Nedavna najava gradnje pet novih zatvorskih objekata diljem Hrvatske zacijelo ne bi trebala izazvati višak javne pozornosti, s obzirom na poznatu činjenicu kroničnog manjka kapaciteta te vrste. I to ne zbog porasta kriminala, koliko zbog dugo zanemarivanog infrastrukturnog standarda.
No, jedan zajednički detalj u predviđenim gradnjama ipak privlači pažnju. Naime, četiri zasad najavljene konkretne lokacije tiču se ranijih prostora neke sasvim drukčije namjene koja će ubuduće u tim sredinama očito biti napuštena, piše Deutsche Welle (DW).
Poslovna zona postaje zatvor
Redom, u osječkom slučaju bit će navodno iskorišten jedan zapušteni sveučilišni kompleks, star svega tri desetljeća.
U sisačkom, pak, gradilo bi se na mjestu bivše vojarne, ali koja je u međuvremenu bila planirana za otvorenje jednoga povećeg peradarnika.
Nadalje, u Lici, točnije kod Perušića, zatvor će biti smješten u tamošnjoj Poslovnoj zoni, inače prilično neiskorištenoj.
Zagreb dobiva po jedan zatvor sa svake strane na glavnom ulazu u grad
Konačno, što se tiče Zagreba, lokacija još nije sigurna, ali se u jednim zagrebačkim dnevnim novinama prije nekoliko tjedana pojavila vijest da bi to mogao biti nedovršeni objekt Sveučilišne bolnice u Blatu.
Uz postojeći objekt u Remetincu, glavni grad tako bi mogao na svom glavnom cestovnom ulazu dobiti po jedan zatvor sa svake strane.
Politički voluntarizam i selektivna provedba zakona
Ako nije riječ o koincidenciji, moglo bi se zaključiti da u Hrvatskoj slabo napreduje razvoj javnog zdravstva, školstva i gospodarstva općenito, dok je nabolje krenulo barem zatvorskom odnosno penalizacijskom sustavu.
“Takva bi vijest u pristojno uređenoj, demokratskoj državi, koja se temelji na vladavini prava i diči neovisnim sudstvom, vjerojatno bila shvaćena i protumačena kao normalna obveza države da poboljša uvjete i standarde represivnog sustava“, mišljenja je politički analitičar Jaroslav Pecnik.
“Ali, to vrijedi za društva u kojima se dokazano pokazalo i na dnevnoj se bazi pokazuje”, dodao je za DW, „kako se kriminal, korupcija, zlouporaba položaja, trgovanje utjecajima, a da o razbojstvima, pljačkama, te krvnim i ostalim deliktima i ne govorim, ne samo ‘ne isplate’, već i strogo, po zakonu kažnjavaju. I da u provođenju te i takve politike, izvršna i sudbena vlast, otporna i neovisna od uplitanja i pritisaka vladajućih političkih i ostalih privilegiranih slojeva, imaju jasnu i nedvosmislenu potporu javnosti, te da se u takvoj zajednici građani osjećaju sigurnim i zaštićenim”.
Prema riječima sugovornika DW-a, Hrvatska nažalost nije ni u primisli nalik tako ustrojenoj državi: politički voluntarizam se tu podrazumijeva, a samim time na djelu je selektivno provođenje zakona.
‘Zatvori u Hrvatskoj prepuni’
“Imamo dakle ‘vladavinu bezakonja‘, pogodovanje interesima bliskih i vladajućim strukturama ‘važnih’ likova, što pogoduje rastu organiziranog kriminala, bujanju političke mafije i sve to ‘pod kapom’ vladajuće nomenklature, prvenstveno HDZ-ovske provenijencije, koja je do guše u sve to upletena i ‘po vertikali i po horizontali'”, drži Pecnik.
On pritom skreće pažnju na činjenicu, ili politički i moralni kontekst, da se u protekla dva mandata hrvatskog premijera Andreja Plenkovića oko 30 njegovih ministara te drugih visokopozicioniranih suradnika i osoba od povjerenja našlo u središtu velikih koruptivnih i uopće kriminalnih afera, uglavnom nesankcionirano do dandanas.
“Ali, čak i u tako selektivnoj ‘borbi’ s kriminalom, gdje je osnovna zadaća DORH-a štititi vlastodržce, a ne progoniti prestupnike, zatvori su u RH prepunjeni i po svakoj osnovi neuvjetni“, primjećuje Pecnik, uz ironičnu opasku da bi se to moglo shvatiti kao svojevrstan premijerov doprinos borbi protiv kriminala i korupcije.
‘Ne čudi prenamjena poslovnih zona u zatvore’
S druge strane, sociolog Dragan Bagić ponajprije smatra da prostorno rezerviranje kapaciteta za različite poslovne, obrazovne i zdravstvene potrebe u Hrvatskoj nije uvijek bilo racionalno i u skladu s pravim potrebama.
“Najbolji primjer su poslovne zone. Prije 10-15 godina one su bile veliki hit na lokalnoj razini, te je svaka općina ili grad planirao i uređivao barem jednu takvu. Ne znam postoje li sveobuhvatni podaci, ali sam dojma da bi oni pokazali da je velika većina tih poslovnih zona ostalo neiskorišteno”, rekao je za DW.
“Naprosto se radilo o jednoj pomodarskoj ideji“, nastavio je Bagić, „koju su lokalni političari svih boja rado usvajali i provodili u djelo, da bi stvorili privid kako čine nešto za razvoj lokalnog gospodarstva. Tako da njihova prenamjena u zatvore ili bilo koju drugu svrhu ne čudi. Dapače, možemo reći da je poželjno ispravljanje grešaka u pristupu upravljanju na lokalnoj razini. A što se tiče prostora namijenjenih za obrazovne ili zdravstvene svrhe, i tu se često radi o neostvarenim i vjerojatno nerealnim ambicijama iz prošlosti”.
U jednom trenutku, prema onome kako na sve to gleda ovaj sociolog te profesor sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, država je prebacivala brojne prostore sveučilištima za razvoj, iako se već moglo predvidjeti da će kroz koje desetljeće i postojeći kapaciteti biti predimenzionirani.
Loše upravljanje prostorom i javnim potrebama
“Na neki način i pitanje nove sveučilišne bolnice u Blatu je primjer velikih ambicija iz prošlih vremena za čije ostvarenje očito nije bilo sredstava. Dakle, ja vezu među svim tim primjerima vidim u lošem planiranju i upravljanju prostorom i raznim javnim potrebama, kao i podcjenjivanju potrebe za zatvorskim kapacitetima“, zaključio je Bagić.
Da su novi zdravstveni i obrazovni te poslovni objekti u Hrvatskoj ipak potrebni, međutim, uvjerenja je Pecnik, koji inzistira na pretpostavci da toliki prostori pobrojanih namjena od kojih se odustaje, ukazuju na dospijevanje Hrvatske u razvojnu slijepu ulicu.
‘Najveći broj korisnika novih zatvora bit će članovi HDZ-a i njima bliski kadrovi’
“No, u situaciji kada se već mora pristupiti izgradnji ‘objekata posebne namjene’, i kada nužda zakon mijenja, onda bih uputio jedan savjet premijeru Plenkoviću i njegovoj ekipi. Jer nikada se ne zna što im to nosi sutra“, rekao je Pecnik za DW.
“Budući da će vjerojatno, kao što dosadašnja praksa i iskustvo potvrđuju, najveći broj ‘korisnika’ ovih ustanova biti članovi HDZ-a i njima bliski ‘kadrovi’, izgradite te zatvore solidno, komforno, sa svim pratećim sadržajima za razonodu i ugodno korištenje slobodnog vremena“, revoltirano poručuje ovaj komentator.
Ujedno on poantira izjavom da je i ta vrsta pretpostavljenih stanara zatvora ipak, zbog zasluga u korist RH kakve oni sami često ističu, uz višegodišnju izolaciju zavrijedila pristojan zatvorski standard. Pa, ako i nisu baš pridonijeli općem razvoju, moći će se podičiti barem tim, piše DW.
Komentari