U doba krize izazvane epidemijom covida-19 ponovno je do izražaja došla važnost zavoda za javno zdravstvo. U ovoj situaciji posebnu ulogu ima zagrebački Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, koji  je proglašen jednim od tri nacionalna referentna centra. Od početka epidemije Zavod se promptno uključio u testiranja građana na zarazu koronavirusom, a onda i prvi uveo tzv. drive-in testiranja koja, prema najvišim svjetskim standardima, osiguravaju rano dijagnosticiranje bolesti.

Nastavni zavod za javno zdravstvo nosi ime oca svjetske ideje o javnom zdravstvu, doktora Andrije Štampara, koji je zdravlje opisao kao „stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti“. Osnovan 1949. pod nazivom Higijenski zavod, 1961. preimenovan je u Zavod za zaštitu zdravlja grada Zagreba i proglašen samostalnom zdravstvenom ustanovom, čiji je zadatak, između ostalog, organizirati i provoditi preventivnu zdravstvenu službu, unaprjeđivati javnu higijenu te provoditi opće zdravstvene mjere i akcije za zaštitu narodnog zdravlja. Godine 1994. mijenja ime u Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba, a 2014. u Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar. Danas zapošljava 447 stručnjaka različitih profila i jedan je od centara medicinske izvrsnosti u RH.

Posljednjih šest godina ravnatelj Zavoda je dr. Zvonimir Šostar, bivši dugogodišnji pročelnik Ureda za zdravstvo Grada Zagreba. Prije dolaska na tu dužnost 2000. godine radio je kao liječnik u KBC-u Zagreb, a sredinom devedesetih okušao se i u privatnom biznisu. Premda je bio omiljen kao čelni čovjek zagrebačkog zdravstva, posljednjih godina pratila ga je afera Suhi led, u kojoj je s nekolicinom bliskih suradnika gradonačelnika Bandića optužen da je koruptivnim djelima Grad Zagreb navodno oštetio za tridesetak milijuna kuna. Suđenje još uvijek nije završeno.

I dok posao ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar smatra krunom svoje karijere, priznaje da mu je taj sudski proces svih ovih godina predstavljao veliko opterećenje. Ipak, izuzetno je ponosan na uspjehe koje su on i njegovi djelatnici postigli, izgradivši vodeću takvu  instituciju u regiji.

U intervjuu za tjednik Nacional Zvonimir Šostar komentirao je optužbe opozicije na račun funkcioniranja grada Zagreba u situaciji epidemije, govorio o koordinaciji s Nacionalnim kriznim stožerom i predstavio aktivnosti kojima se Zavod bavi.

NACIONAL: Gradska opozicija tvrdi da Grad Zagreb nije na vrijeme reagirao i osnovao Krizni stožer za borbu protiv epidemije koronavirusa, budući da je Stožer profunkcionirao tek 15. ožujka. Što kažete na te kritike?

Ne slažem se s time, mislim da je sve napravljeno na vrijeme. Nismo se prekasno uključili, od svih lokalnih samouprava mi smo do sada napravili najveći broj testiranja, a s obzirom na gustoću naseljenosti grada Zagreba stvari su ipak pod kontrolom. Mislim da u tome ima i naše zasluge. Stožer za Zagreb činimo nas troje iz Zavoda – profesorica Ljubin Sternak iz Službe za kliničku mikrobiologiju, profesorica Tešić kao epidemiologinja i ja kao ravnatelj. Ujedno je profesorica Tešić i stalna članica Civilnog stožera Grada Zagreba, dok smo doktorica Šikić i ja pridruženi članovi.

NACIONAL: Je li Grad Zagreb pružio dovoljnu podršku – i financijsku i svaku drugu – radu Zavoda u ovoj krizi?

Apsolutno da. Dobili smo dovoljno sredstava da na vrijeme nabavimo dodatnu opremu, do koje se danas u svijetu više ne može doći. Naime, većina država zabranila je izvoz analitičke zdravstvene opreme, kao i zaštitne odjeće. S druge strane smo na vrijeme stali u red za odgovarajući broj testova, tako da smo do prošlog tjedna testirali 2200 naših sugrađana, a od sljedećeg tjedna moći ćemo ih testirati 350 dnevno. Testiranja, naravno, rade i Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević i Hrvatski zavod za javno zdravstvo na čelu s docentom Krunoslavom Capakom. Grad nam je omogućio i da naručimo još jedan uređaj, multipleks PCR, koji nam je bio neophodan. Sada nabavljamo i tzv. transportni medij, koji se koristi kako bi se sačuvao bris uzet iz nosa, koji se ne smije osušiti. Trenutačno su nam najveći problem ti štapići kojima se uzima obrisak sluznice, no vjerujem da ćemo i to uspjeti riješiti. Moram istaknuti kako je gradonačelnik izričito rekao da za Zavod mora biti dovoljno novaca kako bi mogao normalno funkcionirati u ovoj situaciji. Osim toga, dopustio je da se uskrsnica isplati jedino Nastavnom zavodu za hitnu medicinsku pomoć, nama i vatrogascima.

‘Dobili smo dovoljno sredstava da na vrijeme nabavimo dodatnu opremu, do koje se danas u svijetu više ne može doći jer je većina država zabranila izvoz analitičke zdravstvene opreme, kao i zaštitne odjeće’

NACIONAL: No činjenica je da su i gradonačelnik i šef Ureda za krizne situacije Pavle Kalinić u početku prilično olako shvaćali opasnost od koronavirusa. Gradonačelnik je preporučivao djeci da ruke peru lugom, a Kalinić je putovao, a onda je sve prešlo u drugu krajnost.

Moje iskustvo s gradonačelnikom je da je od samog početka vrlo ozbiljno shvaćao situaciju. Možda ga je u početku netko isprovocirao pa je tako odgovorio novinarima, no svi njegovi potezi pokazuju suprotno. Kaliniću su spočitavali puno toga, a sad se pokazalo da je bio u pravu i da su neke stvari koje je predlagao na kraju usvojene. Osobno ga izuzetno poštujem i smatram da je vrlo inteligentan čovjek, koji ponekad temperamentno istupa.

NACIONAL: Svi su pohvalili drive-in testiranja koja ste uveli. Je li zbog toga došlo do porasta detekcije broja zaraženih? 

Sasvim sigurno jest, iako su nam se neki smijali kada smo s time krenuli. Na kraju je ispalo da je to jako dobar model iz dva razloga. Kao prvo, jamči sigurnost onima koji nisu zaraženi. Njih je 90% od onih koje testiramo, što znači da je oko 10% pozitivnih. Oni ostaju u svojim vozilima, ne izlaze iz njih i ne izlažu se mogućnosti dodatne zaraze. Naime, mi smo u početku testirali u kontejnerima koje smo postavili, ali tu smo mogli obraditi maksimalno 70 ljudi dnevno jer smo nakon svakoga morali vršiti dezinfekciju. Zahvaljujući drive-in testiranju puno je veća sigurnost i za naše djelatnike koji rade svoj posao. Jer mi ne smijemo dopustiti da nam koronavirus uđe u Zavod. Ako nam stane pogon na Epidemiologiji ili Kliničkoj mikrobiologiji, onda smo u velikom problemu. Ljudi kod nas na Mikrobiologiji i Epidemiologiji rade gotovo 24 sata u kontinuitetu, a angažirali smo i sve liječnike koje imamo u službama za školsku i adolescentsku medicinu, koji su se stavili na raspolaganje. Osim toga, kao Zavod se brinemo i o karanteni, naše sestre su tamo, pod vodstvom Cecilije Rotim, glavne sestre i moje pomoćnice za sestrinstvo, a nastavit će to raditi i kada se karantena preseli na drugu lokaciju. Djelatnici ovog Zavoda rade fenomenalno!

NACIONAL: Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje upravo to – testirajte, testirajte, testirajte. Bilo je dosta primjedbi da Hrvatska to ne radi dovoljno, nego testira samo one koji već pokazuju simptome …

Moram priznati da smo mi detektirali dosta zaraženih koji su bili potpuno asimptomatski. No danas je doista teško dobiti kvalitetne testove, a mi smo sa svih strana preplavljeni ponudama za takozvane brze testove koji nisu pouzdani i nama ne znače ništa u ranoj dijagnostici korona-infekcije. Samo PCR testovi daju siguran uvid u to je li netko zaražen ili nije, a takvih testova nema dovoljno na svjetskom tržištu. Što se nas tiče, uspjeli smo nabaviti doista najkvalitetnije kliničke testove koji do sada nisu pokazali niti jednog lažno negativnog pacijenta. No nemoguće je testirati kompletno stanovništvo. Njemačka radi na desetke tisuća testiranja dnevno, ali oni su neusporedivo veći od nas. Osim toga, naravno da velike zemlje uvijek imaju prednost jer su uprave ili glavna predstavništva proizvođača testova za Europu smještena kod njih, dok su američki proizvođači potpuno blokirali prodaju. A što se tiče europske solidarnosti – rekao bih da se svi prvenstveno brinu za svoje stanovništvo.

NACIONAL: Bilo je puno kritike na način kako se gradonačelnik nakon potresa postavio i prema građanima i prema ponudi pomoći od strane države. Kako funkcionira vaša koordinacija s Nacionalnim kriznim stožerom?

Mi smo, uz Kliniku za infektivne bolesti i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, jedina institucija koja je proglašena referentnim centrom za infekciju SARS CoV-2 u Republici Hrvatskoj. Imamo izvanrednu suradnju i direktnu vezu s ministrom zdravstva Vilijem Berošem. On se, kada je potrebno, na moje pozive promptno odaziva. I s docentom Capakom imamo fantastičnu suradnju jer on je izuzetno smiren čovjek i vrhunski profesionalac. Profesorica Vraneš, voditeljica Službe za kliničku Mikrobiologiju, koja je ujedno i pročelnica Katedre za mikrobiologiju na Medicinskom fakultetu i šefica referentnog centra, izvrsno surađuje s profesoricom Markotić. Tako da mislim da ta koordinacija odlično funkcionira.

NACIONAL: Mnoge su zagrebačke bolnice stradale nakon potresa, što i ne čudi jer su većinom smještene u starim i dotrajalim zgradama. Hoće li ovo zlo biti poticaj da se konačno završi bolnički kompleks u Blatu? 

Još kao pročelnik Ureda za zdravstvo pokušavao sam u nekoliko navrata pokrenuti taj projekt. Nažalost, tada je prioritet dan KBC-u Zagreb. Meni je i kao liječniku i tadašnjem čelnom čovjeku zagrebačkog zdravstva i kao Purgeru bilo neizmjerno žao da umjesto Rebra nismo nastavili taj započeti kompleks preko Save. Ta buduća bolnica komunikacijski je savršeno postavljena i ima brojne prednosti, a njome bi se riješio ne samo problem Zagreba već i Hrvatske. U ovim vremenima bojim se da neće biti prostora za tako velik i skup projekt jer smo nepotrebno izgubili vrijeme. Što se tiče oštećenja nakon potresa, mislim da se sve ustanove koje su pod ingerencijom Grada, njih dvadesetak, mogu uz minimalna ulaganja vratiti u normalno funkcioniranje, a ni mi u Zavodu nismo pretrpjeli neku veću štetu.

NACIONAL: Andrija Štampar, po kojem Zavod nosi ime, pionir je ideje javnog zdravstva u svijetu. Hrvatska kao kolijevka javnog zdravstva tijekom devedesetih počela je urušavati taj sustav, ali ipak ga nije uništila do kraja. Koliko je sustav javnog zdravstva u ovakvim situacijama bitan? 

Pokazalo se da bez sustava javnog zdravstva, čija je glavna zadaća prevencija i zaštita zdravlja, zdravstveni sustavi ne mogu funkcionirati. Nekada se izdvajalo gotovo 3% proračuna za javno zdravstvo, a danas je to nešto ispod 1%. Već smo razgovarali s ministrom Berošem da se sredstva koja se s državne razine dodjeljuju zavodima povećaju kako bi mogli bez problema funkcionirati. U Hrvatskoj su 22 zavoda – 21 županijski plus onaj nacionalni, Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Cijelo ovo vrijeme bili smo itekako podcijenjeni, a tek kada se dogodi jedna ovakva epidemija ljudi shvate koliko zavodi vrijede. Danas se svi kunu u epidemiologe, infektologe i mikrobiologe, no do prije ovih događanja prevelikog interesa ni brige za njih nije bilo. Mislim da je ovo itekako dobra pouka za budućnost, da se zavodi stave na mjesto koje im pripada. Napravili smo analizu u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, u Sekciji za javno zdravstvo, prema kojoj bi, uz dodatnih 60 milijuna kuna godišnje, što je za ukupan novac koji prolazi kroz HZZO doista minorna svota, svi zavodi u Hrvatskoj mogli normalno poslovati.

‘Moje iskustvo s gradonačelnikom je da je od samog početka vrlo ozbiljno shvaćao situaciju. Možda ga je u početku netko isprovocirao pa je tako odgovorio novinarima, no svi njegovi potezi pokazuju suprotno’

NACIONAL: Prvi princip od deset principa Andrije Štampara bio je: važnije je obavještavanje naroda od zakona. Koliko ga Hrvatska primjenjuje u ovoj situaciji? Koliko se građani Zagreba drže onoga što im svakodnevno preporučuje Krizni stožer?

Moram reći da je to obavještavanje istinito i redovno i da sam ugodno iznenađen ponašanjem Zagrepčana. Naime, ipak se skoro 99% ljudi drži preporuka – nema okupljanja, nema kafića, ljudi ipak slušaju. No istovremeno će Vlada u relativno kratkom vremenu morati naći izlaznu strategiju i razuman balans između gospodarstva i epidemije. Ne može dugo sve stajati jer treba i jesti.

NACIONAL: A što je s tim obavještavanjem inače, kada nije krizna situacija?

Mi kao Zavod se trudimo, no nažalost ne postoji sustavno obavještavanje i sve ovisi o sposobnosti svakog od nas ravnatelja da dopremo do javnosti i obavijestimo svoju lokalnu zajednicu o stanju zdravlja. U posljednjih šest godina, otkad sam ja na ovoj poziciji, uveli smo pravilo da na svaki Svjetski dan zdravlja, a to je 7. travnja, izlazimo sa statističkim Ljetopisom u kojem su podaci o zdravlju Zagrepčanki i Zagrepčana. Ove ga godine zbog situacije s koronavirusom nećemo promovirati, ali ćemo ga poslati na sve relevantne adrese. Željeli bismo pokazati kako kvalitetnom promocijom zdravlja i prevencijom možemo napraviti puno više. Dugoročno bismo mogli uštedjeti ogroman zdravstveni novac, koji se danas inače troši.

NACIONAL: Kakvo je zdravlje građana Zagreba?

Neke stvari mogle bi biti puno bolje. I dalje bilježimo veliku smrtnost od kardiovaskularnih i onkoloških bolesti. Zato su i naše redovite godišnje akcije usmjerene na preventivu i rano otkrivanje bolesti, a osobito smo ponosni na mamografiju koju radimo kod nas u Zavodu. Grad nam je kupio najmoderniji digitalni mamograf, a nabavio nam je i novo vozilo kojim obilazimo kvartove. Pregledi su preventivni i besplatni i odaziv je odličan. Mi obrađujemo žene do pedesete godine i one iznad 69 godina starosti, dakle one koje nisu obuhvaćene nacionalnim programom. Godišnje se u relativno ranoj fazi dijagnosticira između 30 i 50 žena oboljelih od karcinoma dojke, a to znači toliko spašenih života.  Promoviramo i tjelesnu aktivnost i zdrave načine ishrane, ima nas doslovce svuda gdje se radi neki preventivni program u gradu Zagrebu. Osim toga, postali smo i nacionalni Referentni centar za spolno prenosive bolesti.

NACIONAL: Hoće li ova epidemija koronavirusa natjerati liječnike i sestre koji su otišli u inozemstvo da se vrate u Hrvatsku i bismo li od toga mogli na neki način i profitirati? 

Sigurno je da će strani radnici biti prvi na udaru otpuštanja. Imam informaciju da se u Srbiju do sada vratilo preko 400 tisuća ekonomskih emigranata. U Hrvatskoj bi povratak određenog broja ljudi koji bi postali nezaposleni mogao postati problem. No time će se svakako smanjiti potreba za uvozom radne snage, pa i u zdravstvu. Kao što znate, Hrvatsku je napustio ogroman broj sestara i liječnika, no uvjeren sam da za sve njih ima mjesta i da bi njihovim povratkom i sustav mogao bolje profunkcionirati. Ipak, to je već viša politika, u koju se ne mogu miješati.

NACIONAL: Još jedna bolna točka je Imunološki zavod, koji je devastiran. Grad Zagreb se zalagao da ga se u suradnji Grada i države spasi i pokrene proizvodnja cjepiva. Što bi to za nas sada značilo? 

Imunološki zavod u obliku u kakvom je nekada postojao ustanova je od apsolutnog strateškog značaja za Republiku Hrvatsku. Ako bude pameti, Imunološki zavod će se nakon ovoga revitalizirati. Uostalom, na jednoj od press-konferencija tu ispred našeg Zavoda gradonačelnik je jasno dao na znanje da je to apsolutni interes Zagreba, kao i da je Grad odradio svoj dio,  ispunio sve svoje obveze i da je sada potez na državi.

‘Pokazalo se da bez javnog zdravstva, čija je glavna zadaća prevencija i zaštita zdravlja, sustavi ne mogu funkcionirati. Nekada se izdvajalo gotovo 3% proračuna za javno zdravstvo, a danas je to nešto ispod 1%’

NACIONAL: Što je sa znanstvenim aktivnostima Zavoda? 

S ponosom mogu reći da smo nastavna baza više fakulteta i veleučilišta, ali i to da 50% svoga proračuna zarađujemo na tržištu. Jer iz našeg Zavoda godišnje izlazi između 180 i 190 znanstvenih radova. To su rezultati kojima bi se i neke isključivo znanstvene ustanove itekako ponosile. Osnovali smo i Mrežu za sigurnost i kvalitetu hrane Jugoistočne Europe, u koju je ušlo četrdesetak ustanova iz Hrvatske i zemalja u okruženju. A na natječaju smo dobili i najveći projekt u posljednjih 50 godina u javnom zdravstvu Hrvatske, a to je Centar za sigurnost i kvalitetu hrane, koji se gradi. Taj projekt namjeravamo završiti do lipnja sljedeće godine, a u Centru će se prvi put definirati geografsko porijeklo hrane, čak i prema regijama u Hrvatskoj. U njemu ćemo moći sa sigurnošću utvrditi je li nešto hrvatski proizvod ili nije. Na tom projektu odlično surađujemo s Ministarstvom poljoprivrede, Ministarstvom znanosti i obrazovanja te Ministarstvom zaštite okoliša.

NACIONAL: Kada ste imenovani ravnateljem Zavoda, među prioritetima je bilo i osnivanje Translacijskog centra pri Dječjoj bolnici Srebrnjak. Oni su za taj projekt dobili znatan novac iz EU fondova, a onda je smijenjen ravnatelj Nogalo, kojeg ste svojedobno jako hvalili. Kako komentirate tu smjenu, budući da su sve optužbe na njegov račun odbačene? 

Doktor Nogalo, s kojim sam i danas dobar, bio je ravnatelj pune 23 godine. Tu se ne radi no o čijem privatnom projektu ni ičijoj privatnoj ustanovi. Za predsjednicu Upravnog vijeća došla je profesorica Ana Stavljenić-Rukavina, koju izuzetno cijenim. Ona je stroga, ali najpravednija i najkorektnija osoba koju sam u životu upoznao. Detalje smjene doktora Nogala ne mogu komentirati jer nisam u njih upućen. No činjenica je da vlasnik i osnivač bolnice, a to je Grad Zagreb, ima pravo smijeniti ravnatelja. Da se radilo o privatnoj klinici, ne bi o tome bilo ni crtice u novinama.

NACIONAL: Postojale su sumnje da je smijenjen upravo zbog velike svote iz europskih fondova kojom bi netko drugi želio upravljati, možda baš profesorica Stavljenić-Rukavina, koja tu ima svoj privatni interes. 

Poznajući profesoricu Stavljenić-Rukavinu, sa stopostotnom sigurnošću mogu tvrditi da do smjene sasvim sigurno nije došlo zbog novca.

NACIONAL: Je li vam žao što više niste na čelu Gradskog ureda za zdravstvo?

Ne, nikako. Ovdje sam našao novi izazov, mislim da sam u posljednjih šest godina uspio pomoći da Zavod postane vodeći u regiji, imamo preko pedeset ugovora o suradnji s institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i sa svim fakultetima u zemlji. Razvili smo nove djelatnosti i izuzetno sam sretan zbog svih tih uspjeha. Budući da sljedeće godine idem u mirovinu, smatram da je ovo bila kruna moga rada.

NACIONAL: Koliko vas je sudski proces koji se vodi protiv vas u sklopu afere s ledom opterećivao u vašem radu? 

Jako me opterećivao, naravno. Ali ja vjerujem u pravdu i nadam se da će to sve dobro završiti.