Ministar turizma Darko Lorencin mogao bi se naći u središtu jedne od najvećih afera aktualne vlade i Kukuriku koalicije ako se potvrde navodi koji su izneseni u žalbi tvrtke 3E Turizam iz Slunja, a koja je vezana uz potragu države za strateškim partnerom za tvrtku Club Adriatic, ali i uz stečaj Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica. Ako su navodi iz žalbe tvrtke 3E Turizam točni, ministar Lorencin je na sjednici Vlade u svibnju ove godine, ostalim ministrima preporučio da se za strateškog partnera tvrtke Club Adriatic odabere ponuda koja bi, bude li prihvaćena, državu oštetila za najmanje 250 milijuna kuna.

Drugim riječima, ako su navodi iz te žalbe točni, Darko Lorencin uvukao je premijera Zorana Milanovića u jednu od najvećih, ako ne i najveću aferu aktualne vlade. Više izvora Nacionalu je izrazilo ozbiljne sumnje da Lorencin tu operaciju nastoji provesti kako bi na štetu državnog proračuna pomogao privatnom poslovnom interesu zasad nepoznatih ulagača koji se skrivaju iza Fonda Prosperus Invest, a koji bi tako zapravo, na štetu poreznih obveznika, došli u vlasništvo vrijednih nekretnina u posjedu tvrtke Club Adriatic. Te ozbiljne optužbe na račun Darka Lorencina zapravo je posredno iznijela tvrtka 3E Turizam, koja tvrdi da iza nje kao moćni partner stoji njemačka tvrtka Der Touristik, koja je dio REWE grupacije. Der Touristik je jedna od najvećih njemačkih turističkih agencija koja posluje u sklopu REWE grupe i koja u svom portfelju ima tvrtke kao što su ITS, Jahn Reisen, Tjaereborg, Dertour, Meier’s Weltreisen i ADAC Reisen. Der Touristik zapošljava oko šest i pol tisuća radnika i posluje u svim najvećim turističkim državama Europe. Vlasnik Der Touristika je REWE grupa, jedna od najvećih kompanija u Europi koja se, osim turizmom, bavi i trgovinom, a u njenom vlasništvu su lanci dućana poput Bille, Bipe i Merkura. Optužbe tvrtke 3E turizam temelje se na ponudi koju su oni predali za strateško partnerstvo u tvrtki Club Adriatic, a koja bi u konačnici za državu bila povoljnija za najmanje spomenutih 250 milijuna kuna. Vlada te optužbe demantira, tvrdeći da se radi o neozbiljnoj ponudi te da tvrtka 3E Turizam ni nakon više zamolbi nije dostavila nikakva jamstva da iza te ponude doista stoji moćna njemačka poslovna grupacija. Izvori bliski tvrtki 3E Turizam tvrde da su njihove veze s njemačkom REWE grupom ozbiljne, te su Nacionalu dostavili dokument ovjeren kod sudskog tumača, a koji je prijevod pisma namjere Der Touristika za suradnjom s tvrtkom 3E Turizam. U tom pismu traži se i sastanak s ministrom Lorencinom vezan uz jedan drugi turistički projekt, ali ministar se s njima nije htio sastati.

U CIJELOJ PRIČI BLISKO SU POVEZANE DVIJE TVRTKE, HOC Bjelolasica u stečaju i tvrtka Club Adriatic, koja se trenutno nalazi u postupku predstečajne nagodbe. Protiv čelnih ljudi tih tvrtki u ožujku ove godine podnesena je i kaznena prijava koju je Nacional dobio na uvid, a u kojoj se detaljno opisuju navodne kriminalne radnje u ove dvije tvrtke u državnom vlasništvu.

Hrvatski olimpijski centar (HOC) Bjelolasica već dugi niz godina nalazi se u katastrofalnoj situaciji, a sve je kulminiralo dvama požarima koja su gotovo potpuno uništila dvije zgrade Centra. Nekada pompozno najavljivan kao centar u kojem će se pripremati gotovo sve hrvatske sportske selekcije, danas zjapi prazan i zgrade očekuju nove vlasnike odabrane putem javne dražbe koju vodi stečajni upravitelj.

Dok je Bjelolasica bila u punom pogonu, Turistička zajednica grada Ogulina godišnje je imala 50.000 noćenja, a sada ih ima oko 17.000. Prije požara u Hrvatskom olimpijskom centru Bjelolasica, četvorni metar zemljišta oko Centra stajao je 100 eura, a danas mu je cijena 20 eura. Gosti su u prosjeku ostvarivali tri noćenja, sada tek 1,6. Svake godine povećavao se broj vikendica, kao i kreveta privatnih iznajmljivača, dok se danas vikendice prodaju, a neprestano pada i broj privatnih kreveta za iznajmljivanje. Budući da ljudi odjavljuju privatni smještaj, i poljoprivrednici, koji su nekad živjeli od i oko HOC-a, ostaju bez prihoda, jer nemaju kome prodati proizvode. U HOC-u Bjelolasica u zlatna vremena bilo je zaposleno između 100 i 170 radnika, u nekim razdobljima sezone i do 200.

HOC Bjelolasica donekle uspješno je poslovao dok je ravnatelj bio proslavljeni vaterpolski reprezentativac i današnji pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Tomislav Paškvalin. On je početkom 2000-ih pripremio projekt koji je predviđao da se na području HOC-a izgrade dva nova hotela s pripadajućim sadržajima, uključujući bazene, sportske dvorane i terene za pripremu sportaša, kao i kompletno nov sustav zasnježavanja skijaških staza.

Vlada Ivice Račana još je 30. srpnja 2003. prihvatila plan razvoja Bjelolasice, da bi ga vlada Ive Sanadera zanemarila, ustvrdivši da za njega nema novca u proračunu. Agonija tvrtke počinje u siječnju 2011. kada glavna zgrada HOC-a nestaje u požaru. Kako bi se sačuvala radna mjesta, vodstvo HOC-a postavlja ugostiteljski šator koji je s vremena na vrijeme znao odnijeti vjetar. Umjesto na gradnju nove centralne zgrade, proračunski novac potrošen je na pokrivanje tekućih troškova, a zadnji čavao u lijesu nekad uspješnog projekta bio je još jedan požar, u prosincu 2013., na ugostiteljskom objektu na jezeru Sabljaci, a šteta je procijenjena na 12 milijuna kuna. Sve to govori o velikom nemaru države za taj centar, koji je na kraju završio u stečaju. Međutim, ako je vjerovati podacima koji se navode u kaznenoj prijavi, stečaj se mogao izbjeći i Bjelolasica je mogla normalno poslovati da nije bilo propusta bivših članova Uprave, koje se sumnjiči da su tvrtku namjerno odveli u stečaj kako bi se nekretnine i zemljište jeftino prodali na javnoj dražbi.

U STUDENOM 2011. POTPISAN JE UGOVOR o vođenju poslova i prijenosa dobiti između tvrtki Club Adriatic i HOC Bjelolasica. Tim ugovorom Club Adriatic preuzeo je obvezu pokrivati gubitke HOC Bjelolasice, a potonji je preuzeo obvezu prijenosa dobiti Clubu Adriatic. Zanimljivo je da su u trenutku potpisivanja ugovora obje tvrtke bile u državnom vlasništvu i u petogodišnjem razdoblju, koje je prethodilo potpisivanju ugovora, poslovale s gubitkom.

Oba društva vrlo često su mijenjala nadzorne odbore i uprave. U kaznenoj prijavi navodi se i da je taj ugovor štetan za Club Adriatic jer neopravdano preuzima upravljanje Bjelolasicom i sve prethodne financijske obveze. Ubrzo nakon “spajanja” postalo je jasno da su obje tvrtke u velikim financijskim poteškoćama te je 2013. pokrenuta predstečajna nagodba Bjelolasice, a nedugo zatim i stečaj. Zanimljivo, stečaj tvrtke proglašen je na zahtjev Nagodbenog vijeća i to zato što i nakon nekoliko upozorenja nije dostavljena potpuna i ispravna dokumentacija o financijskom stanju Bjelolasice.

Po navodima u kaznenoj prijavi, zahtjev za pokretanje predstečajne nagodbe podnio je 28. prosinca 2012. godine tadašnji direktor Željko Lipošćak, koji je prijavio ukupne obveze društva od 31,6 milijuna kuna, dok su prijavljena i potraživanja od 154 tisuće kuna. Ta posljednja brojka ključna je kada su u pitanju tvrdnje da se HOC Bjelolasicu namjerno gurnulo u stečaj i da Nagodbenom vijeću nisu dostavljeni svi podaci. Naime, kada je 2014. otvorena predstečajna nagodba Club Adriatica, odjednom se u dokumentaciji pojavilo i potraživanje Bjelolasice od 25 milijuna kuna. U kaznenoj prijavi tvrdi se da su uprave dviju tvrtki namjerno to dugovanje prešutjele kako bi izazvale stečaj HOC Bjelolasice i jeftinu prodaju vrijednih nekretnina. Naime, da je taj iznos bio prijavljen, ukupne obveze tvrtke HOC Bjelolasica iznosile bi 14,1 milijun kuna, a ne 39,2 milijuna kuna, od kojih su ukupne obveze prema bankama bile 11,8 milijuna kuna.

U KAZNENOJ PRIJAVI TVRDI SE DA BI HOC BJELOLASICA bio u stanju podmiriti sve obveze prema radnicima, dobavljačima, državi, kreditima te 3,5 milijuna kuna prema svom osnivaču Agenciji za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Tvrdi se i da ne bi postojali razlozi za pokretanje predstečajne nagodbe, a samim time ni stečaja, da su uprave HOC Bjelolasice i Cluba Adriatic na vrijeme iskazale stvarna potraživanja. U kaznenoj prijavi tvrdi se i da se tu radi o namjernom izazivanju stečaja, što se argumentira tvrdnjom da uprave HOC Bjelolasice i Cluba Adriatic nisu iskoristile pravnu mogućnost žalbe drugostupanjskom tijelu, a nakon toga i upravnog spora. Na kraju svega Bjelolasica je završila u stečaju i njena imovina na javnoj dražbi, a šteta koja će nastati prodajom imovine društva u stečaju iznosit će dodatnih 45 milijuna kuna i to pod uvjetom da se imovina proda po 50 posto knjigovodstvene vrijednosti, iako dosadašnja iskustva prodaje imovine tvrtki u stečaju pokazuju da se ona često zna prodavati i ispod te vrijednosti, pa bi šteta mogla biti još veća.

Najvrjednija imovina tvrtke HOC Bjelolasica je turističko naselje Jasenak na Bjelolasici, koje se prodaje u dvije cjeline, te hotel Jastreb u Begovu Razdolju, a te nekretnine još čekaju svog kupca. Za šesti krug prodaje imovine u Jasenku, gdje je i sportski centar, još se čeka zeleno svjetlo razlučnog vjerovnika u pogledu minimalne cijene. Ona je dosad ukupno snižena oko 40 posto, a potencijalni investitori koji su dosad tek neformalno kontaktirali stečajnog upravitelja Tomislava Đuričina, očito još uvijek čekaju najpovoljniju priliku. U više navrata u tom kontekstu medijski se eksponirala tvrtka Karisma Hotels Adriatic najmoćnijeg hrvatskog poduzetnika Ivice Todorića, koja navodni interes za Olimpijski centar nije demantirala. Zanimljivo je da je na čelu te tvrtke bivši ministar turizma Veljko Ostojić, stranački kolega trenutnog ministra Darka Lorencina.

Stečajni upravitelj HOC Bjelolasice Tomislav Đuričin potvrdio nam je da je u tijeku postupak dražbi za ostalu imovinu i da se nada da će ove jeseni naći zainteresirane kupce.

“Ne mogu vam reći tko je zainteresiran jer to ne znam ni sam; uglavnom komuniciram s odvjetničkim uredima i ne znam koga oni zastupaju”, rekao nam je Đuričin dodavši i da nam ne može odgovoriti zašto spornih 25 milijuna kuna nije bilo prikazano u financijskim izvještajima tvrtke i da se za to trebamo obratiti nekome od bivših direktora ili predsjednika Uprave.

NO SLUČAJ STEČAJA HOC BJELOLASICE bio je samo uvod u još jednu sumnjivu predstečajnu nagodbu i odabir strateškog partnera, i to tvrtke Club Adriatic, turističke tvrtke koja je u potpunosti u državnom vlasništvu. U sklopu predstečajne nagodbe Vlada je na prijedlog Ministarstva turizma odlučila pronaći strateškog partnera koji bi dokapitalizirao Club Adriatic i koji bi vratio dio dugovanja te tvrtke. Taj poziv je uprava tvrtke Club Adriatic, na čijem je čelu tada bio Igor Ursić, uputila 30. prosinca prošle godine, a kao potencijalni partneri javili su se Fond za gospodarsku suradnju Prosperus Invest, tvrtka 3E Turizam iz Slunja i tvrtka Excelsus iz Stobreča. Tvrtka Club Adriatic donedavno je upravljala nekretninama među kojima su naselje Perna s hotelom Komodor u Orebiću, Hotel Hrvatska u Baškoj Vodi, Kamp Uvala Slana s Apart hotelom Klub Vala u Selcu te kamp Kupari, ali je u svibnju Vlada odlučila da će nakon 31. listopada ove godine ti objekti biti predani na upravljanje Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), a Clubu Adriatic ostat će jedino TN Baško Polje, atraktivno odmaralište koje obuhvaća hotel i kamp na 28 hektara u borovoj šumi uz more, koje je u lanjskom pokušaju prodaje procijenjeno na 240 milijuna kuna.

U svibnju je prihvaćen i plan financijskog restrukturiranja Cluba Adriatic, uz potporu 75,75 posto vjerovnika, a protiv finalnog rješenja u tom predstečajnom postupku stigla je i žalba, i to na odabir strateškog partnera za Club Adriatic.

Žalila se tvrtka 3E Turizam, koja o prihvaćenoj ponudi Prosperus Investa tvrdi da ni u jednom segmentu nije konkurentna njihovoj.Usporedbom dviju ponuda iz 3E Turizma ocjenjuju nerazumljivom odluku Uprave Cluba Adriatic, koju je po preporuci Darka Lorencina poduprla i Vlada. Zanimljivo je da se fond Prosperus Invest u nekim medijima također povezivao s Agrokorom te je već uložio u neke njegove poslovne projekte poput bioplinskih elektrana. U vrijeme donošenja te odluke predsjednik uprave Cluba Adriatic više nije bio Igor Ursić jer ga je u veljači ove godine zamijenio Aco Balorda. Ursić je, navodno, otišao iz tvrtke zbog zdravstvenih razloga, ali u medijima se tada nagađalo da je ostavku dao zbog neslaganja s rješenjima koja za tu tvrtku pokušava nametnuti Ministarstvo turizma. Nakon što je Ursić napustio tvrtku, Aco Balorda je u kratkom roku završio proces potrage za strateškim partnerom te je početkom svibnja poslao Vladi prijedlog da partner bude Prosperus Invest.

Po navodima u žalbi, koja je javno dostupna i na stranicama Financijske agencije, tvrtka 3E turizam tvrdi da je ukupna šteta za državni proračun u ovom slučaju procijenjena na čak 250 milijuna kuna. Planom koji su vjerovnici prihvatili za Club Adriatic predviđa se najprije pokrivanje gubitaka smanjenjem temeljnog kapitala s 120,9 milijuna na tri milijuna kuna, potom Prosperusova dokapitalizacija s 57,1 milijuna kuna, s tim da se u izmijenjenom planu navodi iznos dokapitalizacije od 11,3 milijuna kuna.

PONUDA 3E TURIZMA, koji po vlastitim tvrdnjama nastupa u partnerstvu s njemačkim Der Touristikom, dijelom grupacije REWE, predviđala je, pak, dokapitalizaciju u prvoj godini od 35 milijuna kuna, u drugoj dodatnih 55 milijuna, a u trećoj godini od preuzimanja tvrtke još 200 milijuna kuna. Tim iznosom bile bi pokrivene sve obveze prema vjerovnicima, a za razliku od prihvaćene ponude, država i ostali vjerovnici ne bi otpisivali 70 posto glavnice, već bi im ona bila isplaćena u cijelosti kroz pet godina. Prioritetna potraživanja bila bi podmirena odmah nakon potpisivanja ugovora o strateškom partnerstvu, a ne 60 dana nakon dokapitalizacije. U dopisu objavljenom na stranicama Fine upozorava se i na netransparentnost cijelog postupka izbora strateškog partnera te se zaključuje da se pogodovalo izabranom ponuđaču, nanoseći štetu Clubu Adriatic, državi, vjerovnicima i zaposlenicima.

Jedan od onih koji je izrazio sumnje u cijeli postupak je i predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Bruno Bulić, koji je nedavno bio na sastanku kod ministra Lorencina i to baš zbog problema Cluba Adriatic. Bulić nam je rekao da su mu nakon tog sastanka potvrđene sumnje da se u cijelom postupku traženja strateškog partnera tvrtke Club Adriatic, pogoduje fondu Prosperus.

“U cijelom ovom slučaju vrlo sam skeptičan i smatram da država tu pogoduje Prosperusu koji je preuzeo obveze prema radnicima zaposlenima u hotelima koji su bili u vlasništvu Cluba Adriatic, a već kruže informacije da oni te obveze neće ispoštovati, nego će se pokušati jeftino provući. Po meni, u ovom slučaju prljavu igru igraju neki pojedinci iz DUUDI-ja, pojedinci iz Prosperusa i pojedinci iz Ministarstva turizma, s time da tu ne mislim na ministra Lorencina”, kazao nam je Bulić koji je napomenuo i da ne podržava ponudu 3E Turizma jer smatra da ta tvrtka nije osigurala dovoljne garancije. Cijeli slučaj odbili su komentirati u upravi Cluba Adriatic iz kojeg smo dobili samo kratak odgovor u kojem nam objašnjavaju zašto ne mogu komentirati žalbu tvrtke 3E turizam. “Od dana 10. listopada 2014. godine Club Adriatic d.o.o. nalazi se u redovitom postupku predstečajne nagodbe. Dana 8. svibnja 2015. godine održano je ročište vjerovnika na kojem je prihvaćen Plan operativnog i financijskog restrukturiranja. Na rješenje o prihvaćanju Plana podnesene su četiri žalbe na koje još nije donijeto drugostupanjsko rješenje. Budući da o žalbama odlučuje drugostupanjsko tijelo Ministarstva financija, iste ne možemo komentirati, pa tako ni žalbu tvrtke 3E turizam d.o.o. k.d.” stoji u odgovoru koji je potpisala Đurđa Lovrić, voditeljica ureda Uprave Cluba Adriatic za odnose s javnošću.

U ONOME ŠTO SE MOŽE SAZNATI iz dokumenata objavljenih na stranicama FINA-e, ponuda tvrtke 3E Turizam odbijena je jer tvrtka nema dovoljno iskustva u turizmu. Ono što se u žalbi posebno ističe jest činjenica da se Prosperus Invest obvezao da će za isplatu dijela starih dugovanja podići kredit kod HBOR-a, što znači da bi država ponovno financirala Club Adriatic dok bi, po tvrdnjama 3E Turizma, oni sva dugovanja riješili privatnim sredstvima i država više ne bi imala nikakvog troška.

Cijeli slučaj sada je predan Ministarstvu financija čije bi drugostupanjsko tijelo uskoro trebalo presuditi tko je u ovom slučaju u pravu, a Nacionalu je iz nekoliko izvora potvrđeno da su već odavno počela lobiranja od strane osoba iz Ministarstva turizma da se žalba odbaci te da se i službeno prihvati ponuda Prosperus-Investa.