Prošle godine nismo izgubili naslov zbog padela ili loših odnosa u svlačionici nego zbog nedostatka kvalitete i ozljeda, rekao je Marko Livaja u velikom intervju za Dalmatinski portal. 

U 152 nastupa za Hajduk Marko Livaja zabio je 83 gola i dodao 52 asistencije. Apsolutna je legenda Hajduka, ono što je 80-ih bio Baka Slišković to je danas Marko Livaja. Sve priče u Hajduku počinju i završavaju s Livajom. On je lider, najbolji igrač i najzaslužniji što je Hajduk danas sedam bodova ispred Dinama.

HAJDUK – OSNABRUCK 1-0 Livaja majstorski zabio, Žaper zaigrao nakon 11 mjeseci

Mislite li da vam je ovaj kadar dovoljan za naslov?

– Smatram da nije, ali poznavajući trenera i njegov pristup prema igračima, mislim da možemo osvojiti naslov. Sve što smo napravili ove polusezone napravili smo zbog našeg zajedništva. Možda nemamo toliko kvalitete koliko bi ljudi očekivali, ali, ponavljam, sve smo napravili zbog našeg zajedništva i jakih treninga.

Kakav je Gattusov pristup igračima?

– On je kao otac. Kada je nešto loše, on će ti to uvijek reći u lice, ništa ne skriva. Imamo dobru zezanciju, a kada se radi jako je ozbiljan. Prošao je velike klubove, osvojio je puno toga, opušten je lik i s njim se može pričati o svemu.

Od vas se očekuje da odvedete Hajduk do naslova, stvara li vam to pritisak?

– Ne osjećam pritisak. Jedan igrač sigurno neće promijeniti nešto, ali jedanaest hoće. Može se ponekad dogoditi da jedan riješi utakmicu, ali ako nemaš suigrače uz sebe i ako nisi pravi taj dan teško ćeš ikoga pobijediti.

Hoćete li pucati sljedeći jedanaesterac? Nakon Gorice se spominjao Rakitić.

– Ništa se nije promijenilo, trener donosi odluke i on jedini bira izvođače. Nije me to pogodilo, normalno, svatko želi dati gol, pogotovo u Gorici kad bi nam to donijelo bod. Tamo nismo bili dobri, ali taj bod bi nam sada bio dobar.

Koliko mislte da je Rijeka ozbiljan konkurent za naslov?

– Pokazali su da su dobri, nemaju poraza ove polusezone. Kompaktna su momčad koja teško prima golove i sigurno da ako budu na tom nivou i dalje, sigurno će se do kraja boriti za prvenstvo.

Koliko na vas utječe vrijeđanje s tribina na gostujućim utakmicama?

– Ne utječe, naviknuo sam. Igrao sam vanka, u Grčkoj, znam kako je to. Svjestan sam bio toga kad sam dolazio, meni je to sve normalno. Rivalstvo i je bit nogometa, neće te uvijek svatko voljeti, ali bitno je da to završi na toj utakmici i da poslije nje svatko ide dalje o svom poslu. Primjerice, ja sam dobar s Petkovićem i nemam ništa protiv da, ako nas dobiju, on pjeva sa svojim navijačima. Meni to nimalo ne smeta. Kad sve završi, mi ćemo i dalje ostati dobri.

Još se i danas prepričava incident na Rujevici, nakon kojeg ste napustili reprezentaciju. 

– Nemam nikakav problem s tim da dođem u Rijeku, u Maksimir ili bilo gdje drugdje i da me se pljuca i svašta govori. Ipak, ako sam u reprezentaciji, to je onda nešto drugo. To nije bio trenutak za takve stvari, ali nema veze.

Stipe Pletikosa, tehnički direktor reprezentacije,  rekao je da je to bila vaša odluka?

– On zna kakva je bila situacija, ne želim se više miješati.

Izbornik Zlatko Dalić izjavio je da mu se niste javljali na telefon. Je li to istina?

– Istina je, ali je zvao tek tri mjeseca nakon incidenta. Ne želim više o tome, bit će vremena.

Utječu li na vas zvižduci?

– Možda kad sam bio mulac, uvijek osluškuješ što tko kaže. Oglušio sam na to s godinama, svi griješimo. Normalno je da će netko iz 20. reda ponekad vidjeti bolje od mene na terenu pa onda negodovati ako nisam odabrao najbolju opciju.

Kako podnosite slavu, u Splitu vas zaustavljaju na svakih deset koraka. 

– Imam dva, tri mjesta na koja redovito idem, tamo sam se slikao sa svima, pa eventualno kad dođe netko novi onda pita za fotografiju. Nemam ništa protiv toga, pogotovo kad dođu djeca, svjesni smo svi koliko im to znači. Drago mi je da prate Hajduk, da žive za klub i da jednog dana za njega žele igrati.

Koliko bi dresova trebalo štampati da biste zadovoljili sve želje?

– Pa ne znam, stvarno dosta. Iskreno mi je drago, bit nogometa je da nas spaja, da se družimo i pričamo. Normalno je da netko dođe i pita.

Prošle godine su vam navijači zamjerili što ste igrali padel.

– Ljudi će uvijek naći neku zamjerku. Kada imaš neki loš period gleda se svaka mala glupost. Prošle godine sam imao problem s medijalnim i nisam mogao napraviti neke kretnje. Pitao sam doktora mogu li barem igrati padel jer nisam mogao nabiti loptu, boljelo me kada bih je udarao, a nisam želio samo stajati kući na kauču, nisam takav tip. Doktor mi je rekao da mogu i, eto, dogodilo se to sve. Nisam želio izlaziti u javnost jer nije bio trenutak, razumijem sve frustracije ljudi i bilo mi je krivo što se sve tako desilo. Žao mi je za tih zadnjih devet kola, imali smo sve u svojim rukama, a na kraju smo sve prokockali. Nije to bilo zbog padela ili problema u svlačionici, nego zbog ozljeda i manjka kvalitete, nismo bili pravi.

Igrate li ga još?

– Igram možda jednom tjedno.