Klađenju u Hrvatskoj ipak su skloniji mlađi nego umirovljenici, a razlog je visina primanja, kaže sociolog Boris Kozjak, čije su glavno područje djelovanja upravo igre na sreću.
Ističe kako su primanja umirovljenika u velikom broju slučajeva ograničena, a kod nekih i “sramotno niska”, pa si klađenje ni ne mogu priuštiti.
No, naglašava da stariji najviše sudjeluju u lutrijskim igrama kod kojih je rizik osjetno manji, piše portal mirovina.hr.
Rijetki si mogu priuštiti klađenje
Kozjak je objasnio da si umirovljenici klađenje mogu priuštiti samo ponekad, ali ne i redovno, odnosno često, a posebno ne klađenje s većim iznosima.
Također, kazao je da se i bez istraživanja može ustvrditi da u klađenju znatno više sudjeluju muškarci nego žene.
Sociolog Kozjak rekao je da se umirovljenici više klade u zemaljskim lokalima nego u online kladionicama te da su pripadnici starije populacije skloniji lutrijskim igrama, kakve su Eurojackpot, Loto 7, Loto 6, Bingo Keno, Sve ili Ništa, Brzih 35, Loto Spin, Ekspres i Instant lutrija. Također, rizik od gubitka je kod ovih igara znatno manji, a ovisnika o ovim igrama gotovo da i nema.
Čak 70 posto umirovljenika je u ranijoj anketi portala mirovina.hr izjavilo da ne sudjeluje u takvim aktivnostima.
“Nada u dobitak izdvaja se kao najistaknutiji razlog igranja bilo koje igre na sreću. Nakon nje, važni motivi su zabava, razonoda, potreba za uzbuđenjem, intelektualni izazov, navika, sklonost riziku, druženje i ostalo. No, kad je riječ o lutrijskim igrama, one se najčešće ne igraju iz jednog jedinstvenog, već iz većeg broja razloga istovremeno“, objasnio je Kozjak.
‘Patološki kockari stigmatizirani u svakom društvu’
O tome kako igre na sreću utječu na čovjeka, sociolog je rekao da nema jednoznačnog odgovora jer je broj znanstvenih istraživanja kod nas vrlo mali.
Prema dostupnim podacima, u igrama na sreću sudjeluju i stari i mladi i pripadnici srednje generacije. Najveći broj igrača sudjeluje zbog nade u dobitak, zatim razonode ili zabave, zbog druženja s drugim igračima i jednostavno navike igranja, istaknuo je Kozjak, dodavši kako je kod većine igrača prisutno više motiva za igru, a ne samo jedan.
“Ako sudjelovanje u igrama na sreću ne oduzima suviše vremena (s obzirom na činjenicu da je čovjeku zbog brojnih obaveza na raspolaganju ograničeno vrijeme za igru ili razonodu) i ako je potrošnja za igre na sreću svedena u okvire realnih odnosno raspoloživih materijalnih mogućnosti, tada igre na sreću pozitivno utječu na čovjeka“, istaknuo je Kozjak o pozitivnom utjecaju igara čiji spomen uglavnom privlači negativne konotacije.
Objasnio je kako je igranje igara na sreću negativno ako troši previše vremena koje bi se moglo iskoristiti za druge korisnije stvari u životu čovjeka, primjerice na rekreaciju, unapređivanje zdravlja, fizičku aktivnost, čitanje, aktivan kulturni život ili zajedničke aktivnosti u obitelji.
“Posebice negativno utječe kada se na igre na sreću troši novac koji je namijenjen prehrani, odjeći, obući, zadovoljavanju osobnih i zajedničkih potreba u obitelji. U takvim situacijama nerijetko dolazi do sukoba u obitelji, a ponekad i njezina raspada, zanemarivanja djece i dr. Ne treba posebno naglašavati činjenicu da pojava patološkog kockara u obitelji loše utječe na zdravlje svih njezinih članova“, kazao je Kozjak.
O tome etiketira li se pojedinca koji kocka, Kozjak je rekao da se kockanje smatra privatnom stvari svakog pojedinca i sigurno je da su patološki kockari stigmatizirani u svakom društvu, pa tako i u našem. Razlog tome je što takvi igrači ne žele da se zna za njihovo prekomjerno kockanje.
“Vrlo često oni skrivaju tu svoju ovisnost što je moguće duže. No, jednom se ipak u obitelji za tu njihovu aktivnost dozna i postoji pritisak na igrača da taj svoj problem riješi. A bez pomoći obitelji, vrlo teško će ga riješiti. Jedini izlaz u toj situaciji je njegovo liječenje, o čemu samo on sam može donijeti odluku“, kazao je sociolog.
Veliki rast prihoda od igara na sreću u lanjskom proračunu
Na pitanje potiču li igre na sreću druge ovisnosti, poput alkoholizma, sociolog je rekao da ako se igra u razumnim granicama, s obzirom na vrijeme i potrošnju za igre na sreću, vidljive povezanosti nema.
Inače, čak 310.711.042 eura od poreza i naknada za igre na sreću uplaćeno je lani u državni proračun. U odnosu na 2020. godinu riječ je o porastu za čak 80 posto, kada je uplaćeno 174.589.425 eura.
“Kod lutrijskih igara nema ni realnih mogućnosti za to. Ali u kasinima i automat klubovima pretpostavljam da određena povezanost između kockanja i alkoholizma postoji. Kod nas znanstvenih istraživanja o tome nema, ali zaključci istraživanja koja su provedena u razvijenim zemljama Zapada o tome govore i to potvrđuju“, zaključio je Kozjak, a prenosi mirovina.hr.
Komentari