Iako je posljednjih desetak godina jedan od najpoznatijih komičara na svijetu, 52-godišnji Steve Carell posljednjih je mjeseci slavljen zbog filmske uloge koja je sve samo ne komična. Radi se o ulozi u izvrsnoj drami “Foxcatcher” za koju je Carell nominiran za nagradu Zlatni globus, a vrlo je vjerojatno da će u četvrtak, 15. siječnja, biti nominiran i za nagradu Oscar. Hrvatska publika moći će vidjeti zašto je Carell oduševio svojom glumom od 5. veljače, kada film dolazi u naša kina.

[quote_box_center]

• U ekskluzivnom intervjuu za Nacional govori o očekivanoj nominaciji za Oscara i transformaciji u psihotičnog paranoika Johna du Ponta kojeg glumi u filmu nastalom po istinitom događaju

• “Komedije su moja sigurnazona, ali uloga u filmu ‘Foxcatcher’ bila je izvan te zone, uzbudljiva, drugačija od svega što sam do sada radio. Stoga ne znam kako će publika reagirati

[/quote_box_center]

“Foxcatcher’’ je istinita priča iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mark Schulz (Channing Tatum) i njegov brat Dave (Mark Ruffalo) osvajači su zlatne medalje u hrvanju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine. Bez obzira na uspjeh nisu bogati i ne žive životima sportskih zvijezda i stoga Mark prihvaća ponudu ekscentričnog milijunaša Johna du Ponta (Steve Carell) da se preseli kod njega u Pennsylvaniju i postane dio njegovog privatnog hrvačkog tima Foxcatcher. Uz financijsku potporu i odlične uvjete za trening, Mark je postao svjetski hrvački prvak 1987. i zbližio se s du Pontom koji ga “navuče” na kokain. Ubrzo du Pont pokazuje svoje pravo lice nesigurnog paranoika koji se uporno dokazuje svojoj majci Jean (Vanessa Redgrave)…

Kada je film premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu i publika i kritika je bila oduševljena, a Bennett Miller, redatelj filma, dobio je nagradu za najboljeg redatelja. Njegovi prethodni filmovi “Capote” i “Igra pobjednika” bili su nominirani za Oscara, a sada se govori kako je “Foxcatcher” jedan od najboljih filmova 2014. koji će dobiti nekoliko nominacija za nagradu Oscar.

Kada smo se susreli sa Steveom Carellom radi intervjua za Nacional, svi ovi komplimenti su mu itekako godili. Glumac koji se proslavio komedijama “Junfer u četrdesetoj”, “Ulovi Smarta”, “Savršeni spoj” i drugima te u seriji “U uredu”, sada je doživio nevjerojatnu glumačku i tjelesnu transformaciju. Na trenutke je u filmu neprepoznatljiv, toliko da nam je na početku intervjua rekao da ga u nekim scenama ni vlastita supruga nije prepoznala.

NACIONAL: S obzirom na to da na trenutke izgledate neprepoznatljivo u filmu, koliko vremena dnevno se trošilo na vaše šminkanje?

Tri sata i to svakog dana. Zato sam svakog dana dolazio prvi na snimanje i kada bi šminkanje završilo, moje kolege glumci su tek dolazili na snimanje. Jednako tako, oni su prvi i odlazili sa snimanja, a ja sam ostajao kako bi mi polako skidali šminku. Upravo zato, tijekom tri i pol mjeseca koliko je snimanje trajalo, nitko me nije gledao kao komičara Stevea Carella već kao Johna du Ponta, onog kojeg glumim u filmu “Foxcatcher”. Upravo zato primijetio sam da je ljudima bilo čudno biti u mojoj blizini, imao sam osjećaj da sam namjerno odvojen od ostatka glumačke ekipe.

NACIONAL: Jeste li zato imali osjećaj da ste vi doista John du Pont?

Na neki način jesam. Nisam si mogao pomoći, morao sam stalno biti John du Pont. Ne želim sada zvučati pretenciozno i pričati vam priče o mojem načinu glume, ali tako bilo mi je lakše uživjeti se u ulogu Johna du Ponta. Film smo snimali u Pittsburghu, daleko od mog doma, moja obitelj nije dolazila na snimanje, što mi je također pomoglo u kreiranju lika. Na kraju svakog dana snimanja odlazio sam ravno u krevet, na spavanje, i u sebi zadržavao lik Johna du Ponta. Zbog toga sam se osjećao drugačije jer nikada u životu nisam glumio takvu osobu. Bilo je uzbudljivo, zapravo vam ne znam opisati kako sam se osjećao.

NACIONAL: Jeste li jedva dočekali kraj snimanja filma kako bi pobjegli od Johna du Ponta?

Da, jesam. Bilo je jako lijepo otići kući i konačno ostaviti po strani Johna du Ponta.

NACIONAL: Koja je bila vaša prva reakcija kada ste pročitali scenarij za film?

Prvo i najvažnije bila je moja želja da radim s redateljem Bennettom Millerom. Nisam bio najbolje upoznat s tom pričom. Čuo sam za nju, ali nisam znao detalje. Kada sam pročitao scenarij, shvatio sam da se radio o snažnoj i zanimljivoj priči, prepunoj dinamike između tri glavna lika. To je kompleksna priča, tužna i zastrašujuća u isto vrijeme. Kada sam se prvi put susreo s Bennettom Millerom dugo smo razgovarali, i na kraju me je pitao bi li glumio Johna du Ponta. Sve je to bilo iznenada jer ga nisam pitao za tu ulogu, nisam lobirao za nju.

NACIONAL: Jeste li se zapitali možete li uopće glumiti tako kompleksnu i neobičnu osobu?

Moj zaključak je bio ovakav – ako Bennett Miller misli da sam u stanju odglumiti Johna du Ponta, onda moram iskoristiti tu priliku. To je bilo zato što mu vjerujem i cijenim ga. Za mene je to definitivno bio velik izazov, prihvatio sam njegovu ponudu smatrajući da će to biti uzbudljivo iskustvo. A to je razlog zbog kojeg najčešće prihvaćate uloge.

NACIONAL: Razumijete li sada Johna du Ponta, zašto se tako poremećeno ponašao? Imate li svoju teoriju, je li možda tražio poštovanje svoje majke?

Teško je govoriti o tome jer je lik temeljen na stvarnoj osobi. Kada bih rekao da razumijem tu stvarnu osobu, bio bih pretenciozan. Mogu samo nagađati tko je i što je bila ta osoba te što ga je motiviralo. Puno sam čitao o Johnu du Pontu, istraživao sam njegov život, slušao sam njegove govore, ali na kraju svega i dalje mogu samo nagađati. Jesam li ga razumio? To je nezgodno pitanje. Pa razumijemo li mi same sebe? Ono što sam napravio jest da sam predstavio tog čovjeka najbolje što sam mogao. Dugo sam razgovarao s Millerom o njemu, rekao mi je da će kraj filma biti šokantan, ali ne nužno i iznenađujući za publiku. Gledatelj će shvatiti da ima smisla način na koji je John du Pont prikazan. I bio je u pravu.

NACIONAL: John du Pont je negativac, ali i veliki patriot. Kako ste ga vi vidjeli?

Nisam mu pristupio kao negativcu ili monstrumu. Pristupio sam mu kao bilo kojem drugom ljudskom biću, s tim da je du Pont bio problematičan. Na kraju krajeva, ne možeš suditi liku kojeg glumiš.

NACIONAL: Već ste rekli kako je uloga u ovom filmu za vas bila izlazak iz jedne sigurne zone. Koja je vaša ugodna glumačka zona?

Kada pogledate povijest mojih uloga, sigurna zona nalazi se u komedijama. Među publikom nisam poznat po ulogama izvan komedija. I zato je ova uloga bila izvan moje sigurne zone, ali je zato bila i uzbudljiva. Sve je bilo drugačije za mene, drugačija pravila igre, drugačiji način pripreme za ulogu, drugačije sam pristupio liku kojeg glumim. Povrh svega, tu je bila i činjenica da prepričavam istinit događaj. Mark i Nancy Shultz povremeno su dolazili na snimanje filma zbog čega smo svi osjećali posebnu odgovornost spram ovog filma, morali smo ih posebno cijeniti.

NACIONAL: Jeste li zbog brojnih komičarskih uloga tražili ovakvu, drugačiju, ulogu ili se ona desila sasvim slučajno?

Dogodila se sasvim slučajno. Nikada nisam birao uloge sa željom da dokažem što sam sve u stanju odglumiti. Nikada nisam birao uloge razmišljajući kako će ta uloga utjecati na moju karijeru. Ovu ulogu prihvatio sam zbog Bennetta Millera jer kada vas on zamoli da glumite u njegovom filmu, onda nemate što reći osim – da, naravno. On je fantastičan filmaš. A kad govorimo o ulogama u dramama, prije godinu i pol dana sam glumio u filmu koji je bio i drama i komedija, a zvao se “Ljeto za sjećanje”. Moja uloga u tom filmu nije bila komičarska, ni na koji način.

NACIONAL: Filmski kritičari su nakon premijere filma počeli pisati kako će te sigurno biti nominirani za Oscara. Što vi o tome mislite?

Prerano je o tome govoriti. Lijepo je čuti takve najave, ali ako bih razmišljao samo o tome, našao bih se na skliskom terenu. Uvjeravam vas da nisam prihvatio ulogu u ovom filmu razmišljajući kako bih mogao biti nominiran za Oscara. Dosadašnji uspjeh filma dovoljno me oduševio, vidjet ćemo što će slijediti.

NACIONAL: John du Pont je želio olimpijsko zlato, glumci žele Oscara, postoji li neka sličnost?

Gluma je oblik umjetnosti, sport je natjecanje, i to je najvažnija razlika. Istina je da je nekim glumcima osvajanje Oscara najveći cilj u životu, ali meni nije. Mislim da je vrlo opasno razmišljati tako da je gluma utrka za osvajanjem Oscara. Isto mislim i o mladim glumcima koji glume kako bi postali slavni. Bilo bi bolje da žele postati glumci, naučiti dobro glumiti te uživati u procesu nastanka filma.

NACIONAL: Bennett Miller je rekao kako su svi komičari u osnovi mračne osobe. Je li to kliše ili ima istine u tome?

Ne znam, mislim da to nije nužno točna tvrdnja. Odnosi li se ta tvrdnja na mene? Ne bih to komentirao. Ljudi me često s čuđenjem pitaju zašto je baš meni Miller dao ovu ulogu. To pitanje postavite njemu. Ne znam zašto me odabrao za ulogu i ne želim znati. Meni je bilo dovoljno to što je smatrao da mogu odglumiti Johna du Ponta.

NACIONAL: Možete li koristiti komičarske vještine u ulogama u dramama kao što je “Foxcatcher”? Koje su sličnosti i razlike kad se glumi u komediji i drami?

Moj pristup se ne razlikuje. Ulazim u lik koji glumim nastojeći ga prikazati što vjernije. Razlika nastaje ako, glumeći u komediji, nastojiš biti duhovit. Ako se previše trudiš, na kraju uopće nećeš biti duhovit. Isto je i s dramama. Znate, lik u filmu ne zna radi li se o drami ili komediji. Lik je odvojen od žanra, on živi svoj život i to je način na koji prilazim svojim ulogama.

NACIONAL: Kada publika vidi vaše ime u ovom filmu, pomislit će da ćete je nasmijati. A radi se o nečem sasvim drugačijem. Mislite li da ćete ih tako razočarati?

Ne mogu razmišljati o tome kakva su očekivanja publike. Služim scenariju i redatelju, dok očekivanja publike ne mogu kontrolirati. Osim toga, kada glumim u komediji, nikada ne razmišljam o tome kako moram biti duhovit i zabavan. Ja sam samo posvećen poslu i iskren prema poslu kojim se bavim.

NACIONAL: Vanessa Redgrave glumi vašu majku u ovom filmu. Je li vam bilo zabavno glumiti s njom?

I te kako, bilo je nevjerojatno. Prije filma jedva sam čekao da zajedno glumimo, ali nisam znao što mogu očekivati. Ispalo je da je bila strašno pristojna prema meni, vrlo nježna i topla. Stalno je improvizirala, pokušavala drugačije odglumiti neke scene, mijenjala je dijaloge, bilo je to fantastično iskustvo.

NACIONAL: Sada kada ste okusili uspjeh ulogom u drami, želite li se vratiti u sigurnu zonu komedija ili želite nastaviti s ulogama u dramama?

I ja, kao i svi drugi glumci, želim raditi s kvalitetnim ljudima. Bennett Miller je jedan od takvih i nije bitno je li to komedija ili drama. Važno je da se radi o originalnim filmovima, o pričama koje su uzbudljive i snažne. I zato ne biram žanr, ne želim reći kako želim ovo ili ono, komediju ili dramu. Prihvatit ću svaku ulogu koja me zaintrigira. Budimo iskreni, svi glumci žele biti zaposleni, pri čemu često ne mogu birati uloge. Naročito na početku karijere, prihvaćate sve uloge koje vam ponude i trudite se odglumiti ih najbolje što možete. Dakle, biti u prilici da dobijete ulogu kao ovu u filmu “Foxcatcher” je čisti luksuz.