LUCIJA ĆUSTIĆ LUCE NA KONCERTU U TVORNICI KULTURE 19. LISTOPADA PROMOVIRAT ĆE DEBI ALBUM ‘SUSRET’

Kada se 2014. godine prvi put predstavila singlom „Možda mi“, publika je bila oduševljena njezinim snažnim, ali istovremeno vrlo emotivnim glasom. Već 2015. objavila je EP „U bojama“ koji je promovirala u rasprodanom Malom pogonu Tvornice kulture. Tri godine kasnije Luce je okupila probranu ekipu glazbenika i snimila prvi samostalni album „Susret“ koji će se kroz desetak dana pojaviti u prodaji i koji će promovirati na velikom samostalnom koncertu u Tvornici kulture, ali ne u Malom pogonu, već u Velikoj dvorani uz brojne goste s kojima je surađivala na svojim pjesmama. Povrh svega, nekadašnji profesor pjevanja Josipe Lisac Dinko Fio prorekao joj je veliku pjevačku karijeru.

NACIONAL: Iza vas je šest singlova kojima ste u proteklih pet godina osvojili domaću publiku, no promocija prvog albuma u Tvornici kulture prilično je hrabar potez. Vjerujete li da ćete napuniti Tvornicu i privući dovoljno publike?

Vjerujem da za bitne i velike stvari u životu trebaju određena hrabrost i odmak iz zone komfora pa je tako trebalo i za odluku o koncertu u Tvornici. Istovremeno se bojim i jedva čekam. Nadam se da će publika doći u što većem broju i da će koncert proteći baš onako kako želimo.

NACIONAL: Pozvali ste i neke goste da vam se pridruže na koncertu. O kome je riječ i zašto ste baš njih pozvali?

Gosti su ujedno i moje drage kolege s kojima se i privatno družim. Gina i Nenad iz grupe Detour otpjevali su prateće vokale na mom prošlom singlu “Početak” pa se samo nametnulo da gostuju i na koncertu. Aljoša Šerić napisao mi je pjesmu “Dogodila se dosada” pa mi je također bilo logično pozvati Tonku i njega da zajedno nešto otpjevamo. Treći gosti su klapa Stine, ovogodišnji pobjednici poznatog klapskog festivala u Omišu, a neki znaju da je dio mog glazbenog puta i života obilježilo pjevanje u mješovitoj klapi, i to tijekom studiranja, tako da mi je palo na pamet da bi bilo lijepo i taj moment staviti u koncert koji je na neki način presjek moje dosadašnje glazbene priče.

NACIONAL: Vaš početak vezan je uz pjevanje pratećih vokala Ireni Žilić. Što je bio neki okidač da probate samostalno zapjevati i ostvariti samostalnu karijeru?

Sjećam se da mi je i ona govorila da ne smijem biti samo prateći vokal, da moj karakter i vokal traže glavnu ulogu i da se izvolim pokrenuti i prestati biti pasivna oko toga. Zakucale su mi se te riječi negdje u podsvijest i počela sam intenzivno razmišljati o tome. Vjerujem da nekad u životu kad doneseš odluku, i “svemir uplete prste” i pomogne pa je tako i meni doveo nekoliko bitnih ljudi u život, između ostalog i menadžericu Emu Gušavac, preko moje sestre Maje koja je osobni trener. Šest mjeseci kasnije imala sam objavljen svoj prvi singl, zvao se “Možda mi” i bavljenje glazbom je iz hobija prešlo u životni poziv i posao.

NACIONAL: U jesen 2015. godine objavili ste prvi EP „U bojama“. Jeste li bili zadovoljni time kako su ga domaći glazbeni kritičari ocijenili?

Jesam, jako. Bilo je to moje prvo snimljeno “ogoljavanje” pred ljudima. Sjećam se da sam bila nesigurna i u strahu hoće li se to ikome svidjeti, nisam mogla procijeniti kako će ljudi reagirati. Kad je napokon EP izašao, stizale su pohvale sa svih strana i dan danas sam jako zahvalna svim tim ljudima. Puno mi je to značilo i dalje mi znači jer nije lako davati cijelog sebe na pladnju, a ne znati hoće li se ponuda s menija ljudima svidjeti ili će im biti grozno. Još lošija opcija je kad uopće nemaju mišljenje. Uvijek će biti svih navedenih varijanti, ali, naravno, nadam se što više ovih koji meni odgovaraju.

NACIONAL: Često surađujete s Vinkom Ergotićem, članom grupe Nellcote. Je li ta vaša suradnja više orijentirana na tekstove ili na glazbu koju stvarate?

U periodu u kojem smo surađivali stvarali smo zajedno i tekst i glazbu. On bi smislio neki rif, ja bih na to otpjevala melodiju ili obrnuto. Tekstove smo smišljali također kroz zajednička druženja, a nekad bismo si i slali ideje pa ih spojili u cjelinu kad bismo se našli i “brainstormali”.

NACIONAL: Zašto vas predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zove na svoje domjenke?

Tema i povod mog prvog poziva u Ured predsjednice bila je “uspješni mladi glazbenici u Hrvatskoj”. Nekoliko nas izvelo je svoje glazbene brojeve te imalo svečani prijem u Uredu. Drugi poziv na prijem bio je ove godine u povodu Dana državnosti.

NACIONAL: Koliko je danas teško mladoj kantautorici poput vas probit se na domaćoj glazbenoj sceni?

Vjerujem da kvaliteta dobije svoju publiku prije ili kasnije. Uglavnom kasnije. Put je duži i teži, financijski manje isplativ, ali dugoročno ima puno više smisla ako znaš zašto se time baviš. Glazba koju radim nije baš šablona za “hit preko noći” i tog sam svjesna, a vjerujem da je slično i mojim kolegicama kantautoricama. Puno veći medijski prostor dobivaju neki drugi glazbeni žanrovi, ali mi se trudimo i borimo za svoje mjesto pod suncem. Moja glazba pleše negdje u međuprostoru mainstreama i alternative i dokle god je radim onako kako je osjećam, nije mi ni bitno u koju će me se ladicu stavljati.

NACIONAL: Paralelno uz glazbenu karijeru diplomirali ste vinarstvo na Agronomskom fakultetu. Namjeravate li na neki način spojiti ljubav prema glazbi i znanje o vinu u nastavku vaše karijere?

Život je hrpa velikih i malih čuda i iznenađenja. Za vrijeme studiranja, iako sam pjevala u mješovitoj fakultetskoj klapi, nisam ni sanjala da će glazba ikad postati moj životni poziv. Sjećam se kako mi je pokojni maestro Dinko Fio, koji je vodio našu klapu, a ujedno bio i prvi profesor pjevanja Josipi Lisac, znao govoriti “Mala, tebi predviđam veliku karijeru kao što sam predvidio Josipi”. Tad mi se ta rečenica činila kao dobar vic, baš kao što mi se danas bavljenje vinom čini kao vic, ali naučila sam da nikad ne znaš kamo te životni put može odvesti, tako da je sve moguće.

NACIONAL: Otkud toliko sjete u vašem posljednjem singlu „Proći će“?

Pjesma je nastala u jednom dosta lošem i teškom životnom periodu. Trebala sam emotivno otpustiti tada vrlo mi važnu osobu iz života i sve vezano uz nju; misli, sjećanja, bol, emocije, uspomene, svakodnevicu… Tu je bio prisutan taj vrlo intenzivni gorkoslatki okus spoznaje da nikad nije ni moglo trajati koliko god sam ja to željela, o čemu i sama pjesma govori.