Josip Budimir jedan je od uglednijih ekonomskih eksperata u Hrvatskoj i autor je gospodarskog programa HSLS-a, koji su neki analitičari ocijenili kao najbolji program neke hrvatske političke stranke. Iako na prošlim parlamentarnim izborima birači taj program nisu prepoznali, Budimir i HSLS od njega ne odustaju. Reforma javne uprave, zdravstvenog i mirovinskog sustava te fiskalna konsolidacija samo su neke od osnova tog programa za koji Budimir čvrsto vjeruje da je kompatibilan s gospodarskim programom HDZ-a.

[quote_box_center]

• Autor gospodarskog programa HSLS-a kaže da buduća vlada treba provesti reformu mirovinskog sustava

• Potom je na redu reforma zdravstva, uprave i socijalne skrbi te načina vođenja javnih poduzeća

[/quote_box_center]

Budimira često spominju kao jednog od sigurnih članova Vlade ako na izborima pobijedi koalicija HDZ-a i HSLS-a, no on kategorički odbija takve priče i tvrdi da unutar koalicije još nije bilo razgovora o podijeli ministarskih položaja. Međutim, u razgovoru za Nacional otkrio je kako čvrsto vjeruje da će u budućoj vladi Tomislava Karamarka biti samo stručnjaci i da u njoj neće biti mjesta za one koji ne budu imali rješenja za tešku situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska.

Josip Budimir, jedan je od uglednijih ekonomskih eksperata u Hrvatskoj i autor je gospodarskog programa HSLS-a

NACIONAL: Zadnji podaci pokazuju da Hrvatskoj napokon raste BDP. Je li to znak oporavka hrvatskog gospodarstva ili tek privremena “anomalija”?

Nažalost, ne vjerujem da su određeni skromniji pozitivni pokazatelji iz posljednjeg kvartala prethodne godine početak gospodarskog oporavka. Za dugoročno održivi rast potrebno je prethodno izgraditi čvrste temelje, a oni se grade provedbom ozbiljnih strukturnih reformi. Na to nas upozoravaju i iz Europske komisije u nedavnoj najavi da bi Hrvatska mogla biti prva država u EU koja će potpasti pod proceduru makroekonomskih neravnoteža. Zbog toga simboličan rast BDP-a u prethodnom kvartalu i još pokoji pokazatelj pozitivnog predznaka zasad mogu imati pozitivan efekt jedino na psihološkoj razini. Za ekonomski relevantne rezultate jednostavno nisu stvoreni preduvjeti.

NACIONAL: Što treba poduzeti kako bi se ta sumorna stvarnost promijenila?

Moramo provesti te često zazivane, ali nikad provedene strukturne reforme. Njihovom provedbom promijenili bismo način funkcioniranja javnoga sektora koji je u Hrvatskoj neefikasan i razmjerno skup. Pri tome treba naglasiti da njegova neefikasnost ima pogubnije efekte nego troškovna neracionalnost. Provedba temeljitih strukturnih reformi jedan je od najznačajnijih preduvjeta za povećanje konkurentnosti gospodarstva, našeg osnovnog problema. Među tim reformama najznačajnije mjesto pripada provedbi reforme mirovinskog sustava. U njemu se generira najveći deficit, oko 17 milijardi kuna godišnje. Druga je po značaju reforma zdravstvenog sustava. Koliki nered vlada u njemu, najbolje ilustrira to što još uvijek nismo u stanju izmjeriti koliki godišnji manjak taj sustav generira. S vremena na vrijeme, kad nagomilani dugovi zaprijete blokadom sustava, naše vlade usvoje programe tobožnje sanacije zdravstva. Međutim, to nisu nikakve sanacije nego najobičnije posezanje u proračun kako bi se platili ti dugovi. Sanaciji, odnosno ozdravljenju ni traga. Zdravstvo nakon tih financijskih infuzija ostaje bolesno kakvo je i bilo, nastavljajući generirati nove dugove. Treća je reforma sustava državne uprave koju afirmacijom profesionalizma treba transformirati u efikasan javni servis u službi gospodarstva i građana. Četvrto područje koje iziskuje korjenite reforme jest način upravljanja javnim poduzećima. Na koncu, s obzirom na znatna proračunska sredstva kojima raspolaže, neophodno je uvesti red i u sustav socijalne skrbi. On iziskuje kvalitetnije praćenje svih socijalnih transfera i širu primjenu imovinskog cenzusa. Moramo eliminirati praksu da razne socijalne benefite uživaju i oni koji su iznadprosječno imućni.

NACIONAL: Znači li reforma javnog sektora automatski i otpuštanje dijela zaposlenih?

To je, vjerojatno, neminovnost, ali to nije cilj reformi. Kao u privatnom, tako i u javnom sektoru treba omogućiti provjetravanje. Sustave treba osvježavati novim snagama koje u njih donose nove vještine i entuzijazam i omogućiti im oslobađanje od onih koji ne žele ili nisu u stanju pridonositi njihovu razvoju. Preduvjet je izgradnja sustava upravljanja ljudskim resursima koji će provoditi pozitivnu selekciju unutar institucija i regulatorni okvir koji će to omogućiti. Problem je što je sustav zaštite onih koji rade loše ili premalo postavljen tako da ih je gotovo nemoguće sankcionirati. Analize u kojima je kompariran hrvatski javni sektor s prosjekom europskih zemalja upućuju na zaključak da u nas nema viška zaposlenih nego manjka efikasnosti. U našem javnom sektoru loše se upravlja, razina profesionalizma nije na europskoj razini, a političke intervencije dodatno narušavaju njegove performance. Kod javne uprave imamo i dodatni problem u naslijeđu iz socijalizma. Ona i danas često funkcionira po starom obrascu kao nadzorni sustav u kontroli građana i gospodarskih subjekata umjesto da bude njihov servis. Promjena te paradigme omogućit će da se njeni rezultati mjere stupnjem zadovoljstva korisnika njihovih usluga.

NACIONAL: Kako su moguće sve te promjene kad sindikati blokiraju sve prijedloge i odmah prijete ili štrajkom ili masovnim demonstracijama?

U našoj javnosti široko je rasprostranjeno mišljenje da su sindikati kao protivnici svih reformi osnovni problem. Puno su veći problem oni koji bi trebali osmisliti, kvalitetno prezentirati i provesti te reforme. Često upravo oni zbog manjka kompetencija i neodlučnosti kompromitiraju predložene reforme pa sindikalnim liderima nije teško te reformske inicijative kompromitirati u javnoj raspravi. Uvjeren sam da bi socijalni dijalog bio puno produktivniji kad bi predlagači reformskih mjera bili kompetentniji, uvjerljiviji i odlučniji.

NACIONAL: Smatrate li da znanja i sposobnosti nedostaje i u aktualnoj vladi?

To nije problem samo u ovoj vladi. Često se za izostanak ključnih reformi razlog pronalazi u nedostatku političke spremnosti za njihovu provedbu, ali vjerujem da je veći problem nedostatak svijesti o njihovoj nužnosti i manjak kompetencije onih koji bi te reforme trebali provesti.

NACIONAL: Spomenuli ste reformu javne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava. Jesu li te reforme osnova gospodarskog programa HSLS-a?

To su bitni elementi našeg programa, ali nismo zanemarili ni druga pitanja. Prije svega, težište smo stavili na fiskalnu politiku. Mi smo zagovarali fiskalnu konsolidaciju gotovo u cijelosti kroz smanjenje rashodne strane proračuna. Na prihodnoj smo predlagali uvođenje “flat-taxa” kao svojevrsnog pozitivnog šoka. Prema tom prijedlogu bilo bi sasvim svejedno hoćete li platiti PDV, porez na dohodak ili porez na dobit. Od velikog značaja je i transparentnost i jednostavnost koju bi taj model donio. Treba očekivati da bismo tako izbjegli i učestale izmjene u poreznom sustavu, što nam je jedan od najvećih problema. Zbog njega nam je poslovno okruženje puno neizvjesnosti, smrtnog neprijatelja investicija. Trebamo stvoriti poticajan ambijent za ulagače čija su osnova stabilni propisi s rijetkim i logičnim izmjenama. Naime, poduzetnici su svjesni da svakim ulaganjem preuzimaju određeni rizik i to im je normalno. Ono što nije normalno jest neizvjesnost. Upravo je ta neizvjesnost ono što investitore tjera iz Hrvatske jer im onemogućuje upravljanje rizicima.

Josip Budimir s Darinkom Kosorom, predsjednikom HSLS-a i Vladimirom Ferdeljijem kojeg su podržali kao nezavisnog kandidata za gradonačelnika Zagreba

NACIONAL: Koalicijski ste partner HDZ-a i očekuje se da ćete nakon sljedećih izbora formirati novu vladu. Koliko su slični gospodarski programi HSLS-a i HDZ-a?

Tijekom pregovora raspravili smo osnovna gospodarska pitanja i sa zadovoljstvom zaključili da o većini imamo gotovo identične stavove. Vjerujem da nam neće biti teško usuglasiti stavove i o ostalim ne toliko važnim pitanjima.

NACIONAL: Kako komentirate nedavni gospodarski forum u organizaciji HDZ-a i to što je gospodarski program te stranke plod suradnje s Hansom-Wernerom Sinnom s Ifo instituta?

Dr. Hans-Werner Sinn održao je impresivno predavanje, tema kojeg nije bila Hrvatska nego eurozona. Međutim, njegovo predavanje ukazalo je na niz otvorenih pitanja koja su relevantna i za naše gospodarske probleme. Rješenja koja je proklamirao dr. Sinn u velikoj se mjeri podudaraju sa stavovima koje zagovaramo u koaliciji. On je slikovito na primjeru Grčke ilustrirao kako uzimanje novih kredita ne rješava probleme nego omogućuje odgađanje suočavanja s njima i ekspanziju duga. Kao da ovisniku umjesto terapije osigurate dodatne količine narkotika. To stvara iluziju da se neophodne reforme mogu izbjeći, a one su jedini način na koji se može podići razina društvene produktivnosti. Njeno ujednačavanje unutar zemalja koje dijele zajedničko tržište preduvjet je za zajedničku valutu. Kako Hrvatska zbog visoke razine euriziranosti i 20-godišnje tečajne politike dijeli slične probleme s rubnim zemljama eurozone, poruke dr. Sinna za nas su više nego relevantne. U javnosti su se kao reakcija na njegovo predavanje pojavile određene dezinformacije poput one da se zalažemo za devalvaciju kune, što nije točno. Svi se slažemo da bi nominalna devalvacija, značajno slabljenje vrijednosti kune, imala razorne posljedice i za građane i za gospodarstvo. Zbog toga provedba reformi nema ozbiljne alternative. Njihova uspješna realizacija omogućila bi tzv. realnu deprecijaciju, odnosno niže ulazne troškove za gospodarstvo i njegovu veću konkurentnost. To bi pokrenulo investicijski ciklus, novo zapošljavanje i širenje porezne baze. Tada bismo s manjim poreznim opterećenjem došli do više sredstava za proračun. Redoslijed aktivnosti je takav da najprije iziskuje odricanja kako bismo poslije mogli postići uspješne rezultate.

NACIONAL: Vjerujete li da će, ako pobijedite na izborima, buduća vlada na čelu s Tomislavom Karamarkom doista imati snage provesti reforme?

Na jednom od sastanaka koalicijskih partnera predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je da je velik izazov dobiti povjerenje građana na parlamentarnim izborima, ali da će pravi posao biti izvlačenje zemlje iz duboke ekonomske krize. Uz taj stav i aktivnosti na pripremi koalicijskog programa u suradnji s domaćim i inozemnim stručnjacima i političkim partnerima upućuju na zaključak o istinskim reformskim ambicijama gospodina Karamarka, kao i cijele naše koalicije.

NACIONAL: Da li se unutar koalicije razgovaralo o pojedinim ministarskim položajima?

Koliko je meni poznato, o tome nisu vođeni nikakvi razgovori. U naš koalicijski sporazum ugrađena je odredba prema kojoj u slučaju pobjede na izborima partnerske stranke nemaju nikakva prava na participaciju u strukturama izvršne vlasti i da će jedini kriterij pri formiranju vlade biti kompetencije potencijalnih kandidata.

NACIONAL: Rekli ste da su sve vlade imale problem u manjku kvalitetnih i sposobnih ljudi. Može li se to promijeniti u mogućoj vladi HDZ-a i koalicijskih partnera?

To će biti velik izazov za buduću vladu. Ako dobije povjerenje građana na izborima, vjerujem da će budući mandatar iz naše koalicije vladu moći formirati bez međustranačkih koalicijskih ucjena. Optimistično gledam na mogućnost da u toj budućoj vladi dominantno budu zastupljeni stručni ljudi.

NACIONAL: Vidite li i sebe u toj vladi?

To nije važno i time se ne opterećujem. Bitno je da program koalicije bude što kvalitetnije usuglašen među koalicijskim partnerima kako bismo u iskušenjima koja će nas čekati u provedbi reformi bili dovoljno čvrsti i složni u osiguranju dostatne potpore u parlamentu.

NACIONAL: Je li jedna od većih grešaka sadašnje vlade bila i loša komunikacija s građanima, odnosno to što nije objašnjeno u kakvoj se točno teškoj situaciji nalazimo i koje su nam reforme potrebne?

Ne mislim da je to njihova greška, jer to nisu učinili namjerno. Iz Plana 21 bilo je razvidno da nisu svjesni težine i karaktera ekonomske krize u kojoj smo se našli. To najbolje ilustrira činjenica da su gajili iluzije kako će se investicijama u javnim poduzećima pokrenuti gospodarstvo. To je bila velika zabluda. Ta poduzeća nisu bila u dobrom stanju i trebalo ih je najprije poslovno i financijski restrukturirati. Taj posao ni danas nije završen, a u pojedinim poduzećima ni započet. Od takvih javnih poduzeća očekivalo se da će svojim investicijskim aktivnostima pokrenuti cjelokupno gospodarstvo. Temeljni problem koji su zanemarili bio je da su te tvrtke potpuno orijentirane na domaće tržište, a nama treba promjena gospodarskog modela. Postojeći model po kojem posuđujemo tuđu akumulaciju za financiranje uvozne potrošnje proizveo je velike makroekonomske neravnoteže. Planiranim investicijskim aktivnostima taj bi problem još više eskalirao. Njihova realizacija imala bi privremen i jednokratan pozitivni utjecaj na razinu gospodarske aktivnosti. Nakon njega ostao bi nam još veći vanjski dug. Za ilustraciju veličine hendikepa u strukturi našeg gospodarstva najbolje može poslužiti podatak o udjelu izvoza roba u našemBDP-u. On iznosi 20% i moramo ga povećati barem tri puta kako bismo dostigli ostale tranzicijske države iz EU. Ogroman vanjskotrgovinski deficit ublažava suficit u razmjeni usluga, ali s obzirom na nesigurnost tog izvora deviza i njegovu nižu profitabilnost na njemu ne možemo graditi očekivanja visokih stopa rasta BDP-a.

NACIONAL: Podržavate li sve izvjesniji dogovor banaka, klijenata i države o kreditima u švicarskim francima?

Dogovor između banaka, države i građana jedina je dobra opcija. Pokušaj države da silom intervenira u tržišne odnose može završiti samo tužbom banaka i ispostavljanjem računa poreznim obveznicima za nevoljkost Vlade za dogovorno rješenje. Da je bilo te volje, vjerojatno bi se rješenje dosad pronašlo. Činjenica je da u svemu tome nema nevinih, koliko god je to nekomu teško prihvatiti, jer nitko nije bez svog dijela odgovornosti. Jednostavno ne možemo svu krivnju prebaciti samo na jednu stranu i teret treba pravično raspodijeliti. Velik dio tereta trebaju preuzeti banke, jer su ugovarale promjenljivu kamatnu stopu bez jasnog kriterija kako će se određivati njena visina tijekom otplate kredita. S druge strane, dužnici moraju prihvatiti činjenicu da je valutna klauzula u Hrvatskoj široko u uporabi i nije od jučer, tako da je teško povjerovati da netko nije znao kako ona funkcionira. Međutim, te ljude ne treba izložiti nemogućim financijskim uvjetima. Treba im pomoći da lakše podnesu teret otplate kredita. Smatram da je izjednačavanje njihova statusa sa statusom dužnika s kreditima vezanim uz euro optimalno rješenje. Nije ni realno ni opravdano udovoljiti zahtjevu da krediti budu konvertirani u kune, i to po fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila za švicarski franak u trenutku odobravanja kredita. Ima osnove i zahtjev da se napravi selekcija korisnika kredita na koje će se primijeniti program zamjene valutne klauzule kako se na teret poreznih obveznika ne bi spašavali imućni korisnici koji su uzimali kredite za kupnju luksuznih proizvoda.

NACIONAL: HSLS je otvoreno podržavao referendum protiv monetizacije hrvatskih autocesta. Kako komentirate najavu premijera Milanovića da Vlada odustaje od tog plana i da kreće u privatizaciju u kojoj će dionice biti ponuđene mirovinskim fondovima i građanima?

Najava privatizacije HAC ONC-a, poduzeća kćeri HAC-a koje je angažirano na održavanju autocesta i naplati cestarine, ne bi trebala nikomu smetati, jer se radi o klasičnoj poduzetničkoj djelatnosti. Međutim, ako bi se koncesija upravljanja autocestama prije toga prenijela na to društvo, a ima i takvih najava, bio bi to način na koji se pokušava izigrati zabrana koju bi mogao proizvesti uspjeh predloženog referenduma.

NACIONAL: Kakav je stav HSLS-a prema projektu istraživanja nafte i plina u Jadranu?

Sve zemlje eksploatiraju svoja rudna bogatstva i ne vidim zašto bi Hrvatska bila iznimka. Naravno da taj projekt mora biti napravljen uz primjenu najviših ekoloških standarda i na otvorenom moru, dovoljno daleko od obale da ne našteti turizmu. Nužno je kvalitetno informirati javnost o svim sigurnosnim aspektima planiranih istraživanja kako bi bio osiguran kvalitetan nadzor. Ako se osigura primjena najviših sigurnosnih standarda, vjerojatno nam veći rizik prijeti od brojnih tankera koji plove Jadranom nego od istražnih bušotina.

NACIONAL: Neki članovi Vlade smatraju da bi taj projekt mogao izvući Hrvatsku iz krize i da bi zahvaljujući njemu Hrvatska mogla postati bogata država?

Nisam toliki optimist. Mi smo i inače euforična nacija. Imamo nerealna očekivanja i uvijek tražimo čarobni štapić koji će riješiti sve naše probleme. Počeli smo s nerealnim očekivanjima od državne samostalnosti, pa od zamjene državnovlasničkog modela privatnim i nakon toga od ulaska u Europsku uniju. Tako se sad neki nadaju da će nas ovaj projekt riješiti svih briga. Ne vjerujem u to. Vjerujem u pametan, predan i organiziran pristup poslu. Budemo li bolji, efikasniji i odgovorniji u radu, a naše društvo uređenije, prosperirat ćemo. Ne promijenimo li se i okrenemo radu, nikakve nam zalihe ugljikovodika neće pomoći.

NACIONAL: Kako vidite Hrvatsku za pet godina? Hoće li jedan mandat biti dovoljan da u slučaju pobjede na izborima Vlada na čelu s HDZ-om izvuče državu iz krize?

Mislim da će jedan mandat biti dovoljan da se poboljšaju makroekonomski pokazatelji koji bi unijeli izvjestan optimizam u društvo. Danas tog optimizma nema jer nema mjera koje bi pobudile vjeru u stvaranje čvrstih temelja za gospodarski oporavak. Međutim, čak ako ta buduća vlada i bude dobro radila, teško će se rezultati na socijalnom planu vidjeti u kratkom roku. Dubioze su ogromne i trebat će više godina za opipljive pomake u životnom standardu građana. No poboljšanje makroekonomske situacije donijet će optimizam. Zbog toga će porasti spremnost na podnošenje tereta provedbe reformi.