Roman “Nevoljnici – Zar je Mesija već otišao?” mađarskog pjesnika, pisca i akademika Szilarda Borbelya, proglašen epohalnim djelom mađarske suvremene književnosti čije je objavljivanje 2013. duboko uzdrmalo mađarske književne krugove i kulturnu javnost, od sad je dostupan i hrvatskim čitateljima u prijevodu Xenie Detoni i izdanju nakladnika OceanMore.

Nagrađivani pjesnik i pisac – djela su mu nagrađena nizom priznanja, među kojima su prestižne Nagrada Attila Jozsef, Nagrada Tibor Dery i Nagrada Fuest Milan – Szilard Borbely predavao je mađarsku književnost na Sveučilištu Lajos-Kossuth u Debrecenu i prevodio s njemačkoj i engleskog jezika, a 1998. primljen je u Mađarsku akademiju znanosti. Borbely je 19. veljače 2014. u Debrecenu počinio samoubojstvo.

Autor, jedan od najvažnijih pjesnika novije mađarske povijesti, u svojem romanesknom prvijencu opisuje odrastanje u ekstremnom siromaštvu i neimaštini. Priča se odvija početkom 70-ih godina u zabačenom selu na krajnjem sjeveroistoku Mađarske, možda na istom mjestu gdje je i odrastao. Zbog toga mnogi “Nevoljnicima” pripisuju autobiografske elemente.

 

• Jedanaestogodišnji pripovjedač prati i pamti boje, mirise i zvukove nepromjenjivog mikrosvijeta i promatra živote svojih bližnjih i suseljana pokazujući izuzetnu lucidnost i preciznost iz koje se može filigranski rekonstruirati povijest njegove omražene obitelji, ali i povijest same države.

 

Sročen nesvakidašnjom etnografskom preciznošću, Borbélyev prikaz odrastanja u ruralnom dijelu države sredinom Kádárove ere (1956.-1988.) proganja čitatelja svojom bespoštednom iskrenošću i pozornošću najmanjim detaljima.

U mađarskom književnom i kulturnom kontekstu objavljivanje romana koji naizgled jednostavnom, izravnom prozom opisuje život u selu u kojemu vladaju glad, neimaština, strah od drugačijeg, židova i cigana, samo je po sebi duboko radikalan potez: knjiga je odmah po objavljivanju proglašena literarnom senzacijom, njezina je prva naklada trenutno razgrabljena, a djelo je izazvalo brojne polemike.

Uzavrelu recepciju Borbelyjevog prvijenca dijelom je moguće objasniti usputnim tematiziranjem poslijeratnih odjeka holokausta u Mađarskoj, i snažnom povijesnom potkovanošću. “Strelasti križevi” bili su fašistička politička organizacija, partner naci-Njemačke, koja je držala vlast u Mađarskoj od 15. listopada 1944. do 28. ožujka 1945. godine. Pod vladavinom Ferenca Szálasija nadzirali su ubojstva oko 200 tisuća židova iz Budimpešte, ali su i nastavili deportacije ruralnih židova u Auschwitz. No, njihov duh nastavio je živjeti i nakon završetka rata, o čemu piše i autor.

Borbelyjeva knjiga je u Mađarskoj proglašena najznačajnijim proznim djelom godine, pa čak i desetljeća. Svjetski su je mediji dočekali kao “epohalni mađarski roman” (Neue Zurcher Zeitung), “koji spada među najvažnije knjige današnjice” (Die Zeit) „istinskog spisateljskog genija“ (Le Monde), u kojemu Borbely “artificijelno hladnim, britkim i visoko poetičnim jezikom” (Frankfurter Allgemeine Zeitung) “piše o pomanjkanju slobode i očajničke, ali individualne potrage za njom” (Magyar Narancs).

Laszlo Krasznahorkai je, nakon Borbelyjeva samoubojstva, ispisao dirljivu posthumnu posvetu: “Dragi Szilárde, nisam te shvaćao. Volio sam te”, a čak ga je i Imre Kertesz, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, u intimnom nekrologu proglasio “pjesnikom koji je najviše obećavao u mađarskoj poeziji”.