Stranka Promijenimo Hrvatsku ocijenila je u četvrtak da je Istanbulska konvencija samo jedan u nizu dokumenata kojima se potiču i produbljuju ideološke podjele u hrvatskom društvu dok se krucijalni problemi gospodarstva i društva se ne rješavaju.

“Kao što znamo međunarodne konvencije, nažalost, ne rješavaju probleme, a takvih je mnogo. Kada bi Istanbulska konvencija riješila problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji mi bismo je prvi potpisali. Ako te zakone treba poboljšati onda se to mora učiniti odmah, ali je po našem mišljenju najveći problem u provedbi zakona. Dakle, niti konvencije niti zakoni nisu dovoljni da se zaštite žene i obitelji od nasilja. Problem je u političkim strukturama i pravosuđu koje ne sankcionira odlučno i brzo takva nasilja”, navodi se u priopćenju stranke Promijenimo Hrvatsku.

Oni smatraju da su gorući problemi koje treba riješiti oni poput Agrokora, Uljanika, Petrokemije, INE, Đure Đakovića, nezaposlenosti, blokiranih građana, zbrinjavanja otpada, zaustavljanja iseljavanja i niza drugih.

Ističu kako se HDZ i SDP nisu mogli složiti oko modela hrvatske samostalnosti, a oko Istanbulske konvencije, koji je jedan u nizu dokumenata koji nam se nameću, imaju isti stav.

“Ako znamo da je njihova vladavina, bez obzira tko od njih vladao, dovela na rub egzistencije – a mnoge građane u dužničko ropstvo, ne možemo se oteti dojmu da i ova Konvencija nije još jedna karika prema potpunom slomu vlastitog suvereniteta i identiteta. Žalosno nam je gledati kako omalovažavaju vlastitu suverenost, tradiciju i kulturu u svim segmentima i ne vjerujemo kada čujemo neke kolege u Saboru da nam drugi moraju biti nadzor i sud, pa i u ovom pitanju zaštite žena i obitelji od nasilja”, stoji u priopćenju.

U stranci Primijenimo Hrvatsku smatraju kako je u Istanbulskoj konvenciji “ipak prisutno u light verziji pitanje roda i spola” te da ” pokušaj smirivanja članstva HDZ-a dodavanjem zakrpe na Istanbulsku konvenciju, koja nema nikakvu pravnu snagu, samo govori da je prije svega cilj pošto-poto ostati na vlasti, a ne brinuti o ženama i obiteljima, drugim ugroženim skupinama i razvoju gospodarstva”.