Victor Boştinaru, poznati rumunjski socijalist i potpredsjednik političke Grupe socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, jedan je od rijetkih političara uBruxellesu koji ne govori birokratskim rječnikom. Tako je nedavno na konferenciji koju je hrvatski zastupnik Tonino Picula organizirao u povodu 120. godina socijaldemokracije u Hrvatskoj, rekao kako živimo u kritičnim vremenima te da najveći problem Europe nije Rusija, nego sve veće siromaštvo i nedostatak vjere u institucije.Smatra da Europa ima dužnost i odgovornost naći odgovore na probleme aktualne krize jer bi u suprotnom “Syriza mogla izrasti u svakoj zemlji Europske unije”.

U razgovoru za Nacional Victor Boştinaru govorio je o potrebi da se stane na kraj sistemu poreznih oaza, preko kojih multinacionalne kompanije izbjegavaju plaćanje poreza, ispričao je negativna iskustva kakva su i Rumunjska i Bugarska imale s privatizacijom distribucije električne energije, a sjetio se i svog susreta s nekadašnjim predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom.

• Tako je nedavno na konferenciji koju je hrvatski zastupnik Tonino Picula organizirao u povodu 120. godina socijaldemokracije u Hrvatskoj, rekao kako živimo u kritičnim vremenima te da najveći problem Europe nije Rusija, nego sve veće siromaštvo i nedostatak vjere u institucije.

• Smatra da Europa ima dužnost i odgovornost naći odgovore na probleme aktualne krize jer bi u suprotnom “Syriza mogla izrasti u svakoj zemlji Europske unije”.

• U razgovoru za Nacional Victor Boştinaru govorio je o potrebi da se stane na kraj sistemu poreznih oaza, preko kojih multinacionalne kompanije izbjegavaju plaćanje poreza, ispričao je negativna iskustva kakva su i Rumunjska i Bugarska imale s privatizacijom distribucije električne energije, a sjetio se i svog susreta s nekadašnjim predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom.

NACIONAL: Kakva je budućnost socijaldemokracije i kako bi se njeni čelnici trebali ponašati, s obzirom na društvene okolnosti u kojima sve više s jedne strane nestaje klasična radnička klasa, a s druge srednji sloj?

To je vrlo ozbiljno, ako ne i dramatično pitanje jer živimo u teškim vremenima koja su poseban izazov za socijaldemokratske stranke. Promjene u društvu kao što su raspad srednje klase, globalizacija, era IT industrije i razvoj medija utječu na funkcioniranje političkih stranaka i na način kako političke stranke mogu voditi države. To je najvažnije pitanje: kako bolje voditi države. Ono što je pokazala kriza i što su dokazale mjere unutar naše političke familije i unutar današnje Europe je to da postoji mjesto za socijaldemokratsku obitelj. Prvo, to je potreba za praktičnom solidarnošću u globaliziranom svijetu. Svi drugi modeli, oni inspirirani neoliberalizmom ili oni vođenim konzervativcima, doveli su do društvenih poremećaja, velikih deficita i ogromnog jaza među ljudima. Potreba za solidarnošću je duboka, kao i potreba da imamo društvo koje vodi brigu o ljudima, a ne društvo vođeno profitom, u kojem je sve podređeno tržištu, od obrazovanja do zdravlja.

NACIONAL: Kakva bi u tome trebala biti uloga države?

Liberali, neoliberali i konzervativci promovirali su manje države, čak i nepostojeće države, kroz deregulaciju i deetatizaciju, smatrajući da će tržište sve regulirati i riješiti. Zemlje koje imaju solidan javni sektor ili one koje imaju javne kompanije upravljane s korporativnim standardima tijekom krize prolaze su puno bolje. To je suprotno ideji o privatizaciji svega, pa i javnog sektora i usluga. U javnosti postoji svijest o ulozi države. Ne u smislu da ona bude vrlo važan, pa i svemogući akter, nego da se ustanovi bolja regulacija kako bi se spriječio ili umanjio utjecaj velikih ekonomskih jedinki i multinacionalnih kompanija. Referiram se posebno na neke točke koje su važne za moje hrvatske prijatelje. Sada raspravljamo o boljoj regulaciji financijskog sektora, odnosno financijske industrije. Riječ je o etici, integritetu, standardima i načinima kako banke iracionalno stvaraju rizik, investirajući tuđi novac. Nova pravila će regulirati bankarski sektor, a to će ujedno povećati povjerenje u njega jer je ključan za naše društvo, ali će isto tako spriječiti mogućnosti da banke ponove greške koje su radile, a koje su nas povukle u krizu. Ključno je da nastavimo raditi na tome. Borimo se i protiv takozvanih poreznih oaza ili financijskih rajeva.

NACIONAL: Kako to mislite postići?

Obični ljudi moraju plaćati poreze, a bogati i velike korporacije polažu svoj novac u porezne oaze i tako izbjegavaju plaćanje poreza. Količina novca akumuliranog u poreznim oazama ekvivalentna je veličini američkog BDP-a, što zaprepaštava. Europa sada, s vrlo solidnim utjecajem socijaldemokracije, bori se protiv poreznih oaza u Europi gdje se ne događa utaja, ali se definitivno izbjegava plaćanje poreza. Neke zemlje članice EU imaju fiskalnu politiku koja omogućava velikim korporacijama da svoja sjedišta formalno registriraju u mjestima gdje plaćaju svega dva posto poreza, pa su zemlje u kojima je ostvaren profit lišene rezultata rada i produktivnosti. Obveza koju je preuzela naša grupacija, a sada i Europska komisija, je da se borimo protiv toga. Ponosan sam kako su to predložili europski socijalisti. Još jedan ključan problem Europe je i nezaposlenost.

NACIONAL: Kako se Europa može nositi s nezaposlenošću?

Nezaposlenost je osobna tragedija svakog ljudskog bića. Europa ne može stvoriti poslove, ali smo priredili garanciju za mlade u iznosu od 6 milijardi eura kako bismo potaknuli njihovo zapošljavanje. Šokantno je da je u zemljama poput Španjolske, Portugala i Grčke nezaposlenost mladih i veća od 50 posto. Kako ćemo tim mladim ljudima govoriti o europskom projektu i učiniti ih partnerima europskog projekta, kada ne vide svoju budućnost ni u profesionalnom ni u privatnom životu u EU? Drugi projekt koji je također doprinos grupacije socijalista i demokrata je Strategijski investicijski plan namijenjen povećanju ekonomskih aktivnosti u EU, kako bi se stvorili novi poslovi. Jer bez poslova Europa ne može preživjeti, jednostavno ne može. Europa ne može preživjeti ako ne može zadovoljiti svakodnevne potrebe svojih građana. Politički prijedlozi socijaldemokrata pokušat će to promijeniti.

NACIONAL: U svakoj zemlji krupni kapital utječe na politiku. Koliko je taj utjecaj snažan na Europski parlament?

Sve donedavno utjecaj multinacionalnog lobija bio je snažan. Ja sam u Bruxellesu od 2007. i osjetio sam, čuo i vidio kako lobiraju velike kompanije. No nakon što su izbili korupcijski skandali s pojedinim europskim zastupnicima, bili su umiješani slovenski ministar vanjskih poslova, jedan rumunjski i jedan austrijski zastupnik u Europskom parlamentu, osjeća se napredak jer smo odlučili ograničiti pristup lobista Europskom parlamentu. Sada postoji registar u koji su se lobističke grupe dužne upisati kad ulaze u Europski parlament, moraju obrazložiti svrhu svog dolaska i sastati se s zastupnicima. Moramo jasno znati tko što radi. Taj je proces sada bolje reguliran unutar Europskog parlamenta, ali je lošije reguliran u slučaju Europske komisije, a potpuno je netransparentan u Europskom vijeću. Jer mnoge odluke se moraju donijeti unutar država članica, spomenut ću samo borbu protiv poreznih oaza u Irskoj, Nizozemskoj, Luksemburgu i Ujedinjenom Kraljevstvu. To nije jednostavno jer nije lako pobijediti opoziciju multinacionalnih kompanija s jedne strane, i koaliciju između multinacionalnih kompanija i članova Parlamenta s druge. Govorim to jer je u suprotnosti s klišeom da su ljudi na istoku skloni korupciji, a da su ljudi na zapadu pošteniji. Zlo leži na obje strane i moramo paziti da imamo institucije koje će riješiti te probleme.

NACIONAL: Jeste li vas netko pokušao podmititi ili tražiti od vas nešto nezakonito, bilo to u Rumunjskoj ili u Bruxellesu?

Apsolutno nikad. Vjerojatno zato što sam javna figura od 1990. i moja prošlost i profesionalni integritet vjerojatno nisu najbolja preporuka da bi me netko tako pokušao vrbovati. No u prošlom mandatu, kad sam shvatio da bih mogao biti na meti nekih grupa koje su dolazile s idejama i poslovima, stvorio sam i svoja “kućna pravila”. Svaki sastanak koji se tiče ekonomske sfere uvijek organiziram s najmanje jednim asistentom i s diktafonom na stolu. I to je mojim sugovornicima otpočetka poznato. Sve se snima, tako da nitko ne može iskoristiti ili zloupotrijebiti neke dijelove našeg razgovora.

NACIONAL: Kakva je situacija u Rumunjskoj? Jedan od ciljeva rumunjske vlade je potaknuti ekonomski oporavak srednje klase. Ima li vaša država neko specifično iskustvo s tim problemom?

Do 2012. imali smo iznimno agresivnu politiku štednje, jednu od najstrožih u EU. No ta politika nije donijela ništa dobro, upravo suprotno. Došlo je do dramatičnog ekonomskog pada, povećanja nezaposlenosti i opće depresije i nezadovoljstva. Nakon 2012. poduzeli smo mjere oporavka, u koje je spadalo i povećanje prethodno smanjenih plaća i mirovina. To je malo potaknulo rastBDP-a i pozitivno utjecalo na kupovnu moć stanovništva. Tek nedavno smo odlučili i smanjiti oporezivanja rada kako bismo potaknuli zapošljavanje te smo, protivno prijedlozima MMF-a, smanjili PDV na poljoprivredne proizvode i svu prerađenu hranu s 24 posto na 9 posto. To je bio način da pokažemo običnim ljudima da je vladi stalo do njihova životna standarda, a ujedno ćemo tako pokušati smanjiti udio sive ekonomije u poljoprivrednom sektoru, koji je do sada iznosio i do 50 posto.

Foto: Matheu Cugnot/European union 2015 EP

NACIONAL: Ni u Bugarskoj ni u Rumunjskoj privatizacija nekih javnih poduzeća nije prošla najbolje, posebno poduzeća za opskrbu električnom energijom. Možete li pojasniti kakva su rumunjska iskustva?

Rumunjska je, slično kao i Bugarska, potpuno privatizirala distribuciju električne energije, ali to je uzrokovalo smanjenje investicija unatoč preuzetim obvezama. Jedna kompanija, NL, u međuvremenu je napustila zemlju. Sada razmišljamo o tome da država ponovno kupi tu kompaniju i vrati ju u javni sektor ili da ju ponudimo drugom investitoru. No loše je to što se pokazalo da je razina investicija na koje su se investitori obvezali prilikom potpisivanja ugovora znatno manja od očekivane, tako da se nije povećala kvalitete usluge ni konkurentnost. Jedino što se povećalo bila je cijena za krajnje potrošače.

NACIONAL: I profit tih kompanija, pretpostavljam.

I njihov profit, definitivno. Naravno, većina tog profita prebačena je u matične kompanije, u zemlje iz kojih potječu. Riječ je o tri glavna igrača, EON-u, Gaz de Franceu i češkoj kompaniji CZ. U nekim zemljama, poput moje, oni su nametnuli pravilo odvojene prodaje kojim se trebao razdvojiti sistem proizvodnje, distribucije i prijevoza. Ali u njihovim zemljama, primjerice u Njemačkoj i Francuskoj, uredno su objedinili sustav. Možemo lako razumjeti zašto je to tako. Ja sam socijalist, ali imam na umu što je rekao bivši portugalski premijer, António Guterres. On nam je u travnju 2003. rekao: “Imajte na umu da je privatni monopol također javni”. Jer to postavlja problem pristupačnosti svih usluga, od energije do vode. Dakle, slabim pravilima nismo uspjeli stvoriti bolji pristup tim uslugama.

NACIONAL: Je li elektroprivredu prodala lijeva ili desna vlada?

Obje. To se dogodilo tijekom pristupa u EU i nakon njega, to je bio jedan od ekonomskih uvjeta za ulazak u EU. Razumijete što želim reći.

NACIONAL: Mislite li da je Rumunjska 2007. u tom segmentu bila spremna za ulazak u EU?

Rumunjska je općenito bila spremna. Rumunjska je zakazala nakon pristupnog procesa zbog slabe administrativne i upravne reforme, za što ne možemo kriviti Europu. Zbog toga smo izgubili jako puno novca iz EU fondova jer nismo bili u stanju izraditi strateške planove koji mogu promijeniti izgled i sudbinu zemlje. Zato smo od 2007. do 2012. povukli samo 7 posto novca iz EUfondova. Sada se situacija popravlja i Rumunjska bi do 2016. mogla privući pristojnih 80 posto novca.

NACIONAL: Na konferenciji koju je organizirao vaš kolega Tonino Picula, rekli ste da u Hrvatskoj bili sredinom 90-ih, pred kraj rata, te da ste tada razgovarali i s predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom, ali i s predstavnicima HDZ-a. Što vam je ostalo u sjećanju iz tog posjeta, kakav je bio vaš utisak?

Došli smo u Zagreb automobilom preko Mađarske i imali smo tri sastanka, jedan s HDZ-om, drugi sa SDP-om i treći s projugoslavenskim pokretom. U HDZ-u sam se sreo s njihovim međunarodnim tajnikom, a sjećam se da sam bio malo zabrinut zbog nekih njihovih autoritarnih stavova. Posebno mi se usjekao u pamćenje jedan ratni plakat koji je visio na zidu u sjedištu stranke, na kojem se nalazila jedna mlada žena u vojnoj uniformi, s desnom rukom u zraku, što je podsjećalo na nacistički pozdrav. Kako sam povjesničar po struci, to me je podsjetilo na nacističku imagologiju. Jasno, tu se radilo o ratnoj propagandi, ali imagologija govori o privrženosti stranke nekim idejama.

Kasnije tog dana sam razgovarao s predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom i primijetio sam veliku razliku u pogledima o budućnosti Hrvatske. Bila je to iskrena rasprava o tome kako će nakon rata morati doći do ponovnog pomirenja među tada zaraćenim zemljama bivše Jugoslavije. I kad je prva socijaldemokratska vlada na čelu s Ivicom Račanom došla na vlast, srećom po Hrvatsku, on je napravio najbolje što je mogao kako bi proveo svoja obećanja.

Bio je to početak otvaranja Hrvatske prema Europskoj uniji. Račan je bio jedan od onih lidera koji su u dramatičnim vremenima imali hrabrosti preuzeti punu odgovornost za budućnost svoje zemlje. Jer, nije lagano u teškim vremenima biti iskren i obvezati se na neke čvrste principe i vrijednosti. Lakše je biti populist. To je za političare najprikladnije, tako se lakše dobivaju izbori, ali s time ne rješavate probleme svoje zemlje.