Riječka rock petorka Zoran Badurina (vokal), Branko Kovačić (bubnjevi), Tomislav Radinović (gitara), Nikica Jurjević (bas) i Darko Petković (gitara) prije dvije godine osnovali su grupu Jonathan i u samo godinu dana postali popularni iznad svih očekivanja. S pjesmama na engleskom jeziku i zvukom suvremenog indie rock benda, koji kao da je došao iz Velike Britanije, grupa Jonathan postala je prvorazredna atrakcija. Prvi EP, jednostavno nazvan “Jonathan”, predstavio ih je kao indie rock bend s pop pjesmama koje se lako pamte i slušaju. U veljači 2014. godine, na krilima pozitivnih recenzija i pričama o novoj rock atrakciji iz Rijeke, Jonathan su bez problema rasprodali Mali pogon Tvornice kulture u Zagrebu. Održali su vrhunski koncert koji se još danima poslije prepričavao.

Ne želeći ništa prepustiti slučaju, Riječani su pažljivo birali za koga će objaviti debi album i odabrali su booking agenciju LAA koja za grupu vodi i poslove odnosa s javnosti. Album “Bliss” objavljen je u svibnju prošle godine i zbog odličnih glazbenih kritika na kraju godine bio je na listama najboljih albuma 2014. Na nedavno proglašenim nominacijama za nagradu Porin, grupa Jonathan nominirana je u kategoriji Novi izvođač godine. Pred njihov najveći solo koncert u Zagrebu, u Tvornici kulture, 28. veljače, pjevač Zoran Badurina za Nacional je ispričao kakvi su planovi grupe Jonathan i tko čini taj riječki bend koji je u vrlo kratko vrijeme uspio unijeti pravo osvježenje na domaću glazbenu scenu.

NACIONAL: Koliko je za uspjeh grupe Jonathan važna činjenica što ste svi prošli kroz niz bendova (Let 3, Pasi, Mandrili, Salion, Mlat…) prije nego što ste zajedno zasvirali u Jonathanu?

Ostali članovi u bendu imaju puno većeg iskustva nego ja, ali to je ipak dosta bitno. Osim toga, za uspjeh grupe je zaslužno više faktora. Ne samo ono kroz što smo sve prošli. I u životu se uči na greškama, kao i u glazbi. Za sve ostalo je zaslužna energija između nas koja je užasno pozitivna.

NACIONAL: Koliko god bend Let 3 ima danas gotovo kultni status, i on se morao prvih nekoliko godina probijati do prvog albuma i današnjeg statusa. Međutim, vi ste gotovo preko noći postali popularni. Što je toliko oduševilo domaću publiku?

Prvenstveno su u pitanju dobre pjesme koje su se ljudima svidjele na prvu. Ozbiljno smo pristupili svemu. I fotografijama i načinu na koji ćemo se prezentirati javnosti. Nismo to doživjeli da ćemo ići malo svirati u birtiju kod frenda da malo vidimo i istražujemo, nego su nam frendovi dali dobar feedback da valjamo i onda smo odlučili da to napravimo kako treba. Pripremili smo se za prvi nastup. Čak i na to kako ćemo izgledati. Sve to je jako bitno. Jednostavno smo pristupili ful profesionalno kada smo imali nešto konkretno. Esencija je ipak to što su se pjesme svidjele ljudima. Ključno je i to što i prije nego smo energiju prenijeli u javnost, da smo mi popizdili za bendom i jedno godinu dana samo smo o tome pričali i ful to živjeli. Zaljubili smo se u te stvari. Mislim da je izletjelo grotlo te energije.

NACIONAL: Vaš pokojni brat je imao grupu Unlogic Skill i vrlo pristojan status na sceni. Koliko je on iskustvom i svojim bendom utjecao na vas?

Ja sam bio mulac kad su oni već napravili albume i spotove. Divio sam mu se kao što se svatko divi svom starijem bratu. Ja sam isto bio u glazbenim vodama. S Brankom sam svirao u Salionu. Nisam bio fan njihove mjuze, iako su mi neke stvari bile odlične. Definitivno je utjecao. Možda ne glazbom ali jest bendom. Bio sam oduševljen onim što radi.

NACIONAL: Mnogi hvale vaše pjevanje nazivajući vas čak jednim od najboljih rock vokala danas u Hrvatskoj. Jeste li školovali glas ili imate urođeni talent?

Ne brinem se nimalo za glas. U Salionu sam pjevao na jedan drugi način a i tada sam imao 18 godina. Kada smo napravili Jonathana, nastavio sam tako pjevati, ali sam shvatio da to više nema smisla, da je isprazno i da jednostavno nije više to. Bend mi je pomogao da pronađem svoj način pjevanja, da otkrijem kako bih trebao pjevati. Imao sam krizu oko pola godine, ali i puno smiješnih snimaka iz naše prostorije. Dosta često ih slušamo jer sam zvučao kao zaklana kokoš. Nakon toga sam se opustio i sad pjevam kako pjevam.

NACIONAL: Koliko je važno za grupu da ima pažljivo odabrane odnose s javnosti i koliko je to pridonijelo vašoj popularnosti?

Da se dogodi takav hype u Hrvatskoj neki od nas u bendu prvi to ne bi slušali. Problem je što su ljudi u Hrvatskoj naučeni ako se takvo što dogodi, da je vjerojatno umjetno stvoreno. Znači da iza toga mora stajati neka lova ili neko prodavanje priče. Općenito su vrijednosti i okolnosti za rad u Hrvatskoj vrlo promjenjive i ne možeš vjerovati da nešto što ima smisla može i brzo napraviti primijećeni iskorak. Odnosi s javnosti su jako bitni, iako smo mi početni bum napravili sami jer znamo koristiti internet. Meni je smiješno kad bendovi govore da im je samo važno da uživaju u glazbi. Ne kažem da sam lud i ambiciozan i pod svaku cijenu želim uspjeti, ali nemojmo lagati sami sebe. Ipak je veći gušt imati bend koji svira na pozornici i koji ima dobar feedback. Također je bitna stavka što nam se dogodila LAA agencija, Mario Grdošić i Sanjin Đukić, jer kod mainstream medija možda ne bismo tako prošli. Mi smo privukli inicijalnu pozornost, a oni su to doveli na jedan profesionalan nivo i sve dodatno pogurali. Da nema njih, možda ne bismo bili na ovoj razini. To ti dozvoljava da se ipak više baviš glazbom, a ne svim drugim oko glazbe.

NACIONAL: Je li bilo negativnih recenzija EP-a i albuma?

Uglavnom su sve recenzije bile usmjerene na kritiku medijskog proboja, a ne na pjesme. To je čak i nama išlo na živce jer su i pozitivne i negativne recenzije bile usmjerene na reakcije koje smo izazvali. Negativno su pisali zato što smo za taj indie svijet previše mainstream i nemamo najmoderniji zvuk.

NACIONAL: Kada ste 2013. prvi puta zasvirali pred lokalnom publikom, kakve su bile reakcije?

Prvi nam je koncert bio u Buzetu na Petkotini. Već na taj koncert je došlo mnogo ljudi iz Rijeke. Već nakon tog koncerta su nam govorili da moramo ići svirati u inozemstvo. Rijeka je oduvijek imala taj status rock grada i uvijek je morala imati bend koji bi opravdao da je ona rock grad. Tako da, koliko god su ljudi u Rijeci suzdržani, objeručke su to na svoj način prihvatili.

NACIONAL: Jeste li imali podršku glazbenika s riječke scene? Kakvi su bili najčešći savjeti?

Jednu od najvećih podrški dao nam je Damir Urban. Nazvao me da mi kaže koliko je oduševljen. Nije mi ništa govorio što bismo trebali, nego samo da budemo ovakvi kakvi jesmo i da budemo strpljivi. To nam je bila najveća podrška. Poznati gitarist Vlado Simčić Vava nas je također jako hvalio.

NACIONAL: Kada ste shvatili da to što ste stvorili definitivno prolazi kod publike, jeste li napravili ozbiljan plan kako i što dalje, ili ste se jednostavno prepustili zbivanjima?

Plan uvijek postoji, ali rješavamo stvari u hodu. Cijeli naš plan je da odemo svirati izvan zemlje i da to ne bude nešto bezveze. Da ne prčkamo po nekim skvotovima i malim klubovima, iako za takav plan nitko nema točno rješenje. Sve ovo što radimo je izmišljanje tople vode. Kako da netko čuje za nas a da ne budemo samo bend iz istočne Europe. Već smo počeli dobivati recenzije na nekim blogovima, na kojima ljudi misle da smo dio sovjetskog bloka i zato što nas zapad tako doživljava. Ako ne uspijemo izaći iz toga, uvijek ćemo biti neki bend s istoka. Nama je od početka ideja i ogroman izazov bilo otići u inozemstvo jer smo svi imali bendove koji su nešto napravili na regionalnoj sceni. Nije u našoj srži neka previše luda ambicija i lova, nego upravo avantura otkrivanja.

NACIONAL: Nastupni EP ste objavili kao free download a prvi album “Bliss” za vašu booking agenciju LAA. Zašto ne za neku diskografsku kuću?

Dobili smo bolje uvjete od LAA agencije. To znaju svi bendovi koji su potpisali za diskografske kuće kao što su Dallas Records, Aquarius ili Menart. Ovdje se osjećamo prijateljski i nismo jedan od 300 nečega, nego smo jedni jedini. Osim toga, imamo i odbojan stav prema domaćim diskografima. Kod diskografa se osjećaš kao da te iskorištavaju i kradu. Ovdje se ne osjećamo tako. Nismo puno razmišljali o toj odluci.

NACIONAL: Vaš indie pop glazbeni izričaj mnoge je privukao i zahvaljujući tekstovima koji nisu baš uobičajeni a pritom su i na engleskom. Jesu li tekstovi planski tako rađeni ili je to jednostavno vaš način izražavanja?

Od kad znam za sebe uvijek sam pisao tekstove i pjesme. Okrenuti su na propitkivanje sebe i na zaključivanje kakvo baš i nije uobičajeno. Osim toga, shvatili smo koliko je važno biti iskren. Jedino tako možeš dobiti pravu energiju a to smo prenijeli i kroz tekstove.

NACIONAL: Zašto pjesme izvodite na engleskom?

Zato što pišem tekstove na engleskom od kad znam za sebe. Možda sam u životu napisao dvije pjesme na hrvatskom i nije mi se svidjelo. Ja sam, kao i ostali u bendu, slušao bendove na engleskom, s tog govornog područja i to mi je postao jezik za pisanje pjesama. Hrvatski mi je govorni jezik a kad pišem pjesme uopće ne mogu razmišljati na hrvatskom. Naučio sam se iskreno izražavati na engleskom. Sad svi u tome traže neke skrivene razloge jer se želimo probiti na vanjsko tržište, ali to se samo dobro poklopilo. Kako je hrvatski jezik takav kakav je, svaka čast ljudima koji pišu dobre tekstove na hrvatskom jer je to jako teško. Oni koje poštujemo su Darko Rundek, Arsen Dedić, Damir Urban i Goran Bare. Oni su pjesnici. Oni to znaju na hrvatskom napraviti kako treba.

NACIONAL: Jesu li danas tekstovi uopće važni ako u Hrvatskoj pjevate pjesme na engleskom jeziku?

Nije bitno jesu li važni ili ne jer je, kad radiš pjesmu, tebi bitno to što radiš. Kada bismo razmišljali kako će zvučati ili je li trenutak da se pišu ovakvi tekstovi ili radi ovakva glazba, sigurno bi ovaj bend drugačije zvučao, s puno drugačijim tekstovima. Nije nam presudno raditi nešto što je sad bitno.

NACIONAL: S obzirom na to da većina glazbenih kritičara smatra da ste grupa velikog potencijala, može li se očekivati da vam HDS ZAMP ili Institut hrvatske glazbe pokuša pomoći u izlasku na inozemno tržište?

Ja mislim da je to stvar sistema, a Institut hrvatske glazbe se vjerojatno rukovodi činjenicom da moraš biti vezan ugovorom za neku hrvatsku diskografsku kuću i da pjevaš na hrvatskom. Teško je očekivati da će neki ZAMP, nama, bendu koji zvuči europski i svjetski nešto napraviti.

NACIONAL: S grupama M.O.R.T. i Bang Bang nominirani ste za nagradu Porin u kategoriji Novi izvođač godine. Jeste li se tomu nadali?

Tomislav je bio s jednim drugim bendom na probi kada mu je prišao bubnjar i čestitao mu na nominaciji za Porina. Mislio je da ga zeza. Onda mu je pokazao da smo nominirani i ništa mu nije bilo jasno. Isti dan nam je sve ispričao. Poslije sam saznao da nas je LAA agencija nominirala i da smo prošli. Ja sam stvarno bio iznenađen. Bio sam i sretan jer je lijepo kad te cijeni struka, drugi glazbenici. Osim toga, čini mi se da smo prvi bend koji pjeva na engleskom i koji nema diskografa a nominiran je.

NACIONAL: Što mislite o Porinu koji je posljednjih godina gotovo potpuno izgubio kredibilitet? Biste li voljeli osvojiti Porina i što bi to predstavljalo u karijeri?

Porin je sam kriv što je izgubio kredibilitet. Iskreno, nisam baš upućen kako funkcionira, ali po dojmu koji sam dobio o svemu tome pretežno je riječ o guranju nekih zakulisnih interesa. Ispada da je posljednjih nekoliko godina to bilo međusobno tapšanje diskografa jer se jedni te isti ljudi vrte u krug. Glazbenici su kao neke lutke na Porinu.

NACIONAL: Jeste li razmišljali, poput hrvatskih bendova koji su već 30 i više godina na sceni, da bi vam dovoljno moglo biti regionalno tržište i da se ne gnjavite sa zapadnoeuropskim?

Baš obrnuto! Ful popularni hrvatski rock sastavi jedva žive od regije. Pjevaju na hrvatskom i mogu doprijeti do puno većeg broja ljudi i jedva žive od toga, a kako ćemo onda mi? Rekli smo da želimo dobiti pravu reakciju izvana. Odavde smo je dobili. Cijelo vrijeme nas mori pitanje je li to nama u Hrvatskoj dobro samo zato što je iz Hrvatske. Želimo se usporediti s bendovima izvana.

NACIONAL: Koliko je u vašoj karijeri važna zarada a koliko umjetnička sloboda?

U ovoj fazi nema uspjeha bez umjetničke slobode. Jedino čime vani možemo konkurirati je energija koju imamo. Postoji mnogo bendova koji sviraju sličnu glazbu, ali se energija razlikuje. Mislim da imamo dovoljno jaku energiju da vani nešto napravimo. Tada bi došao i novac, ali on je samo posljedica i nagrada. Samo još jedna potvrda da ti kažu “ovo što radiš je super’“. Nismo još došli do te granice da bismo mogli razmišljati može li to utjecati na našu umjetničku slobodu. Voljeli bismo zadržati našu umjetničku slobodu. Kad je novac agenda, u startu nastaje loša pop muzika.

NACIONAL: Jeste li zbog inozemnog uspjeha spremni odseliti se iz Rijeke?

To prijelazno razdoblje bilo bi dosta zajebano. Pričali smo više puta o tome i mislim da smo spremni. Bez rizika nema ni progresa. Bilo bi nam teško eventualno zato što nismo više klinci, ali napravili bismo to. Za veći uspjeh, kakav bismo voljeli, potrebna je i žrtva. Pitanje je samo kakva vrsta žrtve. Ne želimo ići glavom bez obzira. Procijenit ćemo kada će biti taj trenutak. Moramo biti mudri u cijeloj toj situaciji.