Splitska grupa The Beat Fleet (TBF) ovih dana objavila je šesti studijski album “Danas sutra”, s 12 novih pjesama kroz koje ponovo na svoj sarkastičan i crnohumoran način donosi dijagnozu društva u kojem živimo, o čemu tekstopisac Saša Antić govori u intervjuu za Nacional, kao i o životu u Splitu te svom alter egu Alejuandru Buendiji, a otkriva i čije pjesme posebno cijeni na domaćoj glazbenoj sceni.
Splitska grupa tbf objavila je šesti studijski album ‘Danas sutra’ na kojem ponovo, na sebi svojstven sarkastičan način, donosi dijagnozu društva u kojem živimo, o čemu tekstopisac Saša Antić govori u intervjuu za Nacional.
NACIONAL: “Danas sutra”, naslovna pjesma vašeg novog studijskog albuma, vrlo je turobna i mračna. Gdje je nestao vaš poznati optimizam i polet?
Nije nestao, tu je, samo je obavijen dimom iskustva i sviješću da stvari ne idu nabolje, nego su uvijek iste i ponavljaju se po nekim ustaljenim matricama. Uvijek nam o sudbini odlučuju ljudi istog stanja uma, zvali se ovako ili onako. Na pozicije moći dolazi se negativnom selekcijom, ljudska rasa je još uvijek žedna krvi i jedina novost je da smo nepovratno uništili prirodu. “Danas sutra” je zaista naša najmračnija pjesma, u njoj nema nade, osim tračka crnog humora, ali zato smo je i stavili na početak albuma. Željeli smo izbaciti sav crnjak pa da se možemo dalje zezati. Album završava pjesmom “Vatra” koja je ultimativna pobjeda nade i ljubavi. To je sve što nam treba.
NACIONAL: “Danas sutra” je, prema vašim najavama, trebao biti objavljen još prošle jeseni, ali je izašao tek krajem lipnja ove godine. Gdje je zapelo?
Album smo snimali u vlastitom prostoru, što se u pravilu razvuče jer nemaš sat koji, kako reče Darko Rundek, otkucava kune. Zatim smo ga sami miksali, što i nije bilo najsretnije rješenje. Konačno smo otišli u bolji studio na miks i mastering, a u međuvremenu smo snimili još dvije stvari “Pismo” i “Teta”, a neke smo izbacili. Na kraju smo jako zadovoljni, tako da nam nije žao, ali naučili smo lekciju i više se sigurno nećemo zaletavati s prognozama.
NACIONAL: Za razliku od pjesme “Vrag” koju ste snimili na prethodnom albumu “Pistaccio Metallic”, na novom albumu imate pjesmu “Krist”. Je li vam palo na pamet da bi se vjernici mogli pobuniti protiv vašeg pogleda na Krista?
Pa u tim pjesmama Krist i nije izazvao pomutnju kao vrag, u pjesmi “Krist” radi se o opuštenom druženju i o malo koškanja na benzinskoj pumpi. Zaista ne vidim razloga da bilo koga uvrijedi ta pjesma; ona promiče i veliča poruku Isusa Krista, poruku mira, ljubavi i tolerancije. Bez obzira na to je li Isus bio povijesna osoba ili nije, njegova poruka je vrijedna štovanja. Ideju za pjesmu dao mi je Hans Kung koji na početku svoje knjige “Katolička crkva – kratka povijest” navodi kognitivnu vježbu u kojoj se zamišlja da se Isus danas pojavljuje na svijetu i što bi on rekao o Katoličkoj crkvi. Naravno, nisam htio ulaziti u to jer pjesma onda ne bi promovirala poruke o kojima sam govorio.
NACIONAL: Jesu li Hrvati doista veliki vjernici ili se samo tako ponašaju?
Ne može se generalizirati, ali jasno je da je kod nas katoličanstvo uglavnom stvar folklora i nacionalnog identiteta. To nema veze sa suštinom kršćanstva i duhovnosti, ali znate onu izreku: pokucaj i vrata će ti se otvoriti; e, ta vrata ne moraju nužno biti vrata crkve.
NACIONAL: U jednom intervjuu prije dvije godine najavili ste da će jedna od novih pjesama biti posvećena vjeronauku u školama, pa ste čak već i napisali stihove: “Moja dica neće na vjeronauk, još su premali za te bajke, anđeli, demoni, vragovi, sveci i dite u utrobi djevice majke. Moja dica neće na vjeronauk, još su premali za te priče, sveto trojstvo i uskrsnuće, mislin da je bolje da gledaju crtiće.” Zašto tu pjesmu niste objavili na novom albumu?
Imam gotove stihove, ali nismo nikad počeli raditi za nju glazbu. Kad smo snimili “Krista”, automatski sam je stavio sa strane, tako da je možda jednom i snimimo, moguće kad nam porastu djeca u bendu, ali nadam se da ipak tada neće biti aktualna.
NACIONAL: Novi album najavili ste objavom čak dvaju singlova istovremeno, “Banana” i “Neću ti ništa”. Gdje su nestale “Banane”?
Kad smo je vježbali za izvođenje na koncertima, jednostavno nešto nije bilo dobro, tempo, energija, nikako se nije uklapala u repertoar, pa smo je na kraju ostavili tamo gdje jest, na YouTubeu. Mislim da je i refren prearanžiran, s previše pratećih vokala. Žao mi je te pjesme, trebala je zvučati drugačije, ali malo smo se zaletjeli i požurili s tim singlovima jer smo planirali ranije objaviti album. Što je tu je, idemo dalje. Možda je jednom prearanžiramo za koncerte.
NACIONAL: Jedno od većih iznenađenja na novom albumu je i country pjesma “Tremor”. Odakle taj žanr u glazbi TBF-a?
Ta pjesma je inspirirana mojom fascinacijom likom i djelom Boba Dylana. Relativno kasno sam uronio u njegov svijet, tek sa svojih 35 godina, nakon što sam pogledao dokumentarac “Don’t Look Back” i ostao trajno i doživotno zabezeknut. “Tremor” je otpočetka bio svojevrsni eksperiment i dobra zezancija i kad je na kraju zazvučao kako treba, odlučili smo ga staviti na album. Čak nam je u igri za singl.
NACIONAL: Split vam je i dalje očito najveća inspiracija, iako ste svojevremeno izjavili da između vas i grada postoji jedan zdravi sado-mazo odnos. Daje li vam vaš grad vjetar u leđa ili vam je olovo oko nogu?
Očigledno nije toliko do Splita koliko je do mene. Više od svega fasciniraju me i inspiriraju međuljudski odnosi i nestabilna ljudska priroda, a kako je Split uvijek u nekoj dinamici i fazi promjene i nastajanja, jer teoretski još uvijek nije grad, s obzirom na nesrazmjer broja stanovnika i kulturnih sadržaja, te stvari znaju čovjeka nokautirati. To što radim ustvari mi je i ispušni ventil i terapija, pa je Split kao neki zlatni kavez. Ali to je valjda tako u životu, najljepše stvari su u pravilu nezdrave. Na kraju krajeva, važni su obitelj i ekipa i ako imaš s kim podijeliti jade, život je dobar.
NACIONAL: Dok je Željko Kerum bio gradonačelnik Splita, niste krili svoj stav prema njemu, pa ste jednom izjavili: “Tog lika prezirem, ali bez imalo strasti. Ne dam da me sotona zavede.” Jeste li sretniji otkad je Ivo Baldasar gradonačelnik?
Naravno, sve je bolje od Keruma političara, toliko nisko se ne može.
NACIONAL: Imate umjetnički alter ego Alejuandra Buendiju i usporedo s karijerom u TBF-u, stvarate pjesme koje su različite pjesama benda. Zašto volite eksperimentirati s glazbom?
Ne znam, nemam pametnijeg posla. Kao Alejuandro Buendija radim po principu prirodnog razvoja stvari, dosta toga nastaje usput i spontano. Ustvari, puštam da se taj materijal stvara i skuplja sam od sebe. To je kao dnevnik i čekam kad ću uhvatiti vremena da ga uobličim jer se već dosta toga nakupilo.
NACIONAL: Alejuandro Buendija je, kao i TBF, najavio novi album još prošle godine, ali nije objavljen. Kad ćete ga objaviti i što publika može očekivati?
Jednostavno nisam imao vremena, radili smo na novom materijalu TBF-a, počeo sam i sam malo producirati za druge, učiti kako se snima i miksa, a i toliko su me boljela leđa da nisam mogao gotovo uopće sjediti dobrih pola godine. Nadam se da ću se na jesen malo ozbiljnije uhvatiti Buendijina albuma. Radni naziv mu je “Sok od kupusa”, sam ću ga miksati i dosta ću producirati, pjesme su uglavnom nesvakidašnje jadikovke i storytelling, nema puno SF-a.
NACIONAL: Nedavno ste imali jednu za vas atipičnu, dvostruku ulogu. Najprije ste mnoge zatekli svojim dirljivim govorom prilikom predavanja nagrade Porin Josipi Lisac, a potom i kao tekstopisac njezine nove pjesme “Tu”. Kako je započela vaša suradnja s Josipom Lisac?
Do suradnje je došlo kad me, nakon dodjele Porina, Josipa Lisac nazvala i pitala hoću li joj napisati stihove za jednu pjesmu. S obzirom na to da je ona osoba kojoj se divim od malih nogu, to mi je bilo potpuno nestvarno, ali i velika čast i izazov jer tako nešto do sada nisam radio. Pjesma je već imala gotove stihove koje je napisao Srđan Sekulić Skansi, ja sam napisao svoje i u finalnu verziju pjesme doslovce je ušao moj stih i pol, tako da je moj doprinos ustvari jako malen. Ali Josipa i Skansi bili su toliko ljubazni da me navedu kao koautora, što mi je velika čast.
NACIONAL: Je li vas možda to potaknulo da se oprobate i kao tekstopisac za druge izvođače?
Kad sam napisao te stihove, čak sam i pomislio da bih se mogao malo ozbiljnije toga uhvatiti, ali ta ideja već me pomalo napušta. Jednostavno nemam vremena, a i ne vidim izvođača za kojeg bih mogao pisati. Zapravo bih ga trebao stvoriti.
NACIONAL: Biste li voljeli napisati pjesmu za Jelenu Rozgu pa tako oteti kruh Vjekoslavi Huljić?
Možda, ako me nedajbože strefi moždani udar. Ustvari, evo jedan refren: “Naša veza bila je bezvezna, ti si meni bio samo meza, ja sam tebi bila samo zezanje, ne znam ko je tu bio budala, ti ili ja, zna ptičica mala, al kasno je sad, više nema signala…” A spot bi bio takav da Jelena Rozga vozi auto na makadamu, kroz netaknutu prirodu, priča na mobitel i, naravno, puca veza jer nema signala. Vruće je, ljeto, ptičice na grani cvrkuću, livada, rijeka, ona se kupa u majici bez grudnjaka, gleda je neko momče što sijeno kosi…
NACIONAL: Koliko je teško u Hrvatskoj biti glazbenik, raditi kreativan posao i živjeti od glazbe?
Biti glazbenik je vjerojatno najljepša stvar na svijetu i blagoslov, uvijek se trudim imati to na umu. Sam proces od ideje, nastajanja pjesme, pa do izvođenja pred publikom, aktivira dijelove mozga koji su aktivni jedino u stanju ekstaze i duboke meditacije, a to se ne može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.
S druge strane, počeo sam pisati stihove i izražavati se kroz glazbu zbog potrebe, unutarnje muke koja je još uvijek tu, vjerojatno zbog trauma iz djetinjstva. Jednostavno sam preosjetljiv na ljudsku zlobu, ravnodušnost i glupost, a nisam konfliktna osoba, pa moram imati ispušni ventil. Također, volim se zezati, tako da je to koktel koji vodi u propast i jedino gdje sam se uopće mogao naći da bih ostao psihički stabilan, jest glazba i bend.
NACIONAL: Čije tekstove cijenite na hrvatskoj sceni?
Ima mnogo tekstopisaca koje cijenim, previše za nabrajanje jer ne bih htio nekoga izostaviti. Posebno cijenim Edina Osmića, Jakšu Fiamenga, Damira Urbana, Let 3, Branimira Štulića, Arsena Dedića i Andriju Vujevića.
NACIONAL: Koliko su današnjoj publici i novim generacijama važni tekstovi, a koliko glazba i energija koje nude glazbenici?
Kako kome, ali u suštini, ako pjesma ima tekst, glazba i riječi moraju se prožimati u izvedbi kako bi nosili energiju pjesme na najbolji način. Glas je najimpresivniji instrument i svaka riječ ima specifičan zvuk i težinu, tako da je to važno čak i kad mislimo da nije. U svakom slučaju, tekst mora biti smislen i ritmičan, a u izvođenju frekvencijski utopljen u glazbu.
NACIONAL: Posljednjih nekoliko godina u Splitu se pojavila nova generacija glazbenika. Riječ je o Dječacima, Kiši metaka i ekipi koja se veže uz njih. Kako vam se dopada njihova glazba?
Podržavam ih i drago mi je zbog njih. Poznajemo se i privatno i ne bih rekao da su u pitanju drugačiji pogledi na svijet, jedina razlika je u tome što su oni generacija koja je toliko razočarana i, naravno, pametnija od nas starijih, pa nemaju iluzija da se svijet i ljudi mogu mijenjati, pogotovo ne kroz glazbu. To je sve dobra zajebancija i želim im puno sreće u životu.
NACIONAL: Split je poznat po brojnim glazbenicima koji su svojim pjesmama obilježili domaću glazbenu scenu. Ima li novih glazbenih talenata koji se tek trebaju otkriti?
Pa eto, spomenuli ste Dječake, a od nekih neotkrivenih, za sada ne vidim ništa na obzoru, što ne znači da baš u ovom trenutku ne drndaju u nekoj garaži.
NACIONAL: Često ste radili za kazalište. Pišete li još uvijek glazbu za teatar ili ste ostavili po strani tu ljubav?
To je uvijek otvoreno, rad u kazalištu je poseban užitak. Zadnje smo Luka Barbić i ja radili glazbu za predstavu “Narančina kora” u splitskom GKM-u prije dvije godine.
NACIONAL: Da se niste posvetili glazbi i TBF-u, danas biste vjerojatno bili profesor sociologije i filozofije, a možda i inženjer brodogradnje. Je li vam žao što niste završili ta dva fakulteta?
Ponekad, u trenucima slabosti. Ali nema smisla žalovati za onim što se ne može promijeniti.
NACIONAL: Za razliku od vas, koji ste prekinuli studij i posvetili se glazbi, što mogu očekivati i kakvom se poslu mogu nadati studenti koji završe fakultet u Hrvatskoj, a da odmah ne pomisle kako je najpametniji potez otići iz zemlje?
Ne znam, najbolje je da ne očekuju ništa, da malo putuju po svijetu jer će tako vidjeti koliko nam je ustvari dobro i da se tuširaju hladnom vodom.
NACIONAL: Svojevremeno ste sudjelovali u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, kada se Ivo Josipović prvi put kandidirao za predsjednika. Sada imamo predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Pratili ste Josipovića i vjerovali mu kada se kandidirao. Što mislite o dosadašnjem radu hrvatske predsjednice?
U kampanju Ive Josipovića uključili smo se tek kad je Milan Bandić službeno objavio svoju kandidaturu, u tom trenutku nam je to bilo nezamislivo.
Odsvirali smo nekoliko koncerata na kojima nije bilo nikakvog agitiranja i političkog skandiranja, tražili smo uobičajeni honorar, a kasnije se nikad nismo pozivali na to niti smo išta tražili na račun tog angažmana. Čisto da se zna.
O predsjednici nemam mišljenje, ali joj ne vjerujem. Još uvijek mi je u mislima fotogalerija uzvanika s inauguracije. Freak show. Još ako premijer bude Tomislav Karamarko, eto nam Kita i Kara na vlasti. A kad malo razmislim, sad je na vlasti Kukuriku koalicija, a to je onomatopeja glasanja pijetla, a riječ pijetao na staroslavenskom jeziku znači k…c. Možda sve to nešto znači.
NACIONAL: Obiteljski ste čovjek i otac dvojice sinova. Vidite li svoje sinove kao zadovoljne građane Hrvatske i Splita ili kao mlade ljude kojima ćete pomoći da potraže sreću u nekoj drugoj zemlji?
Nek’ su živi i zdravi, pošteni i iskreni, a ostalo kako bude. Ako i odu, siguran sam da će se uvijek vraćati u Split jer je ti jednostavno “najlipši grad na svitu” i nikad nam nije dosadno.
Komentari