Nedavno je objavljena zbirka kolumni “Zašto psujem”, riječke spisateljice i svojedobno dugogodišnje kolumnistice Nacionala Vedrane Rudan. Radi se o presjeku tema o kojima je u nekoliko proteklih godina pisala na svom blogu. Prvu knjigu “Uho, grlo, nož” Vedrana Rudan objavila je prije petnaest godina. Do sada je objavila devet knjiga, od kojih su neke prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Sjedinjenim Američkim Državama prevedene su njezine dvije, a u Rusiji tri knjige. Neke su njezine knjige poslužile i kao predložak za kazališne predstave igrane u Poljskoj, Velikoj Britaniji, Americi, Mađarskoj, Srbiji i Hrvatskoj.

Vedrana Rudan za Nacional progovara o svojoj novoj knjizi, aktualnim političkim zbivanjima u Hrvatskoj i Europi, stanju u medijima, ravnopravnosti spolova i položaju nacionalnih i rodnih manjina.

NACIONAL: Kolumne s vašeg bloga za “Zašto psujem?” odabrao je srpski pisac Vladimir Arsenijević. Kako je došlo do suradnje i zašto ste njemu prepustili taj odabir?

Godinama surađujem s Arsenijevićem. On je fenomenalan pisac i najbolji urednik na svijetu. Od nekoliko stotina kolumni s moga bloga napravio je knjigu koja ima i glavu i rep. Urednici su umjetnici. Nažalost, zatrlo ih. Hrvatskoj ne treba književnost, nama treba Zdravko Mamić.

NACIONAL: Zašto ste “upokojili” www.rudan.info?

Na svom blogu pisala sam o životu u Hrvatskoj. Izdržala sam nekoliko godina, što smatram herojskim činom. Pisati dva ili tri puta tjedno o ovakvoj zemlji veliki je stres i sredstvo za izazivanje opakog povraćanja. Odustala sam da ne bih dehidrirala. Možda sam ipak trebala nastaviti i crknuti. Jebeš život u ovakvoj rupetini.

Više pročitajte u novom broju Nacionala…