Istaknuti francuski književnik i filozof Pascal Bruckner više i ne broji koliko puta je bio u Hrvatskoj. Obilježavanje dvadeset godina izlaženja časopisa Europski glasnik, koji objavljuje Hrvatsko društvo pisaca, bio je povod za njegovo najnovije gostovanje u Zagrebu koncem proteklog tjedna. Taj francuski intelektualac u nekoliko desetljeća rada stvorio je romaneskno-esejistički opus od tridesetak knjiga u kojima je obrađivao teme poput individualne slobode, ljubavi, zapadnog osjećaja krivnje i religiozne fanatičnosti. Za roman “Kradljivci ljepote” dobio je poznatu nagradu Renaudot, roman “Gorki mjesec” na filmu je ovjekovječio Roman Polanski, dok se njime za hrvatsko kazalište inspirirao nedavno preminuli redatelj Petar Selem. Roman “Dobar sin”(2014.) Brucknerovovo je poniranje u vlastitu privatnost, pri čemu je naglasak stavljen na lik oca: nasilnika, rasista i antisemita. U razgovoru za Nacional Pascal Bruckner iznio je svoje mišljenje o imenovanju Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, ali je progovorio i o pitanjima poput shvaćanja religioznosti, izbjegličke krize, terorizma i radikalne desnice u Francuskoj.

NACIONAL: Među ostalim kritičarima, tijekom proteklog tjedna protiv ministra kulture Zlatka Hasanbegovića izjasnio se i Centar Simon Wiesenthal. Kako vi gledate na taj slučaj?

Hasanbegović šalje ružnu sliku o Hrvatskoj i zbog njega se zemlju opet povezuje s ustaštvom. Upravo to je devedesetih spriječilo Europu da shvati realnost srpske agresije jer se smatralo da su Hrvati fašisti, a Srbi nasljednici pokreta otpora. Koliko sam upućen, rehabilitirao je i nacističkog imama Huseina ef. Đozu, pri čemu je, zapravo, izvršena nova sinteza fašizma i islamofašizma. Dvostruko je opasan i trebao bi se vratiti izučavanju povijesti jer takav ministar ne bi trebao imati mjesto u vladi europske Hrvatske.

NACIONAL: U Hrvatskoj desnica prigovara ljevici da ne radi razliku između antifašizma i komunizma. Kakav je odnos ljevice prema komunizmu u Francuskoj?

Unatoč tome što je politička opcija koja predstavlja komunizam pala na tri posto podrške, u Francuskoj postoji dio visoke lijeve inteligencije koja je i dalje nostalgična prema komunizmu, što proizlazi iz apetita prema egalitarizmu. Posvuda u Europi postoji nostagija i prema fašizmu i prema komunizmu. Demokracija je i antifašistička i antikomunistička, što vaš ministar kulture ne shvaća.

NACIONAL: Imajući u vidu Hasanbegovićeve stavove, mislite li da bi Hrvatska u bližoj budućnosti mogla biti percipirana kao Mađarska i Poljska?

Nadam se da ne, treba prevladati populizam i ostati na europskom putu.

NACIONAL: Na proljeće će se dodatno aktualizirati pitanje izbjegličke krize. Jedni govore o ksenofobiji, drugi o plitkom i površnom humanizmu. Kako vidite razvoj te situacije?

Gesta Angele Merkel bila je velikodušna, ali i nepromišljena jer je otvorila Pandorinu kutiju. Europa je kriva jer nije predvidjela masovno naviranje izbjeglica na vlastite granice, unatoč tome što rat u Siriji traje pet godina. Plaćamo vlastitu nebrigu i ostavljamo Angelu Merkel da sama odlučuje, iako i ona tu snosi dio odgovornosti. Jedino rješenje je učvrstiti granice i osmisliti racionalniji tip migracijske politike. Trenutno smo jako daleko od rješenja i postoji bojazan da bi populističke stranke mogle osvojiti vlast u Francuskoj. U jednom trenutku svakako će biti potrebno reći da ne možemo primiti sve ljude i da moramo zaustaviti njihov masovni dolazak.

NACIONAL: Spominjete populističke stranke. Je li Nacionalna fronta, kako kažu neki analitičari u Francuskoj, “stranka kao i sve ostale” ili treba ulijevati strah? Što bi bilo drukčije u Francuskoj da je Marine Le Pen na vlasti?

Kada bi ona došla u poziciju moći, Francuska bi upala u duboku ekonomsku krizu. Ako se stavi na stranu ksenofobija, potrebno je istaknuti činjenicu da je njezina stranka opasna jer ima iste ideje kao i radikalna ljevica. To se odnosi na marksistički diskurs protiv Europske unije, eura, tržišta i kapitalizma. Dakle, oni su svi ekonomske neznalice, odlikuje ih odsudstvo kompetencija i profesionalnog pristupa političkim i ekonomskim temama. U ovom trenutku Nacionalna fronta redefinira svoj ekonomski program jer im je postalo jasno da ga u biti nemaju.

NACIONAL: Ako radikalno lijeve i radikalno desne političke opcije imaju iste ekonomske ideje, možemo li jednom očekivati da neka umjerena stranka konstruktivno kritizira kapitalizam?

Da, naravno, možemo imati kapitalizam ublažen socijalnom politikom, to je program stranaka umjerene ljevice i desnice. To podrazumijeva slobodno tržište, ispravljeno određenim mehanizmima koji osiguravaju socijalnu pravdu. Marine Le Pen i njezin brat blizanac na ljevici Jean-Luc Mélenchon žele revoluciju i apsolutni ekonomski protekcionizam. Nadam se da nikada i jedan i drugi neće biti u prilici za političku realizaciju svojih ideja.

• ‘ZBOG HASANBEGOVIĆA HRVATSKU SE OPET povezuje s ustaštvom. Upravo je to devedesetih spriječilo Europu da shvati realnost srpske agresije jer se smatralo da su Hrvati fašisti, a Srbi nasljednici pokreta otpora’

NACIONAL: Kako vidite ideološku klimu u Francuskoj nakon 11. studenog? Jedna televizijska novinarka rekla je da je možda desnica precijenila, a lijevica podcijenila postojeće kulturološke razlike.

Da, čitava se Francuska prevarila. Osobno, dvadesetak godina upozoravam na opasnost radikalnog islama, što čine još neke javne osobe. Negiramo opasnost, ne vidimo što se događa, terorističke akte objašnjavamo isključivo ekonomskom krizom i sličnim faktorima, dok smo, s druge strane, već u ratu koji je zapravo počeo 11. rujna 2001. Atentati se u Francuskoj događaju na tjednoj bazi, bit će potrebno potpuno redefinirati logistiku i paradigmu.

NACIONAL: U okviru institucija?

U okviru institucija i političkih stranaka, terorizmu ne treba pristupati površno, to može dubinski naštetiti francuskom društvu i okrenuti nas jedne protiv drugih. U Europi postoje čitavi kvartovi poput Molenbeeka, zašto je do toga došlo?

Integracija nije uspjela zato što se mnogi mladi ne žele integrirati. Postoji stotinjak takvih kvartova u Francuskoj. Država je uložila veliki novac u integraciju te populacije, ali to nije bilo dovoljno. Treba se također pitati zašto se ljudi koji potječu iz Kine, Laosa, Vijetnama, Kambodže i ostalih zemalja, bez problema integriraju u francusko društvo, što nije slučaj s onima koji dolaze iz sjeverne ili subsaharske Afrike.

NACIONAL: Je li politički korektno postavljati takva pitanja?

Nije, ali u dobi u kojoj jesam, nemam više ništa s političkom korektnošću. Nema integracije bez postavljanja pitanja o religiji. Pitanje je što možemo učiniti da islam postane religija kao i svaka druga.

NACIONAL: Upravo se o tome često debatira u Francuskoj. Vaš kolega filozof Michel Onfray smatra da je moguć tzv. republikanski islam, s čim se ne slaže novinar i publicist Eric Zemmour. Nakon atentata na Charlie Hebdo svjetski mediji prenijeli su “Otvoreno pismo muslimanskom svijetu” koje je odraz kritičkog stava koji filozof Abdennour Bidar njeguje prema islamu. Kako to komentirate?

Dijelim ideje Abdennoura Bidara. On je jedan od muslimanskih intelektualaca koji su svjesni problema. Muslimani bi trebali ponovno pročitati Kuran u kritičkom duhu i izvršiti prilagodbu islama u okvirima suvremenosti, što je u prošlosti učinjeno s katoličanstvom, protestantizmom i pravoslavljem. Osim što su takvi glasovi u manjini, njima se nerijetko prijeti smrću. Nekoliko je primjera francuskih imama koje je prozvao ISIL. To je pitanje samog islama i njegove unutarnje logike. Nije riječ o borbi islama protiv Zapada, nego islama protiv islama. To je sraz svjetla i tame, otvorenosti i zatvorenosti, tolerancije i fanatizma. U tom ratu koji čeka i nadolazeće generacije, sredstvo su ideje, a ne postojeće oružje. Bila su potrebna četiri stoljeća da se katoličanstvo transformira, od renesanse do Drugog vatikanskog koncila, tko zna koliko će trebati čekati da islam postane pacifistički.

• ‘STRANKA MARINE LE PEN OPASNA JE jer ima iste ideje kao i radikalna ljevica. Ona i njezin brat blizanac na ljevici Jean-Luc Mélenchon žele revoluciju i apsolutni ekonomski protekcionizam’

NACIONAL: Zašto smatrate da u medijima postoje tzv. akreditirani stručnjaci koji se uvijek izjašnjavaju o islamu?

Kao što postoje stručnjaci za SSSR, postoje i oni koji prividno analiziraju islam, a zapravo nerijetko sudjeluju u sveopćem zasljepljivanju. Oni tvrde da je došlo do sumraka političkog islama, dok je moja konstatacija da je on, na terenu, jači nego ikad.

NACIONAL: Charbonnier, novinar Charlieja Hebdoa koji je izgubio život u napadu na redakciju tog satiričkog tjednika, rekao je da treba nastaviti sve dok islam ne bude jednako banaliziran kao i katoličanstvo. Neki sanjaju svijet lišen sakralnog u kojem bi svi bili ireligiozni, drugi misle da je upravo takvo stanje stvari uzrok problema.

Boljševizam je već pokušao iskorijeniti religiju, u čemu nije uspio. Staljin je deportirao kršćane i muslimane, rušio crkve i želio zabraniti religiju. To je apsurdno jer je čovjek po prirodi religiozno biće. Europa se prevarila jer je vjerovala da može povesti ostatak svijeta u kolektivno nevjerovanje. Europski slučaj je iznimka, ostatak svijeta je religiozan. Potrebno je pacificirati te potom prihvatiti religije, a ne ih odstraniti. Nietzscheov poklik “Bog je mrtav” može biti zanimljiv s filozofskog stajališta, no empirijski nije tako. Ideja zamjene religioznog ireligioznim meni je sterilan intelektualni stav.

NACIONAL: Vaša knjiga “Tiranija kajanja” aktualnija je nego ikad. Kada se govori o izazovima kao što su izbjeglička kriza i mogućnost novih terorističkih napada, nerijetko se stavlja naglasak na grijehe Zapada, o čemu ste pisali u tom esejističkom djelu.

Da, mnogi optužuju Zapad za aktualnu situaciju i naglašavaju vlastitu krivnju. Potrebno je raskrstiti s tim stanjem permanentnog samooptuživanja koje zapravo predstavlja izokrenuti ponos. Megalomanski preuzimamo na sebe svu nesreću svijeta. Tako zapravo negiramo slobodu drugim narodima, nismo mi uzrokovali rat u Siriji i izbjegličku krizu i ne možemo samo i jedino sebe optuživati za sve loše što se događa na tim teritorijima. A vi u ovom dijelu Europe, ne samo da ne snosite odgovornost, nego ste i sami bili kolonizirani kada su utjecaj na ovim prostorima imali Austro-Ugarska, Osmansko Carstvo i na kraju SSSR.

NACIONAL: Kakvom vidite podjelu na ljevicu i desnicu danas i kako biste se definirali? Kakvim vas vide u Francuskoj?

Vide me kao reakcionara, neokonzervativca, što mi ne smeta. I dalje su korisne podjele na ljevicu i desnicu jer je u politici potrebno nekakvo razlikovno sredstvo. Nužno je redefinirati odnos snaga između tih dviju opcija jer on više nije isti, došlo je do njihova međusobnog približavanja. U nekim trenucima osjećam se kao ljevičar, po pitanju nekih drugih stvari bliži sam konzervativnoj misli, dok sam u trećem smislu liberal.

NACIONAL: Dobitnik ste i nekih književnih nagrada, što one danas znače za književnost i imaju li težinu?

Postoji manji broj značajnih i mnoštvo manje značajnih nagrada. Neke od njih mogu učiniti razliku na prezasićenom tržištu na kojem svake godine izađe sedamstotinjak romana domaćih autora. Kao što imate gastronomske i turističke vodiče, tako imate i književne nagrade koje bi bile neka vrsta književnih vodiča u doba knjiške hiperprodukcije.