U skladu sa sloganom “Kazalište narodu” koji je istaknuo prošlog rujna, nakon što je stupio na dužnost intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Oliver Frljić 5. kolovoza priprema performans povodom 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja. Tijekom tog performansa zainteresirani će moći poslušati priče o sudbinama pet žena, koje će prema vlastitoj želji ostati anonimne do nekoliko dana prije izvođenja performansa u riječkom HNK. Frljić se nada da će njihove životne priče pokazati da u Domovinskom ratu, kao i svakom drugom ratu, ništa nije bilo crno-bijelo te da se osobna iskustva mogu dramatično razlikovati od onoga što većina doživljava kao službenu verziju pojedinog događaja.

Protagonistice performansa različitih su nacionalnosti, obiteljskih prilika i osobne povijesti, a svaka od njih tijekom rata našla se u specifičnoj teškoj situaciji. Žene su različite starosti i potječu iz Drniša, Ličkog Petrovog Sela, Vukovara, Knina i Osijeka. Tijekom Domovinskog rata proživjele su mučenja i maltretiranja, izgubile su članove obitelji, ismijavali su ih, a neke od njih i danas trpe ugnjetavanja i društvenu izolaciju. Frljić performansom u nacionalnoj kazališnoj kući u Rijeci želi javnosti omogućiti da čuje glas žena žrtava rata, koji se uglavnom ne čuje.

U ekskluzivnom razgovoru za Nacional, Frljić pojašnjava zašto je odlučio 20. obljetnicu Oluje obilježiti na takav način te kako on doživljava tu vojnu akciju i njenu proslavu. Osvrnuo se i na aktualnu hrvatsku politiku, na sve češće nesuglasice Srbije i Hrvatske, a spomenuo je i da je groteskno gledati srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u posjetu Srebrenici, iako je bio aktivni sudionik tadašnje srbijanske politike koja je jedan od krivaca za taj masakr.

NACIONAL: Kako ste zamislili performans i otkud vam ideja za njega?

Projekt se radi u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem. U kontekstu dvadesete godišnjice Oluje, svih onih jalovih debata oko mjesta mimohoda na kojima su se na najbezočniji mogući način pokušavali skupiti politički poeni, ali i svega onoga što se u proteklom vremenu dešavalo u ovoj državi, u kojoj je glorifikacija rata postala službena dužnost svih građana, pa i onih čija se osobna iskustva malčice razlikuju od službeno propisane istine, rijetko tko se upitao o poziciji žena, refleksijama rata na njihove živote, traumama koje nisu vidljive i pravima koja su im u tom procesu oduzeta.

I datum i obljetničko raspoloženje učinili su nam se kao dobra prigoda da govorimo o ženama kojima je rat oduzeo ljudsko dostojanstvo. Nadam se da nikome neće zasmetati njihove priče koje, bez obzira na različite nacionalne pripadnosti, ne ostavljaju puno razloga za euforiju koja trese Hrvatsku povodom jubileja Oluje.

NACIONAL: Tko su te žene i zašto ste baš njih odabrali? Kako ste ih pronašli?

Sudionice ovog projekta su hrvatske žene različitih dobi i nacionalnosti, od kojih svaka priča svoju osobnu sudbinu iz vremena rata. Do kontakata sam došao na različite načine, uglavnom preko organizacija ili pojedinaca koji su s tom populacijom radili i ranije. Bilo bi dobro ako bi barem netko nakon ovog projekta shvatio da je rat puno kompleksnija stvar od onoga što nam pokušavaju predstaviti službene politike.

NACIONAL: Kako vi doživljavate Oluju?

Nemam nikakav poseban osjećaj. Rat je, kakav god njegov ishod bio, već sam po sebi poraz, civilizacijska regresija. Osjećam veliku tugu nad svakom žrtvom rata i pitam se koja je to ideja vrijedna ijednog ljudskog života.

Više pročitajte u tiskanom izdanju Nacionala.