Islanđani neprestano rade na izgradnji nasipa veličine trokatnica kako bi zaštitili vitalnu elektranu i domove od lave, otkako su se aktivirali vulkani blizu glavnog grada Reykjavika koji su mirovali gotovo 800 godina.

Šest vulkanskih sustava, za koje stručnjaci predviđaju da će biti aktivni do tri stoljeća, protežu se ispod islandskog jugozapadnog poluotoka Reykjanes na kojemu živi 30.000 ljudi, gotovo osam posto ukupnog stanovništva zemlje.

Sustavi tvore podzemnu mrežu na poluotoku, protežući se do rubova glavnog grada koji je doživio pet erupcija od 2021. godine.

U jeku zabrinutosti zbog neizbježne erupcije, vlasti su u studenom počele graditi obrambene zidove oko geotermalne elektrane Svartsengi na poluotoku.

Otad je gotovo 100 buldožera, bagera i kamiona neprestano radilo oko elektrane, rekao je Kristinn Hardarson, voditelj operacija u energetskoj tvrtki HS Orka u čijem je vlasništvu Svartsengi.

Za zaštitu elektrane utrošit će se oko 560.000 kubičnih metara šljunka i očvršćene vulkanske stijene, dovoljno da se napuni 20.000 kamiona.

“Moraju preusmjeriti lavu tako da teče uz barijere. Ako je pokušate zaustaviti, lava će se samo nakupljati i na kraju preći barijere”, rekao je Reutersu Vidir Reynisson, šef islandske Uprave za civilnu zaštitu i krizne situacije.

Izgradnja barijera počela je i oko obližnjeg grada Grindavika u kojemu se nalazi jedna od ključnih ribarskih luka Islanda i živi gotovo 4000 stanovnika koji su evakuirani u prosincu prije najnovije erupcije sjeverno od grada.

Prva barijera pokazala se učinkovitom u odvraćanju lave od Grindavika, ali kad su se pojavile pukotine s druge strane barijere, lava je prodrla do grada i progutala neke kuće. 

Najveće barijere široke su oko 40 metara, visoke između osam i deset metara, a na vrhu su široke četiri metra.

Radovi na završetku polukruga od sedam kilometara oko Grindavika trebali bi trajati šest tjedana, rekao je Reynisson. Bit će potrebno otprilike dvostruko više materijala nego u Svartsengiju, tvrdi Ari Gudmundsson, građevinski inženjer u Verkisu, tvrtki zaduženoj za barijere.

Slična barijera građena u Italiji i na Havajima

Slična obrana pokušala se podignuti u Italiji, na Havajima i Islandu za zaštitu od lave, ali u manjem opsegu, rekao je Gudmundsson.

Kada je Etna, aktivni vulkan u Italiji, erumpirao krajem 1991., izgrađena je barijera duga 234 metra i visoka 21 metar. Lava je bila blokirana oko mjesec dana prije nego što je probila barijeru.

Islanđani su prvi put pokušali postaviti barijere na otoku Heimaeyu nakon što je opustošen grad Vestmannaeyjar u erupciji 1973. Tada je cijelo stanovništvo bilo prisiljeno evakuirati se.

Island je nakon toga bio suočen s brojnim erupcijama, ali obično daleko od gradova i kritične infrastrukture. Kad je 2021. godine započela vulkanska aktivnost na poluotoku Reykjanes, došlo je do novih pokušaja postavljanja obrane od lave.

“Postavili smo nekoliko barijera, kratkih, kako bismo stekli iskustvo i pokušali odvratiti tok lave od jednog područja koje bi naposljetku vodilo do Grindavika”, rekao je Gudmundsson.

Inženjeri pokušavaju podesiti potrebnu visinu i strmost barijera.

“Glavna stvar koju smo vidjeli je da barijere funkcioniraju, tako da sada znamo više o tome kako ih izgraditi i kako ih koristiti”, rekao je Reynisson.

Civilna zaštita dublje kopa vrelovode i podiže dalekovode za električnu energiju i telekomunikaciju kako bi ih se zaštitilo.

Pokušavaju se i izolirati kopneni cjevovodi i električni kablovi od vruće lave.

Islanđani imaju dvostrani odnos prema vulkanima, rekao je Sigurdur Ingi Johannsson, ministar infrastrukture.

“Moramo imati na umu da naša zelena geotermalna energija, nevjerojatne turističke atrakcije i dobrobit na Islandu dolaze od snage vulkana”, rekao je islandski ministar za Reuters.

“Nekad je to dobro i koristi ljudima, a nekad nam prijeti”, dodao je.