Koncem proteklog tjedna Nacionalu je intervju dao Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i premijerski kandidat Narodne koalicije. On je u tom razgovoru iznio svoje viđenje stanja u hrvatskom društvu, kako se namjerava ponašati postane li opet hrvatski premijer, progovorio je o svom karakteru te detaljno elaborirao zašto misli da njegov glavni premijerski protukandidat nije vjerodostojan političar i zašto HDZ smatra vjerodostojno uprljanom i kompromitiranom strankom. Među ostalim, izjavio je i da nasuprot HDZ-u, Most nije ni uprljan niti kompromitiran. Kritički je govorio o srbijanskim političarima, a dodatno je objasnio i zašto ne smatra da je ikoga uvrijedio kada je Plenkovićevu majku nazvao vojnim lekarom.

NACIONAL: Kako ste se osjećali kada su vas pojedinci, očito bliski SDP-ovim političkim suparnicima, koncem proteklog tjedna izvrijeđali u Vukovaru? Je li točno da su vam, među ostalim, dovikivali da ste četnik? Kako i čime kao potencijalni premijer mislite da možete pridonijeti smanjenju i prevladavanju takvih vrsta društvenih tenzija?

Tijekom ove predizborne kampanje bilo je to jedino takvo iskustvo. Riječ je o pojedincima koji su stajali uz štand HDZ-a. Tamo su bili neovisno o nama, nisu se posebno zbog nas okupili niti su mi dobacivali da sam četnik, a njihovo je pravo da mi dobacuju što žele. Iznenadilo me, jedino, što su među njima bili i predstavnici vrha vodstva lokalnog HDZ-a. U takvim okolnostima teško je prevladati tenzije. Za takvo što i premijeru je potrebno strpljenje jer ništa ne ide preko noći.

NACIONAL: Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i vaši politički suparnici s desne političke scene u više navrata kritizirali su vas zbog izjave ‘ili mi ili oni’, sugerirajući da ste njome upravo vi u hrvatski politički prostor uveli politiku duboke društvene podjele. Što ste zapravo tom izjavom htjeli poručiti?

Bilo je to prije dvije godine. Približavali su se izbori i htio sam poručiti da je potrebno glave zbiti skupa jer će u protivnom prevladati huškačka politika. I nije prevladala. Prije mjesec dana izjavio sam da sada postoji samo „mi“ te da više nema „njih“, onih koji su zagovarali takvu nacionalističku retoriku. To se promijenilo. Neke stvari nisu i neće se tako lako promijeniti kada je HDZ u pitanju. Iako je ta jedna izrazito desničarska retorika utihnula, dovela je Kolindu Grabar Kitarović na funkciju predsjednice.

NACIONAL: Je li vam odgovarala takva vrsta konfrontacije s Karamarkom?

Bila je to njihova zamjena teza. Meni uvijek više odgovara kada je mir. Kada dominiraju nered i mržnja, kao na proteklim izborima, onda se na ljevici pogotovo borimo za svaki glas, ali je lijevo liberalna opcija i tada prevladala po broju glasova. Međutim, za društvo je zdravije kada prevladava ovakva klima.

NACIONAL: Nedostaje li vam Karamarko u hrvatskom političkom prostoru?

Karamarko je vodio opasnu šovinističku politiku. Nije bio vjerodostojan u tome jer je politički stasao uz Stipu Mesića. Ostavio je iza sebe prostor koji treba popuniti. Primjerice, netko srbijanskoj čaršiji, a to se odnosi na aktualnu vlast u Srbiji, treba reći dosta kad ugrožavaju hrvatske nacionalne interese ili hrvatske branitelje. To nije napad i na srbijanski narod niti je to ugrožavanje dobrosusjedskih odnosa; izvolite, ukinite zakon kojim ste jednostrano unijeli međudržavni nered. Plenković i Božinović za takvo što nemaju ni pluća ni srca. Suprotno njima, tu sam snagu uvijek imao. Rekao sam upravo ono što naši ljudi misle i što treba reći.

NACIONAL: Kakve karakteristike mora imati premijer koji vodi računa o svim građanima, kada je biračko tijelo tako duboko politički pa i svjetonazorski podijeljeno? Koje biste osobne karakteristike, osim iskustva u vođenju države, u takvom ozračju istaknuli kao vlastitu prednost u odnosu na Andreja Plenkovića?

Osim iskustva, znanje, čvrstinu karaktera i vjerodostojnost, za razliku od njega.

NACIONAL: U nedjelju ste u intervjuu za RTL javno pozvali Plenkovića da objavi svoju imovinsku karticu, što je on odmah tijekom te večeri i učinio u razgovoru s novinarkom tportala Helenom Puljiz. Je li to trebao učiniti i ranije?

Plenković je predsjednik jedne od većih stranaka i netko tko sebe vidi kao kandidata za premijera, valjda je onda demokratski odgovorno izvijestiti hrvatsku javnost o svojoj imovinskoj kartici. O tome je javnost trebao detaljno informirati još prije mjesec dana. Iskreno govoreći, zapanjilo me što to nije učinio i što je to odbio učiniti, a što također govori o njegovoj vjerodostojnosti.

NACIONAL: Međutim, izgleda da postojeći Zakon o sprječavanju sukoba interesa otvara prostor zastupnicima u Europskom parlamentu da to ne moraju učiniti. Kako to komentirate?

Ma neka pokaže poreznu i imovinsku karticu. Morao je to učiniti jer mu tu enormnu plaću također plaćaju hrvatski porezni obveznici. Hrvatska, kao što je poznato, plaća članarinu, a tu su i fondovi koje koristimo. Sve naše ljude koji rade u institucijama i tijelima EU de jure i de facto monumentalnim iznosima financiraju hrvatski porezni obveznici. Njegova odluka da odbije dati ostavku na funkciju u Europskom parlamentu također govori da Plenković nije vjerodostojan, već da ima rezervnu poziciju.

NACIONAL: Kako biste na temelju ranijih poslovnih interakcija opisali Plenkovićev svjetonazor?

Dovoljno ga poznajem da o tomu mogu govoriti. Jasno je da dolazi iz okrilja obitelji koja je bila prožeta bivšim jugoslavenskim i socijalističkim režimom. I to nije nikakva sramota. Ono što je komično jest da čovjek koji je otkrio HDZ u 42. godini života meni pokušava podmetnuti da sam zaštitnik udbaških struktura i nekih ljudi iz tog miljea za koje se počinje ispostavljati da su ubojice. Meni je to nevjerodostojno.

NACIONAL: Što ste konkretno željeli poručiti aludiranjem na majku „vojnog lekara“?

Kao prvo, nisam izrekao uvredu, to je naprosto činjenica. Svaki pokušaj otklona od biografije vlastite obitelji je licemjerje. Nikada nisam niti ću prozivati ljude zato što im je netko radio u JNA, ali oni koji preko noći postaju vatreni nacionalisti i počinju usput ljudima dijeliti etikete, moraju se s time suočiti. I to je sve.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu ocjenjujete njegove političke kapacitete da HDZ pretvori u modernu demokršćansku stranku, kao i tvrdnje da se njihova bivša predsjednica Jadranka Kosor odmaknula od demokršćanstva?

Jadranka Kosor je Andreja Plenkovića gotovo pod pritiskom krajem 2011. učlanila u HDZ. Učlanila ga je preko reda, da bi mogao dobiti visoko mjesto na listi. To je njegov životni put, ali ne bih komentirao i njegov potencijal koji spominjete. Nisam analitičar, već političar i predsjednik velike političke stranke.

NACIONAL: Prepoznajete li transformacijski efekt koji Plenković tvrdi da je uveo u Hrvatsku i HDZ?

Ništa nije uveo ni u Hrvatsku niti u HDZ. Duhovni predsjednik HDZ-a je Zlatko Hasanbegović. To je činjenica. Plenković je doveden dva mjeseca prije izbora i bez protukandidata je izabran za predsjednika HDZ-a.

NACIONAL: Što mislite o tom duhu HDZ-a koji, po vama, najbolje ocrtava upravo Hasanbegović?

S tim se, nažalost, treba znati nositi. U Hrvatskoj očito i dalje postoji jedan broj ljudi koji misle da je „cool“ biti ustaša. Ali to se ne može iskorijeniti silom, nego razgovorima i demokratskim procesima u kojima će drugačija većina prevladati i ustaška ikonografija nipošto neće biti prihvatljiv „modni detalj“, kao što smo to i ove godine, nažalost, mogli vidjeti u Kninu.

NACIONAL: Kako ste onda mogli reći da vam se fućka za ustaški pozdrav ‘za dom spremni’?

To je izvađeno iz konteksta. To da mi se baš fućka, bila je moja poruka jednom branitelju koji me baš gnjavio s time. Moj stav o tom pozdravu je javan i jasan: ustaški pozdrav je opasan, fuj i zlo. A Plenkoviću je to problem ujednačavanja sudske prakse. I to je taj novi HDZ. To je friška figa. Pa pogledajte samo što je Plenković govorio u debati. Njemu je Miro Barešić borac za slobodu. Baš me zanima jesu li njegovi roditelji bili u koroti kada je ubijen Stjepan Đureković ili su otišli na svoje poslove u partijski komitet i u vojnu bolnicu. To je taj licemjerni moral.

NACIONAL: Je li se Plenković dostatno odredio prema ruskim donacijama kojima je preko Zaklade hrvatskog državnog zavjeta HDZ platio Ifo institut? I zašto vi niste na tome poentirali u TV debati na HTV-u?

Nije se odredio ni o čemu. Zato je najčudnije od svega što je za slogan izabrao „vjerodostojnost“. On nije taj za koga se predstavlja. Vjerodostojnost i HDZ, to je oksimoron, odnosno drveno željezo.

NACIONAL: Smatrate li se periodički žrtvom vlastitog karaktera, posebice u svjetlu nedavnih naoko nekontroliranih i svakako neprimjerenih izjava koje kao premijerski kandidat ne biste trebali izgovarati ni u neformalnoj komunikaciji s predstavnicima dijela braniteljske populacije?

Na sugestiju svojih suradnika susreo sam se s njima, iako predstavljaju puno manji dio braniteljske populacije nego general Đuro Dečak. Uopće se ne smatram žrtvom vlastitog karaktera. Naprotiv, mislim da ljudi trebaju lidere sa stavom. U to sam uvjeren. Moj javni diskurs je puno blaži od onoga koji je iskazivao Stipe Mesić dok je bio predsjednik države.

NACIONAL: Jeste li i u kojem trenutku pomislili da bi bilo politički mudro ili primjereno ispričati se onima koji su se mogli osjetiti povrijeđeni vašim izjavama?

Svatko se od nas, pa tako i ja, na dnevnoj razini preispituje. Ne bih bio ljudsko biće da se ne preispitujem.

NACIONAL: Što vam je još palo na pamet kada ste nedavno izjavili da biste na Vučićev račun mogli smisliti i gore uvrede?

Indikativno je da jedan političar, i to Vučić sa svojom politikom, najgorom uvredom smatra to da je „šaka jada“. To je samo jadikovka Aleksandra Vučića, malog od Šešelja. To je također činjenica. Ali nikada nisam nešto ružno rekao o srpskom narodu.

NACIONAL: Je li vam uopće važno što o vama misli političko vodstvo Srbije ili BiH? Razlikuje li se i koliko vaše promišljanje o tome kada su u pitanju političari EU-a?

Nimalo mi nije važno što o meni misli ovo srpsko političko vodstvo. Ono prethodno, jer Boris Tadić bio je svojevrsni „oficir i džentlmen“, nije me na taj način prozivalo. Štoviše, nedavno me je Boris Tadić pokušao obraniti uz tvrdnju da je poznato da je Milanović uvijek bio protivnik ustašovanja, pa je i on od iste beogradske čaršije vrlo ružno izvrijeđan. Kao nitko u Hrvatskoj uspio sam izgraditi pristojne odnose s liderima vodećih zapadnih liberalnih demokracija, a Balkan u Hrvatskoj i Balkan na Balkanu uvijek mi je bio iritantan, a vjerujem i većini hrvatskih i srpskih građana.

NACIONAL: Uoči prošlih parlamentarnih izbora u više navrata su se kroz pisane medije plasirale tvrdnje da biste vjerojatno ostali premijer da ste kroz cijeli mandat bili angažirani koliko ste bili tijekom posljednje godine na mjestu premijera. Kako komentirate takve tvrdnje, koje sugeriraju da nemate dostatne radne navike za zahtjevnu premijersku funkciju?

Imate analitičare i političare. U zadnjoj godini bio sam najmanje posvećen onomu čemu bih trebao biti u normalnim okolnostima. Premijerskim poslom najviše sam se bavio tijekom prvih triju godina, ali su se u zadnjoj godini počeli pokazivati rezultati i da nismo ništa radili tri godine, rezultata ne bi ni bilo. Povukli smo i nekoliko prepoznatljivih mjera s intervencijama u porezne stope, sa švicarskim frankom i s pitanjem arbitraže. Za tu arbitražu sam još 2010. govorio da je riječ o diplomatskom fušeraju. Išao sam kod Barrosa osobno kao šef opozicije kako bih se uvjerio zna li on o čemu se tu radi. Spriječio sam da nas slovenska politika izigra i prevari. Time sam korigirao štetu koju su Hrvatskoj napravili Stier i Plenković, koji su tada vodili ministarstvo vanjskih poslova.

NACIONAL: U kojem su kontekstu Stier i Plenković tu napravili štetu Hrvatskoj?

Zato što su sudjelovali u prijedlogu sastavljanja arbitražnog ugovora prepunog nejasnih formulacija. Slovenski pregovarači pokušali su nas izvarati.

NACIONAL: Drugim riječima, govorite da Stier i Plenković tada nisu bili dorasli slovenskim pregovaračima?

Ne, već o tomu do koje su mjere oni bili spremni braniti nacionalne interese. Ne kažem da su oni prodali Hrvatsku. Oni su tada vodili nojevsku politiku okretanja glave od problema. Taj ugovor je suspektan, potencijalno loš za Hrvatsku i Hrvatsku se htjelo izigrati. Taj diplomatski fušeraj ostavila nam je u naslijeđe ekipa predvođena Stierom i Plenkovićem, doduše tada u ime višeg cilja, ulaska Hrvatske u EU. Zato ih dosad nisam prozivao, ne bih čak ni sada, da nisam čuo za konstrukcije koje Plenković izvodi. Takvo ponašanje ne samo da nije vjerodostojno, već je ljudski nepošteno.

NACIONAL: Zašto tijekom prošlog premijerskog mandata niste hrabrije ušli u reforme? Zašto ste se uplašili privatizacije autocesta, kada bi kumulativni efekti, smanjenje duga, manje kamate i bolji kreditni rejting, bili izuzetno veliki da ste to učinili u prvoj polovici mandata?

Nisam se uplašio, nego se nisam htio inatiti protiv referendumskih potpisa. To nije bilo bezazleno. Ljudi nisu bili dovoljno informirani i sada je ta tema prošlost. Međutim, pitanje financiranja i otplate duga za autoceste nikako nije prošlost. Plenković je pokazao da uopće ne zna kako su financirane autoceste te uopće ne razumije porezni sustav. Morat ćemo se vratiti na tu temu i vidjeti kako ćemo otplaćivati anuitete za ceste koje rade tri mjeseca u godini. Više se ne može diskutirati o monetizaciji o kojoj smo pričali prije tri godine. Svima onima koji paušalno filozofiraju mogu reći da je Hrvatska na top listi Svjetske banke za „doing business“ s 80. skočila na 40. mjesto i da će se podići i prema tridesetom. To su egzaktni pokazatelji poslovne klime i posljedica nečijeg rada. Hrvatska je tu naprosto ušla u višu ligu, praktički na rub prve lige, a iza sebe smo ostavili zemlje poput Belgije i Italije.

NACIONAL: Božo Petrov tvrdi da ste i vi osobno i SDP odgovorni za upropaštavanje Ine, da je u vašem mandatu vrijednost Ine pala za 10 do 12 milijardi kuna, da ste vi postavili za predsjednika Nadzornog odbora čovjeka kojem su Mađari plaćali putovanja i slično te da Inu, da nije bilo HDZ-a i SDP-a, ne bi ni trebalo spašavati. Kako to komentirate?

Svatko od nas bori se za svoje mjesto pod suncem. Činjenice govore posve drugo. Ako je itko upropastio hrvatski status u Ini, to je HDZ. Ne znam zašto gospoda iz Mosta o tomu uopće govore. Ne prozivam ih niti ih pitam zašto u ovih osam mjeseci nije provedena jedna jedina reforma. Inu ćemo pokušati vratiti Hrvatskoj. U ovom trenutku razrađujemo modele. Nekorektna je kritika upućena na račun predsjednika Nadzornog odbora Ine. Siniša Petrović nije neprijatelj, već je pokušavao pronaći rješenje. Na koncu, na tu sam funkciju postavio čovjeka koji je jedan od naših vodećih profesora trgovačkog prava, koji je prije toga svijet proputovao tri puta i kojeg se zaista nije moglo šarmirati nekakvim putovanjem. Međutim, to tada nije funkcioniralo niti bi sada funkcioniralo. Upravo zato ćemo sada raditi drugačije. Što se tiče vrijednosti Ine, gospodin Petrov je mogao primijetiti da je Inin upstream u Siriji praktički upropašten zbog rata. Za to je valjda također odgovoran SDP. Pale su i cijene nafte i plina, što je dovelo do pada kapitalizacije svih naftnih kompanija, pa i Ine. Ali to sad već spada u one osnove poznavanja političke ekonomije s kojima očito mnogi političari izvan SDP-a, uz časne iznimke, imaju ozbiljnih problema.

NACIONAL: Treba li i kada Hrvatska uvesti euro?

Zasad ne. S time treba biti krajnje oprezan. Upravo sam jučer dobio knjigu „Euro i njegova prijetnja za budućnost Europe“ Josepha Stiglitza. Počeo sam je pozorno čitati i već vidim da se s nekim tezama neću složiti. Uvođenje eura kao valute nešto je što je u startu postavljeno s genetskom greškom koja će dovesti do bolesti. Primjerice, to je zajednička moneta gdje se kamatne stope definiraju na jednom mjestu, dok su fiskalne politike zemalja eurozone potpuno disparatne. Euro je financijski oksimoron koji se još dobro i drži. Svjesni smo obaveze uvođenja eura, ali se nećemo ustezati da neke stvari, koliko god je to moguće, tumačimo u hrvatskom interesu. Ljudi kod nas često djetinjasto gledaju na odnose Hrvatske s Europskom komisijom. Stvara se dojam da svaki put kada netko iz EK prigovori, Hrvatskoj se spremaju sankcije. Pa pogledajte posljednji primjer Irske, optužene za prevaru tešku 14 milijardi eura poreza. Hoće li se Irska pokunjiti i predati? Neće, tući će se na sudu. Bude li potrebno, to ćemo i mi raditi po pitanju švicarskog franka.

NACIONAL: Kako konkretno mislite povisiti izravna strana ulaganja u Hrvatsku, bez čega neće biti željene razine gospodarskog rasta?

Subvencioniranim kamatnim stopama ulagačima u turizam od strane HBOR-a. To je nešto što smo već radili i što mogu konkretno istaknuti. Turizam je i previše značajan za hrvatsko gospodarstvo i melem je za našu platnu bilancu. Sve je više investitora, a sve ih je više i domaćih, koji su spremni na ulaganja u tom sektoru. Samo u zadnjoj godini mandata naše vlade izgrađeno je više od 20 hotela visoke kategorizacije. Sve se to dogodilo uz pomoć HBOR-a, bez toga bi bilo puno teže. S obzirom na dugi vijek povrata investicije u turizmu, to je bit priče o stranim ulaganjima. To je profitabilno, ima multiplikativni efekt, naročito na sektor usluge i proizvodnje hrane. Zbog posla koji radim odveć često spavam po hotelima i često dobijem hrvatsku hranu i piće za doručak. Uvijek se o tomu raspitujem i drago mi je čuti da su udjeli domaće hrane i pića u turizmu na razini i do 75 posto.

NACIONAL: Planirate li otvoriti granice za lakši ulazak strane radne snage, posebice u turizmu gdje očito nedostaje?

Tamo gdje Hrvati ne žele raditi, moramo pronaći nekoga tko hoće. Neki dan šetao sam se Dioklecijanovom palačom i u trima lokalima ljudi su mi se žalili da nemaju zainteresirane i kvalitetne radne snage. Očito u nekim dijelovima Hrvatske naše ljude ne možete natjerati da rade za 600 eura. To se donekle može pokriti radnicima sa sjevera Hrvatske, ali njih očito nema dovoljno. Znam da će sada skočiti kvazidomoljubi i da s time treba biti oprezan, ali to je činjenično tako. Taj izazov može se lako premostiti već i s radnom snagom iz nama susjednog inozemstva. Mi smo mala zemlja i s time treba biti na oprezu, jer se vidjelo koliko problema s time ima jedna Njemačka. Mi smo slobodari, ljevičari, internacionalisti, ali nismo nacija od 70 milijuna stanovnika.

NACIONAL: Kako namjeravate promijeniti percepciju poduzetnika da su oni iznijeli najveći teret u recesijskim godinama, da su često žrtve bahatog i neprimjerenog ponašanja djelatnika Porezne uprave, kao i da u Hrvatskoj postoje paralelne stvarnosti, one u kojoj žive poduzetnici i one u kojoj žive pretjerano zaštićeni prekobrojni državni službenici?

Naravno da je netko dospio i na takav udar i takvima se ispričavam. Porezna politika moje vlade, smanjenje i uvođenje registra parafiskalnih nameta, brojne korekcije i oslobađanje od poreza na reinvestiranu dobit, o čemu to govori? Kada se kreće u uvođenje reda, zna biti i pretjerivanja. Ali mi nismo revolucionarna vlast, a morali smo ispravljati nepravilnosti i kaos koje nam je ostavio HDZ. U posljednjih 25 godina uvijek preuzimamo zemlju u teškim problemima i na koncu mandata ostavljamo je u puno boljem stanju. Kao dijete se radujem mogućnosti da preuzmem odgovornost za državu koja ima trend rasta i u kojoj će ključno pitanje postati upravljanje gospodarskim rastom.

NACIONAL: Smatrate li propustom što niste jasno iskazali tko su kandidati Narodne koalicije za pojedine funkcije u izvršnoj vlasti, posebice kandidat za ministra kulture, kada se uzme u obzir da je Zlatko Hasanbegović antagonizirao veliki dio javnosti i djelatnika iz kulture svojim načinom ponašanja? Niste li upravo na tom području mogli pridobiti značajan dio biračkog tijela koje je Hasanbegović iziritirao? I zašto niste pokušali pridobiti javnu podršku intelektualaca i kulturnjaka?

Upravo se tu vidi razlika. Usporedite ministre kulture iz moje bivše vlade s Hasanbegovićem. Andreja Zlatar je meni draga osoba, ali napravila je neke propuste i otišla je s ministarske pozicije. Narodna koalicija jedina je javno prezentirala kakvu kulturnu politiku namjerava voditi. O tome pokušavamo govoriti, dok drugi šute. Samo se sjetite kako je bilo i u pogledu svjetonazorskih pitanja za vrijeme našeg mandata. Bilo je građanski kulturno i bit će opet. Sukladno uvjetima rasta, pokušat ćemo osigurati više novca za kulturu. Sloboda i kreacija, sve ono što su HDZ i njegov duhovni vođa Hasanbegović pokušali zatući, rast će još više i jače. O tome tko su kandidati za ključne pozicije mogu reći da će neki uspješni, kvalitetni i stručni kadrovi poput Varge i Lalovca, možda i Miljenića, nastaviti raditi svoj posao. Međutim, rijetko ćete i u razvijenijim demokratskim sustavima pronaći da se uoči izbora konkretno govori o tome tko će obnašati koje izvršne funkcije. Postoje samo neki načelni kandidati.

NACIONAL: Kakva bi trebala biti hrvatska kulturna politika? Interesira li vas to uopće?

Zapadnoeuropska. To stalno govorim. I tome moramo stremiti. Samo prema tamo gledam. Ne cajke, nego rock.

NACIONAL: Je li vaš stranački kolega Davor Bernardić u pravu kada tvrdi da je Most poput bure koja je na koncu ipak donijela svježi zrak u hrvatski politički prostor?

Ne znam baš što je time htio reći. Mogu se složiti s time da Most nije kompromitiran i zaprljan, kao što to HDZ vjerodostojno jest. Ali su dužni odgovoriti što su radili proteklih osam mjeseci i što rade danas.

NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjom Vlahe Orepića da su suci Ustavnog suda prijetnja nacionalnoj sigurnosti te da je način njihova izbora vrhunac klijentelizma HDZ-a i SDP-a?

Prema našem sudu osmero sudaca Ustavnog suda kojima je istekao mandat bili su nikakvi. Na njihove pozicije došlo je novih osmero ljudi. Od njih je, po meni, četvero dobrih. To je napredak. Način njihova izbora, koji je uveden promjenom Ustava 2010., govori jasno o tome da je to stvar političkog dogovora. Je li to idealno? Ustavni sud je prvenstveno političko tijelo koje tumači Ustav. U ovoj situaciji nam Ustavni sud treba jer bez njega ne bi bilo demokratskih izbora. Za razliku od onih koji razmišljaju destruktivno, moram gledati da napravim što manju štetu. Velika Britanija, Danska i Švedska takav sud skoro da nemaju ili ga uopće nemaju.

NACIONAL: Smatrate li primjerenim da Davorin Mlakar ostane na dužnosti suca Ustavnog suda? I zašto je SDP glasao za to?

Imao sam ozbiljnih problema podići ruku i dati glas za tog gospodina. Bio je to kompromis koji je napravljen kako bi se uopće osiguralo da Ustavni sud radi. Izabran je. Ako nije neugodno njemu i HDZ-u, neka ostane. Ja moram tražiti rješenje, za razliku od onih koji samo kritiziraju. To je razlika između državništva i onoga što to nije.

NACIONAL: Trebaju li sudac Ivan Turudić i njegovi kolege koji su gledali utakmicu Dinama i Salzburga iz svečane lože u Maksimiru, biti smijenjeni i je li primjeren njihov odlazak u svečanu ložu kluba u kojem i dalje sve konce vuče Zdravko Mamić?

Neka svatko zaključi sam za sebe. Oni su tu pred nama i moramo ih gledati. Pravosuđe je kao sustav godinama razarao HDZ. I danas imate gradonačelnike koji su odličnici HDZ-a, a koji su ozbiljno optuženi. Eto ih u Virovitici i Zadru. Ni da trepnu. To se zove vjerodostojnost HDZ-a. Obožavam taj njihov slogan.

NACIONAL: Kako komentirate nedavno distanciranje Mosta od Crkve i kritičko promišljanje Mosta o Crkvi i njenom uplitanju u politiku?

U politiku se upliću neki pojedinci iz Crkve, ne Crkva u cijelosti.

NACIONAL: Ali biskup Košić u nedjelju je izravno pozvao da se ne glasa za SDP, pri čemu je Plenković izjavio da Crkva ima pravo na svoj stav. Je li time to uplitanje podignuto na dosad najizravniju razinu?

To je, naravno, neprihvatljivo slušati najširoj javnosti koja drži do demokratske pristojnosti i sekularne države, pa i meni. Ali da me se ne bi konstantno optuživalo za podjele u društvu, imate slučaj i dubrovačkog biskupa Uzinića sa sasvim drukčijom porukom prema svećenicima da ne propovijedaju politiku s oltara, a prema političarima da u vrijeme izbora ne unose politiku u crkve.

NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama da će Mostu odmak od Crkve na predstojećim izborima pomoći koliko i SDP-u vaše koketiranje s predstavnicima dijela braniteljske populacije?

Za Most ne znam. Što se tiče koketiranja, to je pojam koji proizlazi iz dodvorništva, elementa hrvatske kolektivne psihologije. Takvi pojedinci svaki razgovor tumače dodvoravanjem. S jedne strane kritiziraju me što sam drzak i bezobrazan, s druge da se dodvoravam. Ne dodvoravam se, već razgovaram. No tu nema pomoći. To čak mogu tumačiti kao dio svog karitativnog angažmana.

NACIONAL: Koji je vaš odgovor na zahtjeve Mosta kao uvjet suradnje?

Ono što sam vidio, a nisam sve, stara je priča. Mi smo o svemu tome već razgovarali. Imali smo dogovor pa su otišli. Tu samo treba vidjeti što je nemoguće provesti zbog članstva u EU. Mi nikome ne postavljamo uvjete, već smo za razgovor, a ne ultimatume.

NACIONAL: Kako ćete surađivati s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović u potencijalnom novom premijerskom mandatu?

Položaj predsjednika države je takav da praktički ne odgovara ni za što niti što konkretno može učiniti. Predsjednici bi se trebali suočiti s tom nimalo bolnom činjenicom. Bilo bi dobro za hrvatsku demokraciju da predsjednike biramo u parlamentu. To je moj stav nakon dugog razmišljanja, iako to neće biti lako provesti. Tada bi predsjednik čak mogao imati i neki jači utjecaj. Od 2000., izuzev Stipe Mesića, hrvatski predsjednici bili su i jesu politički autsajderi, koji iz činjenice da su predsjednici izvlače svoje osobne uobrazilje da su važni, a zapravo je njihova važnost fantazija. Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović postali su predsjednici samo zato što su iza njih stale najjače stranke. Stipe Mesić bio je solo igrač od velikog formata, koji je bio izabran dva puta. Upravo zato što nije tog formata, Josipović nije dvaput izabran niti će biti izabrana Kolinda Grabar Kitarović. To već sada mogu sasvim sigurno reći jer njezin rejting je već sada na razini trećine onoga što je imao Josipović, a on nije uspio izboriti reizbor. Grabar Kitarović stalno priča o zajedništvu, a aktivno i agilno provodi politiku HDZ-a. Kada bi predsjednici bili izabrani u parlamentu, čak bi im se mogle dati i neke malo šire ovlasti koje bi, kao i u nekim drugim zemljama, mogli oprezno koristiti. Ovako misle da su gazde jer su neposredno izabrani. Predsjednik je vrhovni vojni zapovjednik, ali onda kada to kaže Sabor koji prije toga mora izglasati ratno stanje. A to se u Hrvatskoj nije dogodilo ni 1991. Upravo zato predsjednici su ceremonijalni.

NACIONAL: Kako gledate na ponovni angažman Stipe Mesića i kakav doprinos od njega očekujete u Narodnoj koaliciji?

Mesić je dvaput biran za predsjednika države i to nije bilo slučajno. Narod osjeti čovjeka od formata. Brojni su ga tijekom vremena svojatali, pa djelomično i SDP 2005. kada nismo imali svojeg kandidata, kao i HSS kada mu je glasnogovornica bila Marijana Petir ili HNS čiji je bio član.

NACIONAL: Kako vidite budućnost hrvatske socijaldemokracije i SDP-a uspijete li osvojiti još jedan premijerski mandat?

Netko je nedavno napisao: nikad jača i nikad slabija socijaldemokracija. Bili smo još jači 2011. Socijaldemokracija s protestnim laburistima imala je značajan broj glasova. Danas nemamo toliko jer je jedan dio javnosti otišao u još prosvjednije vode. Hrvatska ljevica i socijaldemokracija su moderni, što neki ne mogu razumjeti. Naročito ne oni koji su stasali u partijskim komitetima 70-ih i 80-ih godina. Hrvatska socijaldemokracija može biti na ponos Hrvatske, naročito zato što je u ovom dijelu Europe u formalnom smislu jedina. Pučka stranka je kaos. Nju čine i Orban, i Merkel, i Karamarko, koji veze blage nemaju jedni s drugima. Sutra će tamo biti mali od Šešelja, odnosno Vučić. Pa što je to? Robert Fico, dva puta izborni pobjednik u Slovačkoj, bio je suspendiran zbog sitnih gafova u odnosu na ono što rade pučani. Mi smo u tom smislu lanac kvalitete, jer ljudi znaju za što glasuju.

NACIONAL: Čije biste liderske kapacitete izdvojili kada su u pitanju vaši stranački kolege?

Ima ih više i to je dobro. Kad odem, stranka će prirodnim putem iznjedriti demokratskog lidera. Jedan član – jedan glas kod nas je doista nešto što demokratski živi. Biran sam četiri puta, samo jednom bez protukandidata, kao i Angela Merkel koja nije imala protukandidata onda kada je dobivala izbore. Na posljednjim unutarstranačkim izborima i moj protukandidat Komadina izjavio je da je ljevica pobijedila na izborima. Ali kad nismo uspjeli sastaviti vladu, naravno da su me napali. To je dio demokracije. To je SDP, to je zdrava politika. HDZ u dva mjeseca dvaput bira Karamarka, Plenkovića pritom skoro zatuku na Saboru HDZ-a, a onda poslije izaberu Plenkovića. Kakva stranka, kakva partija!