Kada smo došli na intervju sa 71-godišnjom francuskom glumačkom zvijezdom Isabelle Huppert u povodu njenog posljednjeg filma „Vrijeme posjeta“, njena publicistkinja upozorila nas je na to da glumica insistira da razgovaramo samo o ovom filmu i ni o jednoj drugoj temi. Kao razlog navela je to što joj je iznimno puno stalo do ovog filma i u intervjuu želi objasniti zašto joj je on toliko važan.

Nije čudno zašto je za Isabelle Huppert ovaj film tako važan. Ona glumi Almu, bogatu ženu čiji je suprug, neurolog, osuđen na zatvorsku kaznu jer je izazvao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba poginula. Tijekom posjeta u zatvoru susreće Minu (Hafsia Herzi), majku dvoje djece čiji je suprug Nasser u zatvoru zbog pljačke. Kako Mina živi u mjestu udaljenom od Bordeauxa, tako je Alma, koja živi sama u velikoj kući, poziva da žive zajedno kako ne bi trebala putovati, a prihvaća i njenu djecu. Alma je pragmatična bogatašica kojoj je teško živjeti samoj, a njihovo prijateljstvo pokazat će sličnosti i razlike između njih dvije. Problemi nastaju kada Nasserov zločinački partner zatraži od Mine zaradu od pljačke, a ona mu zauzvrat ponudi da opljačka umjetnine u Alminu stanu.

Ovaj film glumice Isabelle Huppert, koja je u svojoj karijeri po dva puta osvajala nagradu za najbolju glumicu na festivalima u Cannesu i Veneciji, te dva puta osvajala nagradu Cesar, francuskog Oscara, i nagradu Europske filmske akademije, bit će prikazan u sklopu „Tjedna redateljica“, filmske revije koja će se održati od 24. do 30. listopada u kinima u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Na toj reviji prikazat će se ukupno 13 filmova koje su režirale žene. I doista, tijekom ekskluzivnog intervjua za Nacional, Isabelle Huppert vrlo je uzbuđeno govorila o filmu „Vrijeme posjeta“

NACIONAL: Svojedobno ste rekli da volite glumiti osobu koja se našla u problemu, ali pronađe način da riješi taj problem. Alma, koju glumite u filmu „Vrijeme posjeta“, upravo je ta osoba. Je li vas to privuklo ovom filmu?

Kada odlučujem o tome hoću li prihvatiti neku ulogu, ne idem tako duboko u lik koji glumim. Dok snimam film počinjem dublje shvaćati tu osobu. Sve počinje sa scenarijem. Kada sam čitala scenarij za ovaj film, nisam predviđala da bi osoba koju glumim mogla postati tako zabavna i smiješna. Njen govor tijela pokazivao je da ima poseban odnos prema drugim ljudima, prema svijetu, ali i da ne kontrolira u potpunosti svoj život. Dakle, njena duhovita strana nije bila vidljiva iz scenarija. Razlog zbog kojeg sam prihvatila ulogu u ovom filmu bila je redateljica Patricia Mazuy. Još 2000. godine glumila sam u njenom filmu „Saint-Cyr“ koji je bio prikazan na festivalu u Cannesu kao i film „Vrijeme posjeta“, i za koji vjerujem da je velik film. Tijekom godina sviđali su mi se njeni filmovi. Mislim da je njen prethodni film „Bowling Saturne“ malo remek-djelo. Postoji nešto vrlo oštro i vrlo grubo u njezinoj viziji svijeta, što sve priče čini stvarno zanimljivima, bilo da su drame ili komedije ili bilo što drugo. No u njenim filmovima postoji i nešto, recimo to tako, jako političko, u širem smislu te riječi.

Isabelle Huppert, redateljica filma Patricia Mazuy i glumica Hafsia Herzi. FOTO: Susy Lagrage

NACIONAL: Zanimljivo, u filmu pomažete Mini, koju glumi Hafsia Herzi, kao što ste i u svom prethodnom filmu „Les gens d’à côté“ pomagali cijeloj obitelji, u kojem također glumi Hafsia Herzi. Je li to slučajnost ili ste i zbog toga izabrali glumiti u ovom filmu?

Pa, nisam sigurna da Alma pomaže samo iz velikodušnosti. Čini to zato što joj je život jako prazan. To je vrlo instinktivno i vrlo intuitivno i ona zapravo ne razmišlja o tome, ali kuća joj je prazna, njezin život je prazan te slučajno upoznaje Minu. Ona to radi za sebe kao i mnoge druge stvari koje vi radite u životu. Ljudi misle da radite stvari iz velikodušnosti, ali to radite prije svega zbog sebe, što je ljudski. Ako to na kraju pomogne ljudima, lijepo je, ali prije svega ona to radi za sebe.

NACIONAL: Nisu to male stvari, Alma pomaže Mini da pronađe posao u Bordeauxu.

Da, ali zato što je pristojna, i naravno, to je i način da je privuče u svoju kuću. Neće samo Mina doći u njenu kuću, u kuću će se doseliti i Minina djeca, što će unijeti veselje u kuću. Vi ste gledali film, ali nije fer da sada otkrivamo čitateljima kako film završava, ali taj završetak je snažan i znakovit. Kraj doista definira film kao tragediju-komediju. U mnogim dijelovima ovaj je film komedija što, zapravo, nisam očekivala. Nisam ni očekivala da će se ljudi toliko smijati kao na premijernoj projekciji na festivalu u Cannesu. No ima i nešto jako mračno u završnici oko nepomirljivosti ovog odnosa jer te dvije žene ipak predstavljaju dva različita svijeta.

NACIONAL: Francuski naziv filma je „Zatvorenik iz Bordeauxa“ jer, iako se njihovi supruzi nalaze u zatvoru u Bordeauxu, i te dvije žene su na neki način zatvorenice. Slažete li se s time?

Mislim da je to predmet svačije percepcije i senzibiliteta. Mislim da su, to je očito, obje na neki način zarobljenici situacije u kojoj su se našle. Alma ima sve, ali ne mnogo. Ima novca, ali nema ljubavi. A Mina ima jako, jako malo, ali ona ima malo više jer ima puno više ljubavi. Mina ima i potrebu za radom. Alma nema potrebe raditi jer je vrlo bogata, ali to je ne čini slobodnijom. Ovaj film tjera vas da jako puno razmišljate o tome što znači imati i nemati, a tu je i jedna vrlo duboka crta za koju sam mogla osjetiti da je tako snažno odjekivala u glavama ljudi koji su gledali film. A to je pitanje griješite li jer ste to sami odabrali.

NACIONAL: Ušli ste u lik Alme i kroz odjeću i obuću, na koji način ste je razvijali kao predstavnicu buržoazije?

Puno smo radili na tome jer mislim da nismo htjeli upasti u karikaturu buržoaskih žena koje su nužno odjevene u kostime Chanela ili slične stvari. Na primjer, ja u filmu imam samo ovaj lijepi Armanijev kaput koji daje, naravno, društveni status. Mina si ne može priuštiti Armanijev kaput, ali nismo htjeli ići predaleko i previše karikirati. Zapravo, zanimljivo je da sve karikaturalnije aspekte svijeta preuzimaju ljudi na večeri u mom domu. Odjednom nastupa sav taj konvencionalan pristup, gosti misle da je Mina moja služavka jer, očito, nije Francuskinja. Vide i njenu djecu te se odjednom osjeća veliki jaz između dvaju svjetova.

NACIONAL: I vi kao Alma kao i Hafsia Herzi kao Mina predstavljate dvije žene s integritetom. Šarmantno je to da Alma uvijek kaže ono što joj je na pameti. No kada treba igrati igru, ona izmišlja priče. U jednom trenutku ona je potpuno iskrena, u drugom se poigrava sa stvarnošću.

To je točno jer je Alma bila plesačica pa je osjećala povezanost s fikcijom. U redu, biti plesačica nije isto kao biti glumica, ali u oba slučaja nalaziš se na sceni. I zato je lik Alme tako privlačan, ne upada u karikaturu buržujke. Ona je maštovita žena, zato se lako povezuje s Mininom djecom. Ona je bliska s djecom i njihovom poezijom, što daje cijeli prostor liku. Prilično šarmantno i lijepo za odglumiti.

NACIONAL: Pri tome Alma laže jer je to za nju igra, dok Mina laže kako bi preživjela.

Tako je, Mina laže iz nužde. I tu se stvara veliki razmak između tih dviju žena, u pravu ste. Alma si može priuštiti takav luksuz da izmišlja neke stvari u svom životu, Mina to ne može. Ona laže iz nužde. One lažu iz dvaju različitih razloga.

NACIONAL: Rekli ste da je redateljska vizija redateljice Patricije Mazuy vrlo specifična. Mislite li da bi ovaj film mogao režirati muškarac?

To je dobro pitanje. Nemam odgovor na to, ali to je… ne znam. Ipak, recimo, možda i ne. Ne, samo kažem da je jako teško odgovoriti na to pitanje, jer sam bila… Uvijek mi je bilo teško definirati žensku kinematografiju i mušku kinematografiju. Imate određene muške filmove koji mogu biti vrlo, vrlo osjetljivi na žensku psihu. Ne znam. Jako je teško.

NACIONAL: U filmu je prisutan politički aspekt filma, društveni aspekt, govori se o različitim klasama, o ljudskosti, ali mislim da je najvažnija poruka ta da se Alma i Mina mogu razumjeti, unatoč tome što su pripadnice različitih klasa. Što mislite o tome?

Na trenutak je moguće zamisliti da se Alma i Mina razumiju, bez obzira na sve razlike među njima. Mina bježi od Alme iako nije nužno to trebala napraviti. Mina je pod pritiskom, ali gledatelj vjeruje, njih dvije vjeruju u to da se razumiju. Mislim da Alma vjeruje u to više od Mine. Kada Mina pobjegne od Alme, ona je dirnuta tom situacijom.

U filmu ‘Vrijeme posjeta’ igraju Isabelle Huppert i Hafsia Herzi. FOTO: Rectangle-Productions Piceyes

NACIONAL: Dokazuje li ovaj film da su klasne razlike trajne i da se ta situacija neće promijeniti?

Uz postojeće klasne razlike, uz različita gledišta na život, još uvijek se jedno jutro možete probuditi i reći – nema više klasnih razlika. Međutim, istina je da u ovom svijetu ne žive svi ljudi na isti način. To je neporecivo. Naravno, možete vjerovati u utopiju, ali onda možete misliti da vodite isti život kao i netko tko je na beskućnik ulici. Razlike su ogromne. Ogromne. To je tako u našim zemljama.

NACIONAL: Mislite li da vaš lik shvaća da će teško održati postojeći odnos s Minom nakon što joj suprug izađe iz zatvora? Suprug koji ju je varao tijekom braka.

Alma zna da će joj muž izaći iz zatvora i da će to prekinuti ravnotežu između dviju žena. To je prva mala loptica koja ulazi u igru i zbog koje se cijela stvar počinje rušiti, a to je vrlo zanimljiv trenutak. Cijela je stvar vrlo nijansirana, što je jako lijepo, jer ona nije tako sigurna da će biti toliko sretna zbog izlaska supruga iz zatvora. Osjećaš da, kada posjeti supruga u zatvoru, da ga još uvijek voli, ali nisam sigurna da se radi samo o ljubavi. Osjeća da je izdana, pa želi prijeći preko te izdaje do te mjere da se ponižava. S druge strane, zna da će on izaći iz zatvora i nije sigurna da je sretna zbog toga. Vrlo je nesigurna u sebe, ali kraj filma sve razjašnjava.

NACIONAL: Snimali ste filmove po cijelom svijetu. U slučaju ovog filma, napustili ste Pariz da biste snimali u Bordeauxu. Padaju li vam teško odlasci iz Pariza?

Pa odlazak u Bordeaux nije kao odlazak u Seul u Južnoj Koreji. No odlazak u Bordeaux je također jedan korak. Naime, Francuska je vrlo centralizirana zemlja, a Pariz je dio toga. To nije kao u Njemačkoj ili možda čak u Italiji. No u Francuskoj, kada odete izvan Pariza, primjećujete da se drugačije živi.

NACIONAL: Postoje li u Bordeauxu razlike u društvenim kastama?

Ne bih to rekla. Bordeaux je poznat po vrlo jakoj buržoaziji. To je sjajan grad, jako je lijep. Postoje veliki muzeji, kao što je muzej moderne umjetnosti. A u Bordeauxu postoji sjajan filmski festival. To je sjajan grad.

NACIONAL: Jesu li scene iz zatvora snimane u pravom zatvoru u Bordeauxu?

Ne, radi se o tome da je produkcija rekonstruirala prostor koji služi za susrete sa zatvorenicima. Međutim, to je bilo tako uvjerljivo izvedeno da sam imala osjećaj da snimamo film u pravom zatvoru.

NACIONAL: Ove je godine Meryl Streep na festivalu u Cannesu izjavila kako je mislila da nakon 40. rođendana više neće imati filmsku karijeru. Vi neprestano glumite u filmovima, jeste li i vi ikada razmišljali na taj način?

Ja sam jako sretna sa svojom situacijom. Nikada nisam smatrala da mi ulazak u određene godine stvara problem. Ne, nikada.

NACIONAL: Ove godine bili ste predsjednica žirija filmskog festivala u Veneciji. Osjećate li odgovornost kada vas izaberu na takvu poziciju?

Prvo, sretna sam zbog toga što je Venecija predivan grad, a sretna sam i zbog same sebe. Naravno da osjećam odgovornost, ali i ogromno zadovoljstvo, zato što se nalazim u privilegiranoj situaciji u kojoj otkrivam filmove. Jednom sam bila predsjednica žirija na festivalu u Cannesu i doista sam zbog toga bila sretna. Ali Venecija, to je dragulj u kruni.

NACIONAL: Poželite li ikada, kao i Alma, žena koju glumite u ovom filmu, ostaviti sve iza sebe i pobjeći?

Mislim da da, uvijek imate tu fantaziju i to se provlači u ovom filmu. To je činjenica da redateljica Patricia Mazuy prikazuje ono što je u mislima mnogih ljudi. Naravno, uvijek misliš da ćeš jednog dana otići negdje. Mislim da je neophodno da o tome razmišljamo. To vas održava na životu, iako to nećete nikada napraviti. Alma u filmu ima potrebu da to učini. U svačijem životu, čak i ako nemate stvarnu potrebu da to učinite, uvijek je lijepo zadržati tu misao kao mogućnost.