Irena Sendler bila je poljska socijalna radnica, organizatorica organizacije za spašavanje Židova od nacističkog progona i uništenja. Međutim, Irena nije samo spašavala djecu, već se pobrinula i da se kasnije vrate roditeljima.

Naime, djeca su davana na čuvanje poljskim obiteljima, varšavskom sirotištu, katoličkim samostanima, ili svećenicima. Spiskove pravih i novih lažnih imena djece je krila u teglama, a nakon rata, otkopala je tegle s dječjim podacima i pokušala pronaći njihove roditelje. Nažalost, većina roditelja je stradala u logoru smrti Treblinka.

Jad Vašem, memorijalni centar posvećen žrtvama holokausta, dodijelio je Ireni 1965. godine najveće priznanje koje židovski narod dodjeljuje onima koji su im pomagali u najmračnijem periodu njihove povijesti: proglašena je “Pravednikom među narodima”. Djeca, koja duguju život Ireni Sendlerovoj, pobrinula su se da njena hrabra djela ne budu zaboravljena, a njena životna priča je također pretočena i u biografiju “Mother of the Children of the Holocaust”, kao i u ratnu dramu koja je snimljena 2009. godine u poljsko-američkoj koprodukciji.

Irena Sendler je umrla 12. svibnja 2008. godine u 98. godini života. Međutim, nikada sebe nije smatrala herojem i uporno je ponavljala: “Želim posebno naglasiti da oni koji su spašavali djecu nisu nekakvi heroji. Taj termin me jako iritira. Obrnuto je točno. I dalje me grize savjest što sam učinila tako malo. Svako dijete koje je spašeno uz moju, i pomoć svih divnih tajnih kurira koji danas nisu više živi, opravdanje je mog postojanja na Zemlji, a ne nešto zbog čega bih bila slavna.”