Bivšeg predsjednika Ivu Josipovića do sada se uglavnom percipiralo kao političara koji govori “u rukavicama”, a otkako je osnovao svoju političku stranku Naprijed, Hrvatska! u lijevim političkim krugovima zamjerali su mu i nedovoljnu kritičnost prema HDZ-u. No, nakon najnovije izjave predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka o tome kako je HDZ “počistio onaj brijeg od jugoslavenstva”, Ivo Josipović odlučio je u intervjuu za Nacional oštrije nego ikad dosad progovoriti o tome što misli o Karamarku te o odgovornosti HDZ-a, ali i SDP-a za radikalizaciju društvene situacije koja je kulminirala pojavljivanjem svastike na Poljudu.
Ivo Josipović odlučio je u intervjuu za Nacional oštrije nego ikad dosad progovoriti o tome što misli o Karamarku
Govori o odgovornosti HDZ-a, ali i SDP-a za radikalizaciju društvene situacije
NACIONAL: Nakon pojavljivanja svastike na Poljudu, napisali ste kolumnu na portalu autograf.hr u kojoj sugerirate da je to dokaz kako je vaš govor u Knesetu prije nekoliko godina, kada ste rekli da je “ustaška zmija još tu među nama”, bio itekako opravdan. Je li danas situacija još ozbiljnija nego tada, kada ste upozoravali na tu “ustašku zmiju”?
Da se razumijemo, Hrvatska je dominantno antifašistička zemlja. Međutim, kako ispravno ističe i Umberto Eco, fašizam i njegove inačice nikada ne nestaju. U neka dobra, stabilna vremena one su tek egzotični podsjetnik na nedemokratske ideje, a kad ojačaju, prijete govorom mržnje i nasiljem. Na žalost, ako se dovoljno rano ne prepoznaju i ne prokažu, mogu ponovo biti u prilici da čine zlo. Pogledajte stotine priloga na YouTubeu s ustaškim pjesmama, filmovima o „našim junacima“ Paveliću, Francetiću i ostalima… Danas je toga sve više, a vrhunac je svastika na Hajdukovu igralištu. Očito, figura „zmije“ iznimno je uspjela. Ultradesni portali i autori poput Dujmovića, Tomca, Ivkošića i sličnih njihovih inačica, furiozni su kad je se sjete. A to je vrlo često. I oni su dokaz da se mijenja opća društvena klima, da su desni radikali ozbiljno digli glavu. Istina, ultradesni pisci uglavnom ne zagovaraju javno ustaštvo, ali ga žele indirektno afirmirati, blateći antifašizam i poričući da je ona zmija ipak tu. Da, ustaštvo, fašizam i nacizam, kad god se pojave, zmija su otrovnica. Nažalost, danas pojave ustaštva i rasprave o tome bacaju u sjenu ono temeljno čime bi se politika trebala baviti: gospodarstvom i razvojem društva. Politikama i strankama koje suštinski nemaju što reći, rasprave o ustašama i partizanima odlično dolaze kao maska kojom pokrivaju nemoć. Kriza je teška, a s ustaštvom kao glavnom temom u javnom prostoru, teško ćemo je pobijediti.
NACIONAL: Ipak, tu izjavu o ustaškoj zmiji mnogi su vam zamjerili, postoji čak teza da ste zbog toga izgubili izbore. Je li vam žao da ste to tada izjavili i je li to uistinu bilo potrebno?
To je bila jedna od mojih dobrih izjava, sada se vidi, pomalo i proročkih. Zamjerili su mi je samo tvrdi desničari, koji ionako nikada ne bi glasali za mene. Nisam radi nje izgubio izbore, bilo je puno drugih razloga. Nimalo mi nije žao što sam pred žrtvama Jasenovca i njihovim potomcima koji su došli u Kneset, rekao punu istinu. Hrvatska je antifašistička, ali zmija je tu i moramo je biti svjesni. Izjava je bila i jest ne samo potrebna, nego i nužna. Sadašnji razvoj događaja to potvrđuje.
NACIONAL: Tko je kriv što je situacija s podjelama u Hrvatskoj otišla tako daleko i slažete li se s HDZ-om i desnicom koji početak priče vide u ukidanju saborskog pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu?
Budimo jasni, Sabor je ukinuo pokroviteljstvo jer se komemoracija zloupotrebljavala za povijesni revizionizam, isticali su se ustaški simboli, držali bi se neprimjereni govori. Da je drukčije, sigurno se pokroviteljstvo ne bi ukinulo. Podsjećam, na Bleiburg i u Tezno odveo sam antifašiste-partizane koji su imali snage izraziti žaljenje zbog žrtava, posebno onih koji nisu bili krivci za ikakve zločine ili nisu pružali otpor nakon završetka borbi. HDZ bi, umjesto što traži izgovor za stalno otvaranje ideoloških sukoba i reviziju povijesti, trebao jasno prihvatiti antifašizam kao neupitni izvor naše državnosti te poraditi na tome da komemoracije poput bleiburške budu dostojanstvene, bez povijesnog revizionizma i isticanja ustaških simbola. Posebno, HDZ se brine o rodnoj kući našeg prvog predsjednika Tuđmana u Velikom Trgovišću. Tamošnji postav nema ni jedne sličice, ni jedne bilješke o tome da je prvi predsjednik bio antifašist i partizan. Na to moramo biti ponosni, a ne to skrivati.
NACIONAL: Prošlo je skoro mjesec dana otkako ste osnovali stranku. Koliko je otprilike u vašoj stranci bivših članova SDP-a?
Teško mi je reći, nemamo neku posebnu akciju vabljenja esdepeovaca niti ljude pitamo jesu li bili ili nisu u nekoj stranci. Neke znam kao nekadašnje članove SDP-a, neki sami kažu. Po slobodnoj procjeni, moglo bi ih biti oko trećine. Znam da se još priličan broj članova te stranke sprema doći k nama. Inače, vrlo dobro napreduje osnivanje organizacije. Očekujemo uskoro tisućitog člana ili članicu. U Splitu, Zadru, Šibeniku i u Zagrebu neposredno smo pred osnivanjem ogranaka. U drugim gradovima održavamo inicijativne skupove.
NACIONAL: U jednoj kolumni rekli ste da ne znate hoće li vaša stranka trajati kao minutni valcer ili duga, strasna i uspješna simfonija. Zanimljivo je da vam još otkako ste se prvi put pojavili kao kandidat za predsjednika prije šest godina, a i sada kada idete u “solo političku karijeru”, neki kritičari i dio javnosti zamjeraju nedostatak strasti, pa i političke karizme. Kako se u tom smislu doživljavate i zašto ste u javnom djelovanju na neki način suzdržani?
Niste me točno citirali. Upravo sam i rekao da stranka neće biti minutni valcer, nego simfonija. Teza o nedostatku strasti je prilično smiješan spin političkih suparnika. Zar bi građani nekome koga smatraju beskrvnim političarem bez karizme, dali na prvim predsjedničkim izborima 60%, a na drugima gotovo 50% glasova?! A da nisam urlator i kavgadžija, nisam. Ne mislim da je spremnost na vrijeđanje drugih izraz strasti ili karizme. To je, naprosto, prostakluk. Želim da se Hrvatska profilira kao civilizirana, europska zemlja, pa se i ja nastojim tako ponašati. Ako pogledate strani tisak, uvijek su upravo moju koncilijantnost i spremnost na dijalog, pristojnost i sklonost kulturi, isticali kao vrlinu i dobitak za Hrvatsku. Kod nas te vrline nisu uvijek na cijeni.
NACIONAL: U jednom razgovoru rekli ste mi da kao predsjednik niste mogli, smjeli ni željeli “navijati” i za jednu stranu, ali da ćete sada, kada zastupate svoju opciju, jasnije isticati svoja lijeva stajališta. Možete li malo pojasniti glavne principe na kojima će se temeljiti vaša politika?
Da, dužnost predsjednika je da se suzdrži od stranačkog ili prostranačkog djelovanja. Uostalom, zato Ustav i traži da izabrani predsjednik napusti stranku. To, naravno, ne znači da predsjednik ili predsjednica nemaju svoja politička stajališta i vrijednosni sustav koji zagovaraju. Ali to treba činiti izvan stranačkog konteksta. Zato sam, i kao predsjednik, bio prepoznatljivo lijevo ili na lijevom centru. Sjetite se mog angažmana oko prava radnika u više spornih slučajeva, zalaganja za manjinska prava ili onih dvadeset mjera za ublažavanja dužničke krize građana. Nastavit ću s takvom lijevom politikom, naravno, na način koji nije u okvirima predsjedničke funkcije, nego kao političar i čelnik stranke Naprijed Hrvatska! Uz zalaganje za Hrvatsku kao socijalnu državu s naglašenom solidarnošću, nastavit ću se zalagati za ljudska, posebno manjinska prava. Ali Naprijed Hrvatska! insistirat će na progresu, razvoju bez kojeg sve dobre želje o bogatom i pravednom društvu, ostaju samo prazne priče. Uključivanje u četvrtu, digitalnu revoluciju smatram ključnim za budućnost Hrvatske. U Europi se karte već dijele, a kod nas gotovo nitko ne govori o novom dobu koje kuca na vrata. Pritom su obrazovanje i jednake šanse za mlade ljude, s poticajnom politikom njihova zapošljavanja, ključni za gospodarski razvoj, demografsku obnovu i zadovoljstvo ljudi.
NACIONAL: U svojim javnim izjavama izgleda kao da se suzdržavate od žešće kritike HDZ-a. Znači li to da kalkulirate i da biste poslije izbora, ako osvojite dovoljno glasova, mogli koalirati i s HDZ-om?
Kada je trebalo, bio sam žestok. Sjetite se one priče o Kevinoj jami ili mojih vrlo tvrdih, tvrđih od SDP-ovih, kritika vezanih uz ulogu HDZ-a u vukovarskim događajima i šatoraškoj priči. Tu je i kritika planova o lustraciji. Ali ni HDZ ne želim kritizirati na nepristojan ili uvredljiv način. Takve kritike i nemaju osobit doseg jer se javnost zabavlja tko je koga više uvrijedio, a ne sadržajem kritike. Kao predsjednik stranke Naprijed Hrvatska! neću se iscrpljivati u kritikama drugih, nego u iznošenju naših planova i projekata. Stranke trebaju primarno govoriti o sebi i svojim planovima, ne o drugima. Naravno, ako nije riječ o kakvom ekstremizmu ili za stabilnost i budućnost zemlje opasnim idejama.
NACIONAL: U intervjuu 24 Expressu izjavili ste da se vidite u ulozi budućeg premijera. Možete li opisati scenarij u kojem bi to bilo izvedivo? Mislite li da bi vam Milanović ili Karamarko ustupili to mjesto ako bi im vaši glasovi osigurali većinu te hoće li to biti vaš uvjet?
Naprijed Hrvatska! postoji tek manje od mjesec dana. Pred nama je izgradnja stranke i njena puna afirmacija u javnosti. Za sada, ide nam više nego dobro. Nadam se da će do izbora biti dovoljno vremena da ojačamo i javnosti predstavimo naš program. Ako ostvarimo, na ovim ili idućim izborima, odgovarajući rezultat, dobit ćemo i vodeću poziciju u Vladi. Različite su kombinacije u kojima bi to bilo moguće. Ali najprije treba izgraditi stranku i afirmirati svoju politiku. O sudjelovanju u vladi, o mjestima ovima ili onima, razgovarat ćemo kad dođe za to vrijeme. Ovoga trenutka ne zamaram se time što će ili neće Milanović i Karamarko.
NACIONAL: Kako komentirate to da je HDZ izradu gospodarskog programa povjerio jednom stranom institutu te jesu li mu tako nenamjerno otkrili i neke državne tajne i povjerljive informacije?
Imati konzultante, pa i strane, nije grijeh, dapače. Ali ako je riječ o tome da ti stranci nisu konzultanti nego kreatori, onda to dramatično svjedoči o nedostatku vlastitih ideja i kadrova sposobnih da osmisle i provedu reforme koje su nam danas nužne. Ma kako bili stručni, sumnjam da u stranom institutu mogu samostalno sačiniti gospodarski program druge zemlje.
Nije sve u izračunima, puno toga ovisi i o razumijevanju društva, mentalitetu ljudi, povijesti, tradiciji, moralnim vrijednostima, stanju poduzetničkog duha i o drugim faktorima koje stranci ne mogu samostalno spoznati i vrednovati. Mogu se samo nadati da informacija kako stranci rade program stranci koja pretendira voditi Vladu, nije točna, da je riječ o konzultantskom odnosu. Ne vjerujem da itko tko radi gospodarski program, domaći ili stranac, za to treba ikakve državne tajne. Svi relevantni podaci su javni i dostupni.
NACIONAL: Kako komentirate izjavu Tomislava Karamarka da su pobjedom Kolinde Grabar-Kitarović u HDZ-u “počistili onaj brijeg od jugoslavenstva”?
Gospodin Karamarko je danas glavni promotor i krivac za podjele koje narušavaju stabilnost društva i odvraćaju nas od toliko potrebnih reformi. To je jedna od brojnih njegovih izjava izvan ikakvog realiteta, plitki desni populizam koji uglavnom izaziva zgražanje i podsmijeh. Nadam se da će se on i njegova stranka, koji žele voditi državu, okrenuti gospodarstvu i reformama, da će napustiti put radikalizacije kojim su krenuli.
NACIONAL: A kako komentirate izjavu da u Hrvatskoj ne postoji ljevica, nego samo jugofili?
To je izjava isključivog, na ideološki obračun usmjerenog političara. Karamarko zaboravlja da su i lijevi i desni na referendumu glasali za neovisnost, da su i lijevi i desni branili domovinu. Ne dopuštam da itko, pa i Karamarko, voli više Hrvatsku od mene ili kojeg drugog ljevičara. Može je voljeti samo jednako kao mi.
NACIONAL: Je li Karamarko bio među onima koji su kod vas potajno dolazili na konzultacije na Pantovčak dok je premijerka bila Jadranka Kosor?
Gospodin Karamarko tada je bio ministar unutarnjih poslova. Bio je nekoliko puta na Pantovčaku, ali ne tajno, nego u okviru uobičajenog informiranja predsjednika o stanju sigurnosti. Čini mi se da je dva puta bio i s gospođom Kosor. Bili su to korektni i korisni razgovori
NACIONAL: Kakvo je danas vaše mišljenje o Jadranki Kosor i biste li nju ili, recimo, Martinu Dalić voljeli vidjeti u svojoj stranci?
Ono što gospođi Kosor svakako treba priznati jest da je kao premijerka uložila silnu energiju i uspjela da Hrvatska za njenog mandata dovrši pregovore s EU i potpiše pristupni ugovor. Na tome smo izvrsno surađivali. Mislim da joj se ta zasluga nije dovoljno vrednovala. O mnogim stvarima smo drukčije razmišljali. Ali danas, kao neovisna zastupnica, ima stavove koji su mi puno bliži nego dok je bila premijerka. Možda se ona s tim neće složiti, ali danas bih je ocijenio kao centrističku političarku, čak blago lijevog usmjerenja. Ali postoje i elementi politike desnog centra u njenoj politici. Zato je teško zamisliti da budemo u istoj stranci. Međutim, sigurno da mi je zamisliva kakva postizborna suradnja i suradnja na mnogim važnim političkim pitanjima. I gospođa Dalić je pozitivna osoba na političkoj sceni, s kojom bih mogao surađivati na isti način kao i s gospođom Kosor.
NACIONAL: U kakvim ste danas odnosima s Mirelom Holy?
Izvrsnim. Riječ je o obrazovanoj i kvalitetnoj političarki za koju sam siguran da će zelenu opciju učvrstiti kao jednu od onih na koje se uvijek može i mora računati.
NACIONAL: Što je ključno za izlazak Hrvatske iz krize i hoćete li vi u svom izbornom programu ponuditi neka konkretna rješenja za pokretanje gospodarstva?
Naravno. Uz konkretne investicijske projekte, uglavnom utemeljene na financiranju iz EU, učinit ćemo ono što ni jedna vlada do sada nije. Promijenit ćemo investicijsku klimu poreznim mjerama i stabilnim, motivirajućim pravnim okvirom. Hrvatsku ćemo kroz institucionalne reforme učiniti najpoželjnijim mjestom za poslovanje u širokom okružju. Zalažemo se za regionalizaciju te korjenitu reformu uprave i pravosuđa, bez čega nema investicija i uspješnog poslovanja. Učinit ćemo da uprava bude jeftinija, efikasna, usmjerena na pomoć, a ne na opstrukciju poduzetništva. Malo i srednje poduzetništvo posebno ćemo motivirati i zaustaviti gašenje obrta. Isto tako, smatram da socijalno partnerstvo i radnička participacija imaju snažan motivacijski učinak te ćemo ih snažno podržavati.
NACIONAL: Podržavate li istraživanje nafte u Jadranu i monetizaciju autocesta?
Da, pod nekim važnim i strogim uvjetima. Kada je riječ o istraživanju plina i nafte, moraju se provoditi najstrože ekološke i sigurnosne mjere. Prije nego što to bude osigurano, neće biti početka radova. Stručnjaci kažu da ako se primijene najsuvremenije mjere, rizici zagađenja gotovo su jednaki nuli. Kada je riječ o monetizaciji, to je još jedan od šlampavo pripremljenih i neodlučnošću Vlade neostvarenih poslova. Ali i tu treba ispuniti stroge uvjete. Monetizacija je potrebna ako se može dobiti dovoljno novca da značajno popravimo naše financijsko stanje, posebno ako možemo smanjiti kreditnu zaduženost. Mislim da je Vlada propustila javnosti objasniti da nije riječ o prodaji autocesta, nego o koncesiji koja će nakon nekog vremena isteći, propustila je iznijeti jasnu računicu i objasniti zašto je monetizacija potrebna. Varijanta koju sada Vlada priprema zapravo je maskenbal. Kao, ne daju se autoceste u koncesiju, ali se isti efekt postiže drugim, kompliciranijim i riskantnijim pravnim putem, kako izgleda, uz manje financijske efekte. U monetizaciju se može ići ako se dobije dovoljno novca, barem oko dvije i pol milijarde eura, te uz uvjet da ugovor bude napravljen tako da se osigura održavanje infrastrukture i njen odgovarajući razvoj.
NACIONAL: Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kampanju je temeljila na nekim nerealnim obećanjima, poput onog da ćemo, ako ona postane predsjednica, postati bogata zemlja, potom je govorila o uštedama u radu Ureda, preseljenju u Visoku itd. Vidjeli smo da se preselila jedino Titova bista. Unatoč tome, izgleda da je niste zbog toga kritizirali, ni tijekom kampanje ni nakon toga. Kako to?
U kampanji smo se nadmetali, iznosili različite stavove. Točno je, neka od obećanja koja su dana, nisu bila realna. Ali tako valjda kampanje funkcioniraju. Ja sam nudio konkretne i ozbiljne reforme, mnogi su, očito, radije željeli čuti obećanja, makar ne i uvijek realna. Sada kada su izbori gotovi, a ja krenuo putem osnivanja stranke, zaista nema potrebe da se bavim potezima predsjednice. Sada imam druge ciljeve, druge suparnike. Predsjednici želim uspjeh u mandatu, a javnost i birači će, kada dođe vrijeme, procijeniti kvalitetu mandata i realizaciju danih obećanja. Ipak, istakao bih važnu promjenu u politici predsjednice. U kampanji je gotovo s gnušanjem govorila o regiji, optužujući me da zemlju vraćam na Balkan. Drago mi je da je, za razliku od svoje bivše stranke, razumjela da u regiji imamo strateške interese, sigurnosne, gospodarske i interes da u suradnji sa susjedima riješimo mnoge ljudske probleme, posebice sudbine nestalih. Mislim da se dobro postavila prema susjedima, da je dobar dio svog vremena utrošila upravo na regiju i da umjerenom politikom Hrvatsku pozicionira kao faktor mira i stabilnosti. To mogu ustvrditi, bez obzira na neke nespretne izjave s početka mandata.
NACIONAL: Vas su mediji dosta napadali i zbog odabira savjetnika, no izgleda da na odabir savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović nitko nema nikakvih primjedbi. Kako to komentirate?
Odgovor je zapravo komentar, ne o predsjednici, nego o novinarima. Vi ste novinarka, hajde da ja vas pitam zašto zaista mediji imaju drukčiji odnos prema predsjednici, ne samo kada je riječ o savjetnicima, nego i očekivanjima da da svoje sudove i komentira pojedine političke događaje? Mislim da kroz to pitanje i odgovor zapravo ne ocjenjujemo predsjednicu, nego medije, njihovu dosljednost, jednakost u kriterijima. Umjesto da me to pitate, mogli biste u Nacionalu napraviti analizu savjetničkog tima i drugih aspekata rada predsjednice, ne prejudicirajući kakva će biti ocjena. Nije nužno napadati predsjednicu ili savjetnike. Možda su savjetnici gospođe predsjednice najbolji. Ali izostala je i nedostaje kritička prosudba savjetničkog tima. I nije to jedini primjer da mediji nemaju isti kriterij prema različitim političarima, strankama i organizacijama.
NACIONAL: Je li predsjednica trebala osobno biti prisutna u Jasenovcu i na Bleiburgu na dan obljetnica, umjesto nekoliko dana ranije?
To je stvar osobne procjene predsjednice. Ona je tu, naravno, bila u procjepu očekivanja različitih dijelova našeg društva, pa i dobrog dijela svog biračkog tijela. Osobno, uvijek sam išao u Jasenovac, nikad u Bleiburg, upravo iz razloga koje sam prije naveo, zbog ikonografije i povijesnog revizionizma. Ali bio sam tamo izvan službenog događanja i odao počast žrtvama.
NACIONAL: A je li predsjednica trebala slati svoju izaslanicu Brunu Esih u Spomen pohod “Jazovka” koji se tradicionalno organizira na Dan antifašističke borbe te kako komentirate to što izaslanica nije vidjela ustaške odore, a istovremeno je izjavila kako se “u Hrvatskoj ne provodi i ne postoji fašizacija društva, nego se ona izmišlja kao povod i opravdanje za obračun s političkim neistomišljenicima”?
Predsjednik ili predsjednica države, pa onda i izaslanik, ne bi trebali sudjelovati na događajima na kojima se nose ustaške odore. Naravno, ne može se uvijek predvidjeti hoće li tko nositi takvu odoru, ali, ako se to dogodi, treba ili ukloniti osobe koje nose te odore, ili otići s događaja. S ocjenom izaslanice koju navodite naravno da se ne slažem. O tome sam vam već dosta rekao.
NACIONAL: Predsjednik HDZ-a Karamarko tvrdi da je to antifašistička stranka. Je li on onda trebao biti na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Brezovici?
U HDZ-u ima puno ljudi antifašističke orijentacije. Ali zamjeram im što se odlučno ne suprotstave jasnom i lako prepoznatljivom jačanju neoustaštva te reviziji povijesti koja dijelom dolazi upravo iz njihovih redova. Šutke gledaju ovo što se događa. Uostalom, predsjednik Tuđman bio je partizan i antifašist i trebali bi u HDZ-u poštovati njegovu političku ostavštinu. Bilo bi dobro i da je gospodin Karamarko bio u Brezovici. Bila bi to dobra i snažna poruka o antifašističkom opredjeljenju stranke.
NACIONAL: U posljednje vrijeme pojedini novinari su izloženi raznim pritiscima, a ponajviše zbog pisanja o HDZ-u. Jeste li zabrinuti zbog toga i mislite li da HDZ uistinu iz oporbe može kontrolirati medije, pa i neke druge institucije, i kako im to uopće uspijeva?
Mi smo vjerojatno unikatna država jer u dobroj mjeri oporba kontrolira institucije i društvene procese. Pogledajte samo čiji su kadrovi izabrani u različite utjecajne strukovne i interesne organizacije, tko ima odlučan utjecaj na ogromnu većinu lokalnih radijskih i TV postaja i određene tiskane medije. Čak i u javnim ustanovama i ministarstvima može se prepoznati snažan utjecaj HDZ-a. U svakom slučaju, HDZ-u se može samo čestitati na tome. Ali to je moguće zbog slabe Vlade i njene loše kadrovske i organizacijske politike. To što se HDZ bori za svoj utjecaj, očito priličan, ne može mu se prigovoriti. Prije je to razlog da se zamisle u SDP-u i među koalicijskim partnerima. U situaciji u kojoj vladajuća koalicija gradi kampanju na tezi da će zaštititi građane od moguće represije i revanšizma HDZ-a, ovakvo stanje ne izgleda ni malo uvjerljivo i ohrabrujuće za njihove glasače.
NACIONAL: Smatrate li da će premijer Milanović na kraju profitirati ako birači radikalizaciju društvenih prilika pripišu HDZ-u?
Moguće. To je teorijska postavka koju kao da podupiru posljednje ankete o popularnosti stranaka. Ali to je samo jedna anketa. U konačnici, ne vjerujem da je moguće na strahu dobiti izbore. Većina ljudi očekuje bolji život, posao i pristojnu plaću.
NACIONAL: Vjerujete li vi danas da je prosvjed u Savskoj 66 bio pokrenut u predizborne svrhe?
Da, dobrim dijelom. Ali tu je i širi, strateški cilj destabilizacije Vlade te promjene društvenih vrijednosti i utjecaj na dominanti svjetonazor. Prosvjed je vođen kao projekt s dalekosežnim ciljevima. Neke ambicije svojih kreatora je ostvario. Ali radikalizacija se pokazala kao pogrešan potez jer je javnost, u konačnici, ipak sklonija poštivanju zakona i demokratskim standardima političke borbe. Posebno je dramatična pogreška bila prijetnja plinskom bocom. To je mnoge građane definitivno odvratilo od podrške prosvjednicima. Na kraju, suočili su se s time da su oni iz politike koji su ih poticali, pomagali pa i organizirali, a mislim na HDZ, ostavili kada su shvatili da im je prosvjed počeo donositi političku štetu.
NACIONAL: Možete li opisati kako su vas branitelji dočekali kad ste došli u šator?
Bili su korektni, ali je bilo prilično napeto. Iz mnogih je isijavalo nezadovoljstvo, pomalo iracionalno. Vidjelo se i tko je gazda, tko dirigira cijelom izvedbom. Imao sam dojam da su vrlo organizirani i disciplinirani, iako nisu mogli do kraja jasno artikulirati razloge prosvjeda. Pozvao sam ih da odustanu od šatora i da svoje zahtjeve iznesu nadležnim tijelima. Međutim, već je tada bilo jasno da im to ne pada na pamet. Bilo bi dobro da su jasno, već na samom početku prosvjeda, izašli s vrlo konkretnom listom onih pitanja za koja smatraju da nisu riješena na dobar način. Zapravo, dugo smo mogli tek naslućivati koja su to pitanja zdravstvene i socijalne skrbi, mirovinskog sustava, statusa branitelja pa i onih iz HVO-a koja treba razmotriti. Bio sam otvoren za razgovor o svim pitanjima.
NACIONAL: Je li premijer Milanović trebao ranije započeti razgovor s braniteljima?
Da. S jedne strane, trebalo je odmah nastojati da razgovorima smiri situaciju, ali i inzistirati na tome da se poštuje zakon. Ustav jamči pravo na prosvjed, ali na način i u okvirima zakona. Mnoge su zakonske odredbe prekršene i nedopustivo je da to ostane bez reakcije nadležnih. Prosvjed u Savskoj unikatan je i po tome što je Vlada de facto sudjelovala u organizaciji prosvjeda protiv sebe. Prosvjednicima je omogućila korištenje struje i druge infrastrukture iz i na račun Ministarstva protiv kojeg se protestira.
NACIONAL: Kako ste vi doživjeli ono što se dogodilo na Markovom trgu?
Bio je to projekt utemeljen na nerealnom očekivanju da će se prosvjednicima priključiti veći broj građana nezadovoljnih po različitim osnovana, pa i sama policija. Sigurno je to da je prosvjed na Markovu trgu imao pučističke elemente.
NACIONAL: Kako gledate na provokativne izjave srbijanskog ministra Aleksandra Vulina o Alojziju Stepincu i je li hrvatska vlada trebala odlučnije na to reagirati?
Svatko, pa i kardinal Stepinac, može biti različito percipiran i vrednovan. Povjesničari će sigurno još puno analizirati njegovu ulogu u ratnim i poratnim događajima. To je legitimno, kao i drukčiji stav o Stepincu nego što ga ima Katolička crkva. Ali doći na jednu komemoraciju u drugu državu, na skup koji bi morao biti pijetet prema žrtvama, koji bi trebao biti skup na kojemu se gradi zajedništvo i mir, ima svoja pravila. Vulin je potpuno neprimjereno i nepotrebno otvorio sukob, govoreći na način za koji je znao da je najvećem dijelu domaće javnosti neprihvatljiv. To može samo neodgovorni političar. Sigurno je to da je Vulinov nastup bio štetan i neprihvatljiv. Mislim da bi hrvatska vlada jasno trebala reći srpskoj vladi kako nije prihvatljivo da u Hrvatsku šalje izaslanike koji ovdje dolijevaju ulje na vatru. Naravno, to je i pouka organizatorima skupa da više ne pozivaju i ne prihvaćaju kao goste ljude koji, umjesto da šalju poruke mira, pale vatru. Vulin se vratio u Beograd, a ovdje su ostali ljudi koji moraju dalje živjeti u miru i slozi. Vulinov nastup tome sigurno nije pridonijeo.
NACIONAL: Kako komentirate najavu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića da će se 5. kolovoza obilježavati dan stradanja srpskog naroda u Oluji?
Nije mudro to što u Srbiji namjeravaju na dan kada slavimo Dan pobjede obilježavati dan stradanja srpskog naroda. Istina je da su stradali u ratu i nevini Srbi, bilo je zločina. I sam sam se, za razliku od drugih vodećih političara, išao pokloniti na mjesta gdje su u zločinu pobijeni naši sugrađani Srbi. Sjetiti se žrtava i stradanja samo je po sebi potrebno i ljudski. Ali to ne bi trebalo činiti na dan kada se, kako ispravno kaže ministrica Vesna Pusić, slave kraj rata i početak mira. I svakako, sjećanje bi trebalo obuhvatiti i istinu o ulozi Slobodana Miloševića i Srbije u ratnim događajima, posebice kako su i zašto zloupotrijebili Srbe u Hrvatskoj.
Komentari