S ministrom znanosti i obrazovanja Radovanom Fuchsom, toksikologom po struci, razgovarali smo neposredno nakon što je imenovan na ministarsku dužnost. Novi ministar veliki je zagovornik povratka učenika u škole ove jeseni unatoč zdravstvenim rizicima jer smatra da online nastava na daljinu ne može nadomjestiti školske klupe. U razgovoru za Nacional osvrnuo se i na ozbiljne kritike koje mu je sa saborske govornice uputila Marija Selak Raspudić, zastupnica Mosta i znanstvenica mlađe generacije, proglasivši ga nekompetentnim za funkciju ministra znanosti i obrazovanja, koju je već odrađivao i u mandatu premijerke Jadranke Kosor.

NACIONAL: Smatrate da bi na jesen učenici morati sjesti u školske klupe, ali i dalje će postojati opasnost od zaraze koronavirusom. Stali ste na pozicije vlade, da se mora nastaviti živjeti s virusom, da više neće biti zatvaranja gospodarstva. Znači li to i da škole više neće biti zatvarane?

Ne samo da je to moje mišljenje, nego ćemo napraviti apsolutno sve što je u našoj moći da tako i bude. Dugo sam se u svojoj profesiji bavio upravljanjem rizicima i tu sam dosta naučio o donošenju odluka. Primjerice, svi smo protiv upotrebe pesticida zbog njihove štetnosti, ali ako bismo u čitavom svijetu preko noći prekinuli njihovu upotrebu, pitanje je bi li se uspjelo proizvesti dovoljno hrane za svjetsko stanovništvo. Što to znači? To znači da u svakom trenutku prije donošenja odluka moramo procijeniti razliku između koristi i štete i ovisno o toj procjeni donijeti odluku. Kao toksikolog radio sam i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Radio sam tada izvještaj za lijek kloran fenikol koji svoju primjenu ima i danas u jednoj antibiotskoj masti za oči. To je izvrstan antibiotik širokog spektra koji ubija i široki spektar bakterija, ali nije pod licencama. Primjenjivao se desetke godina. Još danas je jedan od lijekova izbora kod epidemije kolere. Bio je u izrazito širokoj primjeni u veterinarskoj medicini. Ali imao je i svoje loše učinke – od ne tako pogubnih kao što je u pedijatriji sindrom „sivih beba“, bebe su dobivale sivu boju kože koja bi nakon nekog vremena nestala, do težih, recimo da jedna osoba na dva milijuna, koja za to ima genetsku predispoziciju, nakon 60. godine života može razviti ozbiljnu bolest koja se zove mijeloblastična anemija. Međutim, tada sam procijenio da je veća korist od primjene tog lijeka nego njegove zabrane.

NACIONAL: Smatrate li da bi taj vaš pristup trebalo primijeniti i u borbi s koronavirusom, pa onda i vratiti đake u školske klupe unatoč rizicima?

Nije to moj pristup, a i ne mislim doslovce tako. Tu vrstu odluke, odnosno procjenu rizika u borbi s koronavirusom, moraju donijeti epidemiolozi. Kako bi se zaštitili od epidemije najjednostavnije bi bilo uvesti lockdown, ali osim koristi pogledajte i štete od lockdowna kod nas i u svijetu. Dakle, treba upravljati ovim rizikom koliko je god moguće da šteta bude što manja. To ostavlja ozbiljne posljedice na gospodarstvo, ali i na ljudsku psihu. Ne možete djecu od prvog do ne znam kojeg razreda držati kod kuće, a da njihovi roditelji idu na posao. A ne mogu ni svi roditelji raditi od kuće. To je vrlo komplicirana priča. Roditelji u slučaju karantene moraju učiti s tom djecom, podučavati ih, a to nije dobro. Roditelji naprosto nisu educirani držati nastavu, a u nastavi na daljinu u obliku kakav je bio prošle školske godine, moraju i to raditi. Moraju u većoj ili manjoj mjeri sudjelovati u nastavi, a to ni za njih niti za djecu nije nimalo jednostavno. Ne bi trebali nakon radnog dana sjediti i podučavati svoju djecu. To vrijeme s djecom trebali bi kvalitetnije iskoristiti.

NACIONAL: Ne vjerujete u nastavu na daljinu?

U ovom obliku kakva je bila, nastava na daljinu ne može nadomjestiti nastavu u školskoj učionici. Nastavnik nije mogao dobiti adekvatnu povratnu informaciju od djeteta, je li dijete razumjelo to što je dobilo. Da se razumijemo, skidam kapu ministrici Blaženki Divjak koja je uspjela na brzinu organizirati online nastavu plus nastavu na televiziji. To je u uvjetima izolacije i kratkom periodu bio jedini način da se organizira nastava. Sada više to nije slučaj. Iako nam je namjera da učenici budu u učionicama, očekujemo i slučajeve u kojima pojedina razredna odjeljenja ili pojedini učitelji neće moći biti u školi. Zbog toga ćemo vidjeti koliko se tehnički može poboljšati i dio online nastave koji bi se primjenjivao u takvim pojedinim slučajevima i o tome smo već razgovarali s Carnetom. Konzultirat ćemo sve – od epidemiologa do ravnatelja i nastavnika, agencije – ali ćemo svakako nastojati djecu vratiti u škole.

NACIONAL: Kako mislite izaći na kraj sa strahom roditelja, koji mogu odbiti slati djecu u školu?

Mi ćemo zauzeti stav da djeca trebaju ići u školu. Komunicirat ćemo prema javnosti što smo sve poduzeli za sigurnost učenika, ali nećemo nikoga kažnjavati. I za takve pojedinačne slučajeve predvidjet ćemo adekvatna rješenja.

NACIONAL: Ali kako će djeca završavati razrede ne budu li išla u školu?

Složit ćemo mi alternative da sustav može funkcionirati. Ne bojte se za to. Svjesni smo činjenice da negdje žive tri generacije u istom kućanstvu, možda i zaista visoko rizične skupine npr. onkološki bolesnici. Onda naravno da postoji opasnost da djeca koja idu u školu donesu bolest ukućanima. Morat ćemo i to uzeti u obzir. Ali, ponavljam, i za te slučajeve imat ćemo rješenja.

NACIONAL: Kao najbogatiji ministar iz vlade Jadranke Kosor, ne biste imali problema s izolacijom. Imate veliku kuću u Mlinovima, rezidencijalnom dijelu Zagreba?

O mom bogatstvu bila je novinarska konstatacija iz onog vremena. Do takvog zaključka došli su na temelju onoga što sam naveo u imovinskoj kartici. Točno je da je moja kuća velika, ima oko 350 kvadrata i veliku okućnicu, ali to je stara kuća građena 1910. godine. Sagradio ju je moj djed Hinko, a moji, kao što vidite, u njoj generacijama žive. Kad spominjete izolaciju, imao sam iskustva i sa samoizolacijom i mogao sam je kvalitetno provesti. Naime, moja supruga bila je pozitivna na koronu s vrlo blagim simptomima. Imala je minimalno povišenu tjelesnu temperaturu, a inficirala se na jednom rođendanu. Na sreću, sljedećeg dana smo saznali da je jedna osoba bila bolesna pa smo odmah organizirali izolaciju prema van i unutar obitelji. Sve je dobro završilo i to je sada već daleko iza nas. Dakle, pravilnom primjenom mjera možete i u najužem okruženju upravljati rizikom.

NACIONAL: Prije formiranja Vlade uporno ste tvrdili da vas ne zanima ministarska fotelja, a ipak ste sada u nju sjeli kao ministar znanosti i obrazovanja. Zašto ste taktizirali?

Nisam taktizirao nego sam to zaista i mislio. Možete mi vjerovati na riječ, ali i ne morate. Nigdje nisam lobirao niti je netko za mene lobirao. Osim toga, u rujnu ću napuniti 67 godina što mislim da je puno za ministra. Rušim prosjek godina cijeloj Vladi. Kad je čovjek mlađi, jednostavno ima više i fizičke energije. Ali eto, ipak sam u zadnjem trenutku to prelomio. Pozvao me je premijer Andrej Plenković. Najprije smo razgovarali telefonom, ali nije bila donesena nikakva konkretna odluka. Rekao mi je na kraju da je on za to da preuzmem taj resor pa sam na kraju nakon razgovora s njim to i prihvatio.

NACIONAL: Koliko ste, kao premijerov savjetnik, bili i sudionik reforme obrazovanja koju je provodila ministrica Blaženka Divjak? Jeste li vodili rat s ministricom iako ste joj kod preuzimanja dužnosti poklonili buket cvijeća? Na kraju ste bili i džentlmen.

Nisam bio džentlmen nego je to jednostavno civilizacijski standard koji mislim da smo u Hrvatskoj dosegnuli. Nisam postao ni savjetnik predsjednika Vlade Plenkovića zato što sam to htio. Reći ću vam samo da sam u to vrijeme imao konzultantski ugovor s Amerikancima, a prema američkim zakonima ako se čovjek nalazi u sastavu neke vlade, pa makar bio i savjetnik, ne može biti konzultant te sam taj ugovor morao prekinuti.

NACIONAL: Znači li to da vam je ulazak u Vladu nanio financijsku štetu?

Može se reći da jest, ali to je bila moja svjesna odluka. Jednostavno, tih godinu dana koliko sam bio savjetnik premijera, moj konzultantski ugovor bio je zamrznut.

NACIONAL: Ne osjećate se financijski oštećeno vjerojatno i zato što ste ionako bogat čovjek?

Ne znam jesam li dovoljno bogat ili dovoljno lud. Nije da imam toliko da mi novac ne treba. I dalje živim od plaće, a bogatstvo koje pokušavate stalno vratiti u fokus sastoji se od naslijeđenih obiteljskih nekretnina koje morate prvo prodati da biste ih potrošili, a to do danas u obitelji nismo radili. Osim toga djeca su mi odrasla i samostalna, pa o toj komponenti više ne moram brinuti. A bio sam proglašavan najbogatijim ministrom jednostavno zato što sam u imovinsku karticu korektno unio sve ono što sam naslijedio. Kao što sam rekao, ta imovina je u najvećoj mjeri nasljedstvo moje familije, ali to sada nije bitno.

NACIONAL: Jeste li postali posebni savjetnik premijera za znanost i obrazovanje zato što ministrica Blaženka Divjak nije bila u stanju provesti reformu obrazovanja?

Nije bila o tome riječ. Postao sam savjetnik jer je bio blokiran proces donošenja kurikularnih dokumenata koji je bio zacrtan strategijom znanosti i obrazovanja, koju je donio Neven Budak sa svojim timom. Tu strategiju smatram dobrom u svim elementima vezanim uz ciljeve koji se žele postići, ali je smatram lošom u dijelu koji propisuje postupke kojima se ti ciljevi trebaju ostvariti.

NACIONAL: Je li sada potrebna nova strategija znanosti i obrazovanja?

Potrebna je nova strategija, ali sve dok je ova važeći dokument, a donio ga je Sabor, po njoj ćemo morati djelovati. Mana ove strategije je i to što nije definirano vrijeme do kad će ona vrijediti pa izgleda kao da je to razdoblje od danas pa do kad hoćete. Strategije se pišu na neko srednjoročno razdoblje, na pet, deset godina. Ova strategija nema tu vremensku odrednicu.

NACIONAL: Hoćete li vi pokrenuti izradu nove strategije?

Hoću. Ponavljam, ciljevi iz postojeće strategije nisu loši, dapače, jako su dobri, ali je problem za njeno provođenje dupla linija odgovornosti u provedbi i donošenju odluka. Postojeća strategija definirala je tijela koja će biti formirana u postupku reforme obrazovanja. Tako je definirano posebno stručno povjerenstvo, koje ima svog predsjednika, Ekspertna radna skupina koja je zadužena za donošenje pojedinih dokumenata iz reforme, npr. Kurikula, ali i imenovanje pojedinih skupina koje na tim dokumentima rade. Pri tome nijedno tijelo nema ikakve zakonske ovlasti niti ikakve resurse, nego su i dalje ovisna o Ministarstvu.

NACIONAL: Definirajte što su uopće ti kurikuli?

Pojednostavljeno, to su nastavni programi za pojedine predmete u kojima je definirano što učenici trebaju učiti i naučiti. Nekada smo imali nastavni plan i program, a danas to zovemo kurikul uz neke izmjene, a to je postao i međunarodni standardni naziv. Kada se zakoči formiranje jednog od tih tijela, onda se kaskadno počnu kočiti i ostali dijelovi provođenja reforme. Tako je najprije rektorica zadarskog sveučilišta Dijana Vican bila predsjednica posebnog stručnog povjerenstva kao jedna od najvećih stručnjakinja iz područja pedagogije. To nije odgovaralo ministrici Blaženki Divjak pa su onda politika i ideologija ušle u igru i nikako se nisu mogli dogovoriti. Onda je premijer Plenković preuzeo ulogu predsjednika posebnog stručnog povjerenstva kako bi odblokirao čitav proces. Nakon toga je bio raspisan natječaj za ekspertnu radnu skupinu i njenog voditelja. Na tom javnom natječaju od prijavljenih kandidata najbolje ocijenjeni je bio Matko Glunčić.

NACIONAL: Ali i on je bio problematičan?

Ne znam u čemu je s njim bio problem osim što je javno rekao što misli o tadašnjem konceptu projekta i programa škole za život. On ga je kritički apostrofirao kao roditelj. Osim toga, kritičko razmišljanje je upravo ono čemu težimo. Čovjek je prošao na javnom natječaju propisanom strategijom, bio je najbolje ocijenjeni kandidat, ali izgleda da nije bio prihvatljiv ministrici. Tu je nastala druga blokada. Onda je jedino rješenje bilo da premijer imenuje koordinatora ekspertne radne skupine u vidu posebnog savjetnika za provođenje kurikularne reforme, što sam postao ja, koji će umjesto voditelja sazivati sudionike Ekspertne radne skupine da bi se deblokiralo provođenje reforme. Predsjedao sam sastancima, ali na njima nisam glasao. Koordinirao sam i organizirao sastanke od sveučilišnih profesora do učitelja iz osnovnih škola, a bavio sam se u stvari više manje koordinacijskim poslom.

NACIONAL: Zašto je to bilo tako važno?

Bilo je bitno zato što se čekalo da se usvoje predmetni kurikuli, na temelju kojih će se napraviti udžbenici i odvijati nastava. Iako je Strategija propisala neovisno provođenje kurikularne reforme, sve je na kraju moralo ići ministrici na objavljivanje, a ona je s tim dokumentima mogla napraviti što je htjela. Događalo se da kad bi joj ekspertna skupina poslala neki dokument na objavu, ona bi ga dostavila nekim drugim institucijama na dodatno mišljenje nakon čega bi se pojavile i određene promjene i dokument bi se objavio u izmijenjenom obliku. To se događalo, primjerice, s hrvatskim jezikom i lektirom. Ekspertna skupina pošalje nešto, a ministarstvo objavi drugo. Tu je bila neriješena situacija između strategije i nadležnosti ministarstva. To je bila ta dupla linija zapovijedanja.

NACIONAL: Jeste li zbog toga bili u svađi s ministricom?

Ma ne. Nisam bio u svađi, ali smo akademski raspravljali oko nekih elemenata.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o glavnom projektu ministrice „školi za život“?

Ne mogu vam ga dati. Cijelo sam vrijeme govorio da taj projekt treba evaluirati, po znanstvenim principima uzeti sve činjenice, provesti istraživanje i nakon toga dobiti povratne informacije, i to ne samo koliko su zadovoljni učitelji, koliko su zadovoljna djeca i njihovi roditelji, nego i koliko su djeca tako naučila, pa staviti to u odnos prije uvođenja škole za život. Navest ću vam jedan primjer. Za vrijeme ministra Dragana Primorca, kada sam bio državni tajnik u ministarstvu, imali smo pritisak da se u škole uguraju novi predmeti. To se i danas događa. U ionako prenapregnutu satnicu ne možete uguravati stalno nešto dodatno. Pritisak je bio da se u školski programa uvrsti tzv. spolni odgoj, oko čega je bilo velikih polemika.

NACIONAL: Zbog čega su se vodile te polemike?

Bila su ponuđena dva modela spolnog odgoja: konzervativni i liberalni. Jedan je imao podršku konzervativinih krugova koji su imali različite stavove o npr. homoseksualizmu, kontracepciji i slično. Drugi je opet bio liberalan. Propagirao drugačije stavove. U društvu su nastale podjela i borba oko tog pitanja. Mislim da je, ako se dobro sjećam, jedan bio projekt Grozda, a drugi Foruma za slobodu.

NACIONAL: A što mislite o uvođenju zdravstvenog odgoja, a u okviru njega i spolnog odgoja? Bi li to mogla biti izlazna strategija i za spolni odgoj? Američki obrazovni sustav, primjerice, ima predmet „Health and Body“, Zdravlje i tijelo.

Mi danas imamo zdravstveni odgoj, kao i građanski odgoj, i to kroz međupredmetne teme, a imali smo ih i tada, ali ne tako jasno diferencirane. Ti pritisci bili su usmjereni baš na uvođenje novog predmeta o spolnom odgoju. Tada je ministarstvo još bilo na Trgu velikana kod burze. Primorac je tada povukao mudar potez. Krenuo je s oba programa eksperimentalno. U deset škola bio je uveden jedan, a u deset drugi. Pratilo se i deset tzv. kontrolnih škola koje su nastavile raditi po starom sustavu. Znanstveni institut je pratio provođenje tih programa i kontrolnih škola da bi se na kraju mogla napraviti usporedba. Znate što se pokazalo? Da nema nikakve razlike u znanju između onih koji su učili po konzervativnom, onih po liberalnom i onih koji su učili kroz postojeće predmete bez ikakva dodatnog programa. Znanja učenika o spolnosti bila su podjednaka. Ništa nije donio učenicima taj novi predmet. Učenici nisu bili ništa bolje educirani. Tada se kao argument protiv uvođenja posebnih predmeta upotrijebila ta znanstveno utvrđena činjenica da ne treba uvoditi poseban predmet, jer to ne omogućava više znanja o seksualnosti. Nešto na tom tragu sada treba učiniti i sa „školom za život“, napraviti znanstvenu evaluaciju.

NACIONAL: Što je „škola za život“ osim što je u javnosti bila naglašeno prisutna priča o uvođenju tableta u obrazovni sustav?

Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje jer se nisam previše bavio „školom za život“, ali sad se trebam i morat ću se i time baviti. Odnosno njenim rezultatima i na temelju ove znanstvene evaluacije, što eventualno treba promijeniti. Nemam o tome ni negativan, ali ni pozitivan stav. U svim mojim dosadašnjim nastupima nigdje nećete naći da sam išta rekao za ili protiv „škole za život“. Uvijek sam govorio da je to projekt ministarstva i da o tome treba provesti evaluaciju. Je li on uspješan ili nije, moći ću odgovoriti tek nakon provedene evaluacije. U tome je bilo uključeno puno nastavnika i drugih stručnjaka, a uloženo je i puno sredstava za izvođenje edukacije za nastavnike.

NACIONAL: S koliko će novca raspolagati resor u kojem ćete djelovati?

Proračun ovog ministarstva uvijek je bio jedan od najvećih u državi, gotovo 20 milijardi kuna. Iz tog proračuna oko 67.124 zaposlenih u obrazovanju, kao i 17.347 zaposlenih u znanosti, uključujući i visoko obrazovanje na sveučilištima, fakultetima, primaju plaću. To je i najveći javni sektor s 84.489 zaposlenih. Veći je po broju angažiranih ljudi i od javnog zdravstva. Zdravstvo ima 68.433 zaposlenika. To su službeni podaci ministarstva uprave.

NACIONAL: U kojoj je fazi priprema zakona o znanosti i visokom obrazovanju? Je li taj zakon, koji je pripremilo ministarstvo Blaženke Divjak, u saborskoj proceduri? Hoćete li ga podržati?

Posljednjih godina bivša garnitura u ministarstvu radili su nešto na tome, ali to nije otišlo dalje od priprema. Postoje i zakoni, koje sam svojedobno i ja predlagao, pa nisu doneseni.

NACIONAL: Marija Selak Raspudić, oporbena zastupnica iz Mosta, osporavala je vašu nominaciju za ministra i zato što vaših 97 posto zakonskih prijedloga nije bilo prihvatljivo akademskoj zajednici. Po njoj, nemate potrebne kompetencije za tu dužnost?

Ne samo da sam to čuo nego sam to i neposredno slušao. Sjedio sam tamo. Međutim, ne znam otkud joj taj podatak, kako je do njega došla, odnosno, tko joj ga je sugerirao. Točno je da su protiv mojih prijedloga bile određene strukture na Sveučilištu, i to neovisno o njihovoj stranačkoj pripadnosti. Iza toga se, između ostalog, krila obrana određenih interesnih pozicija, a u određenom broju radilo se i o strahu od promjena, ali podatak koji je ona iznijela meni je nepoznat. Međutim, sva su sveučilišta imala svoje nominirane predstavnike u povjerenstvu za izradu zakona te su tako i sama sudjelovala u njihovu kreiranju pa je njena tvrdnja potpuno promašena. Nepotrebno je danas analizirati tu situaciju iz 2010. godine. Bili su ti zakoni upućeni u saborsku proceduru, ali onda se Sabor raspustio te su bili su raspisani izbori. Dakle, ne možemo znati bi li oni u konačnici bili prihvaćeni u Saboru ili ne.

NACIONAL: Rektor Damir Boras smijenio je dekanicu Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vesnu Vlahović-Štetić, što je postalo i problem akademske zajednice. Kakav je vaš stav o toj smjeni?

To je posljedica nedovoljno uređenih zakonskih propisa na osnovi kojih bi onda i sveučilišta posložila svoje interne akte. U konkretnom slučaju nemamo nikoga izvan sveučilišta koji bi u tome mogao arbitrirati. Sveučilište ima autonomiju. Osim toga, tu je odluku o smjeni na kraju potvrdila većina članova Senata zagrebačkog sveučilišta. Jednako kao što moramo prihvatiti odluke Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, moramo prihvaćati i odluke Senata.

NACIONAL: Ali Senat u pravilu glasa onako kako to želi rektor Damir Boras, jer rektorova riječ je važna za sudbinu fakulteta, pa i dodjelu znanstvenih titula.

Članovi Senata glasaju onako kako smatraju da trebaju. U Senatu sjede najeminentniji predstavnici zagrebačkog sveučilišta i njegovih sastavnica, odnosno dekani fakulteta, a tu su i studentski predstavnici.

NACIONAL: Međutim, ti dekani i fakulteti jako su ovisni o odlukama rektora. Rektor Damir Boras surađuje i sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem pa je bila pokrenuta i inicijativa za dodjelu počasnog doktorata gradonačelniku Bandiću. Hoće li gradonačelnik dobiti taj doktorat?

Iskreno, ne znam kakva je situacija s dodjelom počasnog doktorata zagrebačkom gradonačelniku. Međutim, i dodjele počasnih doktorata autonomne su odluke Sveučilišta. Možemo imati svoje mišljenje, ali o tome ne možemo odlučivati. I u tome je u konačnici presudna odluka Senata sveučilišta. Mislim da će sada i ova zbivanja unutar Sveučilišta pridonijeti tome da se i oni brže odluče kako se posložiti i presložiti unutar same akademske zajednice. Druga sveučilišta u Hrvatskoj već su napravila iskorake, a sveučilišta u svijetu učinila su to po raznim modelima. Neka s većim ingerencijama rektora, ali i s daleko većom odgovornošću prema onima koji ga financiraju. Dakako, mislim na javna, a ne privatna sveučilišta. Postoje i modeli prema kojima su rektori svedeni samo na protokolarnu ulogu, a sve ostalo odrađuju fakulteti. U načelu, autonomija sveučilišta odnosi se na autonomiju poučavanja, znanstveni rad i nepovredivost prostora sveučilišta. O tome što ta nepovredivost prostora sveučilišta može značiti, svjedočio sam na velikom argentinskom sveučilištu u Buenos Airesu.

NACIONAL: Čemu ste konkretno svjedočili?

Ogromno je javno sveučilište u Buenos Airesu, a s jedne i druge strane ulaznih vrata stajali su policajci. Svako malo pored tih policajaca pretrčavaju pojedinci. O čemu se tu radilo? Ti pojedinci nosili su na leđima ruksake u kojima je bila marihuana. Ako ih policija uhvati prije ulaza u zgradu – u redu, ali ako uspiju ući u zgradu, onda su spašeni. Ta je zgrada bila stara tvornica preuređena za potrebe sveučilišta, a kad se ušlo unutra, od dima je već čovjek bio omamljen. Policija nije imala pravo intervenirati u zgradi. Da sada netko krivo ne pomisli, ja sam apsolutno za autonomiju sveučilišta. Isto tako, apsolutno ne mislim da ministar ili Ministarstvo trebaju postavljati i smjenjivati rektore. Tako i ovaj konkretan slučaj dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilište mora i može samo riješiti.

NACIONAL: Napuštate li znanost zbog ministarskog mandata? Toksikolog ste, dakle, stručnjak za otrove?

Znanost me itekako zanima, a mislim da ću i dalje ostati aktivan u tom području. U karijeri sam se bavio i bojnim otrovima, ali ne proizvodnjom nego iznalaženjem protuotrova. Bavio sam se i toksikologijom pesticida, zatim prirodnih otrova kao što su mikotoksini, otrovi koje stvaraju plijesni.

NACIONAL: Zašto se onda niste potrudili sačuvati Imunološki zavod, koji je proizvodio i izvozio protuotrov za ugrize poskoka, najotrovnije europske zmije?

Nije bilo u mojoj moći sačuvati Imunološki zavod. Nisam se time bavio niti sam se mogao baviti. Ali znao sam vrlo dobro što radi Imunološki zavod. Još kao apsolvent radio sam preko student servisa u Imunološkom zavodu. Tada su proizvodili vakcinu za poliomijelitis, dječju paralizu. Zadnje testiranje prije no što se cjepivo puštalo u promet, radilo se na majmunima. U Imunološkom zavodu postojao je dio za pokusne životinje koji smo zvali majmunjak jer su u njemu bili rezus makaki majmuni iz Malezije. Po tim majmunima zove se i rezus faktor u krvnim grupama, koji može biti plus ili minus. Taj faktor nije nebitan. Ako je muškarac rezus pozitivan, a žena rezus negativna, kod trudnoće s drugim djetetom može doći do problema, ali to za ovaj razgovor nije bitno. Ako me pitate, velika je šteta što je došlo do urušavanja Imunološkog zavoda koji je bio svjetski poznata institucija. Jedan od njihovih vrhunskih proizvoda bio je interferon, kao i niz vakcina. Da je danas u pogonu i sa stručnjacima ondašnjeg ranga, sigurno bismo lakše čekali cjepivo protiv covida-19.