Posljednjih dana piše se o legalnosti i etičnosti međudržavnog posvojenja zbog uhićenja Hrvata u Zambiji i sumnje u valjanost dokumenata iz DR Konga. Kako bi bolje približila tu proceduru, Hina je razgovarala s osobom koja je nedavno uspješno posvojila dijete – upravo iz DR Konga.

Hinina sugovornica iz pravne struke, koja je željela ostati anonimna, sa svojim je suprugom 2021. posvojila tada petogodišnju djevojčicu iz Demokratske Republike Kongo (DRC, bivši Zair), zemlje za koju UNICEF ističe da se suočava s jednom od najsloženijih i najdugotrajnijih kriza na svijetu.

Pretpostavlja da bi njihova procedura posvojenja trebala bila slična s obzirom na to da je riječ o istoj zemlji. Stoga je istaknula kako joj je žao uhićenih parova koji su već gotovo mjesec dana u zambijskom zatvoru.

Upozorila je i kako ih se ne može prozivati sve dok se ne utvrdi što se točno dogodilo.

Posvojiteljica je istaknula i kako je ljuta i razočarana brojnim komentarima oko posvojenja djece iz Afrike, ističući kako na svijetu postoji potreba za boljim životom – ne pod svaku cijenu, ali postoji potreba da netko ima obitelj i minimum životnih prilika.

UNICEF u najnovijem apelu za prikupljanje sredstava za pomoć djeci DR Konga ističe kako ondje više od 15 milijuna djece snosi najveći teret eskalacije oružanih sukoba i ponovljenih izbijanja bolesti, a koji dodatno pogoršavaju kronično siromaštvo, slabosti sustava i postojeću ranjivost stanovništva.

Znala sam da je jako teško posvojiti dijete u Hrvatskoj

Govoreći o razlozima zbog kojih se odlučila na međunarodno posvojenje, Hinina sugovornica ističe kako je kroz svoj posao i iskustva prijatelja koji su željeli posvojiti “već unaprijed nekako znala da u Hrvatskoj posvojenja nema”.

U to su se ona i suprug i osobno uvjerili kada su krenuli u postupak dobivanja potvrde o podobnosti za posvojenje pred nadležnim centrom za socijalnu skrb (CZSS).

Prilikom pokretanja postupka 2019. naglasili su kako će međunarodno posvojiti dijete, ali i kako su svakako zainteresirani za posvajanje još djece u Hrvatskoj. Posebnih zahtjeva nisu imali.

Trenutno se još uvijek nalaze na listi potencijalnih posvojitelja, a do danas ih nitko nije nazvao. Parovi s kojima su bili na tečaju roditeljstva također do sada nisu posvojili u Hrvatskoj, iako se jedan par prijavio za posvajanje djeteta s posebnim potrebama, navodi sugovornica.

Resorno Ministarstvo obitelji i socijalne politike (MROSP) navodi podatke da je na dan 29. prosinca u Hrvatskoj posvojeno 188 djece te se očekuje da će konačan broj posvojenja u 2022. biti veći od 190.

Trenutačno je 202 djece koja imaju ispunjene pretpostavke za posvojenje i za koju nadležni CZSS-i procjenjuju da je posvojenje u interesu djeteta, dok se krajem prosinca u Registru potencijalnih posvojitelja nalazilo njih 1134.

Sugovornica ističe kako se u Hrvatskoj preferira udomljenje, ali ona je baš željela dijete i ne bi mogla podnijeti da joj to dijete biološki roditelj uzme nakon što se oporavi od razloga zbog kojeg je i ostao bez njega.

“Nevjerojatno mi je da domovi pucaju po šavovima, a da potencijalne posvojitelje nitko godinama ne zove, zbog čega se neki od njih na kraju i odluče na međudržavno posvojenje”, kaže.

Ona se, kao i mnogi, odlučila za Afriku, a cijeli postupak koji je započela u Hrvatskoj trajao je otprilike godinu i pol. Njezin put do roditeljstva trajao je duže zbog korone jer kaže kako postupak inače traje oko devet do 10 mjeseci.

„To je relativno brzo. Tamo su djeca gladna, umiru. Sada nitko ne gleda tu stranu priče. Kada je naše dijete došlo k nama i nije još znalo ni hrvatski, zalijetalo se gasiti vodu dok sam prala suđe jer tamo nije imalo čašu vode u tjedan dana“, govori posvojiteljica.

DR Kongo nas je izuo iz cipela s provjerama

Upitana zašto vjeruje u zakonitost svog postupka, ističe svoje pravno iskustvo, ali i činjenicu da je kongoanska strana od njih tražila „apsolutno sve papire“.

Navodi kako nije razmišljala o tome da su posvajanja u Africi u „sivoj zoni“ jer smatra da ustav i zakon svake zemlje kod posvajanja gledaju interese i dobrobit djeteta.

„Mene je DR Kongo osvjedočio u to jer su nas iz cipela izuli. Vjerovali su našem CZSS-u, nisu nikoga preskočili, da bi nas uopće razmatrali kao roditelje djeteta“, objašnjava.

U medijima se problematizira i činjenica što DR Kongo nije potpisnica Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem koja je sastavljena u Hagu 1993.

Njezin je cilj osigurati provođenje međudržavnih posvojenja u najboljem interesu djeteta uz poštovanje temeljnih dječjih prava te uspostavljanje sustava suradnje između država čime se sprječava nezakonito odvođenje ili trgovina djece.

U Hrvatskoj je stupila na snagu 2014. te se potencijalni posvojitelji koji žele posvojiti dijete iz druge države ugovornice ne obraćaju samostalno nadležnim tijelima druge države, nego to za njih radi MROSP.

Naša sugovornica objašnjava kako je mala razlika u tome je li država potpisnica Konvencije ili nije jer i u jednom i u drugom slučaju potencijalni posvojitelji u svojoj matičnoj zemlji moraju dobiti „blagoslov“ CZSS-a, odnosno proći procjenu prikladnosti i podobnosti za posvojenje te stručnu pripremu.

Predsjednica Udruge “Na drugi način” Vlasta Grgec-Petroci objašnjava Hini da bez toga ne mogu dobiti pozitivno mišljenje nadležnog centra i biti upisani u Registar posvojitelja.

Tek se nakon upisa u taj registar, oni koji žele posvojiti izvan Konvencije, mogu obratiti nadležnim tijelima iz države podrijetla djeteta sa zahtjevom za posvojenje, ispuniti sve tražene pretpostavke obiju država te ishoditi sudsku odluku o posvojenju.

Po okončanju postupka u drugoj državi, posvojitelji moraju zatražiti priznanje strane sudske odluke od nadležnog suda u Hrvatskoj kako bi odluka imala pravne učinke, kaže Grgec-Petroci,

Dok nije imala rješenje o podobnosti, DR Kongo nije htio započeti proceduru 

Hinina sugovornica prošla je svaki taj korak posvajanja izvan Konvencije te je nakon upisa u Registar na preporuku prijateljice koja je prethodno posvojila dijete iz Afrike, i koja je također pravne struke, angažirala registriranog odvjetnika, upisanog u odvjetnički imenik DRC-a.

Toliko je pismena, kaže, da je to mogla provjeriti. Dok nije imala rješenje o podobnosti kongoanski odvjetnik je, tvrdi sugovornica, nije htio ni saslušati.

Dob i spol djeteta nisu im bili bitni, ali su se na kraju odlučili za curicu.

S djevojčicom su komunicirali preko WhatsAppa te su tako shvatili da ju se puno pripremalo za posvojenje. Po odluci da je to “to” uslijedilo je prevođenje svih dokumenata – od rješenja CZSS-a do domovnice, rodnog i vjenčanog lista, i sl. – na francuski.

Prevedene dokumente poslali su odvjetniku koji je zatim sve to sa zahtjevom za posvojenje te konkretne djevojčice predao na sud u Kinshasi.

Nazočnost posvojitelja na sudu nije nužna, pojašnjava sugovornica, a sud djevojčici imenuje posebnog skrbnika koji svjedoči da joj je iz određenog razloga bolje s posvojiteljima.

Iščitavajući njezine dokumente i sagledavajući situaciju djevojčice, kongoanski sud donio je presudu da je posvojenje u interesu djeteta.

Po pravomoćnosti te presude donesena je i druga presuda da će se djevojčica izbrisati iz matice rođenih u mjestu gdje je upisana jer ne može biti upisana na dva mjesta. Nakon toga, presude idu u kongoansko Ministarstvo pravosuđa gdje dobivaju njihov pečat.

Zatim su presude predane na sud u Zagrebu koji je potom donio rješenje o priznanju i izvršenju strane sudske odluke, a koje je Hini ustupljeno na uvid.

Kada je to rješenje postalo pravomoćno, sugovornica i suprug otišli su u Matični ured gdje su djevojčici napravili rodni list na kojemu piše da je rođena u Kinshasi, da su joj oni roditelji te su navedeni njihovi ostali podaci.

U MUP su otišli po putovnicu djeteta koju su dobili odmah. Zatim su djetetov rodni list, naše presude i ostale dokumente preveli i ovjerili kod bilježnika te se javili u DRC da su spremni doći po dijete.

Naknadu koju je odvjetnik zatražio nakon finalizacije procesa uplatili su na njegov žiro račun, baš kao što bi sugovornica u svom poslu zatražila da se uplati njoj, kazala je. Osim plaćanja odvjetnika, prevođenja i ovjere dokumenata, nisu imali nikakvih drugih troškova.

Posvojiteljica je također potvrdila kako je službenik kongoanskog centra za socijalnu skrb doveo njihovo dijete u Zambiju sa svim potrebnim papirima, a kamo su i oni otputovali zbog sigurnosti jer je u DR Kongu rat.

Situacija u DR Kongu doista jest nestabilna te hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova savjetuje izbjegavanje svih putovanja koja nisu nužna.

Raspravljajući o uhićenim parovima, koji su po svoju djecu također otišlu u Zambiju, sugovornica ocjenjuje kako je čudno da dva od četiri para nisu upisana u Registar posvojitelja, što je potvrdilo MROSP, s obzirom na sve što je ona morala proći.

Dodaje i kako je osobno nisu diskriminirali na carini, imigraciji ili policiji u Zambiji.

Nema potpune evidencije o posvojenoj djeci

Broj djece koja su posvojena izvan haške Konvencije u Hrvatskoj je nepoznat jer resorno ministarstvo raspolaže isključivo podacima o broju posvojenja unutar nje, a kojih je od 2014. do danas bilo tek četiri.

Udruge koje pružaju potporu posvojiteljima i organiziraju razne pripreme „Adopta“ i “Na drugi način” nisu htjele nagađati o broju svojih polaznika koji su se odlučili na međudržavno posvojenje iz „trećih zemalja“.

Njima je teško voditi takvu evidenciju jer posvojitelji ne moraju izraziti od kamo žele posvojiti svoju djecu, napominje sugovornica.

Ona je od početka izrazila namjeru posvajanja djeteta iz Afrike, ali zna mnogo parova koji nisu.

Predsjednica Adopte Andreja Turčin potvrđuje kako su zadnjih godinu-dvije posvajana djeca iz afričkih zemalja, uključujući i DRC – unatoč „činjenici“ što je ta država suspendirala međunarodno posvojenje još 2016.

Strani mediji su pisali kako su zabrane međudržavnog posvajanja zapravo potaknule crno tržište krijumčarenja djece, no bilo je izvještaja i kako je DR Kongo svojevremeno dopustio neke iznimke.

Što će biti u budućnosti s međudržavnim posvajanjima?

Problema s diskriminacijom u Hrvatskoj do sada stvarno nije bilo, naglašava Hinina sugovornica ističući da se djevojčica sjajno i brzo prilagodila.

“Ustvari, pravi pogledi i riječi pune mržnje, što ne čitam jer znam kako to ide, počeli su tek sad – zbog nečega što se možda dogodilo ova četiri para, a možda i nije”, dodaje.

Pita se što će u budućnosti biti s posvajanjima iz Afrike i kako će itko uspjeti dobiti priznanje pravomoćne presude iz DR Konga, tj. koji će im sud to priznati i izvršiti, od straha i panike zbog trenutne situacije.

Prema preporukama predsjednika Vrhovnog suda sudovi će ubuduće u postupcima međudržavnog posvojenja biti dužni provjeriti autentičnost i pravomoćnost primljenih stranih dokumenta preko Ministarstva pravosuđa i međunarodne pravne pomoći, a ne ih tek potvrditi, kakva je sada praksa.

Također, kada im na stol dođe prijedlog za priznanje strane sudske odluke, primjerak će morati dostaviti i MROSP-u, koje će provjeriti jesu li ti hrvatski posvojitelji uopće upisani u Registar posvojitelja.

Adopta preporučuje i uspostavu kvalitetne baze podataka (aplikacije) samo za posvojenje, u okviru koje će nadležna tijela moći ažurno voditi, prikupljati i razmjenjivati sve relevantne podatke o potencijalnim posvojiteljima, posvojiteljima i posvojenoj djeci.