Da prije nekoliko godina Niko Kranjčar u medijima nije promoviran u najveću hrvatsku nogometnu nadu, Dino Pokrovac vjerojatno bi još dugo bio samo jedan od brojnih domaćih menadžera. Kako je Kranjčar junior u međuvremenu postao Dinamov kapetan i reprezentativac o kojem se svakodnevno objavljuju tekstovi, od toga je li predebeo ili kamo izlazi do podatka da ga je gay ekipa proglasila najpoželjnijim sportašem u državi, tako svakodnevno raste i Pokrovčev značaj. Kulminacija je dosegnuta kad je objavljeno da se susreo s Igorom Štimcem koji je za Kranjčarov prelazak u Hajduk ponudio milijun i pol eura. Ako se to dogodi, Pokrovac i njegov poslovni partner Davor Šuker, realizirat će u hrvatskim prilikama poprilično nezamisliv transfer jednog od idola sportskog Zagreba u konkurentski Split.

Poznavao sam Zlatka Bagarića, ali nisam pripadao klanu. Dobar sam s Nikicom Jelavićem i Zoranom Pripuzom, ali ne surađujemo’ ‘Štimčeva ponuda je vrlo korektna i trenutno imamo šest ponuda, a do kraja tjedna očekujem između deset i petnaest’ Volim svoj kvart i kad šećem prilaze mi stariji susjedi i kažu: ‘Gospon dino, kaj bumo sad, pa ne bumo valjda Niku dali Hajduku’ ‘Nedavno smo razgovarali telefonom i izgledalo je kao da se čujemo prvi put, a ne kao da se poznajemo 25 godina’Dino Pokrovac (42) doselio se kao 10-godišnjak iz Dalmatinske zagore na Sigečicu, dio zagrebačkog Trnja koji je prije tri desetljeća slovio kao jedan od najopasnijih kvartova u gradu. Dobro se uklopio u novu sredinu i danas ga pamte kao jednog od nadarenijih lokalnih nogometaša, ali i prilično opasnog momka. Prvi važniji posao dobio je u 80-ima kao šef redara u Saloonu, a 1985. je otvorio kafić u Gundulićevoj ulici. O svojim poslovima ne voli puno govoriti, tako da se zna da je trenutačno vlasnik kafića “Dino” i autopraonice na Sigečici. Vlasnik je ferrarija i najnovijeg mercedesa, a premda je bogat, prije nekoliko je godina kupio stan u kvartu u koji se doselio još 1972., ne slijedeći primjere nove elite koja se seli u sjeverne dijelove metropole.

U medijima ga povremeno povezujeu s Bagarićevim klanom, što on odbija. Izgleda kao da postoje dva Pokrovca, jedan koji je anđeo čuvar kvarta s kojeg je potekao i gdje ga lokalni ljudi vole, i drugi, za koga se sumnja da povremeno obavlja sumnjive poslove, premda to nitko nikada nije dokazao. Intervju za Nacional prvi je biografski intervju Dina Pokrovca i u njemu opisuje pozadinu “afere Kranjčar”, ali i kako je anonimni doseljenik na Trnje postao jedan od vodećih nogometnih maenadžera.

NACIONAL: Otkad se bavite menadžerskim poslovima? – Aktivno od 1999., iako sam se počeo zanimati godinu prije, kad je Hrvatska osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Volim nogomet i bio sam pionir Dinama, poslije sam igrao u Chromosu, a sudjelovao sam i u osvajanju malonogometnog prvenstva Zagreba. Prijatelj sam s Davorom Šukerom i te 1999. rodila se ideja da se počnemo baviti menadžerskim poslom, on je bio nogometna zvijezda pri kraju karijere, a ja sam momak s dobrim pozicijama u Zagrebu i državi. Šuker je bio zadužen za propagandu igrača u inozemstvu, dok sam se ja bavio njima u Hrvatskoj. Vrlo malo menadžera radi poput nas dvojice i moj je rad prepoznatljiv po korektnosti. Ne volim pričati o sebi jer najvažniji su igrači.

NACIONAL: Kad su krenuli pravi poslovi? – Negdje 2000. kad je za nas potpisao hajdukovac Mario Carević koji odnedavno nastupa za Al Itihad iz Saudijske Arabije. Poslije smo potpisali ugovore s 10-12 igrača od kojih su najpoznatiji Niko Kranjčar, Vedran Ješe, Dino Drpić, Petar Krpan, Danijel Hrman i Srđan Andrić.

NACIONAL: Kako ste uspjeli preuzeti Niku Kranjčara koji je već godinama na glasu kao najperspektivniji hrvatski nogometaš? – Njegov otac Zlatko Kranjčar i ja prijatelji smo već 25 godina. Družili smo se preko sporta, a znamo se i na kvartovskoj osnovi jer sam sa Sigečice a on s Peščenice. Bila su to krasna vremena i ista takva druženja kakvih se rado sjetim. Jednog dana kad je Niko imao 16 i pol godina u moj lokal je došao Zlatko Kranjčar i pitao me želimo li Davor Šuker i ja postati menadžeri njegovu sinu i brinuti se o njegovoj karijeri. Pitao sam ga: “Cico, ti si vrhunsko ime u sportu i Šuker i ja ćemo tebi i Niki prijateljski uvijek rado pomoći u svakom smislu, ali to ne znači da trebamo biti njegovi menadžeri.” Zlatko Kranjčar je ostao uporan i inzistirao da preuzmemo posao. Dogovor je bio vrlo lak, a kako je Niko još bio maloljetan, punomoć da ga zastupamo potpisali su njegovi roditelji. Kad je navršio 18 godina, ugovor s nama potpisao je osobno Niko Kranjčar. Netočna je teza iz Sportskih novosti kako je oko njega došlo do sukoba agencije Zdravka Mamića s jedne strane te Davora Šukera i Dine Pokrovca s druge. Niti smo mi nekom oteli Niku Kranjčara, niti ga netko može nama oteti.

NACIONAL: Koliki postotak od igračkih transfera pripada vama i Šukeru? – To nije tajna. Ovisno o visini ugovora, između 10 i 15 posto. Mi ulažemo financijski u igrače, ali puno su veća ulaganja na psihološkom i fizičkom planu. To obuhvaća marketing, kontakte s klubovima i suradnju s liječnicima i trenerima, razgovore s klupskim vodstvom što igrač treba napraviti da bi popravio formu. Naš je zadatak osloboditi nogometaše od svega negativnog što nema veze s igrom. Niko Kranjčar i sada, dok je na skijanju u Austriji, svakodnevno trenira dva puta prema programu Miljenka Raka jer je svjestan da neprekidno mora usavršavati svoje sposobnosti.

NACIONAL: Karakterno gledano, kakav je Niko Kranjčar? – On je lijepo odgojen i inteligentan mladić. Govori dva strana jezika, lijepo izgleda i pristojno se ponaša, iako bi se moglo očekivati da je razmažena mamina maza jer ga tretiraju kao zvijezdu hrvatskog nogometa.

NACIONAL: Jeste li povremeno pokušali utjecati na sportske novinare koji preko svake mjere glorificiraju Kranjčarove sposobnosti? – Ne, to nije moj stil. Jako sam otvoren s novinarima, ali nikad mi nije palo na pamet nazvati nekoga i prigovoriti mu zbog onoga što je napisao. Uostalom, nije mi drago kad se Niko Kranjčar previše eksponira u medijima , premda je to logično zbog prezimena koje nosi i očeve igračke karizme. Ali bio sam svjestan da će mu jednom pasti forma, kao zadnjih nekoliko mjeseci. Kad je sa 17 godina izabran za kapetana, na njegova je leđa stavljen prevelik teret. No nimalo se ne plašim za njegovu budućnost jer ga je novonastala situacija toliko očvrsnula da je sada kao 20-godišnjak postao pravi muškarac, onakav kakvi drugi postaju u 28. ili 30. godini. Dobro je da se maknuo iz ove atmosfere i s društvom otišao u Austriju. Mi u Zagrebu brinemo se o njegovoj karijeri i svakodnevno kontaktiramo s klubovima koji ga žele dovesti, a on po specijalnom programu ujutro trči, a popodne vježba u teretani. Klub koji ga angažira može biti siguran da će Niko Kranjčar na prvi trening doći sto posto spreman.

NACIONAL: Kranjčarova cijena je milijun i pol eura, a koliko ćete vi dobiti? – Klub koji ga želi kupiti Dinamu mora platiti tih milijun i pol eura i tada je Niko Kranjčar slobodan igrač. Tu cijenuje odredio Zdravko Mamić kad ga je stavio na transfer-listu. U prošlosti smo imali tzv. fiksni ugovor koji je odredio da je Kranjčarova cijena 3.000.000 eura, od čega pola ide klubu, a pola igraču.

NACIONAL: Šuker i vi svoj dio uzimate iz Kranjčarova dijela transfera? – Tako je, ako nađemo kupca, iz druge polovice uzimamo svoj dio. To nije jako velik iznos, ali i Šuker i ja smo situirani i imamo svoje poslove i nije nam prvenstveni cilj zgrnuti novce na Kranjčarovu transferu. Naš prioritet je odvesti ga u što bolju sredinu jer smo sigurni da ćemo u tom slučaju jednoga dana zaraditi zaista velik novac. Uvjeren sam da ćemo s Nikom Kranjčarom surađivati do kraja njegove karijere, ali formalnopravno imamo pravo na dva njegova transfera. Prvi, kad napusti Dinamo, i drugi, kad potpiše sljedeći ugovor. Prvi smo menadžeri koji su dogovorili takvu suradnju jer svi drugi zadržavaju svoje igrače do kraja karijere. Naš je stav da ako je igrač zadovoljan, on će ostati s nama, a ako nije, prijateljski ćemo se rastati za tri godine.

NACIONAL: Kako se u cijelu priču uklapa ponuda Igora Štimca za Kranjčarov prijelaz u Hajduk? – Varijanta s Hajdukom i Štimčeva ponuda vrlo je konkretna i korektna. U ovom trenutku imamo šest ponuda, a do kraja idućeg tjedna očekujem između 10 i 15.Na kraju ćemo ih staviti na stol i pokušat ću Niki sugerirati koje su najbolje i zašto. Ali konačnu odluku donosi Niko Kranjčar, a ne Dino Pokrovac, Davor Šuker, Zdravko Mamić ili Dinamo. Moj je jedini interes da Niko Kranjčar nađe klub u kojem će igrati jer je to uvjet za nastup u reprezentaciju. Nastupi u reprezentaciji najbolji su izlog za njegovu igru i preko tih utakmica najbolje se može prodati u inozemstvo. Da se razumijemo, Niko Kranjčar obožava Dinamo, Zagreb, Bad Blue Boyse i jedini je u ekipi nosio majicu na kojoj piše “Ponosan sam jer sam purger”. Ali u Dinamu ga više ne žele i naš je posao prodati ga u Hajduk ili inozemstvo, što je realnija varijanta.

NACIONAL: Koji su klubovi zainteresirani? – O tome ne volim pričati jer će se odmah javiti ljudi koji će tvrditi da ga mogu prodati za manju svotu. Riječ je o klubovima iz Engleske, Italije, Ukrajine, Rusije te o Hajduku. Mislim da je trenutačno najjača svjetska liga u Engleskoj, ali nemojmo omalovažavati ni Rusiju i Ukrajinu. Spartak, CSKA i Dinamo su nogometni divovi i to nema nikakve veze s nekadašnjim socijalizmom.

NACIONAL: U igru su ušli i Predrag i Marko Naletelić, koji također žele prodati Niku Kranjčara. To je vas i Šukera poprilično naljutilo? – Ne bih to baš tako rekao, premda postoji priča da su Naletelići od Dinama zatražili punomoć za prodaju Kranjčara. Vjerojatno je to rezultat zahlađenja odnosa Mamića i mene jer nitko, pa ni Neletelići, nemaju pravo miješati se u transfer Nike Kranjčara. Izabrali su pogrešan način i nije čudno da su naljutili Šukera. Susreo sam se sa njima i pitao Marka Neletelića zašto je otišao k Mamiću, a ne k meni i Šukeru. Objasnio sam im da je Niko Kranjčar naš igrač još tri godine i da se ne miješaju. Čini mi se da ih prošle godine nisam obavijestio kad sam posjetio Milanova trenera Carla Ancelottija u njegovoj vili pokraj Parme. Naletelićima sam prošle zime dao jednomjesečnu punomoć da prodaju Kranjčara u Italiji, nisu uspjeli i oni s nama i njim od tada više nemaju nikakve veze.

NACIONAL: Što ste radili kod Ancelottija? – Izrazio je želju da se susretne sa mnom i Šukerom jer su se pojavile insinuacije da iz Milana želi prijeći u Real. Šuker je bivši realovac i htio je čuti što on misli o tome. Bilo je to uoči Ancelottijeva rođendana i cijelo poslijepodne smo se lijepo družili, jeli parmezan i pršut i razgledavali njegov helikopter kojim pilotira i odlazi na treninge. Razgovarali smo i o Niki Kranjčaru i izgleda da je taj naš susret razljutio Neletiliće.

NACIONAL: Zdravko Mamić i vi potječete iz istog kvarta. Otkud toliki uzajamni animozetet? – Doista ne znam. Poznajemo se više od 20 godina i, koliko znam, nikada me nije javno napao. Naša suradnja bila je korektna sve do ovog slučaja. Nedavno smo telefonski razgovarali i izgledalo je kao da se čujemo prvi put u životu, a ne da se znamo 20-25 godina i dobro se poznajemo. Nije mi jasno da je afera s Nikom Kranjčarom mogla tako pokvariti naše odnose.

NACIONAL: Vi navijate za Hajduk? – Podrijetlom sam Dalmatinac i poput većine navijam za Hajduk, iako volim i Dinamo. Rođen sam u selu Poljani blizu Drniša, a kao 10-godišnjak s obitelji sam se preselio u zagrebački kvart Sigečicu. U Dinamu imam ogroman broj prijatelja, posebno iz generacije 1982.: Zlatka Kranjčara, Velimira Zajeca, Tomislava Ivkovića i Boru i Zvezdana Cvetkovića.

NACIONAL: Za vašu karijeru važan je i odnos s Davorom Šukerom? – Nas smo dvojica odlični prijatelji. Vežu nas i drugi interesi osim nogometa i imamo izvrstan odnos.

NACIONAL: Jeste li bili pripadnik Bagarićeva klana, kao što je nedavno objavljeno? – Poznavao sam Zlatka Bagarića, ali nikada nisam pripadao nikakvom klanu. Dobar sam s Nikicom Jelavićem i Zoranom Pripuzom, ponekad popijemo kavu i popričamo, ali nismo ni u kakvim zajedničkim poslovima. Moja ekipa su sada već stariji dečki sa Sigečice.

NACIONAL: Navodno ste nekoć bili dobar igrač malog nogometa? – Igrao sam za momčad Big Bena s kojom smoam osvojio prvenstvo Zagreba, a poslije sam osnovao ekipu Kikić i Dino u kojoj su igrali Deverić, Mlinarić, Ivković, Duško Popovski i Predrag Jurić. Mali nogomet mi je i dalje jako drag, ali zbog kralježnice sada igram samo rekreativno.

NACIONAL: Ipak ne možete poreći da vas svrstavaju među opasne tipove povezane s podzemljem. Smeta li vam takav imidž? – Znam da od svog imodža ne mogu pobjeći, on je takav kakav je. Moj je, sviđao mi se ili ne. Ubrzo poslije dolaska u Zagreb umro mi je otac, živjeli smo u malom stanu i nisu to bila laka vremena. Sigečica je kvart na kojem žive čvrsti i karakterni momci, tako da sam se i ja bavio svim i svačim kako bih zaradio i pomogao obitelji. Uvijek smo branili slabije tako da sam 80-ih postao šef zaštitara u Saloonu, što mi je bilo jedno od najljepših razdoblja u životu. Bila su to prekrasna vremena za život u Zagrebu, imao sam niz prijatelja raznih profesija i uživao.

NACIONAL: Jeste li se voljeli potući? – Znate što, kad smo bili klinci, radili smo svakakve gluposti. Zbog obiteljskih prilika morao sam vrlo brzo odrasti kako bih se probijao kroz život. Nikad nisam bio agresivan niti sam izazivao tučnjave. Ipak, isplatilo se biti snažan jer se u to vrijeme posao zaštitara jako dobro plaćao.

NACIONAL: Kakvim ste se poslovima bavili poslije Saloona? – Od 1985. do 1990. imao sam kafić “Canzona” u Gunulićevoj, a sada sam vlasnik kafea “Dino” i autopraonice u svom kvartu. Bavim se menadžerstvom i još nekim poslovima, ali ne volim pričati o svom privatnom životu.

NACIONAL: Je li otkriveno tko vam je dignuo auto u zrak? – Ništa se ne zna, a i policija je napisala vrlo nejasno izvješće. Unutra piše da nije pronađena nikakva tvar koja bi zapalila auto, a isključena je mogućnost da se sam od sebe zapalio. Mislim da nemam neprijatelja niti sam ih imao jer sam uvijek štitio slabije i stajao na strani pravde. Ako je to netko i napravio, pretpostavljam da se radi o ljubomori, a ne osveti. Cijeli slučaj predao sam odvjetnicima i čekam konačnu odluku.

NACIONAL: Bogati ste, a nikad se niste odselili sa Sigečice koja ipak ne spada u elitna naselja glavnog grada? – Znam da je trend živjeti na Pantovčaku, Tuškancu ili Šalati, ali na Sigečici imam sve što trebam. Ovdje sam odrastao, tu mi je posao, dragi prijatelji i apsolutno ne razmišljam o tome da se preselim u neku elitnu četvrt. Volim ovaj kvart. Kad ujutro šećem, prilaze mi stariji susjedi i kažu: “Gospon Dino, kaj bumo sad, pa ne bumo valjda Niku dali u Hajduka?”

NACIONAL: Ne možete se potužiti ni na vozni park kojim raspolažete? – Jako volim dobre automobile, oni su moja strast. Imam ferrarija i novi mercedes CL500, a kao klinac obožavao sam motore. Vlasnik sam harley davidsona, ali, na žalost, zbog svih obveza, nemam ga kad voziti.

DINO POKROVAC
Biografija
Rođen 1962. u Poljanima kraj Drniša – 1972. se doselio u Zagreb
Trenirao u Dinamu i Chromosu, a poslije uspješno igrao mali nogomet; 80-ih postao šef redara u Saloonu; prijatelj s većinom igrača Dinama iz pobjedničke generacije 1982. – Vlasnik lokala i autopraonice – 2000. s Davorom Šukerom postao menadžer Nike Kranjčara