Osvajanje novoustanovljene nagrade “Kiklop” za nakladnika godine na Sajmu knjige u Puli za Seida Serdarevića, osnivača i glavnog urednika nakladničke kuće Fraktura, uglednog izdavača na hrvatskoj kulturnoj sceni, jedno je od najvećih priznanja struke.

[quote_box_center]

• Seid Serdarević, vlasnik i glavni urednik izdavačke kuće Fraktura dobitnik je nagrade ‘Kiklop’ za nakladnika godine

• Za Nacional govori o problemima u izdavaštvu, ali i najavljuje nove književne naslove u ovoj godini.

[/quote_box_center]

Taj 44-godišnji Zagrepčanin diplomirao je komparativnu književnost te češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Dobitnik je nekoliko prestižnih stipendija, radio je kao urednik u brojnim časopisima i novinama za kulturu, bio je urednik u Hena comu, radio kao lektor hrvatskog na Sveučilištu u Bambergu te objavljivao brojne eseje i književne kritike. Sa suprugom Sibilom Serdarević 2002. otišao je u poduzetničke vode i sa skromnim sredstvima, ali ambicioznim poslovnim planom, pokrenuo u Zaprešiću nakladničku kuću Fraktura, gdje je i glavni urednik. Fraktura je u međuvremenu postala prepoznatljiva nakladnička kuća koju poštuju brojni pisci, kritičari i zadovoljni čitatelji. “Kiklop” je njegova druga nagrada, a prvu je osvojio prije sedam godina za urednika godine. Rezimirajući prošlu godinu, Serdarević u ekskluzivnom razgovoru za Nacional govori o problemima u nakladništvu, svojim poslovnim aktivnostima, o tome zašto čitatelji posežu baš za njihovim objavljenim naslovima i planovima za novu godinu.

NACIONAL: Koliko vam znači nagrada “Kiklop”, ovaj put za nakladnika godine?

Svaka nagrada koju dobiju naši autori za svoje romane, prijevode, knjige poezije ili dizajn nama znači puno, jer pokazuje kako struka prepoznaje naš rad. Tako i “Kiklop” za nakladnika godine pokazuje da je prepoznat naš kontinuitet, izbor knjiga i autora i naš rad na promociji knjige i čitanja, uz organizaciju Festivala svjetske književnosti s nizom važnih domaćih i inozemnih autora koje smo doveli u Hrvatsku.

NACIONAL: Koji su problemi u doba recesije u nakladništvu najveći?

Problemi nakladništva nisu od jučer i svi u lancu knjige ga osjećaju. U vrijeme recesije, a posebno 2014. eskalirali su na svim razinama. Prije svega, vidi se da u Hrvatskoj ne postoji adekvatna knjižarska mreža, da ne postoje obrazovani knjižari, da je književna kritika gotovo potpuno nestala iz medija, a da je jedina emisija o knjizi na HRT-u, nakon što godinu dana nije emitirana, ipak vraćena, ali u geto Trećeg programa HRT-a. Dodamo li da ni Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ni Ministarstvo kulture nisu povećali dotacije za knjigu, nego su ih smanjili, jasno je da je jedna od najvažnijih kulturnih industrija, ona nakladnička, duboko ugrožena i na rubu opstanka. Broj zaposlenih koji se vežu uz knjigu drastično je pao pa je, iako nemamo sve podatke, ta kulturna industrija s nekadašnjih 13.000 zaposlenika ostala bez 4000-5000 radnih mjesta. I industrije vezane uz knjigu, tiskarstvo, proizvodnja papira i slične, teško podnose ovu situaciju pa je i tu broj zaposlenih smanjen. Treba uzeti u obzir da je broj novoobjavljenih naslova pao s 4000 na jedva 2000 i da smo po prosjeku i u tome daleko ispod prosjeka zapadnoeuropskih zemalja. Jednako je i s postotkom ljudi koji su pročitali barem jednu knjigu godišnje, tek ih je nešto više od 50 posto. Prosjek za Europu je da barem 75 posto stanovnika pročita makar jednu knjigu godišnje, dok je broj novoobjavljenih naslova na 1000 stanovnika barem jedan, dok je kod nas pola naslova. S takvim odnosom prema autorima i nakladnicima te kulturom knjige na kojoj počiva zapadnoeuropski identitet, a jednako tako i naša kulturna raznolikost i identitet, bojim se da ćemo uskoro biti potpuno izbrisani s kulturne karte Europe. Nažalost, mali izdavači koji su ključni za raznolikost i broj objavljenih knjiga, a veći broj objavljenih knjiga znači i veću demokratičnost i otvorenost cijelog društva, u ovim okolnostima onemogućeni su da rade. Mnogi od njih prestali su objavljivati knjige.

NACIONAL: Kako ste se uspjeli održati na tržištu tijekom prilično teškog poslovnog razdoblja proteklih godina?

Od početka smo znali što hoćemo kao izdavač, imali smo jasno zacrtane nakladničke planove, znamo kakve knjige želimo izdavati i za koje se kulturne vrijednosti zalažemo – demokratičnost, prijevodi s raznih jezika, književna kvaliteta i vjera u autore koje pratimo. Jednako tako znamo da od takvih naslova ne možemo očekivati brzu i laku zaradu. To su osnove na kojima gradimo vjerodostojnost nakladničke politike i pokušavamo stalno unapređivati sve segmente u proizvodnji knjige. Itekako dobro znamo koliko je lako izgrađeno povjerenje srušiti i da je za stvaranje tradicije, jednako kao i za sve u nakladništvu, najvažnije vrijeme i znanje. U kući je zaposleno dvanaest ljudi, tim koji čine obrazovani mladi ljudi, kao i oni srednje generacije, od uredničkog tima preko grafičkog do prodajnog i dostavnog. Njima dodajmo i sve naše autore, pisce, prevoditelje, dizajnere. Ukupno ih je više od stotinu, bez kojih naš program ne bi bio moguć.

NACIONAL: Kakva je vaša nakladnička politika? Koliki je omjer inozemnih naslova i domaćih autora?

Nikada nismo trčali za hitovima i trendovima. Smatramo da nakladnička kuća mora stvarati trendove, prepoznati tendencije i prije nego što postanu općepoznate, a uvijek pazimo na visoke standarde kvalitete u pisanju, prevođenju, dizajnu. U programu obično imamo trećinu domaćih autora i dvije trećine prijevodnih. Uglavnom je riječ o prijevodima s raznih jezika, ponajmanje s engleskoga, i dosad smo objavili prijevode s gotovo trideset svjetskih jezika.

Seid Serdarević s finskim autorom Kjellom Westöom u rujnu 2014. na festivalu svjetske književnosti.Foto: Nacional

NACIONAL: Koliki je put od potpisivanja ugovora do objavljivanja djela?

Taj put traje prosječno od godinu do godinu i pol, a ponekad, kad je riječ o iznimno zahtjevnim djelima, može proći i do tri godine od potpisivanja ugovora do objavljivanja knjige. Nakladništvo je općenito dugoprugaško trčanje, a ne sprint.

NACIONAL: Koliko je važan unutarnji izdavački predosjećaj hoće li neki naslov uspjeti na tržištu?

Njuh i osjećaj su važni, oni se bruse i razvijaju i s godinama i iskustvom neke je stvari lakše predvidjeti. Međutim, recepta za uspjeh nema, jer da ga ima, već bi odavno bio patentiran i više bi izdavača bilo bogato. Kao i sa svakim kulturnim proizvodom, neke knjige mogu biti svugdje uspješne. Ali svaka zemlja ima svoje specifičnosti i mora se podudariti mnogo faktora da imate jako uspješnu knjigu.

NACIONAL: Jeste li mogli predvidjeti da će Stieg Larsson i njegova djela postati svjetski hit?

Kad sam kupio prava za Larssona, to je bilo prije svjetskog uspjeha. Vjerovao sam u tu trilogiju jer je bila drukčija i izražavala je duh vremena, no da će biti jedan od najvećih svjetskih književnih fenomena posljednjeg desetljeća, to nitko nije mogao predvidjeti.

NACIONAL: Jedan od ključnih faktora je dobar odnos s inozemnim agentima i uzajamno povjerenje. Kako to postižete?

Povjerenje je ključna riječ u nakladništvu. Nažalost, u Hrvatskoj je to povjerenje previše puta izigrano i trebat će vremena da se ponovno izgradi. S inozemnim nakladnicima i agentima imamo odlične odnose, koje njegujemo na sajmovima knjiga. Upravo zahvaljujući našoj jasno definiranoj nakladničkoj politici i oni znaju što nam nude. Tako je i kad mi prodajemo prava za domaće autore u inozemstvo.

NACIONAL: Kakav odnos imate s domaćim autorima? Na koji ih način zadržavate da ne prijeđu konkurentskom izdavaču?

Imamo dobar odnos s autorima, trudimo se da svakom posvetimo maksimalnu pažnju. Znamo koliki trud stoji iza pisanja svake knjige i koliko su taj trud i znanje u Hrvatskoj, s obzirom na naklade i druge kulturne djelatnosti, nerazmjerno plaćeni. S autorima se trudimo biti iskreni i korektni, ispuniti sve dogovoreno, a pritom nikad ne obećavamo nemoguće i nerealno. Najvažniji nam je rad s autorima na njihovu tekstu, povjerenje i kemija između autora i urednika.

NACIONAL: Koliko kontrolirate autore i tjerate ih da dovrše ili mijenjaju rukopis?

Sve ovisi od rukopisa do rukopisa, knjige se pomno iščitavaju, a autorima, ako je potrebno, naši urednici predlažu i neke promjene. Ali nikad ništa ne mijenjamo bez znanja autora.

NACIONAL: Je li točno da je hrvatska književnost najinteresantnija na međunarodnom tržištu među književnostima srednje i istočne Europe?

Možda nije najinteresantnija, ali je sigurno jedna od najzanimljivijih i najproduktivnijih. Smatram da je nakon mađarske i poljske književnosti naša možda najprevođenija i najzanimljivija. Riječ je o autorima raznih generacija i različitih poetika koji se bave važnim i zanimljivim temama koje su često univerzalne, iako pričaju male priče.

Serdarević i ruska autorica Ljudmila Ulicka u Zagrebu u prosincu 2013.Foto: Nacional

NACIONAL: Zašto niste prisutniji u regiji?

Htjeli bismo biti prisutniji u regiji, no problemi su prije svega ekonomske naravi. Knjige nisu dovoljno kurentna roba i njihov uvoz i izvoz koštaju više nego potencijalna zarada, ali se nitko time ozbiljno ne bavi. U cijeloj regiji postoji problem efikasnosti naplate prodanih knjiga pa su svi vrlo oprezni kad je riječ o prodaji i izvozu knjiga. Tu se vidi da ni jedna zemlja nije ostvarila normalan život knjige, gdje se svatko bavi svojim dijelom posla: nakladnici proizvode knjigu, distributeri distribuiraju, a knjižari prodaju. Najčešće su ti dijelovi procesa pod kontrolom jednog nakladnika, a to nije zdravo za tržište.

NACIONAL: Destimulira li vas podatak da čak 56 posto Hrvata u godinu dana pročita samo jednu knjigu?

To je podatak koji je takav već dulji niz godina i varira na razini statističke pogreške, od 50 do 56 posto, i pokazuje koliko kao društvo moramo uložiti energije da te trendove promijenimo. Trebali bismo doći do 75 posto ljudi koji čitaju barem jednu knjigu godišnje, a kad to promijenimo, cjeloživotno obrazovanje neće biti fraza, nego stvarnost. Tada nećemo imati nezadovoljne, nego misaone građane, suvremeno društvo u kojem će većina ljudi biti zaposlena i produktivna.

NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama da ni jedna vlada i Ministarstvo kulture od 90-ih do danas nije ulagala dovoljno u obrazovanje i edukaciju?

U trenutku kad se za kultura izdvaja 0,5 posto od budžeta nemamo o čemu ni govoriti sve dok kultura ne bude imala barem 1,5 posto od budžeta, a znanost i obrazovanje 3,5 posto, s pametno usmjerenom potrošnjom. Nećemo i ne možemo promijeniti sve negativne trendove koje iščitavamo i gledamo godinama i bez takvih promjena ne možemo govoriti o zdravom i demokratskom društvu. Čitanje, znanje i obrazovanje utemeljeni na knjizi osnova su bogatog društva, a mi smo, prema svim podacima, vrlo siromašno i nerazvijeno društvo.

NACIONAL: Koliki rukopisa dobivate i kako ih selektirate?

Broj rukopisa je popriličan, a od pristiglih rukopisa iznimno malen broj zadovoljava naše visoke kriterije. Pisanje je u Hrvatskoj postalo in. Sve je više autora, od anonimaca koji godinama drže rukopise u ladicama do javnih osoba koje misle da je njihov rukopis predodređen za bestseler. Otkad svatko ima računalo i Word, pisati je naizgled lako, ali za kvalitetno pisanje prije svega je potrebno obilno čitanje drugih autora. Zatim dugo i temeljito iščitavanje svog rukopisa i, na kraju, doza pripovjedačkog talenta.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste i agent svojim autorima?

Da, većinu svojih autora koje objavljujemo i zastupamo u inozemstvu, neke od njih poprilično uspješno. Tu ima dosta prilike za napredak i još veći broj naših autora mogao bi se prevesti na inozemne jezike. No i u to je potrebno konstantno i pametno ulagati državna sredstva, jer dugoročno bi i naše knjige mogle, poput švedskih, na primjer, postati naš uspješan izvozni proizvod.

NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama da, unatoč zlogukim prognozama, elektroničke knjige ipak nisu ubile klasičnu knjigu?

Nisu i neće, u anglosaksonskom svijetu broj prodanih e-knjiga je oko 20 posto, dok u kontinentalnoj Europi ne prelazi 5 posto. Te dvije forme knjige uspješno će koegzistirati, a ponekad će neke knjige biti objavljene samo kao e-knjige, a druge samo kao papirnate, ovisno o temama, ali i autorskim afinitetima.

Foto: Nacional

NACIONAL: Pokrenuli ste Festival svjetske književnosti, na koji ste doveli mnoge svjetske autore, poput Amosa Oza. Koliko unaprijed morate dogovarati njihov dolazak i postoje li posebni uvjeti koje zahtijevaju kako bi došli u našu zemlju, za njih maleno tržište?

Dolaske dogovaramo ponekad i po dvije godine unaprijed. Nažalost, velikim autorima, s obzirom na naše budžete i na to da su književne promocije besplatne, ne možemo ponuditi honorare, ali oni često dolaze u Hrvatsku jer žele upoznati malu zemlju i vidjeti kako publika u njoj reagira na njihove knjige. Autori nisu filmske ili rock zvijezde i nisu toliko zahtjevni pri dolasku, no ipak su znatiželjni i zanimaju ih nove kulture pa smo im zanimljivi. Znaju kako dočekujemo autore i da su razgovori koje vodimo o njihovim knjigama iznimno ozbiljni i kvalitetni pa ih to dodatno motivira da dođu u Zagreb.

NACIONAL: Što planirate izdavati ove godine?

Za 2015. pripremamo niz odličnih knjiga. Već na početku godine čitatelji će moći čitati “Knjigu sjećanja” Pétera Nádasa, “Skitnje do Santiaga” Ceesa Nootebooma te novi roman Ljudmile Ulicke. Od svjetskih hitova pripremamo “Tamna mjesta” Gillian Flynn, a u rujnu usporedo sa švedskim izdanjem i četvrtu knjigu iz serije “Millennium” po likovima Stiega Larssona, nakon njegove smrti. Roman je napisao jedan od najboljih švedskih autora David Lagercrantz, čovjek koji je napisao i fenomenalnu biografiju Zlatana Ibrahimovića “Ja Zlatan”. Tu je i novi roman Amosa Oza “Juda”, koji je prema riječima kritike u Izraelu i Italiji, gdje je roman izišao, uz “Priču o ljubavi i tmini” njegov najbolji roman. Od domaćih autora publika može očekivati novi roman Miljenka Jergovića “Doboši noći”, nove romane Ivana Lovrenovića i Ludwiga Bauera, roman Slavenke Drakulić o Dori Maar, romane nagrađivanih mladih autora Nebojše Lujanovića i Luke Bekavca, publicističku knjigu Igora Štiksa i niz drugih vrhunskih izdanja.

Sibila i Seid Serdarević u Zaprešiću su 2002. otvorili izdavačku kuću Fraktura, danas jednu od uspješnijih u Hrvatskoj.Foto: Petar Glebov/ Pixsell