Nedavno su objavljeni rezultati novog, sveobuhvatnog istraživanja koje su proveli International Artist Organizacija (IAO), krovna udruge nacionalnih organizacija koje predstavljaju prava i interese istaknutih glazbenika i AEPO-ARTIS-a u kojem je sudjelovalo ukupno 9542 glazbenika iz EU-a, pa tako i Hrvatske, vezano uz profesionalnu i ekonomsku situaciju glazbenika koje je pokazalo da je gotovo 90 posto glazbenika u EU-u nezadovoljno raspodjelom prihoda od streaminga njihove glazbe.

Krajem prošle godine je u godišnjem izvještaju kompanije Luminate za 2022. godinu objavljeno da je Hrvatska drugo najbrže rastuće tržište glazbenog streaminga u svijetu. Po objavljenim podacima kompanije, na godišnjoj razini povećanje streaminga je iznosilo 25,6 posto, dok je brojka streamanih pjesama prešla pet milijardi. Porast glazbenog streaminga u Hrvatskoj iznosio je vrlo velikih 57 posto na godišnjoj razini. No unatoč tome glazbenici su sve nezadovoljniji jer unatoč sve lakšoj i jednostavnijoj distribuciji glazbe, najveći dio prihoda od prodaje glazbe odlazi streaming servisima i diskografskim kućama. Čak su i eurozastupnici početkom ove godine poručili u Europskom parlamentu da streaming generira većinu prihoda u glazbenom sektoru, ali prihodi nisu distribuirani pravedno, apelirajući na veće isplate izvođačima. Štoviše, po dostupnim podacima već osmu godinu glazbene streaming platforme ostvaruju sve veće prihode.

‘Posebna pravila glazbenicima daju pravo na reviziju ugovorne naknade ili traženje naknade u slučaju prekomjerne dobiti. Ali ona se moraju provoditi protiv diskografa’

“Trenutna neravnoteža u raspodjeli prihoda na tržištu glazbenog streaminga ne daje prednost ni autorima ni izvođačima te dovodi u opasnost održivost njihovih profesionalnih karijera na digitalnom tržištu”, istaknuli su eurozastupnici u rezoluciji iz siječnja, a objavila HINA. U Hrvatskoj trenutno djeluju globalni servisi Apple Music, Deezer, Spotify, TIDAL i YouTube Music, dok su na svjetskoj sceni još prisutni Tencent i Amazon. Nedavno objavljen izvještaj Streams & Dreams Dio drugi: Utjecaj Direktive o autorskom pravu i srodnim pravima na glazbenike Europske unije koju je napisao nezavisni istraživač Daniel Johansson (Inland Norway University of Applied Sciences) poslužilo je kao nastavak izvješća iz 2022. pod nazivom “Streams & Dreams Dio prvi – Poštena glazbena ekonomija za sve”, koje je za Nacional komentirao glavni tajnik udruge AEPO-ARTIS Ioan Kaes, neprofitne organizacije koja zastupa 39 europskih izvođačkih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava 650.000 izvođača, osvrnuvši se i na nepravičnu raspodjelu zarade od streaming servisa.

NACIONAL: Ovih su dana objavljeni rezultati opsežnog istraživanja među brojnim glazbenicima širom EU-a o streamingu njihove glazbe koji su pokazali da više od 80 posto glazbenika u većini europskih zemalja nije zadovoljno naknadom koju ostvaruju od streaminga. Kada smo razgovarali početkom 2023., rekli ste da su na papiru promjene ogromne, ali da su glazbenici još manje zaštićeni te da je njihov prihod od streaminga jednako nepravedan kao i do sada. Zašto Direktiva o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu iz 2019. (tzv. Copyright Direktiva), nije utjecala na poboljšanje uvjeta?

Zaista, više od 80 posto anketiranih, a bilo ih je puno. U tom istraživanju sudjelovalo je više od 9500 glazbenika iz 19 različitih zemalja EU-a, tako da je taj broj vrlo reprezentativan. I da, potvrđuje ono što smo očekivali. Direktiva o autorskom pravu i srodnim pravima nametnula je određena pravila državama članicama, ali smo još 2019. znali da to neće funkcionirati. Ova posebna pravila glazbenicima daju nova prava kao što je pravo na reviziju ugovorne naknade ili traženje dodatne naknade u slučaju prekomjerne dobiti. Ali ta se prava još uvijek moraju provoditi protiv diskografskih kuća. A ako postoji nešto u čemu su glazbenici loši, to je provedba stvari u praksi. Uvođenje obveznih „mehanizama alternativnog rješavanja sporova” to neće promijeniti. Već sam naziv plaši većinu glazbenika. Zvuči jako skupo. Stoga je važno da ova studija sada dokazuje da glazbenici nisu upotrijebili ove mehanizme za poboljšanje svoje situacije. Čak i da su se predviđeni mehanizmi intenzivno koristili, samo bi rješavali problem ugovor po ugovor. Bilo je naivno da europski zakonodavac sve svoje povjerenje stavi u te mehanizme prilagodbe ugovora. Ne možete odgovornost za rješavanje makroekonomske neravnoteže staviti u ruke pojedinaca, osobito ne onih pojedinaca koji imaju najslabiju ugovornu pregovaračku moć. Trebate se usuditi napraviti promjene koje imaju izravan utjecaj na cijeli ekosustav.

NACIONAL: Ta direktiva ponudila je da svaka država članica EU-a za svoje glazbenike stvori što bolju situaciju i omogući im bolju raspodjelu zarade od korištenja njihove glazbe putem streaminga, no sudeći po najnovijim istraživanjima izgleda da gotovo niti jednoj državi nije stalo do toga. Kako to komentirate?

Da, to je točno. Povrh ovih ugovornih poboljšanja, direktiva je svakoj zemlji dala veliku slobodu uvođenja bilo kojeg mehanizma koji smatra prikladnim kako bi se zajamčilo da će glazbenici – i svi drugi umjetnici što se toga tiče – dobiti pravičnu naknadu. Ako pročitate točan izričaj u toj direktivi, vidjet ćete da to zapravo nije mogućnost, već obveza.

Ioan Kaes, glavni tajnik udruge AEPO-ARTIS, neprofitne organizacije koja zastupa 39 europskih izvođačkih organizacija | Foto: Hugues de Castillo

NACIONAL: Kako je moguće da je tako malo država to primijenilo?

No doista, malo ih je to učinilo. Italija i Slovenija učinile su to za glumce, a Belgija i za glazbenike. No, općenito, postoji jasan nedostatak zemalja koje su preuzele svoju odgovornost. U njihovu obranu, Europska komisija im je disala za vratom prijetnjama pokretanja postupaka zbog neprenošenja Direktive. Samo su četiri zemlje prenijele Direktivu prije krajnjeg roka u lipnju 2021. Nakon toga mnoge su se zemlje ograničile na minimum uz ispriku da je moraju brzo implementirati.

NACIONAL: A Hrvatska?

Hrvatska je nešto napravila. Uvela je mehanizam koji obvezuje diskografske kuće koje iskorištavaju snimke putem streaminga da dokažu da imaju dozvolu za to. Mnoge su snimke stavljene na streaming platforme kao dio kataloga, a da diskografska kuća zapravo nije imala dopuštenje za to. To je vrlo uobičajeno kod starijih snimaka, ali nije ograničeno na to. U Hrvatskoj ste imali dodatne probleme što je postojao veliki katalog snimki iz doba Jugoslavije u vezi kojih izvođači nisu imali regulirana prava. Hrvatska vlada odlučila je da diskografske kuće moraju ažurirati svoje ugovore, dobiti odobrenje i ponuditi pravičnu naknadu. A ako to ne učine, izvođači na snimkama ovlašteni su potraživati naknadu putem svoje organizacije za kolektivno ostvarivanje. To je vrlo specifičan mehanizam s vrlo razumnim ciljem nametanja diskografskim kućama da učine nešto što su zapravo mogle učiniti dobrovoljno, plaćajući glazbenicima. Unatoč tome, diskografske kuće napale su odluku pred Ustavnim sudom, no srećom sud je nedavno presudio da je hrvatski zakon u potpunosti u skladu s ciljevima te direktive.

NACIONAL: Glazbenici čije se izvedbe snimaju i objavljuju kao i ranije imaju najmanje prava kada je u pitanju raspodjela prihoda od korištenja njihove glazbe putem streaminga. Zašto EU ne pokuša napraviti pomak da se to promijeni jer je dosadašnja politika pokazala da glazbenici dobivaju uvjerljivo najmanje prihoda od vlastite glazbe?

Glazbenici će vjerojatno uvijek biti ti koji će najmanje dobiti. To samo po sebi ne mora biti negativna stvar, sve dok svatko dobije ono što mu pripada. Ali upravo se događa prava distorzija. Vrlo je lako pronaći primjer glazbenika koji zarađuje mnogo novca svojom glazbom, ali globalna je slika takva da glazbenici u cjelini ne dobivaju pravedan dio enormnog novca koji se zarađuje streamingom. Sustav naknada koji slijedi našu konzumaciju streaming sadržaja izgrađen je oko beskonačne količine mikroplaćanja koja zarađuju velik novac tvrtkama koje posjeduju goleme kataloge. Ali pojedinačni glazbenik ne može konkurirati u ovoj industriji sa svojim osobnim katalogom. Autori glazbe uspjeli su dobiti pristojan dio kolača od streaminga putem svojih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Ali glazbenici čije se izvedbe snimaju i objavljuju i dalje ovise o svojim pojedinačnim ugovorima s izdavačkim kućama.

‘Hrvatska je nešto napravila. Uvela je mehanizam koji obvezuje diskografske kuće koje iskorištavaju snimke putem streaminga da dokažu da imaju dozvolu za to’

NACIONAL: Je li koja država uspjela uopće uskladiti te zakone sa situacijom na vlastitom tržištu?

Zemlja poput Španjolske već je reagirala na ovo prije usvajanja Direktive o autorskom pravu i srodnim pravima. Ugradila je mehanizam koji je glazbenicima omogućio prikupljanje naknade izravno od streaming platformi, kao što to čine autori i diskografske kuće. Nedavna izvješća o španjolskoj glazbenoj industriji pokazuju da je ovaj mehanizam imao vrlo pozitivan utjecaj na industriju u cjelini. To zna i EU, ali na vaše pitanje zašto ne pokušavaju napredovati, na žalost ću vam ostati dužan odgovor.

NACIONAL: Ne bi li EU trebao malo više poraditi na promociji tog zakona?

Oni bi to doista trebali promovirati. Ali umjesto toga oni čak obeshrabruju zemlje da to učine. Nedavno je Belgija uvela sličan sustav i naravno, i to su diskografske kuće napale pred Ustavnim sudom. A u postupku su koristili dopise koje je Europska komisija slala belgijskoj vladi u kojima je Komisija insinuirala da belgijsko zakonodavstvo nije u skladu s pravom EU-a. Presuda se očekuje svakog trenutka. Nadajmo se da će belgijski sud slijediti ono što su španjolski i hrvatski sudovi već odlučili da mehanizmi koji kao cilj imaju pravedno plaćanje izvođača su potpuno u skladu s pravom EU-a.

NACIONAL: Po ovom novom istraživanju čak 87,6 posto glazbenika u EU-u vjeruje da prihodi od streaminga nisu raspodijeljeni na pravedan način. Istovremeno, streaming je postao uvjerljivo najlakši put za distribuciju glazbe. Kako se uopće dogodilo da glazbenici dobiju najmanje dok većinu prihoda dijele diskografske kuće i streaming servisi?

Duga je to priča s puno nijansi. Kratak odgovor glasi: zato što je diskografskim kućama i streaming servisima bilo dopušteno razviti poslovni model koji je uzimao u obzir samo njihove individualne potrebe. Pronašli su model koji im je objema odgovarao u vrijeme kada je streaming bio samo jedan od različitih načina na koji su glazbenici mogli biti plaćeni za svoje snimke. Sada je streaming postao primarni izvor prihoda za sve koji su aktivni u glazbenoj industriji, osim za glazbenike. Prisiljeni su stavljati svoju glazbu na sve platforme jer je mnogima to postao jedini način da dođu do publike. Ali čak i kad dođu do te publike, raspodijeljeni novac nije dovoljan da bi taj rad bio održiv. Za neke funkcionira, ali većinom uglavnom sporadično, a ne kao nešto na čemu mogu graditi dugoročnu karijeru. Glazbenici su danas pod ogromnim pritiskom da stalno nastupaju, izdaju i ostanu u središtu pozornosti. Nedavne promjene koje su Spotify i Deezer uveli u suradnji s velikim izdavačkim kućama – i opet u potpunoj odsutnosti glazbenika – stavljaju još veći pritisak na naše glazbenike. Zbog toga je glazbenicima sve teže da svoj posao obavljaju kao istinsku profesiju.

‘Autori glazbe uspjeli su dobiti pristojan dio kolača od streaminga putem svojih organizacija. Ali glazbenici i dalje ovise o svojim pojedinačnim ugovorima s izdavačkim kućama’

NACIONAL: Tijekom pandemije Covida-19 većina se glazbenika suočila s grubom realnošću te im je prihod od streaminga, zbog nemogućnosti nastupanja uživo, postao najvažniji izvor prihoda. Što ako se dogodi ponovo neka slična pandemija ili nešto drugo uzrokuje lockdown i onemogući glazbenike da ostvare prihod kroz žive nastupe?

U tom slučaju opet će im “pasti mrak na oči”. Jer nije se puno toga promijenilo. Ta je kriza doista pokazala neprikladnost sustava. Djelovao je kao bujica u guranju potrošača prema digitalnim pretplatama. Streaming ponuđači glazbe, ali svakako i audiovizualnog sadržaja, vidjeli su svoje konzumente, a njihov je promet bio na vrhuncu. Zadržavši za sebe dvije trećine prihoda koji s tim dolaze, velike diskografske kuće i streaming platforme uspjele su preživjeti i čak povećati svoju tržišnu moć. Dok su vlade tražile novac u proračunu kako bi pomogle umjetnicima da prebrode te mračne dane, diskografske kuće iskoristile su taj novac da ulože u sebe.

NACIONAL: Tko bi onda u takvoj ponovljenoj situaciji najviše mogao pomoći glazbenicima?

Napravili smo istraživanje 2022. kako bismo vidjeli kako je potpora glazbenicima – i umjetnicima općenito – organizirana u zemljama članicama EU-a. Pokazalo se da su vlade bile podrška broj jedan. Promotori u live sektoru također su pokazali dosta solidarnosti. Ali najveća potpora iz industrije došla je iz organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Većina njih bila je aktivna u osnivanju ili upravljanju fondovima za pomoć umjetnicima kako bi im pomogli da prebrode najgore. Dakle, bez sumnje, dogodi li se ovo opet, glazbenici će ponovno dotaknuti dno. To je također jedan od razloga zašto je AEPO-ARTIS bio vrlo aktivan u podršci Europskom parlamentu u njihovu radu na njihovoj rezoluciji o statusu umjetnika. I vrlo smo sretni što Komisija nije ignorirala ovaj signal te će nastaviti raspravu s nedavno izabranim Parlamentom.

Izvještaj o utjecaju Direktive o autorskom pravu i
srodnim pravima na glazbenike EU-a

NACIONAL: Kako veliki streaming servisi, ali i diskografske kuće tumače činjenicu da dijele najveći udio u prihodima ostvarenim na temelju nečije glazbene kreativnosti ako istovremeno ta osoba od stvaranja glazbe sve teže može živjeti?

Ako pročitate stavove diskografskih kuća i njihovih asocijacija, vidjet ćete da oni smatraju da oni u pogledu toga imaju potpunu ovlast i odgovornost i uvjereni su da rade odličan posao. Prikazat će vam grafikone koji pokazuju da trenutno glazbenicima isplaćuju više novca nego ikad prije i to će koristiti kao argument protiv svake zakonodavne inicijative za uvođenje dodatnih mehanizama.

NACIONAL: Što to konkretno znači? Je li oni doista onda i ulažu puno novca u svoje izvođače?

Međutim, ove brojke ne uzimaju u obzir samo novac koji se plaća glazbenicima kao glazbenicima. Oni uključuju i plaćanja glazbenicima kada su i producenti. Ovih dana glazbenici više nego ikada prije financijski ulažu u vlastite snimke. Kao rezultat toga postoji puno više ugovora o licenciranju i distribuciji koji glazbenicima nude veće naknade. Međutim, intelektualno je nepošteno predstavljati to kao povećanje isplata umjetniku. U tom slučaju radi se zapravo o tome da produkcijske kuće plaćaju produkcijske kuće. Ako biste te isplate izbacili iz izračuna, ovaj grafikon bi pokazao apsolutno smanjenje isplata izvođačima. I treba spomenuti da je situacija izuzetno zabrinjavajuća za session glazbenike. Navikli su dobivati paušal za rad u studiju koji kombiniraju s honorarom kada se te pjesme vrte na radiju. Dok streaming sve više zamjenjuje radio, oni su potpuno isključeni iz jednadžbe. Oni nemaju nikakvu mogućnost primanja bilo kakve naknade od streaminga. Reakcija produkcijskih kuća na to do sada je bila da to nije uopće njihov problem.

NACIONAL: Što bi trebalo poduzeti da se takva situacija promijeni, da dođe do koliko toliko ravnopravne i poštene raspodjele prihoda od streaminga među glazbenicima, diskografskim kućama i streaming servisima?

Trebamo nešto disruptivno. Trebamo reset. Zaista trebamo da industrija shvati da poslovni model koji su izgradili za sebe nije uključiv. Glazbena industrija vrlo je osjetljiv ekosustav. Ono što danas vidimo je da postoji vrlo ograničen broj vrlo velikih kompanija koje misle da same mogu postati ekosustav. Neke od njih vjerojatno već misle da jesu. No u interesu je svih, uključujući i njih same, da se dogovorimo o resetiranju. A taj reset ne mora biti nešto sasvim novo. Postoji mnogo primjera dobrih praksi. Moramo ih prepoznati i dati im mogućnosti da poprave situaciju za našeg glavnog dobavljača, glazbenika. Jedan od najvažnijih alata koji treba promovirati je kolektivno upravljanje. U ekosustavu u kojem se prihod izračunava sukladno veličini kataloga, destruktivno je držati umjetnike u potpunosti ovisnima o pojedinačnim ugovorima koje potpisuju. Kolektivno upravljanje jest i uvijek će biti najbolji mehanizam za osiguranje prihoda umjetnika za ono što ne mogu pojedinačno kontrolirati. A streaming je najbolji primjer onoga što se ne može kontrolirati pojedinačno.