Irena Kolesar, velika hrvatska i jugoslavenska kazališna i filmska glumica, rođena je 22. studenog 1925. godine u Slavonskom Brodu, a u Zagreb je s roditeljima, ocem Mijom i majkom Rozalijom, rođenom Strumberger, doselila kao devetogodišnja djevojčica. U 17. godini života otišla je u partizane, u 13. proletersku brigadu “Rade Končar”. U početku je bila ‘običan’ borac, s puškom u ruci, a kasnije se, na poziv Jože Gregorina, koji ju je zapazio po izvanrednoj dikciji i glasu, uključila u kazališnu družinu te brigade i nakon toga u Kazalište narodnog oslobođenja, u kojem su se tada nalazila mnoga kasnije slavna glumačka, režiserska i snimateljska imena.

Nakon oslobođenja Irena Kolesar se vraća u Zagreb i počinje igrati u Hrvatskom narodnom kazalištu. Uloga Slavice u istoimenom filmu Vjeke Afrića, prvom jugoslavenskom igranom filmu (1947. godine), koji je na prostoru tadašnje države vidjelo više od dva milijuna gledatelja, učinit će je poznatom i omiljenom. Kasnije je igrala u još nekoliko filmova, no prema vlastitom priznanju, kazalište je, a ne film, bio njen život. Na poziv Bojana Stupice 1953. godine iz zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta prelazi u Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu, u kojem će ostati punih dvadeset godina.

Godine 1973. vratila se u Zagreb. Iako je bila relativno mlada, otišla je u mirovinu, jer joj ni HNK-a, ni neko drugo kazalište nije ponudilo angažman.