Tihomir Ladišić već dvadeset godina radi kao televizijski novinar. Na današnjojHrvatskoj televiziji prošao je put od novinara gradske rubrike Televizije Zagreb dourednika i voditelja najgledanijih i nagrađivanih emisija poput “Slikom na sliku” ili središnjeg Dnevnika, a izvještavao je i s ratišta tijekom Domovinskog rata. Bio je izvjestitelj i iz raznih ratnih zona poput Bosne i Hercegovine, Kuvajta, Kosova i Afganistana.
[quote_box_center]
-
Tihomir Ladišić bio je urednik i voditelj najgledanijih i nagrađivanih emisija poput “Slikom na sliku” ili središnjeg Dnevnika.
-
Izvještavao je s ratišta tijekom Domovinskog rata, a bio je izvjestitelj i iz raznih ratnih zona poput Bosne i Hercegovine, Kuvajta, Kosova i Afganistana.
[/quote_box_center]
Prije osam godina, 2006., dobio je poziv iz New Yorka i tri godine radio kao producent i novinar za američki Fox News Channel u uredu u Bagdadu. Po povratku u Hrvatsku zaposlio se na prvom 24-satnom televizijskom news programu u Hrvatskoj, 24sata TV, vodio je emisiju “60 minuta s Tihomirom Ladišićem”. Regionalna televizija N1 počela je emitirati 31. listopada, a Ladišić joj se pridružio još u pripremnoj fazi, prije početka emitiranja programa. Ondje radi kao urednik i voditelj jutarnjeg programa vijesti “Novi dan”. U intervjuu za Nacional govori o novoj radnoj sredini, ali i o političkoj situaciji u Hrvatskoj koja je, kako kaže, kudikamo ozbiljnija nego što o tome žele govoriti političari.
NACIONAL: N1 televizija počela je emitirati prije dva mjeseca. Jeste li zadovoljni prvim reakcijama gledatelja na program i gledanošću?
Mislim da je bolje krenuti s realnim očekivanjima. Ne najavljivati neostvarivo, plasirati najave tipa “samo nebo je granica”. Toga su se ljudi naslušali posljednjih deset godina u hrvatskom medijskom prostoru. Svjesni smo da se emitiramo putem kabelske distribucije pa u ovom trenutku nemamo namjeru ni želju uspoređivati se s nacionalnim televizijama. Želimo pronaći svoju publiku i biti zanimljivi i relevantni. Želimo dugoročno i ozbiljno graditi svoju poziciju. Naša snaga postoji i zbog toga što smo partner CNN-a za ovo područje. Želimo za gledatelje otkrivati i širu perspektivu i pozadinu događaja, jer ima puno stvari koje ljude u Hrvatskoj zaista zanimaju. Sjetimo se samo nedavnog “slučaja Šešelj”. Otkrivali smo tu priču dublje i šire, ali i s više razuma i činjenica.
NACIONAL: Je li za uspjeh dovoljno samo imati za partnera CNN?
Činjenica je da nas CNN treba i koristi kao svoj izvor. To se vidjelo i prije nego što smo počeli emitirati program, tijekom strašnih poplava u regiji o kojima su za CNN izvještavali upravo novinari N1. Činjenica je i da imamo pristup apsolutno svim resursima CNN-a, sve što se emitira na CNN-u i nama je odmah dostupno za emitiranje. Ima sjajnih stvari koje smo već iskoristili, poput javljanja CNN-ovih reportera iz Sirije, Iraka, ali i njihovih priča o rasnim nemirima u Fergusonu. Dakle, CNN-ovi reporteri su se javljali uz svoje izvještaje i za N1! To je produkcijska snaga kojom želimo pokazati i tu dodatnu vrijednost koju imamo.
NACIONAL: Je li kabelska platforma putem koje se emitirate dostatna za postizanje ozbiljne razine gledanosti?
Mislim da dolazi kabelsko vrijeme, kabelske platforme se šire, posebno zbog sporta koji se gotovo posve preselio na kabelsku distribuciju. Zato i mi dobivamo širi krug ljudi koji nas mogu gledati. Ipak, kabelska platforma trenutačno pokriva nešto više od pola stanovništva u Hrvatskoj. U ovom smo trenutku dostupni na MAX TV-u i b.netu-u, a vjerujem da ćemo uskoro biti dostupni i na svim drugim platformama.
NACIONAL: Koliko ste zadovoljni dosadašnjim razvojem situacije oko emisije “Novi dan”?
Važno je da ljudima, kad ih već pozoveš u emisiju, daš priliku da odgovore na tvoja pitanja. Neki intervjui koje smo imali u emisiji izazvali su veliko zanimanje i prenijeli su ih gotovo svi mediji. Prije svega, moram to reći za ministra zdravlja Sinišu Vargu, koji je baš u “Novom danu” ustvrdio da dio novinara prima novac od farmaceutske industrije. Nakon što je otkriveno da je Varga i službeni automobil koristio u privatne svrhe, u studio nam je došao i ministar uprave Arsen Bauk koji se referirao na svoga kolegu ministra i rekao da je dobro postupio, objašnjavajući da je bolje da je uzeo službeni automobil nego da je u svom privatnom automobilu doživio neku nesreću. Takve priče i razgovori se prenose, što znači da smo zanimljivi i relevantni.
Dobivamo jako dobre reakcije. Želimo imati drukčiji jutarnji program i mislim da smo u tome uspjeli. Ne želimo jutarnji program kakav rade druge televizije, gdje se pleše i pjeva, dakle mozaičan i često bez sadržaja. Želimo biti ozbiljni, informativni, news program. Imamo puno relevantnih gostiju, temu dana, vijesti svakih pola sata. Važnije nam je u ovom trenutku to što nas prenose drugi mediji, što donosimo zanimljiv sadržaj i priče, nego sama gledanost. Ako imamo dobar sadržaj, ljudi će ga gledati. Jutarnji program nas, primjerice, zaista razlikuje od nekih sličnih jutarnjih emisija.
NACIONAL: Što vam je prioritet, ako nije gledanost?
Izborna noć je, primjerice, bila napravljena onako kako mislim da bi N1 trebala raditi. Imali smo 20-ak gostiju, izišli smo iz zatvorenog studija, pokušali pokazati da izbori nisu stvar samo dviju stranaka i troje analitičara. Pretvorili smo to u pravi televizijski događaj, bili smo u središtu Zagreba, pozvali ljude koji predstavljaju gledatelje kakvima bismo se željeli obraćati. Bili su s nama Saša Cvetojević, poduzetnik i investitor, Željko Riha, komunikacijski stručnjak i tviteraš, Milica Vučković, mlada znanstvenica s VERN-a i Fakulteta političkih znanosti, Dejan Jović, čovjek koji je napustio Ured predsjednika Republike, bivša premijerka Jadranka Kosor, Agan Bagić, jedan od onih koji su najdulje istraživali političke rejtinge u Hrvatskoj, ali i autori najpoznatijeg satiričkog portala News Bar. Dakle, to je pokušaj kojim smo pokazali da želimo napravili korak dalje. Znači, želimo privući mladu, urbanu, ali i ozbiljnu publiku koja nije zagledana u prošlost, nego se pita kakvu budućnost želimo, što bismo trebali učiniti da promijenimo ovo vrijeme u kojem živimo.
NACIONAL: Spomenuli ste da ljude zanima što se događa u regiji. Što vas razlikuje od Al Jazeere Balkans, koja se obraća otprilike istom profilu gledatelja?
Postoji bitna razlika između N1 i Al Jazeere Balkans. Al Jazeera je odlična televizija, rade ozbiljan program s visokim produkcijskim standardima. Ali naša je prednost u tome što nismo centralizirani, koncentrirani na jedan studio koji pokriva cijelo područje, nego smo zapravo tri televizije. Mi smo u Zagrebu, sa svojim urednicima, novinarima, voditeljima, svojim programom koji proizvodimo za hrvatsku publiku. Postoje i studiji N1 u Sarajevu i Beogradu koji rade program za svoju publiku. Pokazujemo da smo regionalna i internacionalna televizija, ali prije svega nacionalna hrvatska televizija koja prati sve događaje i dnevno proizvodi svoj program. Televizija je najutjecajniji medij.
Pokušavamo i proizvesti sinergiju hrvatskog medijskog tržišta, koliko god je moguće. Svakog jutra u emisiju “Novi dan” dolaze urednici i novinari iz gotovo svih medija u Hrvatskoj. U ponedjeljak nam dolaze novinari i urednici iz Jutarnjeg lista, utorkom iz Nacionala, srijedom iz Novog lista, četvrtkom iz 24 sata, petkom iz Večernjeg lista. Osim toga, nastojimo svakog jutra gledateljima doista pokazati sve naslovnice dnevnih i tjednih novina toga dana. Nastojimo pokazati da tisak u Hrvatskoj još uvijek ima važnih i dobrih tekstova i autora te da nije nešto što treba prepustiti isključivo tržišnoj sudbini. Isto činimo i s internetom, društvenim mrežama. Imamo vlastitu internetsku stranicu www.n1info.com na kojoj se može uživo gledati naš program. Svi koji nas ne mogu pratiti putem kabelskih televizija mogu putem portala, ali i mobilnih telefona i tableta pratiti naš program uživo. Multimedijalni smo. Ne želimo biti zatvoreni, nego uključiti što više ljudi, medija, publike i javnosti u svoj sadržaj.
NACIONAL: Kako komentirate aktualno stanje na HRT-u?
HRT ima svojih problema, ali mislim da je još uvijek među najboljim europskim javnim televizijama. Izgubio je dio komercijalnih sadržaja, dio programskih sadržaja prigrabili su Nova TV i RTL. HRT je izgubio i dio novinara i autora. Vodeći ljudi Nove i RTL-a su, to je činjenica, bivši HRT-ovi urednici i novinari: Iva Gačić, Saša Kopljar, Ivana Petrović, Mislav Bago, Igor Bobić, Tomislav Jelinčić… No za razliku od drugih javnih televizija, koje su ili nestale ili su potpuno na koljenima, HRT je i dalje gledana i snažna televizija.
NACIONAL: Kakva bi trebala biti javna televizija u Hrvatskoj i koliko je HRT danas daleko od toga?
Najvažniji zadatak HRT i dalje ispunjava. Možete li zamisliti sport, svjetska prvenstva, nacionalnu kulturu, film bez HRT-a? Za mene je najveći programski iskorak HRT-a Treći program.
NACIONAL: Kako komentirate dosadašnji rad Gorana Radmana na čelnoj funkciji HRT-a?
HRT ima tri velika problema. Prvo, stao je zarobljen unutar svojih zidova. Zaostaje tehnološki i po radnim navikama i nije se prilagodio promjenama na tržištu. Na komercijalnim televizijama uvjeti su puno okrutniji, radi se puno više, zahtjevi za usvajanjem novih znanja su svakodnevni i na njih se ne odgovara: “Ja to neću, ne mogu i moje radno vrijeme je završeno.” Iz takvog su stanja proizišla i druga dva problema: o HRT-u je stvorena loša slika u javnosti. A i iz HRT-a, umjesto zajedništva, kreativnosti, novih ideja i emisija, često stižu vijesti o sukobima i svađama.
NACIONAL: Kako danas gledate na svoj angažman tijekom političke kampanje uoči izbora 2000. godine?
Nikada nisam bio član ni jedne političke stranke. Cijeli sam rat proveo na bojištima. Na dan priznanja Hrvatske izvještavao sam uživo pod granatama iz bunkera na željezničkoj postaji u Sunji. U Vukovaru sam napravio jedan od posljednjih intervjua s Blagom Zadrom. Godine 2000. sam, na poziv Dražena Budiše, predstavio tadašnju koaliciju SDP-a i HSLS-a u predizbornoj kampanji. Pozvao sam prije svega mlade ljude da iziđu na izbore. Radio sam to jer sam vjerovao da zemlja zaista treba promjene, želio sam da Hrvatska ne ostane izolirana, i jer sam vjerovao da možemo i moramo imati više slobode, demokracije i slobodnije i neovisnije medije. Predstavljao sam te dvije stranke u koaliciji upravo zato što nisam bio član ni jedne od njih. Novinarstvo je uvijek bilo i ostaje zauvijek moj jedini izbor. Ali nikad nisam šutio i radio sam po svojoj savjesti, ma koliko me to koštalo smjena i ukinutih emisija.
NACIONAL: Kako ocjenjujete informativni program Nove TV i rast njegove gledanosti u usporedbi s HRT-om?
Nova TV stvorila je svoju poziciju u informativnom programu dugim, ozbiljnim i promišljenim radom za koji je zasigurno najzaslužnija Iva Gačić. Zaštitna lica stvaraju se godinama, kao što se i standard i kvaliteta stvaraju godinama. Saša Kopljar od prvog je dana lice Nove TV. Istovremeno, HRT je promijenio dvadesetak svojih voditelja. Nova TV stvara svoje novinare i pretvara ih u brendove. U DnevnikuHRT-a novinari se smjenjuju prije nego što ste im uspjeli upamtiti lica i imena.
NACIONAL: U intervjuu koji ste radili s Ivom Josipovićem prije predsjedničkih izbora pitali ste ga koliko je stanje u Hrvatskoj ozbiljno. Što vi mislite o stanju u Hrvatskoj danas?
Mislim da je puno ozbiljnije od onoga što političari govore. Ovo je predizborno vrijeme pokazalo još jednom brojna nerealna obećanja. Kandidati su obećavali ono za što sami duboko u sebi znaju da ne mogu ostvariti. Nevjerojatno je slušati da će njihovim predsjedničkim mandatom ljudi u Hrvatskoj dobiti posao, oni koji su u blokadama riješiti svoj problem u banci i slično. To su nerealna obećanja i to samo pokazuje koliko su političari u ovom trenutku daleko od realnosti. To što se pojavio kandidat poput Ivana Sinčića pokazuje da ljudi trebaju novi model politike, s retorikom koja nije opterećena okvirom u kojem smo dosad imali dva tabora, HDZ i SDP, koji se izmjenjuju. Jednom će morati doći netko tko će reći kakvo je realno stanje i objasniti da se, ako se žele ozbiljne promjene, u idućim godinama moraju poduzeti stvari koje neće biti lake, ali će to biti prvi uvjet da budućnosti uopće bude.
NACIONAL: Koje izazove u Hrvatskoj vidite kao najveće?
Mislim da je neodrživ ovakav sustav državne uprave. Posve je nevjerojatno da ovako mala zemlja ima više činovnika i birokracije nego Francuska. Netko mora jasno reći da je ovakav način funkcioniranja državne i javne uprave, s općinama koje imaju desetke zaposlenika koji ništa ozbiljno ne rade za građane, osim što samima sebi isplaćuju plaće – neodrživ. Ali, nažalost, snaga HDZ-a i SDP-a dolazi upravo iz takvih sredina, gdje su takvi ljudi zapravo zaposlenici stranaka, a ne građana. I onda se ništa ne radi zbog straha da se ta vojska glasača ne izgubi. To je jedan krug u kojem se vrtimo i bez velike reforme državne uprave neće biti nikakvih pomaka u Hrvatskoj.
NACIONAL: Vi ste se u Hrvatsku vratili nakon što ste tri godine radili za američki Fox News, za koji ste izvještavali s Bliskog istoka, iz ratne zone. Kako je na vas djelovao taj povratak iz ratnog kaosa natrag u ured?
Osjećam se mirno i dobro. Imam jednu veliku prednost, a to je da sam imao priliku raditi i na HRT-u i u najvećim privatnim medijskim i televizijskim kompanijama. Trebalo je hrabrosti za odlazak u Bagdad, a otišao sam jednostavno zato što sam osjetio da je to profesionalni izazov u kojem se treba okušati, ali i dokazati. To je sredina gdje nije važno iz koje si zemlje, za koga glasaš niti išta slično. Od tebe se očekuje da u jednoj fantastično organiziranoj sredini precizno, sigurno i profesionalno obavljaš svoj dio posla. Iskreno, svoje prve večeri u newsroomu u Bagdadu pomislio sam: “Ovo je dva broja cipela preveliko, preteško i preopasno, najbolje da se odmah vratim”.
NACIONAL: Zašto?
Mislio sam da je to prevelika utakmica, s prejakim igračima. Da sam izgubljen na produkcijskom mjestu s odlukama koje treba pod pritiskom donositi iz minute u minutu, a sve to košta tisuće dolara za satelitske veze i stalne “liveove”. Srećom, ondje je bio John Figner, moj prvi šef koji je dugi niz godina bio u produkciji i na CNN-u i na Fox Newsu i pomogao mi je i dao snage u prvim danima. U tom sam se trenutku osjećao kao da sam iz hrvatske nogometne lige otišao u Real Madrid ili Chelsea, gdje se suludo brže i snažnije igra, gdje igraš pred prepunim tribinama, ali za razliku od sporta oko tebe ljudi umiru. Najveći izazov u bilo kojem poslu jest da se “usporediš” s najboljima. To mi je bila odlična prilika da osjetim drukčiji život u kojem sam dobio veliku mentalnu snagu. Tri godine u Bagdadu prije svega je fizički izazov, suočavanje s možda najstrašnijim slikama koje čovjek može vidjeti, a s druge strane to mi je bila prilika da učim i vidim kako to rade najbolji. To je bilo fascinantno, kad sam na istom terenu bio s reporterima koje sam dotada samo gledao na ekranima BBC-ja, Sky Newsa, Al Jazeere, CNN-a. Naravno, nakon svih tih godina Bagdad i cijelo to područje velikim su TV mrežama postali sve manje zanimljivi pa su se pomalo počeli zatvarati i uredi. Tako sam se vratio u Hrvatsku i krenuo u nove izazove. Počeo sam raditi na prvoj news televiziji u Hrvatskoj, 24 sata TV. Krenuli smo stopama kojima nitko dotad u Hrvatskoj nije hodao, pokušali smo napraviti 24-satni news program i to je bilo golemo iskustvo. Zatim se, gotovo sudbinski, pojavio N1, kao prilika da sve to iskustvo koje imam iskoristim u uvjetima koji su profesionalno vrlo ozbiljni. Ovdje mi je zaista fantastično raditi na posve drukčiji način. I znam da se sve može prije svega samo upornim radom. Možeš imati najbolju tehnologiju na svijetu, ali ako nemaš sadržaj, neće te nitko gledati. Dugoročno je najvažnije pokazati da si ozbiljan, da imaš ozbiljne goste, radiš ozbiljne teme i pokušavaš navesti ljude da reagiraju i razmisle o nečemu što si rekao. To je najvažnije u poslu. N1 je na dobrom putu da pokaže da je, prije svega, news televizija koja može reagirati odmah. Imali smo nedavno breaking news zbog pucnjave u središtu Zagreba. Ni jedna nacionalna televizija koja u tom trenutku vrti sadržaj za koji su već prodani reklamni blokovi neće prekinuti emitiranje i donijeti tu vijest odmah. Mi to možemo u bilo kojem trenutku. Važno je da ljudi osjete kako na N1 mogu vidjeti sve relevantne stvari u trenutku dok se događaju.
NACIONAL: Jeste li zadovoljniji malim stvarima nakon strahota kojima ste bili svjedokom? Jeste li se promijenili?
Promijenilo se puno toga, živimo u svijetu koji se svakodnevno mijenja. Promijenio sam se i ja i način na koji gledam na stvari u poslu, ali i privatno. Nije mi, primjerice, više problem zapeti u prometnoj gužvi jer znam da postoji puno važnijih stvari od te ogromne količine ljutnje zbog prometne gužve. Kad si na mjestu gdje ljudi doslovce svaki dan gube život, shvatiš da postoje neke vrijednosti i da nema razloga biti ljut na stvari koji su tako beznačajne.
To mi je donijelo unutrašnji mir, bez obzira na to o kakvim se izazovima ili problemima radilo.
Što se tiče profesionalne strane, kad se dokažeš daleko u stvarnom svijetu, shvatiš da je vrijedilo osobno propitivanje jesu li ti standardi dovoljno visoki, jesi li to napravio dovoljno dobro, jer tada shvatiš da je netko imao povjerenje u tvoj rad. Da ti je ponudio mjesto o kojem sanjaju svi. Kad to obaviš i dobiješ odlične reakcije, a radio sam i na najgledanijim pričama u Americi – borbama za Faludžu, Basru, ili na iračkom izvršenju smrtne kazne Saddamu Husseinu – kad smo radili 48 sati bez prestanka, shvatiš da si dobro obavio posao. Kasnili smo 18 sekundi u objavi informacije za CNN-om, što je u tom trenutku bio fantastičan uspjeh u borbi za milijune gledatelja. Jer su kuće poput ABC-ja ili NBC-ja kasnile dvije ili tri minute. Dakle, kad stekneš takvu sigurnost i snagu u poslu, puno je lakše pri svakom novom izazovu.
NACIONAL: Na što ste najponosniji?
Na svog sina Leona, definitivno! Naravno da je posao važan, ali nisam jedan od onih koji smatraju da je posao najvažnija stvar na svijetu. Moj je Leon prije tjedan dana navršio 18 godina. Mislim da svatko od nas mora imati sidro u životu, to je nešto na što sam najponosniji. Najsretniji trenutak u mom životu bio je onaj kad sam doživio rođenje svog sina. To se ni s čim ne može usporediti. Ništa se ne može usporediti s tim kad shvatiš da si postao roditelj i da je sve što si dotad radio možda bilo samo za tebe ili za ljude oko tebe, ali od tog će trenutka, osjetiš to, sve biti podređeno djetetu. Želim samo da nađe istinski izazov i sreću u svemu što odabere.
NACIONAL: Vi mislite da ste dobro odabrali?
Definitivno! Teško je ostati u istom poslu dvadeset i više godina, koliko sam ja ostao. Mislim da sam odabrao ono što sam želio, to je bio odličan izbor. Posao mi je pružio mogućnost da posjetim mjesta koja inače nikad ne bih. Nema kontinenta na kojem nisam bio, gotovo da nema zemlje na Bliskom istoku u kojoj nisam bio. Postoji još nešto važno, a to su ljudi koje sam upoznao. U tri godine na Bliskom istoku upoznao sam ljude iz cijelog svijeta. Jedan snimatelj s kojim sam radio bio je iz Južnoafričke Republike, jedan iz Njemačke, mnogi dragi ljudi sa svih strana svijeta.
NACIONAL: Viđate li se još s kolegama s kojima ste radili u inozemstvu?
Kako ne, kad god nam se pruži prilika. Svake godine organizira se Baghdad Reunion pa se pokušavamo okupiti. Istina je da teški trenuci povežu ljude. Čujemo se često, a najvažnije je to što iskorištavamo svoja poznanstva u poslu. Mnoge informacije i dalje doznajemo jedni od drugih i razmjenjujemo ih.
Komentari