Objavljeno u Nacionalu br. 422, 2003-12-16

Leina Petroleum Corporation pokušala je od Ine naplatiti proviziju iako uopće nije sklopila posao

Već punih deset dana hrvatska naftna kompanija Ina u središtu je skandala vezanog uz uvjete pod kojima je ugovorila nabavku nafte iz Libije. Slučaj je 3. prosinca 2003. otvorio Jutarnji list, objavivši tekst pod naslovom “Tajna provizije od 240 tisuća dolara na uvoz Gadafijeve nafte”. Jutarnji list objavio je da je nabavu nafte dogovorilo hrvatsko izaslanstvo predvođeno predsjednikom Stipom Mesićem za vrijeme posjeta Libiji u kolovozu 2003. U tekstu je objavljeno da Ina za taj posao plaća visoku proviziju austrijskoj firmi Leina Petroleum Corporation, iako to ne bi trebala činiti jer međunarodne konvencije izričito kriminaliziraju isplatu provizije u poslovima između državnih firmi. Tekst je ilustriran fotografijom na kojoj se rukuju predsjednici Mesić i Gadafi.

Mesić je potom nazvao uređivačku politiku Jutarnjeg lista smećem. Jako ga je razljutilo to što ga je Jutarnji list bez osnove neizravno stavio u navodno kriminalni kontekst. Mesić je rekao da nije iznenađen tim napadima jer Jutarnji list ionako ima zadatak neprestano ga napadati. Dan poslije je Dragutin Lučić, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Mesićev istup nazvao nedopustivim. Jutarnji list potom je pokušao dokazati da se predsjednik Mesić na njih neopravdano ljuti i da je Ina zaista namjeravala nezakonito isplatiti spornu proviziju. Predsjednik Nadzornog odbora Ine Slavko Linić, koji otprije nije u idiličnim odnosima s Tomislavom Dragičevićem, predsjednikom Uprave Ine, najavio je da će ustrajati da se utvrdi je li uprava odgovorna za nastalu situaciju. Dragičević je zatražio od Državnog odvjetništva istragu o tomu tko je Jutarnjem listu dostavio netočne informacije na temelju kojih je Jutarnji list konstruirao aferu oko nabavke libijske nafte.

U razgovoru za Nacional Tomislav Dragičević objasnio je zašto tvrdi da je cijeli slučaj zasnovan na netočnostima i komentirao Mesićevu izjavu da je Jutarnji list smeće. Dragičević se osvrnuo i na napete odnose koje ima sa Slavkom Linićem te otkrio pozadinu neuspjelog preuzimanja crpki koje je Ini u Srbiji preoteo Beopetrol.

NACIONAL: Kako komentirate oštru reakciju predsjednika Republike Stipe Mesića na medijsku prezentaciju Inine navodno sporne nabavke nafte iz Libije? – Slažem se s tvrdnjom predsjednika Mesića da je Jutarnji list taj događaj prezentirao apsolutno nekorektno i tendenciozno, vjerojatno i bez prave želje da se čuju argumenti protivni unaprijed postavljenim tezama. Kada sam se vratio sa službenog puta iz Sirije, vidio taj tekst i način na koji je opremljen, u najmanju ruku sam bio šokiran. Slika predsjednika Mesića i Gadafija u tom kontekstu sugerirala je da su dogovorili posao s naftom, zajedno sa sumnjivom podjelom provizije. Okolnosti tog događaja bile su sasvim drugačije. No, zanimljivo je da je Hrvatsko novinarsko društvo odmah stalo na stranu novine koja je to učinila. Razumijem cehovsku solidarnost, ali vjerovao sam da je zadatak društva štititi dignitet cjelokupnog tiskovnog novinarstva te time i čitatelje i objekte insinuiranja. Poštujem pravo da novine na temelju prikupljenih informacija daju i negativan komentar. No, posljednji slučaj je ispod svake razine. Nakon demantija, Jutarnji list je ponovo objavio odgovor u čijem prvom dijelu se ponovno prenosi neistina na koju se reagiralo. Koliko je ovaj incident nastao kao rezultat samostalnog uredničkog rada ne znam, niti me zanima. Istina je da sam osobno imao najviše problema s napisima u Globusu i Jutarnjem listu. Kakva je pozadina tih napisa, doista me ne zanima. Osobno mi je žao što je Jutarnji list ušao u jednu fazu u kojoj su nekada bili neki drugi listovi koji su ili izumrli, ili pred nestajanjem. Još više mi je žao što su neki drugi listovi spremno prenosili objavljene dezinformacije.

NACIONAL: Je li točno da su neki prijašnji novinski tekstovi praktično uništili neke investicije Ine? – Točno je da je nakon što je jedan dnevni list objavio da Ina želi kupiti benzinske crpke Avantija u Austriji Ini propao taj posao. Vjerojatno je netko iz Ine novinama dostavio tu informaciju, popraćenu sugestijom da se radi o firmi koja praktično predstavlja staro željezo. S jedne strane, oni su u tom slučaju radili svoj posao i javnosti predočili određenu informaciju. Mi smo to radili u strogoj tajnosti i kupovina stotinjak benzinskih crpki na tržištu EU za nas bi bila veliki potez koji bi vjerojatno dodatno povisio i cijenu 25 posto dionica Ine koje je država prodavala. Nakon objave tog teksta stvoren je dojam da to za Inu ne bi bio dobar posao. Istodobno je s našim nastojanjima upoznata konkurencija. Na koncu je kupovina tih benzinskih crpki bila odličan potez za OMV.

NACIONAL: Što zapravo želite postići prijavom koju ste zbog posljednjeg slučaja podnijeli državnom odvjetništvu? – Dosta je bilo toga tendencioznog plasiranja dezinformacija o Ini. Nanosi nam štetu i otežava rad i onaj tko to plasira to radi s namjerom. Posljednjim slučajem možda nam je zatvorio vrata poslovanja u Libiji i otežao posao u arapskom svijetu.

NACIONAL: Možete li sa sigurnošću tvrditi da prilikom nabavke nafte iz Libije nije bilo nezakonitosti? Kako se ta nafta zapravo trebala nabavljati i otkud odjednom troškovi posredovanja, ako je posao dogovoren na najvišoj državnoj razini, bez posrednika? – Nikakvih zloporaba nije bilo što jednoznačno govori nalaz Interne kontrole. Afera je iskonstruirana jer je čitav postupak u naftnom poslu uobičajen. Ina je u svibnju prošle godine odlučila potpisati ugovor s firmom Leina Petroleum Corporation, koji su za nas trebali tražiti moguće poslove u Sjevernoj Africi, odnosno Tunisu, Libiji i Alžiru. Ta firma trebala nam je omogućiti stjecanje različitih koncesija te mogućnost povoljnije nabavke nafte do koje se normalnim putem, bez dobrih kontakata u toj regiji, ne može doći. Procijenili smo da ti ljudi imaju političke, poslovne i osobne veze na tom području. Oni su na temelju ugovora s Inom dobili mogućnost da se legitimiraju kao firma koja u naše ime nudi naše usluge na tom tržištu. Kada nađu određeni posao, poput izgradnje ili obnove rafinerije, nabavke nafte i slično, oni se moraju vratiti u Inu i reći što su našli. Potom se dogovara kolika je njihova naknada ako oni uspiju za nas isposlovati neki posao. To se formalno rješava potpisivanjem novog ugovora samo za određeni posao, ili aneksom na postojeći ugovor. Tek kada bi se posao završio, njima bi bila isplaćena određena naknada. U ovom slučaju nismo sklopili nikakav aneks postojećem ugovoru niti sklopili novi ugovor na temelju koga bismo im mogli bilo što isplatiti. No, oni su nama poslali fakture radi isplate naknade za posao koji je sklopljen nakon što je naša delegacija predvođena predsjednikom Mesićem u kolovozu posjetila Libiju. Taj je posao doista sklopljen bez posrednika jer su nam se neka vrata u Libiji bila otvorila tek nakon intervencije na najvišoj političkoj razini. Prije posjete predsjednika naši su timovi tri puta pokušavali sklopiti taj posao, ali bez uspjeha. Mi smo u posjet Libiji doputovali dva dana prije njega. Niti tada se nismo uspjeli susresti s predstavnicima njihove nacionalne naftne kompanije, sve dok predsjednik nije osobno urgirao. Tek tada je sve zaključeno i to vrlo lako, samo mjesec dana nakon tog posjeta. Posrednička firma smatra da je posao sklopljen zahvaljujući njima i zato su nam poslali svoje fakture. No, fakture su poslali bez osnova jer je interna kontrola ustanovila kako nema pravnog temelja da im naknadu isplatimo. To ne znači da oni u tom pravcu nisu bili ulagali napore. To također ne znači da im nećemo isplatiti naknadu ako u nekim drugim slučajevima oni za nas doista isposluju neki kvalitetan posao. Ne mogu tvrditi jesu li se posrednici i u kojoj mjeri trudili da nam oni isposluju nabavku te nafte, ali znam da je posao sklopljen zahvaljujući posjetu na najvišoj političkoj razini. U ovom slučaju naši su zastupnici na tom području sebi pokušali pripisati zasluge za nešto što im ne pripada. Oni su to pokušali učiniti, ali ta im naknada ne bi bila isplaćena ni u slučaju da sve nije dospjelo u novine. Pokrenuta je procedura Interne kontrole da se utvrdi što je u tom slučaju sporno. Prvih dana nismo decidirano istupali jer smo čekali nalaz Interne kontrole. Interna kontrola potom je otkrila da nikome nikakva naknada nije plaćena. No, medijska kampanja već se prilično rasplamsala. U pretprošli petak, dva dana nakon objave spornog teksta, sazvao sam sastanak Uprave na kojem o tom slučaju nismo službeno raspravljali zato što nismo imali kompletan nalaz Interne kontrole. No, na tom sastanku razmatrali smo potrebu da se u situaciji poput ovih brže, pravodobno i kvalitetno informira javnost. Nažalost, kampanja Jutarnjeg lista bazirana na polu informacijama se nastavila punih desetak dana. Zanimljivo je da su te fakture dospjele do Jutarnjeg lista prije no što je naša pravna i financijska služba uopće odlučila može li se bilo što na temelju njih isplatiti.

NACIONAL: Neki smatraju da je zbog vaših ranijih sukoba možda upravo netko blizak Liniću i plasirao ove dokumente u javnosti. Jeste li u osobnom ili nekom politički uvjetovanom sukobu s Linićem? – S Linićem imam isključivo profesionalan odnos. Nije tajna da je on prije četiri godine bio protiv moga imenovanja te da je tada zastupao druge opcije pa i poziciju prijašnje uprave. No, to ne smeta da profesionalno obavljamo svoje dužnosti. U prvo vrijeme surađivali smo bolje, a potom je bilo tenzija. Kada sam došao na čelo Ine neki tadašnji članovi Nadzornog odbora oštro su me dočekali . Jedan od najoštrijih bio je tadašnji šef Riječke banke Ivan Štokić. Moguće je da su određene tenzije između mene i Linića kreirali i neki ljudi unutar same Ine. Teško je proniknuti u to koji su im motivi. Pretpostavljam da su oni zato doziranim polu informacijama usmjeravali Linića na određene poteze koji su znali u našem odnosu stvarati prolazne tenzije.

NACIONAL: Mislite li da je Sanjin Kirigin jedan od tih ljudi jer ga mnogi smatraju Linićevim čovjekom u Upravi Ine? – Nisam siguran, ali sam posve siguran da je unutar Ine preko mojih leđa više “igrača” htjelo kupiti Linićevu naklonost. Tehnika njihova rada je poznata. Oni bi dopisima Predsjednika Nadzornog odbora upozoravali na navodne probleme, a potom vjerojatno plasirali navodni problem u medije i na kraju se javljali kao spasitelji šaljući Nadzornom odboru pisma u kojima bi nudili rješenja, s pozicije dalekovidnih dobro upućenih stručnjaka. Najčešće su tako u javnosti otvarani posve deplasirani i nepostojeći problemi koji su samo štetili imidžu kompanije, koja unatoč raznim “dušebrižnicima” posluje sve bolje, a ove godine će i ostvariti profit od oko 150 milijuna dolara.

NACIONAL: Ako unutar Ine postoji više “igrača” koji rade iza vaših leđa, u kojoj mjeri zapravo upravljate Inom? – Ja nisam direktor nego predsjednik Uprave. Svaki član Uprave upravlja svojim segmentom samostalno u skladu sa strategijom prihvaćenom od Uprave i Nadzornog odbora. To je vlasnik i želio postići uvođenjem Uprave. Ja sam prvi među jednakima. Mislim da nam poslovni rezultati idu u prilog, jer dobit kompanije sve više raste. Zato je i novi strateški partner dao “podršku” gotovo cijeloj Upravi. Ali da vanjska “podrška” pojedincima usložnjava vođenje INE, u to nema sumnje.

NACIONAL: Nacional je još za vrijeme mandata Račanove vlade upozorio kako je Linić svojim kontroverznim potezima oštetio hrvatske građane i proračun za najmanje 500 milijuna dolara. Kako vi ocjenjujete Linićev rad? – Odradio je jedan prilično težak posao koji bi netko drugi možda oučinio nešto drugačije. Njemu nije bilo lako ostati neutralan, a možda je nekad naknadno i sam uvidio da je neke stvari trebao raditi drugačije. Nedavno sam bio na ručku s bivšim direktorom jedne državne tvrtke koji mi je rekao kako je dobio striktne informacije na koji način da formira završni račun te firme. To me je šokiralo jer od mene takvo što Linić nikada nije tražio. Bio bih nepošten kada bih rekao da Linić zajedno s cijelom Vladom nije u cjelini pomogao Ini.

NACIONAL: Zašto su zapravo zapeli pregovori oko povratka crpki koje je Ini u Srbiji nasilno oduzeo Beopetrol? – Glavni problem su međudržavni odnosi Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Manji je problem što je Ina doista mogla učiniti da se to uspješno okonča. Možda je to moglo i biti uspješno riješeno da smo kao Uprava imali hrabrosti potpisati ugovor s konzultantima koji su nam garantirali da se taj posao može odraditi. Oni su bili spremni lobirati, pripremiti dokumentaciju i naplatiti svoje usluge tek kada se posao uspješno zaključi. Nismo se usudili to samostalno učiniti dijelom i zato što nismo bili sigurni da netko opet ne bi u medije plasirao nekakve polu informacije koje bi narušile imidžu Ine.

NACIONAL: Može li propast tih pregovora ugroziti opstanak nekih Ininih rafinerija, čija se buduća profitabilnost djelomično bazirala i na procjeni da će one svoje proizvode plasirati prema Srbiji i vašim tamošnjim crpkama? – I bez tog projekta mi ćemo uspješno za 2-3 godine obnoviti rafinerije u Rijeci i Sisku. Neke tržišne procjene govore da bi te rafinerije u novom ruhu mogle imati puno posla i za razvijena europska tržišta. Oko tog pitanja smo vrlo optimistični jer se procjenjuje da će u Europi nedostajati kvalitetnih goriva.

NACIONAL: Kakva će biti sudbina 20 milijuna dolara koji se nalaze na Escrow računu nakon što ste uspješno prodali Bijele noći? Bilo je više mogućnosti da se Ina s ruskim kupcima nagodi kako bi to pitanje bilo uspješno riješeno, ali se to nije dogodilo. – Prije svega bih želio reći da je i prodaja Bijelih noći tekla u sjeni zlonamjernih i štetnih napisa, u pravilu od uvijek istih novina i novinara. U tijeku prodaje svi ti napisi su nam odmagali. Zanimljivo da izrazito problematični tajni ugovori koji su bili potpisani za Bijele noći nikada nisu bili problematizirani na ovaj način u tisku. Kako to objasniti? Nacional je o tom problemu točno pisao i upozorio na mogućnosti da se pregovorima nađe kompromisno rješenje nakon čega bi mi zaključili spor vezan uz uknjižbu vlasništva nad tim poljima posve u vlastitu korist. Taj novac ostao je na tom računu dok se ne riješe sporna pitanja. Sada smo na međunarodnoj arbitraži. Možda se moglo to i bolje riješiti različitim pregovorima i nagodbama, koje bi opet netko mogao napadati. U takvom ozračju vjerujem da je bolje posao zaključiti pravno čisto, nego poslovno uspješno.

NACIONAL: Mislite li da će Sanaderova vlada promijeniti sastav Nadzornog odbora Ine? Bojite li se i da bi vas mogli smijeniti, iako ste 29. listopada, nakon ulaska MOL-a, dobili novi mandat za upravljanje Inom? – Promjena Nadzornih odbora u državnim trgovačkim društvima je nakon promjene vlasti prilično logična jer će nova vlada odabrat ljude svoga povjerenja. O promjeni Uprave odlučit će nova vlast suglasno njihovoj ocjeni dosadašnjih ukupnih poslovnih rezultata INE. Osobno se tim pitanjem ne opterećujem.

NACIONAL: Smatrate li da vam je u životu i karijeri pomogla činjenica da ste zet Savke Dabčević-Kučar? – Ne znam zašto ljude nikada nije zanimalo to što sam diplomirao prije roka, magistrirao i doktorirao na matičnom fakultetu ili kao jedan od najuspješnijih i najboljih u klasi završio specijalizaciju iz Menadžmenta na Harvardu, objavljivao stručne i znanstvene članke koji su citirani u međunarodnim časopisima. U Ini radim gotovo 30 godina i prošao sam kompletni razvojni put (od proizvodnje do direktora Razvoja) i mislim da sam za ovaj posao kvalificiran. Sigurno je da sam kao zet Savke Dabčević-Kučar izložen jače pažnji javnosti, ali i da sam u privatnom životu bogatiji za mnoga poznanstva, prijateljstva i iskustva. Vjerujem da mi je u karijeri više pomoglo formalno obrazovanje od poznanstava moje punice.

NACIONAL: Jeste li vi uopće formalno član HNS-a? – Bio sam među osnivačima te stranke. Družim se s ljudima iz te stranke kao i iz ostalih. U stranci sam bio aktivniji do 1996. kada sam zbog obaveza posustao. Nakon imenovanja na ovu funkciju, kada me između više kandidata predložio tadašnji ministar gospodarstva Goranko Fižulić, imao sam još manje vremena za aktivno uključivanje u politiku.