Nina Obuljen znanstvena je suradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose i bavi se područjima kulturne i medijske politike u kontekstu europskih integracija. Jedna je od rijetkih osoba koju su na mjestu ministrice kulture priželjkivali i oni s desnog i lijevog spektra kulturne scene. To može zahvaliti uspješno odrađenom poslu pomoćnice ministra i državne tajnice u Ministarstvu kulture od 2006. do 2011., u vrijeme mandata ministra Bože Biškupića i njegova nasljednika Jasena Mesića.

U tom razdoblju bila je zadužena za kulturu i medije i sudjelovala je u kreiranju Zakona o HRT-u i Zakona o elektroničkim medijima koji su doneseni konsenzusom HDZ-a i SDP-a 2010. Bila je koordinatorica za Europsku uniju u Ministarstvu kulture i članica pregovaračkog tima za pristupanje Hrvatske EU. U prosincu 2012. izabrana je za predsjednicu Vijeća HRT-a i na toj je poziciji bila dvije godine. Dobitnica je visokog odličja francuske vlade za kulturu – Red viteza umjetnosti i književnosti.

Intervju za Nacional dala je nakon što su uslijed revizionizma i fašizacije društva na koje predstavnici vlasti nisu pravovremeno reagirali, Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašista Hrvatske odlučili bojkotirati službenu komemoraciju u Jasenovcu 22. travnja.

NACIONAL: Predstavnici židovske i srpske zajednice već su i prije izražavali nezadovoljstvo postavom muzeja u Jasenovcu, za koji smatraju da ne prikazuje punu istinu o Holokaustu i strahotama NDH, pa je došlo i do raspuštanja Savjeta Spomen područja koji čeka novi saziv. Kako komentirate ove optužbe, budući da je novi postav nastao 2006. i otada ga se kritizira?

O postavu muzeja treba razgovarati sa stručnjacima muzealcima i povjesničarima i to ne treba miješati s dnevnom politikom. Taj je postav primio mnoge inozemne pohvale i nagrade, što naravno ne isključuje pravo zainteresirane javnosti i udruga da o tome raspravljaju. Ipak, nitko ne može uzimati za pravo ultimativno tražiti da se postav promijeni mimo mišljenja struke. Žalosna sam zbog događanja oko Jasenovca, znam da ravnateljica Nataša Jovičić i njeni suradnici odgovorno, profesionalno i časno rade svoj posao i nisu zaslužili da ih se uvlači u ovakve polemike i politička prepucavanja kojima se, nažalost, umjesto da se iskreno komemoriraju žrtve, na tim istim žrtvama pokušavaju zaoštriti političke podjele koje nagrizaju naše društvo i ne donose ništa dobroga.

NACIONAL: Sporni su stavovi ministra kulture Zlatka Hasanbegovića prema antifašizmu, nacizmu, Jasenovcu, zatim njegovo pisanje u ustaškom časopisu, a on se kulturom nikada nije ni bavio. Mnogi su vas priželjkivali na toj poziciji. Kako to komentirate?

Što se tiče licitacija mojim imenom, ja nisam članica nijedne političke stranke i nemam političkih ambicija. Da sam imala takvih ambicija, bila bih se učlanila u neku stranku i djelovala tako. Što se tiče vašeg pitanja, mislim da ministri trebaju biti političke osobe, a ljudi koji rade uz njih stručnjaci. Teško je procijeniti unaprijed kakav će netko biti ministar. Imali smo prethodnu ministricu koju smo svi dočekali s lovorikama i laudama, a napravila je toliko štete u resoru, da će to biti teško ispraviti dugi niz godina. A ni izbor suradnika nije baš bio u skladu s očekivanjima od nekoga tko nominalno poznaje to područje. Zato bih ja pričekala i ocijenila novog ministra po njegovim potezima i odlukama.

NACIONAL: Nije li HDZ u svojim redovima, osobito u Odboru za kulturu, imao mnogo kvalitetnije kandidate? Svi njegovi viđeniji članovi dali su ostavke, od Anje Šovagović Despot preko Krešimira Dolenčića do Igora Zidića, ljudi koji uživaju poštovanje kulturne javnosti.

Teško mi je to procijeniti. Vratila bih se na raspravu koju smo imali na nekoliko foruma prije samih izbora – što mi je puno ozbiljniji problem od toga tko će biti ministar kulture. A to je činjenica da nijedna stranka, uz iznimke nekih manjih stranaka, nije imala artikulirani program za područje kulture i medija. Mene kao građanku zanima program, a stranka koja osvoji vlast neka procjenjuje tko će ga najbolje provesti. U takvoj situaciji ocjenjivali bismo političare u odnosu na obećanja i programe, a ne na osnovi osobnih dojmova, preferencija ili strahova.

NACIONAL: Prošloga tjedna održana je burna rasprava u Saboru na kojoj je ministar tražio neprihvaćanje Izvješća o radu Programskog vijeća HRT-a, jer ga smatra odgovornim za neispunjavanje programskih načela, javne funkcije HRT-a i ugovornih obveza s vladom. To, po mom shvaćanju, automatski znači i raspuštanje Programskog vijeća. Što mislite o tom zahtjevu?

Na žalost, ponovila se ista situacija kao mnogo puta dosad – u raspravi se vidjelo da veliki broj zastupnika ne poznaje zakon i ne razumije koliko su smanjene ili ukinute ovlasti Programskog vijeća pa je ono proglašeno odgovornim za niz odluka na koje uopće nije moglo utjecati. Da su proučili zakon, znali bi da Vijeće ne može biti „suodgovorno za lošu kvalitetu programa“ što se, između ostalog, moglo čuti u raspravi. Ono što zabrinjava jest to da je Vlada neprihvaćanjem Izvještaja Programskog vijeća uz argument da HRT nije ispunjavao odredbe ugovora otvorila mogućnost da se pokrene postupak nadzora nad trošenjem pristojbe sukladno pravilima o državnim potporama. Iako su vjerojatno to napravili da dodatno diskreditiraju prethodnu upravu, bojim se da oni koji su to pripremili nisu u cijelosti svjesni posljedica koje bi pokretanje tog postupka moglo imati na buduće poslovanje HRT-a. Što se tiče mogućih zahtjeva za raspuštanjem Programskog vijeća, zakon ne predviđa skupno razrješenje, nego se za svakog člana Vijeća pojedinačno treba utvrditi da su nastupile okolnosti iz zakona na temelju kojih se može pokrenuti razrješenje. Ne vidim na temelju kojih argumenata bi se to moglo zatražiti.

NACIONAL: Kako komentirate najnoviji niz politički uvjetovanih smjena na HRT-u?

Činjenica jest da je 2012. donesen jedan vrlo loš zakon, rekla bih da je proveden čak i pravi udar na HRT kojim je zapravo jasno poslana poruka da se, kada se mijenja vlast, mijenja i vodstvo HRT-a. Ako se prije i događalo da se politika miješala – a neću tvrditi da nije – ipak to nije bilo sukladno zakonskim odredbama. Ranije nismo imali takav zakon koji eksplicite omogućuje izbornom pobjedniku da samostalno odlučuje o vodstvu HRT-a. To je uvedeno Zakonom o HRT-u koji je donesen 2012. Od tada se potpuno legalno – a može se govoriti o tome je li to legitimno i razumno – mogu mijenjati ljudi na svim ključnim mjestima na HRT-u kada se promijeni vlast.

NACIONAL: Dvije godine bili ste predsjednica Programskog vijeća koje je tim zakonom praktički ostalo bez ikakavih ovlasti. Je li to bila frustrirajuća pozicija?

Nisam bila frustrirana jer nisam po prirodi takva i nastojala sam i u takvoj situaciji raditi najbolje što mogu. Osim toga, Vijeće je imalo izvrstan sastav. Mnogi su se šalili da je sastavljeno od tako kvalitetnih ljudi baš zato što više nije imalo nikakve stvarne ovlasti. Meni je žao da nije shvaćena glavna poanta promjene Zakona iz 2010., kada je uveden programski ugovor s Vladom. Nisu to shvatili na HRT-u, a ni u Saboru i vladi. Tim ugovorom se detaljno obrazlaže koje su programske obveze HRT-a prema javnosti i definira što je javni interes koji HRT mora ispuniti. Nakon što vlada i HRT utvrde taj ugovor, ulogu nadzora preuzima Sabor i tijela HRT-a. Dakle, Programsko vijeće nadzire program, a Nadzorni odbor poslovanje. Programsko vijeće podnosi izvješće o ispunjavanju ugovornih obveza i tako informira Sabor i javnost o tome kako se upravlja javnim resursima i koje usluge HRT za to pruža. Mi u Programskom vijeću smo jako ozbiljno pristupili tom poslu i uložili puno vremena kako bismo sastavili prvo izvješće o ispunjavanju ugovornih obveza, smatrajući da to treba postati mjerilo koje će pokazati kako dalje razvijati tu komunikaciju. Mjesecima to izvješće nije dolazilo na dnevni red Sabora, niti je Vlada o njemu raspravljala. Smatrala sam to sramotnim. Ugovor je donesen u prijelaznom razdoblju i nije bio dovoljno dobro definiran te treba raditi da se unaprijedi i poboljša. Ali to je dio procesa, treba graditi i nadograđivati, a ne rušiti. Dok sam bila na čelu Programskog vijeća, vjerovala sam da je naša najvažnija funkcija stvoriti temelj da se o radu HRT-a počne raspravljati argumentirano, racionalno i na temelju podataka, a ne na temelju toga što je netko gledao na televiziji ili slušao na radiju dva dana prije. Potpuno je nevažno što bilo koji pojedinac misli o HRT-u jer živimo u pluralnom društvu u kojem svatko ima pravo na mišljenje. Ali je jako važno nadzirati je li HRT građanima, u skladu s etičkim i profesionalnim standardima, pruža usluge za koje prima naknadu iz javnih sredstava.

NACIONAL: Je li HRT u doba mandata Gorana Radmana i Saše Runjića ostvario svoju javnu funkciju?

Moje je mišljenje, a to je bilo mišljenje i Programskog vijeća, da sve ove godine, uz mnoge poteškoće, HRT zapravo u velikoj mjeri ispunjava javnu funkciju i proizvodi većinu javnih sadržaja propisanih ugovorom. Iako je posljednjih 15 godina HRT u različitim trenucima kretao u smjeru pretjerane komercijalizacije, a to se događalo i zadnjih nekoliko godina. HRT se mora natjecati na tržištu svojom produkcijom i kvalitetnim vlastitim sadržajem, a ne ići linijom manjeg otpora i preuzimati ili kupovati uspješne strane formate i sadržaje. Što se tiče razdoblja Radmanove uprave, često sam kao jedna od članica Vijeća upozoravala na brojna postupanja, programske i kadrovske odluke za koje sam smatrala da su donesene iz političkih razloga, a ne za unapređenje programa i djelovanja HRT-a. Što se tiče komercijalizacije ili ispunjavanja ugovornih obveza, veliki je problem što je Zakon razvlastio Programsko vijeće. Mi smo usprkos zakonskim ograničenjima sustavno upozoravali na određene sadržaje koji nedostaju, a koji su bili definirani Zakonom i ugovorom. Sadašnji zakonodavni okvir nikako ne obvezuje vodstvo HRT-a da barem posluša ono što je zaključilo Programsko vijeće. U takvoj situaciji svi gube. S jedne strane gubi javnost, a s druge strane gubi i HRT. Jer uvijek trebate imati nekoga tko će vas savjetovati i upozoriti ako radite krivo. Samo glupan misli da sve zna. A gubi i Vlada jer HRT tako gubi kredibilitet, a sve posredno dovodi i do toga da se HRT svodi na još jedno mjesto političkih imenovanja, ovisno o tome tko je na vlasti.

NACIONAL: Je li HRT u Radmanovu mandatu poslovao transparentno? Čule su se razne optužbe u javnosti.

Zakon iz 2012. jasno je razdvojio odgovornost Nadzornog odbora i Programskog vijeća, pa Programsko vijeće nema nikakav uvid u financijsko poslovanje. Ali budući da sam bila aktivno uključenja u proces pristupnih pregovora s Europskom unijom, kada smo usklađivali djelovanje HRT-a s pravilima o državnim potporama, svjesna sam da smo uslijed promjena na HRT-u, kao i dolaska novog vodstva, izgubili jednu dosta dugo razdoblje u kojem se trebalo početi usklađivati poslovanje s tim pravilima. Činjenica jest da HRT do dana današnjeg nije razdvojio komercijalne od javnih prihoda i rashoda, što je ogroman problem. Stavljam ga na dušu svim upravama od 2006., kada su ta pravila prvi put objavljena u Narodnim novinama, ali najviše posljednjoj upravi koju je vodio Radman i koja je imala tu dužnost, s obzirom na odredbe Zakona iz 2010. i na to da smo 2013. pristupili EU.

NACIONAL: Siniša Kovačić najavio je istrage zbog netransparentnog trošenja novca pretplatnika HRT-a na neovisnu produkciju, na koju je utrošeno dvostruko više od zakonske obveze od 15 posto programa.

Prema onome što su prenijeli mediji, Kovačić je iznio neke netočne informacije i zapravo potpuno pogrešno interpretirao ulogu HRT-a. Kao prvo, HRT nije potrošio dvostruko više od zakonske obveze jer je Kovačić, a to su radile i prethodne uprave, u iznos programskih sredstava propustio uključiti najveći dio troškova vlastite programske proizvodnje koja se nalazi „skrivena u kontima troškova osoblja“. Kao što je neki dan istaknuto i u priopćenju udruge Pretplatnik, javna uloga svih javnih RTV servisa ostvaruje se vlastitom i vanjskom proizvodnjom programskih sadržaja. Javni RTV servisi primaju sredstva pristojbe i radi svoje važne uloge u razvoju nacionalnih audiovizualnih tržišta. Uostalom, HRT ima zakonsku obvezu „razvijati raznovrsnu proizvodnju audiovizualnih, glazbenih i radijskih djela angažirajući najbolje kreativne potencijale sredine“. Europska iskustva pokazuju da javni RTV servisi sve veći udjel programskog sadržaja naručuju od vanjskih producenata ili ulaze u koprodukcije s drugim javnim RTV servisima, praksa koju HRT iz nepoznatih razloga dosad uopće nije razvio. Isto tako, iHRT treba stalno polako podizati udjel programskog sadržaja nabavljen od vanjske produkcije, posebno u dokumentarnim i igranim sadržajima, ali i edukativnim i ostalim, naravno vodeći računa o tome da se takva nabava odvija transparentno.

NACIONAL: Relativno nedavno mogla se čuti ocjena Tomislava Karamarka da HRT nije ni hrvatska, ni narodna, ni domoljubna, da je bila politički obojena i da se obraćala tek jednom segmentu hrvatskog društva. Je li primjereno da političari tako optužuju javnu televiziju i slažete li se s takvom ocjenom?

Otkad pratim rad javnih medija, čula sam jako puno takvih izjava sa svih strana. Smatram da je potpuno nevažno što bilo koji pojedinac misli o HRT-u, a pogotovo ako su to visoko pozicionirani političari. Jer HRT ne može i ne treba biti u službi ikoje političke opcije. Ali to moramo staviti u kontekst. Jer bez obzira na to kako vi radite, ako dođete na poziciju glavnog ravnatelja voljom jedne političke opcije koja je u tom trenutku na vlasti, svaki vaš potez će biti obrazložen tako da tjerate vodu na mlin toj opciji. Radman je imenovan voljom tadašnje stranke na vlasti i svaki njegov potez stavljao se u taj kontekst. Isto će se to događati i novom vodstvu dok god je na snazi ovakav Zakon. Kovačića ne poznajem i ne znam kakvi su njegovi stavovi, a Jozu Barišića upoznala sam kao predstavnika zaposlenika u Programskom vijeću. Njega sam doživjela kao vrlo racionalnu i temeljitu osobu koja izvrsno poznaje HRT i koji se često izlagao pritiscima tadašnjeg vodstva HRT-a zbog toga što je principijelno zastupao profesionalne standarde.

NACIONAL: Treba li opet mijenjati Zakon o HRT-u?

Ne mogu uopće izgovoriti tu rečenicu jer smo ga od uspostave države mijenjali više od deset puta. Ali sadašnje stanje nikako nije dobro. Nije dobro za HRT jer ga takve stalne promjene slabe, a zaposlenici su uvijek u iščekivanja novih smjena. Prvi preduvjet da se ta praksa zaustavi je taj da se izborni ciklusi za vodstvo HRT-a ne podudaraju s parlamentarnim izborima. Zato je za ugovor i predviđeno da traje pet, a ne četiri godine. Naše društvo, a osobito naši političari, moraju napokon sazreti i shvatiti da uplitanja politike u kadrovska rješenja ne smije biti. Ali ne budimo naivni, naravno da i u drugim zemljama postoje veze između vlade i vodstva javnog servisa, da ravnatelji javnih televizija povremeno razgovaraju s predsjednicima vlada o tome što je u nekom trenutku interes i prioriteti države u nekim ozbiljnim situacijama.

NACIONAL: BBC ne razgovara s političarima.

Naravno, među svim javnim servisima, BBC je svijet za sebe. Znala sam se našaliti da bi bilo odlično da u Hrvatskoj imamo kraljicu jer bi nam ona imenovala upravu HRT-a, pa bi se svi malo relaksirali. Šalim se, naravno. Ključno je, a to ljudi ne razumiju, da percepcija političara datira iz razdoblja socijalizma kada je HRT, odnosno TV Zagreb bila jedini izvor informiranja. Ne razmišljaju o tome da živimo u društvu gdje postoji pluralizam medija. NACIONAL: Ministar Hasanbegović je odmah ukinuo Povjerenstvo za neprofitne medije. Kako to ocjenjuje?

O tom Povjerenstvu sam više puta javno istupala pa zato mogu to i komentirati. Ne mogu reći da je išta vezano uz neprofitne medije bilo dobro napravljeno u Ministarstvu. Ideja poticanja neprofitnih medija je bila dobra i ja ju podržavam. Ali način kako su radili bio je pogrešan, loš, ideološki obojen i često neprofesionalan. Što se tiče smjene, ja to sigurno ne bih napravila kao svoj prvi korak i mislim da to nije bilo mudro. Ali stavimo stvari u kontekst, sjetimo se koliki se broj smjena dogodio u prvim mjesecima rada ministrice Andree Zlatar-Violić, o kojima nitko nije govorio u javnosti. Zato što je nju tada dočekala jednodušna potpora. Ovog ministra javnost je dočekala na nož. Možda se u nekim izjavama nije najbolje snašao. Ali ja bih bila sklona pustiti ga da radi neko vrijeme. Okružio se kvalitetnim suradnicima, ljudima iz sustava, dajmo im barem nekoliko mjeseci da vidimo što će ponuditi.

NACIONAL: Bi li bilo bolje da je ministrica kulture Ana Lederer? Ona je stručna, bila bi prihvatljiva kulturnoj javnosti, zašto je pristala biti paravan ministru?

Mislim da zamjenica Ana Lederer vrlo dobro poznaje sustav i vjerujem da će, koliko bude mogla u okviru svojih ovlasti, napraviti najviše što može. I ja sam kao državna tajnica radila taj posao i znam koliki je teret na zamjenicima koji zapravo moraju operativno voditi i koordinirati rad Ministarstva. Ono mora što prije izići s jasnim porukama što će biti prioriteti i što će raditi.