Nakon što je Nacional u prošlom broju dobio ekskluzivne informacije koje otkrivaju sasvim nove razmjere korupcijske i za hrvatske interese strateški izrazito loše politike koju je vodila vrhuška HDZ-a kada su u pitanju odnosi Vlade i mađarskog MOL-a u Ini, Nacional je kontaktirao i istaknuti pravni stručnjak, koji je ovom prigodom želio ostati anoniman, a čije se mišljenje i inače u javnosti iznimno cijeni.

On je imao potrebu dodatno upozoriti na više pravnih okolnosti zbog kojih smatra da je potpuno neobjašnjivo zašto aktualna vlada u kontinuitetu vodi blago govoreći defenzivnu politiku prema mađarskom MOL-u. Kao da nastoji sakriti od hrvatske javnosti sve bitne činjenice za mogućnost zaštite hrvatskin nacionalnih interesa i vraćanja Ine u hrvatske ruke u trenutku galopirajuće energetske krize u kojoj je baš INA iznimno važna i potrebna hrvatskom gospodarstvu.

Nakon što je Ustavni sud potvrdio presudu Ivi Sanaderu, postalo je i pravno točnim da je predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi predao mito bivšem hrvatskom premijeru. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Prema navodima tog izvora, te su okolnosti definitivno nastupile nakon što je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović 27. srpnja 2022. godine potvrdio da je Ustavni sud odbio tužbu Ive Sanadera u povodu presude zagrebačkog Županijskog suda osuđenima Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju, predsjedniku Uprave MOL-a, zbog uzimanja i davanja mita od 10 milijuna eura. Taj izvor ocijenio je da je tom odlukom Ustavnog suda hrvatska vlada stekla nevjerojatnu pravnu prednost u odnosu na mađarski MOL. Zato ga čudi što još uopće nema nagovještaja da premijer Plenković i njegova vlada tim povodom nešto poduzimaju, neovisno o tome što predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Nedostupnost Zsolta Hernádija nakon ovakve odluke Ustavnog suda, ustvrdio je Nacionalov izvor, postala je posve nebitna. Po njemu, Hrvatska sada, nogometnim rječnikom rečeno, ima prazan gol, golman je izvučen izvan šesnaesterca, a hrvatska vlada kao da ne želi zabiti gol i Inu vratiti u hrvatsko vlasništvo. Nacionalov izvor pita se zašto je tome tako.

Iz Budimpešte poručuju da nema pravne odgovornosti Zsolta Hernádija, kao da se arbitraže bave utvrđivanjem nečije kaznene odgovornosti, što je posve netočno, objasnio je ovaj visoki sudski dužnosnik.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović 27. srpnja je potvrdio da je odbijena tužba Ive Sanadera u povodu presude zagrebačkog Županijskog suda osuđenima Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

I dodao: „To je tipičan primjer manipulacije zbog neupućenosti ljudi. Sada kada je presuda protiv Sanadera postala pravomoćna i potvrđena odlukom Ustavnog suda, proizlazi da je taj Ugovor o upravljanju Inom direktna posljedica koruptivnih radnji. Znači, Hernádi je dao, a Sanader primio mito. To znači da je postojeći ugovor o upravljanju Inom u korist MOL-a izravno rezultat kaznenog djela. Na tu situaciju se odnosi članak 322. Zakona o obveznim odnosima. Taj članak kaže da je ‘ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo’. U ovom slučaju, kada je ugovor u cijelosti rezultat kaznenog djela, to je nedvojbeno protivno moralu društva, s posljedicom da je ugovor o upravljanju Inom, kojim je MOL dobio pretežno upravljačku ulogu, ništetan po sili zakona, a pravnički se to kaže ništetan je ex lege. To znači da, po sili zakona, taj ugovor više ne postoji, a u takvoj situaciji to čak ne treba biti utvrđeno ikakvom drugom sudskom presudom.“

Naknada ukupne štete koju je pretrpjela Hrvatska, sa zateznim kamatama, prema njegovoj procjeni iako bez preciznog izračuna, nadmašuje iznos koji je mađarski MOL uplatio za Inu, uključujući i onu navodnu odštetu od 250 do 300 milijuna dolara, koliko bi sada Hrvatska trebala uplatiti Mađarima na temelju nedavne odluke arbitraže zato što nije ispoštovala obvezu iz jednog posve drugog ugovora s MOL-om: ugovora o izdvajanju plinskog poslovanja iz Ine. U trenutku kada cijeloj Europi prijeti energetska kriza, Ina postaje prevažna, strateška kompanija koju bezuvjetno treba vratiti u hrvatsko vlasništvo, a od Mađara treba zatražiti naknadu štete, objasnio je ovaj visoki sudski dužnosnik. Premijer Andrej Plenković to je najavio još na Badnjak 2017. godine pa sada ima veliku šansu realizirati to svoje obećanje bez ijedne kune uplate Mađarima iz hrvatskog proračuna. Ta naknada štete, prema njegovim procjenama, ne nadmašuje samo iznos koji su Mađari uplatili za otkup Ine, nego je viša čak i od iznosa kada mu se pridoda tih 300-tinjak milijuna eura zbog gubitka arbitraže uslijed neizdvajanja plinskog poslovanja.

„Imamo priliku izrešetati Mađare nakon pravomoćne presude Ivi Sanaderu kojom je definitivno potvrđeno da je uzeo mito od MOL-a. Imamo pravo na naknadu štete koju je INA pretrpjela zbog MOL-ova načina upravljanja bez ikakvog pravnog temelja, nakon što je Ivo Sanader potpisao dodatak ugovora o upravljanju Inom. Treba im isporučiti račun za štetu zato što su zanemarili hrvatske rafinerije, sisačku rafineriju i rafineriju u Rijeci. Postoji mogućnost takvog zahtjeva za naknadu štete tako da bi se INA mogla vratiti u hrvatsko vlasništvo bez ikakve naknade. MOL je sigurno Hrvatskoj nanio nekoliko puta veću štetu od toga što bi Hrvatska trebala platiti, a kad bi se sve to iskompenziralo, Mađari bi i dalje ostali nama dužni“, uvjeren je ovaj hrvatski visoki sudski dužnosnik.

Trenutnu situaciju između hrvatske vlade i MOL-a usporedio je i s jednim skečom „Montyja Pythona“: „Za to bi bilo zgodno pogledati onaj duhoviti skeč iz ‘Letećeg cirkusa Montyja Pythona’. Riječ je bila o preuzimanju kompanije, a oni su kroz Petu aveniju u New Yorku putovali starim jedrenjacima, kojima su osvojili cijeli svijet. No za ovu prigodu na te jedrenjake stavili su kotače. Popeli su se na jarbol, došli do sjedišta uprave kompanije, a onda topuzima i helebardama – a to je povijesno hladno oružje sastavljeno od drška, metalnog šiljka i trozube sjekire – razbili staklo. Pobili su članove uprave, pobacali ih van. Zatim su sjeli za stol i rekli: Mi smo nova uprava. Tako bismo simbolički i mi trebali napraviti s MOL-om i njihovom upravom, jer slično je MOL napravio Hrvatskoj, pa bi to bio Monty Python na kvadrat. Taj skeč Montyja Pythona trebalo bi skinuti s YouTubea pa onda iznad njega staviti logo INA-e.“

Nacionalov sugovornik istaknuo je i sljedeće: „Vlada Andreja Plenkovića nema petlje i ništa ne poduzima, kao da ne zna što bi učinila. U svakom slučaju, sada je i odlukom Ustavnog suda bezuvjetno potvrđeno da je ugovor posljedica kaznenog djela. Činjenica je, dakle, da se MOL prilikom sklapanja ugovora služio kaznenim djelima, što generalno dovodi do toga da, u terminima građanskog i trgovačkog prava, MOL čitavom poslu nije pristupio u dobroj vjeri, bona fide. Učinio je to upravo suprotno, u zloj vjeri, mala fide. To se kod svih obračuna štete uzima u obzir pa je zato MOL u puno težoj poziciji te je upitno i imaju li oni uopće pravo za bilo što tražiti zatezne kamate. Pozicija MOL-a izuzetno je teška, a Hrvatska je u bitno boljoj situaciji nego što je dosada bila. Vlada to sada ne koristi. Moguće je da to možda i ne zna iskoristiti.“

„Potpuno je jasno da su ispunjeni svi uvjeti za primjenu članka 322 Zakona o obveznim odnosima RH, pa je taj dodatak ugovora, kojim su prenijeta upravljačka prava MOL-u, potpuno nemoralan i ništetan. Drugi razlog postojao je i prije, a Vlada ga ni tada nije iskoristila. To je bilo i nešto dobro što je bilo u interesu hrvatskog društva, a napisao je odvjetnik Marijan Hanžeković. Kada ga je Vlada angažirala kao pravnog savjetnika, rekao je da je postojeći ugovor o upravljanju Inom, po kojem ne upravljaju članovi Uprave Ine nego nekakvi delegati u liku izvršnih direktora koje imenuje MOL, protivan kogentnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, a to su pravna pravila koja imaju prisilan značaj, odnosno, obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju. I po toj logici taj je dodatak ugovora još tada bio ništetan, ali Vlada ni onda kao i danas tim povodom ništa nije poduzimala“, zaključio je ovaj pravni ekspert za hrvatsko i međunarodno pravo.

Odvjetnik Marijan Hanžeković je, Kada ga je Vlada angažirala kao pravnog savjetnika, rekao da je postojeći ugovor o upravljanju Inom protivan kogentnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

To je, zapravo, bio i prisilan propis Zakona o trgovačkim društvima po članku 242 u kojem izrijekom stoji da se ovlasti uprave trgovačkog društva ne mogu ograničiti bilo kakvom odlukom, a prema protuzakonitom aneksu ugovora, koji je potpisao Sanader s Hernardijem, tu ulogu od uprave preuzeli delegati MOL-a preko njegovih izvršnih direktora. Uprava uvijek upravlja trgovačkim društvima. To je mišljenje postojalo već i prije. Dao ga je Marijan Hanžeković, a Vlada ignorirala. Sada postoji i ovaj drugi razlog – zato što je protivan moralu – a protivan je moralu zato što je izrijekom posljedica kaznenog djela u njegovu sklapanju. Znači, već je postojalo prethodno mišljenje koje dao Hanžeković, a angažirala ga je Vlada.

Time je Vlada dobila crno na bijelo da je ugovor u upravljanju Inom, koji daje za pravo tome da ne upravljaju članovi uprave nego nekakvi izvršni direktori izabrani po nekom čudnom kriteriju, protivan Zakonu o trgovačkim društvima i zato ništetan. Zato je sve intrigantnije zašto hrvatski premijer Andrej Plenković ovu situaciju gotovo posve ignorira i to svoje ponašanje izbjegava objasniti hrvatskoj javnosti.

Nakon što je Ustavni sud potvrdio presudu Ivi Sanaderu, postalo je i pravno točnim da je predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi predao mito bivšem hrvatskom premijeru. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL