Ograničenje cijena stanova za najam, čime Njemačka i pojedini gradovi eksperimentiraju od 2015. godine, pokazalo se posve neučinkovitim.

Nestašica stambenog prostora tolika je da vlasnici stanova mogu raditi što hoće, a podstanari plaćaju kvadrate “suhim zlatom”, piše tportal.

Za stan od 80 kvadrata u renovaciji traže 1500 eura mjesečno

Tako se, primjerice, stan od 80 kvadrata u Düsseldorfu, tek površno obojen i ni blizu završene renovacije, nudi potencijalnim stanarima za 1500 eura mjesečno, bez režija.

Agent zadužen za njega oduševljen je jer mu telefon ne prestaje zvoniti, iako je cijena od 1500 eura mjesečno mimo svih ograničenja najamnine koje su nametnule gradske vlasti.

Prema ograničenju, cijena najma stana ne smije probijati deset posto iznosa prosječnih najamnina u okolici. Za ovaj stan traži se čak 400 eura više od prosjeka, no ni agentu niti budućim stanarima to ne smeta jer za kršenje pravila o ograničenoj najamnini nema kazni.

‘Nitko ne provjerava cijene najma stanova’

Martin Peters s portala Mietenmonitor iz Freiburga prati oglase pomoću posebnog softvera i koristi mnoge faktore kako bi izračunao je li tražena najamnina dopuštena. Ono što svakodnevno vidi šokira ga jer se gotovo nitko ne obazire na ograničenje.

“Djelomično zato što gradovi ne obraćaju pažnju na to. Nema vlasti koja to provjerava“, kaže Peters za tagesschau.de.

Vlasti građanima preporučuju da na sudu traže poštivanje zakona

Jedan problem je to što mnogi stanari ni ne traže od stanodavaca da se drže ograničenih cijena.

Felicitas Sommer s Tehničkog sveučilišta u Münchenu ispitala je 10.000 ljudi, od kojih se samo 2,4 posto usudilo tražiti stanodavca poštivanje ograničenja cijene.

Država po tom pitanju ne poduzima ništa. Savezna ministrica graditeljstva Klara Geywitz kaže da se može ići na sud ako se krše zakoni. Naravno, malo će se tko od podstanara upuštati u parnicu zbog kršenja ograničenja cijena, čega se ionako nitko ne pridržava.

Pojedini gradovi ipak poduzimaju mjere protiv ‘iznude najamnine’, ali…

Rijetki su i gradovi koji sami poduzimaju mjere. Primjerice, Frankfurt: ako građani prijave previsoke najamnine, gradske vlasti tužit će stanodavce.

U Frankfurtu se ipak ne koristi ograničenje najamnine od deset posto iznad indeksa cijena, već se poziva na zakon koji kaže da se ona smatra pretjeranom ako poraste za 20 posto u odnosu na tržište, a najamnine 50 posto veće od tržišnih cijena smatraju se “iznudom“.

Slično je i u Freiburgu. Ondje automatski poduzimaju mjere u ime građana i pišu stanodavcima za koje se sumnja da ignoriraju zakon.

OVO NISU ISTINE! Istražili smo što se iznajmljuje u Zagrebu, cijene divljaju, građani očajni

Grad je prijavio jedan slučaj iznude najamnine, ali je odbačen pred sudom jer nije bilo moguće dokazati da je stanodavac iskoristio “nevolju stanara”. Na zasićenom tržištu nekretnina to je praktički nemoguće, ističe tportal.