Objavljeno u Nacionalu br. 665, 2008-08-12

Nakon petogodišnje šutnje Draško Čubrilović otkriva nove detalje o švercu kokaina 2003.: kao glavnog organizatora prozvao je Dubravka Belana, a obitelj sklonio u inozemstvo

Draško Čubrilović, hrvatski državljanin crnogorskog podrijetla koji je potkraj ljeta 2003. uhićen u Istri pri pokušaju švercanja 336 kilograma kokaina u Hrvatsku i kasnije osuđen na 25 godina zatvora, poslao je iz lepoglavske kaznionice Nacionalu dva pisma u kojima iznosi nove okolnosti vezane uz događaj koji ga je stajao zatvorske kazne.

Čubrilović tvrdi da je za krijumčarenje 336 kilograma kokaina, koji je hrvatska policija zaplijenila 14. rujna 2003. u lučici autokampa Veštar u Rovinju na jedrilici Adelante, zapravo najodgovorniji Dubravko Belan, bivši tajnik karlovačkog HNS-a, koji je s te funkcije prije nekoliko godina suspendiran nakon sumnji u umiješanost u druga kaznena djela i veze s crnogorskim organiziranim kriminalom. Čubrilović tvrdi da on to sve donedavno nije smio govoriti zato što su članovima njegove obitelji prijetili smrću. Već u prvom pismu napisao je da je zatražio obnovu postupka, ali nije spominjao koga smatra glavnim organizatorom krijumčarenja te droge.

To je pismo u redakciju Nacionala stiglo 25. travnja. U njemu je Čubrilović naveo da je na neko vrijeme obitelj sklonio iz Hrvatske, kako bi mogao početi bitku za promjenu svog statusa – zapravo najvjerojatnije za smanjenje zatvorske kazne. Tada je predložio da se za pomoć obratimo njegovu odvjetniku Damiru Debeljuhu iz Pule, koga je Čubrilović zamolio da obavijesti Nacional o njegovim novim pravnim potezima. Debeljuh nije bio zainteresiran niti za neformalni sastanak. Tri mjeseca poslije Čubrilović je Nacionalu poslao novo pismo u kojem tvrdi da je glavni krivac za krijumčarenje kokaina Dubravko Belan. U pismu napisanom 26. srpnja stoji: “Šaljem vam žalbu za Vrhovni sud tako da vidite pravu istinu moga slučaja. Sve je ono prije obična montaža, a ovo je prava istina da bi se zaštitio dotični čovjek. Razlog može biti samo novac, ili nešto drugo. Ja sam protiv njega napisao krivičnu prijavu i još nisam dobio odgovor. Nadam se da ćete mi doći u posjetu, ili poslati nekog od vaših da objasnim sve detalje sa dokumentacijom.”

Nacional je još u svibnju službenim putem zatražio dopuštenje za posjet Drašku Čubriloviću u zatvor, ali zbog postojećih zakona to nam nije bilo omogućeno. Iako je Čubrilović u pismu napisao da je redakciji Nacionala poslao žalbu Vrhovnom sudu, ona do redakcije Nacionala nije dospjela. Međutim, uz pismo je do redakcije stigla preslika teksta iz Jutarnjeg lista u kojem se pisalo o Belanovu uhićenju, ali i čudnim okolnostima pod kojima je izbjegao ispitivanje u postupku protiv Draška Čubrilovića za krijumčarenje kokaina. Uz tekst je objavljena i Belanova slika, zajedno s policajcem koji ga je privodio. Ispod Belanove slike Čubrilović je napisao: “Ovo je čovjek koji je bio zaštićen i gdje sud nije insistirao da dođe na sud, mada je bio pozvan. Danas ja ne bi bio u zatvoru da je on došao na sud. On je sam dao izjavu da sam ja bio samo putnik na brodu, što ne bi odgovaralo sudu u Puli za njihovu montažu.”

Čubrilović je još u prvom pismu napisao da se protiv njega vodio montirani postupak. Napisao je: “Eto vidite, od mene je pulsko pravosuđe napravilo glavnog dilera u mojoj 60-toj godini, samo da bi zaštitilo prave dilere. Ja nikad nisam kažnjavan do moje 60-te godine i mislite li da bih se u tim godinama počeo baviti s tim stvarima? Imao sam i dozvolu za nošenje i držanje oružja, što znači da nisam nikada krivično odgovarao.” Čubrilović čak tvrdi da je i zbog njegova slučaja kasnije smijenjen tamošnji županijski državni odvjetnik Vlatko Nuić.

Čubrilović u pismu tvrdi da se zbog prijetnji smrću vlastitoj obitelji u postupku morao braniti šutnjom. Vjeruje da je zato i dobio tako visoku zatvorsku kaznu. Bez oklijevanja danas tvrdi da je glavni organizator krijumčarenja kokaina zbog kojeg je on završio u zatvoru Dubravko Belan. Zajedno s Čubrilovićem u toj akciji uhićeni su još Zagrepčanin Angel Andonov, Slovenac Ernest Vergles, te Duško Kotlar iz Slavonskog Broda. U trenutku uhićenja njih četvorica su s jedrilice Adelante, koja je plovila pod austrijskom zastavom, gumenim čamcem prevozili oko 300 kilograma kokaina prema Opelu Corsi parkiranom na obali.
Dubravko Belan je zajedno s Kotlarom bio suvlasnik jedrilice Adelante. Dotad je u javnosti bio poznat kao jedan od skipera jedrilice Hrvatska čigra, koja je dva puta oplovila zemaljsku kuglu. Belan je sudjelovao u drugoj pustolovini dugoj 40 tisuća nautičkih milja tijekom koje se na Hrvatskoj čigri izmijenilo 160 jedriličara i više profesionalnih skipera. Međutim, Belan je izbjegao svjedočenje o drogi na vlastitoj jahti. Prema pisanju Jutarnjeg lista, zagrebačka policija izvijestila je 2003. pulski Županijski sud da Belan ne živi u Hrvatskoj, a on je tada bio na svojoj karlovačkoj adresi. Na Belanovu ispitivanju inzistirao je Čubrilović. Vergles je na suđenju tvrdio da Belana ne poznaje. Belan je na ispitivanju u karlovačkoj policiji rekao da ga je sredinom travnja 2003. nazvao Čubrilović i zatražio čartersku plovidbu na Karibe, za što je trebao dobiti 15 tisuća eura. Belan je prema pisanju Jutarnjeg lista kod Čubrilovića tada vidio lažne dokumente, ali nije ništa posumnjao. Tvrdio je da nema nikakve veze s pošiljkom kokaina. Čubrilović u pismu Nacionalu tvrdi da nije imao pošteno suđenje, jer mu sud nije dopustio da ispita Belana. Belan je nekoliko godina poslije osuđen na osam mjeseci zatvora zbog pomaganja u krađi 17-metarske jedrilice Gulf 2. U toj su krađi sudjelovali i crnogorski državljani Srđan Ivanišević i Valentin Radulović, brat pokojnog Miomira Radulovića, crnogorskog mafijaškog bossa s hrvatskom putovnicom koji je likvidiran 2. studenog 2005. u Barceloni.

Sporni brod inicijalno je pripadao Miomiru Raduloviću, više je puta misteriozno mijenjao vlasnike – odreda fiktivne off-shore tvrtke, a Radulović ga je kupio po Ivaniševićevoj uputi. Ivanišević je potom brod iz Dominikanske Republike prevezao u Europu. Srđan Ivanišević je pomorski trgovac koji je radio na brodu Vjera. Nakon spornog događaja s jedrilicom Gulf 2, splitska kriminalistička policija je od svojih crnogorskih kolega preko beogradskog ureda Interpola zaprimila dokument u kojem se Srđana Ivaniševića opisuje kao osobu koja je uključena u aktivnosti krijumčarenja droge u Južnoj Americi i na Karibima. Dakle, tri godine nakon što je na njegovoj jedrilici u Istri pronađeno više od 300 kilograma kokaina kupljenog u Venezueli, Dubravko Belan uhićen je i osuđen za pomaganje u krađi jedrilice koja je povezana s crnogorskim državljanima koje se povezuje s krijumčarenjem droge.

I Belanu i Čubriloviću zajedničke su u najmanju ruku dobre veze s crnogorskim kriminalnim miljeom. Draško Čubrilović rođen je u Herceg Novom. Do uhićenja iza sebe je imao kontakte s gotovo svim značajnim kriminalcima s područja bivše Jugoslavije. Čubrilović je u tom miljeu karijeru gradio uz bok Željku Ražnatoviću Arkanu, ubijenom srbijanskom mafijašu i ratnom zločincu. S Ražnatovićem ga je zbližila sklonost kockanju pa su krajem 80-ih njih dvojica u Zagrebu često zajedno kartali ili trošili znatne svote novca u kockarnicama. Vjerojatno je upravo kroz odnos s Ražnatovićem uspostavio i prve kontakte s jugoslavenskim obavještajnim podzemljem. To zaleđe omogućilo mu je da se godinama predstavlja kao uglađeni poslovni čovjek. Iako bez ikakva respektabilnog formalnog obrazovanja, Čubrilović je uoči raspada bivše Jugoslavije putovao s diplomatskom putovnicom i glumio vlasnika nekoliko tvrtki u Austriji i Španjolskoj. Tvrdilo se da on za jugoslavenske tajne službe u inozemstvu pronalazi unosne poslove pomoću kojih se pune njihovi “crni fondovi”. Javno se zapravo jako malo znalo o kakvim se unosnim poslovima radilo.

Da bi iza svega moglo stajati obavještajno podzemlje može se naslutiti iz još jednog detalja: Čubrilović je stekao jugoslavensku diplomatsku putovnicu i status uglednoga poslovnog čovjeka iako je još 1981. zaveden u policijsku evidenciju kao počinitelj teške krađe na Laščini u Zagrebu. Zahvaljujući Ražnatoviću Draško Čubrilović upoznao se i s Ratkom Đokićem, s kojim je bio u bliskim odnosima do 2001. Đokić i Ražnatović tada su funkcionirali kao partneri koji su se svaki na svom području Beograda i Podgorice bavili iznudama i sličnim “osiguravajućim poslovima”. Đokić i Ražnatović razišli su se na početku raspada bivše Jugoslavije, a od tada je Čubrilović nastavio intenzivno kontaktirati s Đokićem.

Ratko Đokić ubijen je u svibnju 2003. u predgrađu Stockholma po nalogu crnogorske Službe državne bezbjednosti. Tvrdilo se da je Čubrilović neizravno pomogao pri stjecanju hrvatskog državljanstva Stanku Subotiću, za kojim je raspisana međunarodna tjeralica Interpola zbog sumnji u šverc cigareta. Čubrilović je 1997. bio optužen za organizaciju otmice i ucjenu bračnog para Skejić u korist Alije Delimustafića, kontroverznog ministra unutarnjih poslova BiH kojemu je HDZ-ov režim, nakon prisilnog bijega iz susjedne države, također udijelio hrvatsko državljanstvo i političku zaštitu. S nekim pripadnicima srbijansko-crnogorske “poslovne elite” Čubrilović se i u Zagrebu često privatno družio. U zagrebačkom hotelu Sheraton više se puta sastao s Acom Đukanovićem, bratom crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

U zagrebačkom jet-setu Čubrilovića je pratio glas uglađenoga sredovječnoga gospodina, poznatog i po tome što govori nekoliko stranih jezika. Čubrilović je bio poznat i po tome što je sa sobom uvijek nosio kolt s neobično dugom niklanom cijevi. Status uglađenog poslovnog čovjeka kakvim se predstavljao Čubrilović je bespovratno izgubio kada je 2003. uhićen u pokušaju krijumčarenja 336 kilograma kokaina. Danas tvrdi da je posve nevin, te da je samo žrtva mnogo utjecajnijih kriminalaca koji su ga iskoristili kako bi mogli ostati na slobodi. Iako će iz današnje pozicije Čubrilović teško uvjeriti mjerodavne institucije u svoju nevinost, moguće je da raspolaže informacijama koje bi mogle biti prilično neugodne za Dubravka Belana, a možda i još neke druge sudionike tog krijumčarskog posla koji do danas za njega nisu odgovarali.

Crnogorska kokainska veza

Čubrilović danas bez ograda tvrdi da je Dubravko Belan glavni organizator šverca kokaina zaplijenjenog u Istri 2003. Belan za to nije odgovarao, a pod čudnim je okolnostima izbjegao svjedočenje u tom postupku. Tekst o tome u Jutarnjem listu supotpisao je i novinar Dušan Miljuš, zbog čega ga Čubrilović smatra mogućim naručiteljem napada na Miljuša. Nekoliko godina poslije Belan je osuđen za sudjelovanje u krađi jedrilice koju su koristili Crnogorci koje povezuju s krijumčarenjem droge iz Kariba i Južne Amerike