca. Primjerice, u jednom se izvještaju navodi sadržaj pisma koje je jedan kosovski poduzetnik uputio tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu.

Riječ je o informaciji koja u pravilu spada u krug onih kojima raspolažu obavještajne agencije, pa se tretira kao moguća indicija da je Soboli dobivao informacije iz Sigurnosno-obavještajne agencije u vrijeme kad je njezin ravnatelj bio Karamarko.

I Soboli i sam Karamarko takvu su mogućnost u odgovorima na Nacionalov upit decidirano negirali, a ministar je ustvrdio da nikad nije raspolagao “bilo kakvim indicijama ili sumnjama da su neki zaposlenici Sigurnosno-obavještajne agencije neovlašteno komunicirali sa zaposlenicima tvrtke Soboli, odnosno da je ta tvrtka raspolagala informacijama koje potječu iz Agencije”. Dakako, i te optužbe teško je dokazati. Zaposlenici Sobolija mahom su ljudi koji su određeni dio karijere proveli u državnom sustavu sigurnosnih službi, pa sigurno i na temelju toga imaju čvrste veze i poznanstva s trenutačno aktivnim pripadnicima službi i mimo Karamarka. Materijaliziraju li se te veze i kako, pitanje je na koje je teško naći precizan odgovor, naročito s obzirom na potpuno netransparentan sustav upravljanja i nadzora sigurnosnih službi, koji je podjednako plodno područje za manipulacije, koliko i za nastanak brojnih teorija urote.

Informacije o suradnji SOA-e i tvrtke Soboli pojavljivale su se proteklih nekoliko godina samo na opskurnim internetskim portalima, dok ih u širu javnost nisu emitirali Podumljak i novinar Denis Latin, održavši u zagrebačkom Novinarskom domu javno snimanje “Latinice” posvećeno Karamarku i navodnim nelegalnostima u koje je on uključen. Već sutradan Podumljak je sva predstavljena “otkrića” predao USKOK-u, koji je je zbog osjetljivosti situacije cijeli slučaj proglasio prioritetnim. Prve dvije prijave, vezane za zemljište u Obrovcu i KK Zagreb, brzo su odbačene, dok se ona vezana za Soboli još uvijek provjerava. O rezultatima te provjere danas uvelike ovisi politička karijera Tomislava Karamarka.

Odluče li u DORH-u da naznake počinjenja kaznenog djela postoje te pokrenu službenu istragu, Karamarko će se naći u bizarnoj situaciji jer će kao ministar unutarnjih poslova i šef jednog dijela represivnog državnog aparata, barem kao svjedok, a možda i kao osumnjičenik, morati dati iskaz pred tužiteljima – drugim segmentom tog istog sustava. Takav scenarij bio bi poguban za Karamarkov politički rejting uvelike izgrađen na imidžu neovisnog borca protiv korupcije i kriminala. S druge strane, dogodi li se na kraju da USKOK odbaci i ovu prijavu, Karamarko će se jednom zauvijek riješiti sumnji koje su se u javnosti iznosile, pa će njegova pozicija na političkoj sceni, ali i u stranci, biti osnažena. Cijeli slučaj nemoguće je promatrati izvan političkog konteksta, s obzirom na skore parlamentarne izbore na kojima će Karamarko predvoditi izbornu listu HDZ-a u Trećoj izbornoj jedinici, ali i zbog njegovih nikad potvrđenih ambicija da zasjedne na čelo stranke u slučaju izbornog poraza, o čemu mediji već duže vremena spekuliraju. Sve ti planovi sada ovise o odluci USKOK-a, pa je vjerojatno i osjetljivost cijelog slučaja jedan od razloga što analiza poslovanja Sobolija traje toliko dugo.
S druge strane, razlog tome su sam volumen i priroda poslovanja te tvrtke. Prema Nacionalovim saznanjima, USKOK se pri provođenju izvida koncentrirao na dva smjera. Prvi je bio taj da se utvrdi jesu li poslovni aranžmani te tvrtke s javnim poduzećima bili sklopljeni u zakonski propisanoj proceduri i poslovno opravdani, a drugi da se istraži postoji li bilo kakva poveznica između Sobolija i državnih službi kojima je Karamarko ravnao tijekom posljednjih sedam godina.

Pravna i financijska analiza poslova Sobolija s javnim sektorom tako traje već nekoliko mjeseci, a među državnim tvrtkama najvrednije ugovore tvrtka je sklopila s Hrvatskim autocestama. Od 2006. godine do danas HAC je sa Sobolijem sklopio ugovore vrijedne oko 18,7 milijuna kuna, uglavnom za izradu i nadzor projekata implementacije sustava tehničke zaštite i sigurnosti. Pojedini sindikalisti, ponajviše šef Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, u prošlosti su tvrdili da je opravdanost tih projekata upitna, pa se tako često isticalo kako je nejasno zašto HAC plaća Soboliju 2,8 milijuna kuna za izradu projekata glavnog operativnog centra i integracije sustava sigurnosti na autocestama, kad već raspolaže sustavom Intelligent Transportation System, za koji se pri njegovoj nabavi tvrdilo da je najmoderniji postojeći sustav za nadzor i upravljanje prometom.

U javnosti su poznati i poslovni odnosi Sobolija s Podravkom, koja je, prema pisanju medija, samo 2009. toj tvrtki isplatila oko tri milijuna kuna za “business intelligence” usluge. Predsjednik Uprave Sobolija Davorin Pavlović tada je reagirao ustvrdivši da je vrijednost ugovora s Podravkom bitno manja od one navedene u medijima. Uz intervju koji je 2008. Jutarnjem listu dao Ivan Baketa, član Uprave i jedan od osnivača tvrtke, Pavlovićeva reakcija vjerojatno je jedini istup nekog od menadžera Sobolija u javnosti. Dapače, tvrtka nema ni internetsku stranicu, što sigurno pridonosi imidžu tajnovitosti koji ima u javnosti.
Tu činjenicu u Soboliju opravdavaju tvrdnjom da posao koji obavljaju zahtijeva povjerljiv odnos s klijentima, iako su – kako kaže Nacionalov sugovornik, djelatnik tvrtke, svjesni da to pridonosi negativnoj percepciji tvrtke u javnosti: “Ljudi teško razumiju čime se mi bavimo, naprosto jer smo jedini koji se time bavimo u Hrvatskoj. Poslovno informiranje u Hrvatskoj je u začetku, dok se bavljenje sigurnošću gleda isključivo kao pružanje zaštitarskih usluga. Soboli, pak, prodaje znanje i kvalitetne informacije, pa s te strane ljudi uopće ne razumiju kako to vrednovati. Kad netko van konteksta čita pojedini izvještaj koji šaljemo klijentima, vjerojatno će se zapitati što to u njemu vrijedi toliki novac. No sliku je potrebno gledati u cjelini. Informiranje je kontinuirani proces, a kumulativni efekt više informacija, jednako kao i jedna prava informacija u pravom trenutku, može klijentu omogućiti da povuče poslovni potez koji će višestruko nadmašiti sve dotad uloženo u ‘business intelligence’. Ipak, kod nas se nitko osim Sobolija time uopće ne bavi, pa sve gledaju sa sumnjama, a kad se tome pridoda činjenica da je Karamarko bio jedan od osnivača i suvlasnik, percepcija postaje negativna. Iskreno, mi u tvrtki jedva čekamo da DORH završi istragu, kao i da Karamarko ode s ministarske pozicije, jer nam ovako samo šteti. Uostalom, samo pogledajte naše prihode ove godine.”

Soboli je prošle godine ostvario 19 milijuna kuna prihoda, sedam milijuna manje nego 2009. godine. Taj podatak mogao bi poslužiti kao dokaz da rast Karamarkova utjecaja nije proporcionalno povezan s poslovnim rezultatima Sobolija, no jednako tako, tvrtkini protivnici ukazat će na rekordne rezultate tvrtke u 2009. kad je domaće gospodarstvo bilo uvelike pogođeno recesijom, a Karamarko se tek učvrstio na ministarskoj poziciji.
Na upit Nacionala o tome koliki postotak prihoda Sobolija otpada na poslove s javnim poduzećima, iz tvrtke je stigao službeni odgovor da “taj omjer varira ovisno o poslovnoj godini, dok je u ovoj i prošloj poslovnoj godini prihod ostvaren u pretežitom dijelu s tvrtkama u privatnom vlasništvu”. Neslužbeno, pak, može se doznati kako Soboli danas oko 80 posto prihoda ostvaruje poslujući u privatnom sektoru, jer su ugovori s javnim poduzećima, što zbog recesije, što zbog lošeg imidža tvrtke, presušili.S druge strane, iako se u javnosti u više navrata kao navodni dokaz Sobolijevih krimena navodila i činjenica da je značajan broj poslova s javnim poduzećima tvrtka sklopila u tajnoj proceduri, bez provođenja natječaja, to saznanje samo za sebe ne mora biti dokaz nelegalnosti. Naime, nekadašnji Zakon o javnoj nabavi dopuštao je ugovaranje poslova direktnom nagodbom, u slučaju kad se radi o predmetu poslovanja koji se može okarakterizirati kao poslovna tajna.

I dok će njihovi kritičari poslovni uspon Sobolija vezati za Karamarkovu moć, a u tvrtki upravo te spekulacije kriviti za pad u poslovanju, očito je neosporno jedino da se svaki tvrtkin poslovni potez u javnosti gleda kroz lupu nekadašnjeg Karamarkovog vlasničkog udjela, iako on formalno ne postoji od 2005. godine. Tog imidža nemoguće se riješiti, što pokazuje i prošlogodišnji slučaj iz HAC-a kad su sindikati optužili policiju da namjerno opstruira istragu protiv nekoliko menadžera tvrtke optuženih za pronevjeru na kupovini signalnih stupića, jer je Soboli nedugo prije toga potpisao šest milijuna kuna vrijedan ugovor s tvrtkom. “Soboli je početkom 2010. godine od HAC-a dobio posao ‘integriranja sustava videokamera u sustav sigurnosti HAC-a’ i to baš u vrijeme kada se u HAC-u trebala provoditi istraga o malverzacijama s kupovinom preskupih signalnih stupića, afere koju bi do danas riješili i pučkoškolci, a u kojoj policija još ništa nije učinila. Glavni osumnjičenici u toj aferi do danas nisu pritvoreni, što znači da im je omogućeno da svakodnevno vrše utjecaj na svjedoke i tako opstruiraju istragu. Ja ne vjerujem u slučajnosti i smatram da su te dvije stvari povezane”, kaže šef Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić.Stanić bi mogao biti u pravu, ali i u krivu, no problem je što je i jedno i drugo jednako teško dokazati. Uostalom, ako su šefovi javnih poduzeća i mislili da kupuju zaštitu od progona angažmanom Sobolija, novac su bacilli u vjetar. Gotovo svi članovi uprava Podravke i HAC-a koji su potpisivali ugovore sa Sobolijem, u međuvremenu su bili privedeni i neko vrijeme proveli u istražnom zatvoru u Remetincu. Štoviše, bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec smatrao je upravo suprotno – da je Karamarko u istrazi protiv njega iskoristio informacije koje je Soboli pribavio tijekom svog angažmana u Podravci.

Upravo taj element, moguće kolanje informacija između Sobolija kao privatne tvrtke i državnih institucija kojima je Karamarko bio na čelu, drugi je predmet interesa USKOK-a u predistražnim radnjama protiv Sobolija. Kakva će na kraju biti odluka DORH-a i sudbina Podumljakove kaznene prijave, trebalo bi biti poznato uskoro, no nemoguće je točno utvrditi kad. Politička težina slučaja takva je da će njegov ishod, bez obzira na to kakav bio, imati utjecaja na političku scenu. Bio on povoljan po Karamarka ili ne, bio objavljen prije izbora ili nakon njih, tim tajmingom netko će biti nezadovoljan i zato Mladen Bajić nema prostora za kalkulacije. Za Karamarka, Soboli i hrvatske građane najbolje je da DORH svoj pravorijek objavi čim svi izvidi budu dovršeni.