‘O ocu Marine Le Pen snimila sam još 2002. dokumentarac, a jedan čelnik HTV-a koji je danas u visokoj hrvatskoj politici, i neki koji su još na HTV-u, htjeli su ga cenzurirati’

Dugogodišnja novinarka, veleposlanica i prijateljica bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, nekadašnja predsjednica Nadzornog odbora HRT-a, žena koju je bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odlikovao Ordenom viteza za nacionalne zasluge, hvaljena i osporavana, Silvija Luks u razgovoru za Nacional govori o političkim previranjima u Francuskoj i jačanju ekstremne desnice na čelu s Marine Le Pen. Osvrnula se i na nedavni teroristički napad u Parizu, u kojem se zatekla ni 24 sata nakon tog čina, a komentirala je i stanje na hrvatskoj političkoj sceni te odgovorila na pitanje namjerava li nakon tako zanimljivog života i karijere napisati autobiografiju.

NACIONAL: Nedavno su vas pozvali na HTV da kao politička komentatorica analizirate rezultate regionalnih izbora u Francuskoj. Jesu li vas iznenadili tim pozivom, s obzirom na to da vas nije bilo na HTV-u od 2010., kad ste otišli u mirovinu?

Nisam. Nije me iznenadilo jer sam se zatekla u Parizu neposredno nakon najvećeg barbarskog masakra u novijoj povijesti Francuske, a vratila se dan prije te emisije. Neki mlađi kolege na HTV-u to su znali i željeli su, po pravilima novinarske struke, svoje internetske informacije provjeriti s nekim tko je bio na mjestu događaja, što je dobro i za njih i za one koji ih gledaju.

NACIONAL: Kako komentirate konačne rezultate regionalnih izbora u Francuskoj, u kojoj je unatoč svim pokazateljima da će izvojevati nadmoćnu pobjedu, Marine le Pen s Nacionalnom frontom doživjela totalni poraz jer nije osvojila dovoljan broj glasova ni u jednoj regiji?

Sjajno! Nisam iznenađena jer sam to i očekivala. Ponovila se situacija kao i na predsjedničkim izborima između Jacquesa Chiraca i Marine le Pen. Valja znati da je francuski premijer Manuel Valls nakon katastrofalnog gubitka u prvom krugu regionalnih izbora, pozvao Sarkozyjeve republikance da se s njima povežu, što je ovaj isprva odbio, ali su socijalisti potom pozvali svoje kandidate u regijama da povuku kandidature i omoguće pobjedu republikancima, s ciljem da blokiraju Nacionalni front. Politički manevar je očito uspio, ali ne treba zaboraviti da je na regionalnim izborima 2010. godine Nacionalni front dobio tek nešto više od 20 posto glasova, a sada ih, unatoč gubitku u svim regijama, ima više od 40 posto, što znači da Nacionalni front ulazi u regionalne vlade. To je ta opasnost od ultradesnice koja raste i ostaje. Podsjećam vas da je neposredno nakon gubitka izbora, mlada i lijepa Marion Maréchal-Le Pen izjavila: ”Katkada je pobjeda u suštini poraz. Lažnim optužbama, izmišljotinama i političkim podmetanjima i računicama republikanci i socijalisti oteli su nam pobjedu, ali to ništa ne znači jer mi rastemo.” Njena teta Marine le Pen poručila je da politika nije matematika i da će Francuzi to tek vidjeti na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2017. godine.

• ‘MLADA I LIJEPA MARION MARÉCHAL-LE PEN, unuka Jean-Marie Le Pena, poslužila se u privlačenju mladih glasača istom recepturom kao i radikalni islamisti pri vrbovanju novih fanatika za ISIL’

NACIONAL: Koji su, po vašem mišljenju, razlozi tako dobrog rezultata Nacionalne fronte u prvom krugu izbora?

To je bila predvidiva i neposredna posljedica nedavnih ISIL-ovih terorističkih zločina u Parizu, masakra u Charlie Hebdou početkom ove godine i aktualnog izbjegličkog vala koji je zapljusnuo Francusku i Europu. Valja znati da jedna trećina od ukupno 16 milijuna europskih muslimana živi u Francuskoj, što čini gotovo 10 posto ukupnog stanovništva te zemlje. Iako je Francuska po ustavu i političkom ustroju sekularna država, većinski je katolička, a muslimanski imigranti pristigli su iz bivših francuskih kolonija, pretežno Magreba. Većina njih su francuski državljani već u trećoj generaciji, ali Francuska ne priznaje nacionalne manjine, nego vodi politiku asimilacije i integracije, što joj ne uspijeva baš najbolje, pa je islamsko stanovništvo pretežno getoizirano u predgrađima, lošije obrazovano i nezaposleno. Početkom 20. stoljeća u Francuskoj je bilo samo nekoliko džamija, a danas ih ima oko 1600, iako su prošlog tjedna neke od njih zatvorene jer se sumnjalo da su potencijalna središta regrutacije novih radikalnih islamista. Sve je to sjajno iskoristila čelnica klaustrofobične i ksenofobične Nacionalne fronte i u prvom krugu pobijedila na regionalnim izborima u šest od ukupno 13 izbornih jedinica, što se moglo i očekivati.

NACIONAL: Je li takvo jačanje Nacionalne fronte najava skretanja francuske politike u radikalnu desnu stranu i ostvarenje dugogodišnjeg sna oca Marine Le Pen, Jeana-Marie Le Pena – jednog od najpoznatijih europskih desničara?

Najava se dogodila davno prije. Još na predsjedničkim izborima 2002. godine, koje sam pratila i o čemu govorim u dokumentarnom filmu “Demokratski tango u Parizu”, čiji je naslov svojevrsna politička metafora za koji su me inspirirali ritam tanga “dva koraka desno, jedan lijevo” i Bertoluccijeva egzistencijalna drama “Posljednji tango u Parizu” sa sjajnim Marlonom Brandom u glavnoj ulozi te, dakako, sadržaj emisije na koji naslov upućuje. Imala sam problema prije emitiranja te priče jer su tadašnji čelnici Informativnog programa HTV-a htjeli cenzurirati emisiju, što nisam dopustila, pa je bilo dosta gužve i medijske prašine oko tog događaja.

NACIONAL: Tko ju je htio cenzurirati?

Nevažno. Bilo pa prošlo. Jedna osoba iz tog društva danas je u hrvatskoj visokoj politici, a ostali su još na HTV-u. Valjda im je danas jasno što sam tada filmskim jezikom pokušala reći i pojasniti televizijskim gledateljima u Hrvatskoj.

NACIONAL: Tko je u vašem filmu bio Marlon Brando?

Dakako, Jean-Marie Le Pen, otac Marine i djed lijepe Marion Maréchal Le Pen koja je u to vrijeme bila još djevojčica. Tada sam upoznala Marine Le Pen, a njenog oca Jeana intervjuirala. No on nije glumio u mom dokumentarcu, nego je govorio ono što doista misli i smjera.

NACIONAL: Kakav je dojam ostavio tada na vas? Je li doista riječ o političaru opasnih namjera koji je svoja stremljenja prenio na svoju kćer i unuku ili mislite da je riječ o populistu?

On svakako jest populist, ali i ekstremni nacionalist i šovinist. Riječ “le pen” na bretonskom jeziku znači “šef, vođa”. Kao bivši visoki časnik francuske vojske i nacionalnih parapostrojbi, sudjelovao je u raznim ratovima za Francusku, od Indokine do Alžira, u kojima je stekao i praktično iskustvo vođe kojim uspješno manipulira. Vrlo je obrazovan, izvrstan je retoričar, sjajno vlada svim nijansama francuskog jezika, pa je u polemikama mogao nadmašiti čak i nenadmašnog Françoisa Mitterranda. Zbog toga njegov tadašnji politički takmac Jacques Chirac i nije pristao na javno sučeljavanje s njim, iako ga je na kraju u drugom krugu predsjedničkih izbora, nakon pragmatičnog ujedinjenja s izborno poraženom ljevicom, pobijedio s nevjerojatnih 82 posto, što je najveći izborni uspjeh u francuskoj povijesti. Tada već ostarjeli Jean-Marie Le Pen dobro je podnio gubitak, ali je svoj radikalizam i ekstremni nacionalizam prenio svojim nasljednicama, s ciljem da obitelj Le Pen kad tad osvoji francuski tron.

NACIONAL: Zanimljivo je da je i nećakinja Marine Le Pen, 26-godišnja Marion Maréchal-Le Pen, u prvom krugu pobijedila na jugu Francuske jer su za nju glasali njeni vršnjaci, mladi ljudi. Koliko je opasno za budućnost Francuske da radikalna desnica vrbuje mlade?

Vrlo je opasno, ali i logično. Mladi ljudi su nezaposleni, zbunjeni, vrijednosno dezorijentirani, mahom siromašni, ne vide boljitak u budućnosti, ne vjeruju korumpiranoj političkoj eliti i vrlo je lako njima manipulirati. Marion se poslužila istom recepturom privlačenja glasača, kao i radikalni islamisti pri vrbovanju novih fanatika za ISIL. Marion i njena teta Marine Le Pen obećale su mladima da će ih spasiti od daljnje islamizacije Francuske i novog useljavanja muslimana koji im navodno otimaju mogućnost zapošljavanja, a radikalni islamisti da će ih spasiti od fašizacije Francuske i Europe ako se pridruže ISIL-u i svoj život povjere Alahu. To je taj strašni i opasni paradoks koji se dogodio na francuskim regionalnim izborima.

• ‘JEAN-MARIE LE PEN svoj ekstremizam prenio je nasljednicima s ciljem da obitelj Le Pen kad tad osvoji francuski tron. U polemikama je mogao nadmašiti čak i Mitterranda pa se Chirac nije htio s njim sučeliti’

NACIONAL: Kažete da je teroristički napad u Parizu bio samo okidač u skoroj izbornoj pobjedi desno radikalne Nacionalne fronte. Međutim, koliko je umiješanost Francuske u rješavanju sukoba u Siriji te njena vojna intervencija zbog zaštite naftnih bušotina i rudnih bogatstava u toj zemlji i na Bliskom istoku uzrokovala te sukobe?

Mnogo. Ratovi se ne vode zbog ideologije, pravde i boljitka naroda, nego zbog novca i interesa. ISIL-ovci su i javno obznanili da je neposredni povod za terorističko orgijanje u Parizu francuska vojna intervencija u Maliju i bombardiranje Sirije koje je zapovjedio francuski predsjednik, socijalist François Hollande.

NACIONAL: Remi Piet, docent javne politike, diplomacije i međunarodne političke ekonomije na Sveučilištu Katar, u svom tekstu za Al Jazeeru pobjedu Marine Le Pen proglasio je “većom prijetnjom za Francusku od ISIL-a”. Što bi sve moglo proći po zlu ako radikalna desnica preuzme vlast u Francuskoj?

Mnogo toga. Ekstremno desna radikalizacija Francuske po domino efektu prelila bi se na ostatak Europe, a pobornici teorije o sukobu civilizacija Samuela Huntingtona dobili bi praktične argumente. Smatram da u svemu tome nema sukoba ideologija, kultura i civilizacija, nego da se radi o borbi za ovladavanjem energetskom budućnosti svijeta. Poznajem islam i islamski svijet i znam da su zločini islamista najviše štete donijeli upravo muslimanima širom svijeta, a eventualna i moguća fašizacija Francuske i Europe naštetila bi ponajprije kršćanskom svijetu, kao što se to već jednom dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata, samo što su tada prognana rasa bili židovi, a sada su to muslimani. Nema boga u ovim ratnim i barbarskim igrama ni s jedne strane, riječ je samo o interesima.

NACIONAL: Je li ovaj politički potres ujedno i totalni krah socijalista predvođenih Hollandeom?

Mislim da nije. Ne treba zaboraviti da je upravo Francuska tijekom svoje revolucije prije više od dva stoljeća iznjedrila građanske, humanističke i demokratske vrijednosti na kojima danas počiva zapadna civilizacija te da je predvodila studentske nemire 1968. koji su se proširili cijelom Europom i u konačnici rezultirali padom Berlinskog zida i radikalnog komunizma. Možda će Hollande pasti jer se pokazao kao nesposobna pudlica velikog i moćnog SAD-a, ali socijaldemokracija u Francuskoj neće s njim nestati.

NACIONAL: Istovremeno, kandidat za predsjednika SAD-a Donald Trump izjavio je da bi svim muslimanima trebalo zabraniti ulazak u SAD jer u protivnom Amerikance čeka još veća tragedija od rušenja Svjetskog trgovačkog centra. Koliko takva izjava, ma kakav klaun on bio, može izazvati paniku i ozbiljno naštetiti miru te započeti svojevrsni linč muslimanskog stanovništva na američkom tlu?

Može naštetiti jer budala ima posvuda, pa i u SAD-u, Europi i cijelom svijetu. Tragedija počinje kad takve budale uđu u politiku. Tada stradavaju nedužni ljudi i narodi, a raznorazni “trumpovi” se bogate. U terorističkom masakru u pariškom Bataclanu među žrtvama je bilo mnogo muslimana koji su samo otišli na koncert. Kome i za što su oni krivi?

NACIONAL: Kako komentirate odnos aktualne hrvatske vlasti prema izbjegličkom valu i broju od preko 500.000 emigranata koji su već prošli koridorom kroz Hrvatsku?

Ne komentiram to. Vlada je učinila što je znala i mogla. Žao mi je samo što od toliko pametnjakovića koji sad očekuju i drugi mandat, nitko nije na vrijeme predvidio što će se događati nakon tzv. Arapskog proljeća. A moglo se predvidjeti, da je postojala ikakva strategija. Izbjeglički val nije se dogodio ni slučajno niti od danas do sutra, to je bio predvidiv proces. Drago mi je ipak što im nije pala na pamet bodljikava žica sa žiletima i što su se tome glasno protivili.

• ‘MOŽDA ĆE HOLLANDE PASTI jer se pokazao kao nesposobna pudlica velikog i moćnog SAD-a, ali socijaldemokracija u Francuskoj neće s njim nestati. Radikalizacija Francuske prelila bi se na ostatak Europe’

NACIONAL: Muslimani s pravom vole hvaliti svoj status u Hrvatskoj i odnos države prema stanovnicima muslimanske vjere, navodeći ga kao odličan primjer i uzor za ostale europske države. Međutim, neki dan je predsjednik strane Hrast Ladislav Ilčić, koalicijski partner Domoljubne koalicije, izjavio da oni imaju “drugačiji odnos prema radu”, da će izbjeglice preplaviti Europu te da su muslimani “biološki neusporedivo jači od Europljana, drugim riječima, imaju više djece”, izazvavši time ogromno negodovanje muslimanske zajednice u Hrvatskoj. Koliko takve izjave mogu doista naškoditi muslimanima u Hrvatskoj?

Mogu izazvati njihov opravdani bijes, ali ne mogu realno naškoditi. Pa nismo mi svi blesavi! Problem je u tome što se Domoljubna koalicija nije istog trena jasno ogradila od njegovih rasističkih ispada i budalaština te marginalizirala tog inače uspješnog glazbenika i stalnog zaposlenika HRT-a. Eto što se događa kad jednostrano ili djelomično obrazovani ljudi zbog vlastitih frustracija ulaze u politiku, ali nije on jedini, nažalost.

NACIONAL: Neko vrijeme živjeli ste u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Koliko vam je život u toj zemlji pomogao da upoznate islam, njegovu kulturu i način života?

Mnogo, naravno. Zahvalna sam svojim brojnim prijateljima s kojima i danas redovno komuniciram. Posjećuju me u Hrvatskoj, a ja njih u Emiratima. Od njih sam naučila da je islam i dio mediteranske kulture kojoj pripadam, a nesporazumi nastaju kad bilo tko svoj vrijednosni sustav življenja i vjerovanja pokušava nametnuti drugome. Islam je izvorno tolerantna ideologija, kultura i civilizacija, ali i cjeloviti društveni projekt te je u tom smislu različit od judeo-kršćanske civilizacije. Islam je dao veliki doprinos europskoj kulturi i to bi trebali znati svi koji se žele baviti politikom. ISIL s islamom nema veze, oni samo koriste i zloupotrebljavaju neke dogme iz Kurana da bi ostvarili svoje vrlo svjetovne i nereligiozne interese. To je činio i komunizam kad je ateizam proglasio vrhovnom dogmom, pa je propao.

NACIONAL: Dok vi putujete svijetom, u Hrvatskoj je Most Bože Petrova uzrokovao pomutnju u tradicionalnom sukobu ljevice i desnice postavljanjem novih pravila igre koji, zapravo, nikome baš i nisu sasvim jasni. Kako vam se dopada ta njegova nedefinirana politika?

Sve što se dogodi ima uzrok i posljedicu. Petrov i njegovo šaroliko društvo posljedica su kiptećeg nezadovoljstva u hrvatskom biračkom tijelu do kojeg je dovela šeprtljava politika lijeve vlade. Taj šarmantni i pristojni mladi čovjek zna što neće, zna i što hoće, ali ne zna kako ostvariti neostvarivo, pa ga sada cijela Hrvatska doživljava kao ucjenjivača. Nije on ucjenjivač, on je samo zalutao u politiku, kao i neki drugi liječnici i psihijatri na brdovitom Balkanu. Oboljele i osiromašene države, poput Hrvatske, ne mogu izliječiti liječnici volonteri i nestranački stručnjaci s figom u džepu. No bolje je za Hrvatsku da nam se dogodio Petrov, a ne “neki le pen”.

NACIONAL: Treba li Hrvatska vladu nacionalnog jedinstva ili mislite da bi SDP predvođen Zoranom Milanovićem trebao nastaviti voditi Hrvatsku kao i dosad?

Ne mislim.

NACIONAL: Je li Tomislav Karamarko bolji u opoziciji s HDZ-om, kao i dosad, ili mislite da bi bio bolji predsjednik vlade od Milanovića, a HDZ uspješnija stranka od SDP-a?

Ne znam. On još nije bio premijer pa ne znam što on može i zna, iako znam da malo govori, mnogo radi, pažljivo sluša sugovornika i ne misli za sebe da je nezamjenjiv i najpametniji na svijetu.

NACIONAL: Iako ste u mirovini, zašto vas nema češće u programima HTV-a?

Pa nije baš točno da me baš nema. HTV zbog nedostatka novca za proizvodnju programa povremeno reprizira i moje emisije snimljene čak prije 30, 40 godina, koje su očito i danas aktualne, a arhiva HRT-a ih je prepuna. Moraju s nečim puniti četiri programa jer im talk i kuharski showovi te licencne zabavne emisije očito pojedoše sav novac od pretplate. A u mirovinu sam morala otići po sili zakona nakon punih 45 godina radnog staža, ali ne mirujem nego i dalje radim, iako ne na HTV-u. Nedavno sam bila u Africi, u Togou, i snimila nastavak svog dokumentarnog filma “Zbogom Afriko” koji je realiziran još prije 10 godina. Film govori o nasilnom uvođenju zapadne demokracije u potpuno drugačije socioekonomske i antropološke uvjete, što rezultira masovnim iseljavanjima stanovništva i nevjerojatnim bogaćenjem vladajuće manjine. Zvuči li vam poznato?

• ‘OBOLJELE DRŽAVE POPUT HRVATSKE ne mogu izliječiti liječnici volonteri i nestranački stručnjaci s figom u džepu. A Ilčić je dokaz što slijedi kad djelomično obrazovani ljudi zbog frustracija uđu u politiku’

NACIONAL: Nakon umirovljenja, od početka 2011. do jeseni 2013. bili ste predsjednica Nadzornog odbora HRT-a. Zbog čega ste zapravo napustili HTV i povukli se iz javnog života?

Zbog politike. Politika imenuje i razrješava predsjednike i članove nadzornih odbora javnih poduzeća i ustanova. Mene je predložio i izabrao jedan saziv Sabora, a kad je došao drugi u kojem se promijenio odnos snaga, smijenjena sam i došli su drugi. Ništa neobično. Takva su pravila demokratskog pripetavanja.

NACIONAL: Tijekom nekoliko posljednjih godina posvetili ste se pisanju scenarija za jedan dugometražni igrani film. O čemu se radi?

Ne bih u ovom trenutku iznosila detalje jer je projekt u razvoju, a moj producent Gral Film i suradnik Tomislav Žaja i ja dogovorili smo sa stranim partnerima da detalje nećemo iznositi u javnost dok svi ugovori te europske koprodukcije ne budu potpisani. Za sada mogu reći samo to da se moj scenarij temelji na istinitom događaju iz Drugog svjetskog rata koji sam istraživala više od 20 godina te da se radnja filma događa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

NACIONAL: S obzirom na vaš zanimljiv život i karijeru – diplomirali ste pravo, postdiplomski vam je bio iz međunarodne politike, bili ste na pariškoj Sorbonnei – bavili ste se novinarstvom, bili ratna dopisnica iz Angole i dopisnica iz Pariza, pa veleposlanica i visoka diplomatkinja u nekoliko hrvatskih veleposlanstava, nekoliko puta ste se udavali, mnogo ste putovali, prijateljevali s francuskim predsjednikom Chiracom, a njegov nasljednik Nicolas Sarkozy odlikovao vas je Ordenom viteza za nacionalne zasluge… Jeste li razmišljali o tome da napišete autobiografiju?

Za sada za to nemam vremena, iako cijelog života bilježim neke važne događaje koji su obilježili prostor i vrijeme u kojem sam se zatekla, pa samim tim i mene. No nismo važni ja i moja autobiografija. Važnije je to što sam bila svjedokinja nekih povijesnih mijena i u tom kontekstu možda ću, ako mi ostane vremena, napisati neko autobiografsko štivo. Hoću li ga objaviti tijekom svog biološkog trajanja ili će to učiniti moj sin ili unuci kad mene više ne bude, u ovom trenutku nije nimalo važno.