Filmski redatelj Jure Pavlović nova je zvijezda hrvatske kinematografije, čiji je kratki igrani film “Piknik” uvršten u službeni program Berlinalea, drugog najznačajnijeg filmskog festivala na svijetu. Od nekoliko tisuća prijavljenih kratkih igranih filmova, selektori su intimnu dramu hrvatskog autora uvrstili među 65 odabranih naslova iz 35 zemalja, kao dio natjecateljskog programa “Generation 14plus”. Tako je poslije “Žutog mjeseca” Zvonimira Jurića, ovo drugi hrvatski film predstavljen na Berlinaleu u ovoj programskoj selekciji, koja tematizira probleme mlade generacije. Jure Pavlović, 30-godišnjak rodom iz Ploča, izuzetno je zadovoljan i ponosan zbog uspjeha svog filma.

[quote_box_center]

• Kratki igrani film “Piknik” Jure Pavlovića uvršten je u službeni program berlinskog festivala

• U konkurenciji od nekoliko tisuća naslova drama o sinu koji odlazi u posjet ocu u zatvoru jedna je od 65 odabranih iz 35 zemalja

[/quote_box_center]

“S jedne strane sam iznenađen jer je uistinu čast da netko izabere baš vaš film u toliko ogromnoj konkurenciji kratkih filmova iz cijelog svijeta. S druge strane film je bio na regionalnoj predselekciji u Beogradu pa smo od HAVC-a dobili informaciju kako se svidio predselektoru Berlinalea. I naravno da smo bili presretni kad je film uvršten. Inače,ovaj projekt se razvijao na Berlinale Talent platformi, tako da je to dodatno privuklo pažnju Nijemaca. Predselektori pogledaju sve filmove u konkurenciji za berlinski festival na velikom platnu. Neskromno, mislim da je presudila kvaliteta filma. Svidio im se jer je to emocionalno snažan film, u suštini jednostavno napravljen. To je i inače karakteristika mojih filmova, koji su intimističke priče, snimljene s minimalnim brojem kadrova. U principu volim ogoljene priče, koje mogu biti prepoznatljive i univerzalne”, objašnjava Pavlović.

Ova intimistička priča o 15-godišnjem tinejdžeru, koji u pratnji nadzornika socijalne službe odlazi u posjet ocu, koji se nalazi na odsluženju kazne u zatvoru na Igmanu, snimljena je u produkciji kuće Sekvenca, a film je sufinancirao regionalni fond South East Europe Cinema Network i zagrebački Gradski ured za kulturu. Jure Pavlović potpisuje i scenarij, zajedno s Džejnom Avnić, te produkciju s Lukom Venturinom.

Filmski redatelj Jure Palović nova je zvijezda hrvatske kinematografijeFoto: Saša Zinaja

“Mene zanimaju obiteljski odnosi. Priča se razvijala u Sarajevu, u okviru Talent Campusa, pa je tamo snimljena i ostala bosanska priča do kraja. Prijatelji me sad zadirkuju kako je to još jedan hrvatski film s bosanskom temom. Zanimljiv mi je ambivalentan odnos oca i sina, među kojima postoji neka primitivna, iskonska ljubav, a s druge strane nemaju zajedničkih dodirnih točaka jer ih kao predstavnike dvije generacije ne povezuju zajednički interesi. Sudar je to dviju generacija. Otac je ratni veteran koji ima blaži sindrom PTSP-a, živi zarobljen u prošlosti, dok je sin prosječan tinejdžer kojem su prioriteti rap i Ronaldo, kao životni idol. Tu je srž njihovog konflikta i nerazumijevanja, dok s druge strane imaju taj iskonski odnos koji ih veže. U činjenici da sami ne mogu izaći iz svoje kože krije se i svojevrsna tragedija”, kaže Pavlović. Redatelj je u Sarajevu organizirao audiciju uz pomoć casting agencije Zona, na kojoj je za glavnu ulogu autentičnog modernog klinca izabran Emir Mušić, koji u sebi posjeduje nježnost, ali i određenu dozu drskosti, karakterističnu za mladu generaciju. Za ulogu oca odabrao je etabliranog sarajevskog glumca Aleksandra Seksana, a za ulogu nadzornika manje poznatog bosanskog glumca Senada Alihodžića. Film je snimljen za skromni budžet od stotinu tisuća kuna, što je trećina prosječnog hrvatskog budžeta za kratki igrani film. Film je snimala ekipa i Zagreba, radila je besplatno, s opremom iz Zagreba. Film se snimao na autentičnim sarajevskim lokacijama, poput zatvora na Igmanu.

“Zanimljivo je da je cijeli film morao biti snimljen u eksterijeru i u jednom sunčanom danu, zato i nosi asocijativan naslov ‘Piknik’. A mi smo snimali tijekom srpnja i kolovoza, za jednog od ljeta s najvećom količinom lošeg, kišovitog vremena. Imali smo samo četiri sunčana dana koja smo trebali. I čim je granulo sunce trčali smo snimati, tako da je cijela ekipa morala sve vrijeme biti na raspolaganju, što je meni kao redatelju i producentu bilo prilično stresno. Film se sastoji samo od šest kadrova. Baš zato montaža je bila specifična, ali trebalo je dosta vremena za odabir pravih repeticija, kako se ne bi narušio željeni ritam filma. Puno sam radio na tome s beogradskim montažerom Draganom Von Petrovicem”, pojašnjava redatelj.

Iako ovo nije Pavlovićev prvi boravak na Berlinskom festivalu, gdje je ranije sudjelovao na Talent Campusu, sada prvi put dolazi u njemačku filmsku metropolu kao autor s vlastitim filmom.

“Ovo mi je super prilika jer intenzivno pripremam prvi dugometražni igrani film za koji već imam zainteresiranog njemačkog koproducenta, s kojima sam u intenzivnim pregovorima. U projekt je uključena i televizija Arte. Nadam se da će ‘Piknik’ imati potom svoj festivalski život i pobuditi interes televizijskih kuća. Svakom filmu je puno lakši daljnji put kad ima pečat Berlinalea”, kaže Pavlović.

Za temu svog prvog dugometražnog igranog filma, u hrvatsko-njemačko-srpsko-slovenskoj koprodukciji, radno naslovljenog “Samo zatvori oči” Pavlović je odabrao još intrigantniji odnos majke i kćeri.

“Meni su u dosadašnjim filmovima žene bile zastupljenije. Zanimljive su mi od muškaraca jer kriju više tajni. Ovaj film bit će priča o odnosu dvije žene različitih generacije koje nisu u dobrim odnosima, od kojih je jedna već baka, dok se njezina kći vraća u njezin život. Ova suptilna priča nije urbana, nego se događa u ruralnom ambijentu doline Neretve. Već kad sam pisao scenarij odredio sam glavne glumice. Imao sam sreću da sam ih potom i dobio. To su Neva Rošić, diva hrvatskog glumišta i već filmski etablirana Daria Lorenci-Flatz”, kaže.

On tvrdi da je jako tvrdoglav tip koji filmove radi iskreno i iz ljubavi. Smatra da se kvaliteta hrvatskih filmova u zadnje vrijeme popravlja. “U HAVC-u su počeli raditi i na promociji naših filmova vani. Kvalitativno, hrvatski film se poboljšao posljednjih godina. Primjerice, Sviličić je bio na festivalu u Veneciji, što je veliki uspjeh. U usporedbi s regijom, mislim da smo otprilike tu negdje,što se tiče kvalitete. I bosanski film ima uspjeha, spomenut ću ‘Berača željeza’ Danisa Tanovića s prošlogodišnjeg Berlinalea, ili dva filma Jasmile Žbanić, također s istog festivala, Aida Begić je bila u Cannesu… Iz Srbije su mi zanimljivi filmovi ‘Klip’ Maje Miloš koji je bio u Rotterdamu, ‘Krugovi’ Srdana Golubovića, prikazan u Sundanceu, ‘Ničije dijete’ Vuka Ršumovića u Veneciji… Čini mi se da bi u odnosu na količinu projekata kvaliteta naših filmova trebala biti i bolja. Možda je nezgodno da to ja komentiram, ali tako mislim”, priča redatelj.

Pavlović pripada generaciji tridesetogodišnjaka, rođenih sredinom osamdesetih, nekoliko godina prije turbulentnih događanja na ovim prostorima. Rođen je i odrastao u Pločama, u obitelji u kojoj nijedan član nije imao profesionalnog dodira s umjetnošću. Otac menadžer, majka doktorica, brat i sestra također su izvan svijeta filma. Čak je tijekom srednjoškolskog obrazovanja Pavlović pokazivao afinitet za matematiku i fiziku pa su roditelji u jednoj fazi pretpostavljali da će se baviti nečim srodnim, no odabrao je režiju. Prvu sklonost režiji i autorsku kreativnost pokazao je radeći skečeve u srednjoj školi, u maniri Monty Pythona. Filmsko obrazovanje stjecao je postepeno. Za razliku od njegovih vršnjaka koji su se oduševljavali američkom blockbusterskom produkcijom, Pavlović je otkrivao sofisticiranije naslove, poput “Vrtlog života” i “Taksista” , češke filmove, Andreja Tarkovskog te francuski novi val, posebno Bressona i Rohmera, koje i danas ubraja među najdraža redateljska imena. Od domaćih filmova izdvaja “Brezu” Ante Babaje, cijeni srpski crni val, posebno Živojina Pavlovića te sve filmove pokojnog Zorana Tadića.