Već dulje vrijeme na HTV-u nije bilo nove emisije koja bi kvalitetom izazvala pozornost. Emisija koja se prije koji tjedan počela emitirati na toj nacionalnoj televiziji – “The Voice” – najgledanija je u svom terminu na svim televizijama. U njenoj pripremi jedna od ključnih osoba bila je Nana Šojlev, rukovoditeljica Produkcijskog odjela Zabava HRT-a, što zapravo znači da je ona urednica zabavnog programa HRT-a. U intervjuu za Nacional objasnila je zašto je “The Voice”, emisija namijenjena mlađoj publici, toliko gledan i iznijela gdje vidi najveće izazove HRT-a u bliskoj budućnosti. Kao uspješna autorica dokumentaraca u proizvodnji HTV-a, u intervjuu se dotakla i tog segmenta svoje karijere, ali i ispričala što misli o odnosu HTV-a s komercijalnim televizijama. Za kuću u kojoj radi od 1986. Nana Šojlev kaže da je nužno da ne posustaje u kriterijima i da stalno podiže standarde. Borba za gledanost za HRT nije jedino što je važno jer je, kako je rekla, HRT javna televizija i servis svim stanovnicima Hrvatske pa se za gledatelje mora “boriti” vrlo raznolikim programskim sadržajima kojima se obraća svim segmentima društva.

[quote_box_center]

• HRT-ova emisija “The Voice” postala je najgledanija u svom terminu na svim televizijama

• U njenoj pripremi jedna od ključnih osoba bila je Nana Šojlev, rukovoditeljica urednica zabavnog programa HRT-a

• U intervjuu za Nacional objasnila je zašto je “The Voice” toliko gledan i iznijela gdje vidi najveće izazove HRT-a u bližoj budućnosti

[/quote_box_center]

NACIONAL: Show “The Voice” iznimno je uspješan i najgledaniji u svom terminu na svim televizijama. Što mislite, zašto?

Riječ je o vrhunskom proizvodu koji je stručno i majstorski napravljen u svim segmentima. Preduvjet za uspjeh showa je višemjesečni minuciozni rad velikog i usuglašenog tima. Osim toga, show je iznimno obziran i pošten prema kandidatima, a pobjednici su svi koji doguraju do audicije. Identitet i integritet svakog kandidata poštuju se od početka do kraja, od glazbe do izgleda, sve je puno stvarnih, nepatvorenih emocija. Nema zloporabe, nema ruganja, falsifikata, samo plemenita osjećajnost i radost muziciranja. Najbolji dokaz te iskrenosti je privrženost svih članova tima svim natjecateljima i sveopće plakanje koje je pratilo njihove uspjehe i razočaranja. Možda vam to zvuči patetično, no u ovom su showu ključne riječi emocija i sinergija, a gledatelji to prepoznaju. Osim toga, dramaturgija pojedinih epizoda mijenja se u ciklusima, što je dovitljivo i stalno obnavlja interes publike.

Nana Šojlev, urednica zabavnog programa HRT-aFoto: Saša Zinaja

NACIONAL: HTV je već imao iskustava, i to loših, s talent-showovima. Zašto ste se ipak odlučili za takvu emisiju, što se pokazalo dobrom odlukom?

“The Voice” nije “još jedan talent-show”. Već se pokazalo da brojni gledatelji koji ne vole format talent-showa iznimno pozitivno reagiraju na “The Voice”. S druge pak strane, oni koji obožavaju format talent-showa ne mogu “The Voice” mjeriti ni s jednim drugim. U “Voiceu” se traži samo stvarni pjevački dar. Ostalo nema prolaza. Ocjenjuje se samo glas. Stas, scenski nastup, odjeća, make-up u drugom su planu. Vidjet ćete u nastavku koliko i kako napreduju kandidati jer “The Voice” natjecateljima pruža priliku da uz mentore i njihove suradnike razvijaju svoj talent. Natjecatelji se dakle oslanjaju na svoj glas, koji u nastavku dodatno usavršavaju.

NACIONAL: Mnogi kažu da su mentori, poznati hrvatski glazbenici, zasjenili pravu bit emisije, a to su talenti koji dolaze, koji se otkrivaju. Slažete li se s tim?

Uloga mentora zadana je formatom. Možda ste primijetili da je prisutnost voditelja vrlo decentna i da su oni ponajprije potpora kandidatima i njihovoj pratnji, a manje voditelji u klasičnom smislu – osobito u prvih pet emisija. Stoga su mentori ujedno moderatori emisija i prirodno je da su istaknuti. Kao što sam rekla, dramaturški razvoj tijekom petnaest epizoda jedna je od najvećih vrlina ovog showa, koji postupno u prvi plan stavlja pjevački i osobni napredak pojedinih kandidata… Time se i uloga mentora tijekom sezone sustavno, premda suptilno mijenja.

NACIONAL: “The Voice” mnogi smatraju emisijom za mlađu publiku. Je li to smjer kojim će zabavni program krenuti?

“The Voice”, možemo ga za promjenu zvati i “Najljepšim glasom Hrvatske”, tek je jedna od brojnih emisija koje proizvodi Produkcijski odjel Zabava. To svakako jest emisija koja želi animirati mlađu publiku i integrirati se na novim platformama. No to ne bih nazvala promjenom “smjera” zabavnog programa HRT-a, nego radije širenjem kruga gledatelja koje želimo privući. “The Voice” spretno vezuje već postojeće gledatelje HTV-a uz male ekrane, ali privlači i novu, mlađu publiku putem drugih kanala pojavljivanja – radija, weba, Facebooka, Twittera, YouTubea… Na kraju ih dovede i pred mali ekran. Zanimljiv proces vezivanja nove publike!

NACIONAL: Što su vam prioriteti u petogodišnjem mandatu rukovoditeljice Odjela Zabava HRT-a?

Na dužnost rukovoditeljice Produkcijskog odjela Zabava HRT-a postavljena sam prije nešto više od godinu i pol. Slijedom restrukturiranja, Produkcijski odjel Zabava danas obuhvaća većinu djelatnika i realizira proizvodnju nekadašnjeg Zabavnog programa HTV-a, dijela Mozaika, Redakcije kontakt-programa te Radio Sljemena i Hrvatskog radija 2. Temeljni prioriteti su uvijek isti: oblikovanje kvalitetnog i vrhunski izvedenog programskog sadržaja koji komunicira sa širokim krugom gledatelja i slušatelja, poticanje kreativnih ideja, razvoj domaćih formata te interpretacija najboljih svjetskih licenci.

NACIONAL: Jeste li osmislili nove emisije i koliko će one koštati?

To bi pitanje trebalo uputiti kolegama iz Poslovne jedinice Program. U novom načinu funkcioniranja HRT-a za programske strategije, identitet pojedinih kanala, emitirani sadržaj i opću distribuciju programskoga novca zadužen je ravnatelj Programa, urednici programskih kanala i službe koje ih prate. Ja sam, međutim, u Produkciji, gdje zajedno s kolegama iz Odjela osmišljavam i realiziram različite projekte, što je vrlo kreativan i zahtjevan posao. Podrazumijeva se da radimo u suglasju s Programom, katkad predlažemo nove emisije, a katkad slijedimo njihove zahtjeve. No naše ovlasti i odgovornosti poprilično su čvrsto definirane i trudimo se slijediti procedure.

NACIONAL: Koliko uopće emisije zabavnog programa, u usporedbi, primjerice, s informativnima, mogu donijeti novca od marketinga?

Koliko novca od marketinga mogu donijeti pojedine zabavne emisije ovisi o samoj emisiji, njezinoj vrijednosti i cijeni proizvodnje, terminu emitiranja… No svakako nose više novca od Informativnog programa jer se – prema Zakonu o HRT-u i Zakonu o elektroničkim medijima – bilo kakvo “prihodovanje” ne smije se povezivati s informativnim sadržajima.

NACIONAL: Već godinama se HTV “bori” pronaći publiku koja će se u sklopu zabavnog programa zaista i zabaviti. Zašto je tako teško osmisliti emisiju, koja će biti pametna, neopterećujuća, zabavna?

Emisiju koja je istovremeno pametna i neopterećujuća doista nije lako smisliti jer je uvriježena predrasuda da se kategorije “pametno” i “neopterećujuće” međusobno isključuju. Ja se s tim ne slažem. No ako doista ne želite podilaziti publici jeftinim humorom, a mi ne želimo, ili s druge strane ugnjaviti gledatelje šteberlukom i neinventivnošću, što također ne želimo, onda se morate pomučiti da biste razvili dobar format. Kao i u svakom drugom poslu – visoki dometi zahtijevaju iznimni angažman. No nije li recimo “8. kat” ogledni primjer takve uspješne emisije koja ne vrijeđa inteligenciju, a istovremeno je zabavna?

NACIONAL: Jeste li se iznenadili izborom na novu funkciju jer ste ipak bili u dokumentarnom filmu velik dio dosadašnje karijere?

Tijekom najvećeg dijela dosadašnje karijere, od 1986., radila sam za televiziju i povremeno za kazalište. Dvadesetak godina u statusu samostalne umjetnice, a potom kao zaposlenica HRT-a. Moji televizijski počeci vezani su uz nekadašnji Muzičko-zabavni program Televizije Zagreb, u kojem sam režirala niz emisija popularne, tradicijske i klasične glazbe, studijske showove, glazbene spotove, glazbene i plesne filmove te niz dokumentaraca vezanih uz glazbu i popularnu kulturu.

S vremenom sam se okrenula drugim sadržajima jer sam se htjela okušati u različitim televizijskim žanrovima. Stoga je moj dolazak u Produkcijski odjel Zabava svojevrsni “povratak u budućnost”. Mislim da u zrelim godinama mogu pridonijeti proizvodnji na široj ravni od pojedinačnih, autorskih emisija. Što nipošto ne znači da sam odustala od autorskoga rada… Naprotiv!

NACIONAL: Zašto se na HRT-u, posebno na HTV-u, toliko često mijenjaju čelne osobe?

Na to se pitanje ne može odgovoriti jednoznačno, razlozi su različiti, od slučaja do slučaja, od osobe do osobe… Činjenica je da je HRT pod neprestanim povećalom javnosti, što je prirodno, i da neke pojave i procesi više upadaju u oči nego u drugim organizacijama i tvrtkama.

NACIONAL: Dio kolača HTV-u su svakako uzele druge nacionalne televizije, prije svega Nova TV. Kako se boriti s tim?

Pojavu komercijalnih televizija smatram prirodnim dijelom društvenih procesa i ne mislim da je nužan bilo kakav “grabež oko kolača”. Osobito ne vidim potrebu za oponašanjem tih televizija i primjenom njihovih metoda. Zadatak, da ne kažem misija, javne televizije bitno se razlikuje od ciljeva komercijalnih televizija. HRT ne bi smio podilaziti publici, obvezuje ga Ugovor s Vladom RH. Stoga proizvodi dramske i druge umjetničke sadržaje, ima vlastitu proizvodnju emisija namijenjenih djeci i mladeži, religijski program, emisije pučke i predajne kulture, producira dokumentarne filmove i ulaže u igrani film… Da ne spominjem tri orkestra i jedan poprilično monumentalan zbor. Budući da ima ono što nitko drugi nema, može si priuštiti vrlo zahtjevne projekte – u sadržajnom i produkcijskom smislu – jer mu je dužnost komunicirati sa svim kategorijama gledatelja i slušatelja, postavljati i podizati standarde. Podrazumijeva se da prostora za poboljšanje uvijek ima, no s četiri televizijska i dvanaest radijskih kanala – uz redakciju Novih medija – mislim da poprilično dobro ispunjava svoju javnu funkciju.

NACIONAL: Prije nekoliko godina snimili ste uspješan dokumentarnu seriju “Kič?“. Koliko je kiča na HTV-u? Koliko je kiča u Hrvatskoj?

Kič ima puno lica i nisu sva nužno negativna. Politički kič Adolfa Hitlera opasan je za život. No namjerna uporaba kiča u djelima nekih suvremenih umjetnika, primjerice, može biti izraz igre i zafrkancije, želja da se na nekonvencionalan način iskomunicira neka emocija ili ideja, da se olabavi smrtna ozbiljnost svijeta… U seriji “Kič?“, bez ambicija da namećem neke velike teze, pitala sam se je li upravo kič izraz duha našeg vremena. Ako smo u prošlosti imali stilove koji su putem nekih obrazaca izražavali duh svog vremena, što imamo danas? Prema njegovoj sveprisutnosti – ispada da nemamo stil – ali imamo kič! Naravno, u šest epizoda bilo je lakše izložiti tu poprilično kompleksnu građu nego što se može ovdje u nekoliko rečenica… Stoga bih rekla da kiča na HTV-u nema ni više ni manje nego što ga ima svuda oko nas, točno onoliko koliko ga ima u svijetu u kojem živimo.

NACIONAL: Vaša emisija “Adam i Eva” govori o odnosu i razlikama između muškaraca i žena. Kakvi su ti odnosi danas u Hrvatskoj?

Serija “Adam i Eva” ne pokušava afirmirati zastarjele predrasude o inferiornosti ovog ili onog spola, niti svako individualno ljudsko biće svesti na određeni stereotip. No činjenica je da nas kao osobe, među ostalim, određuje i spol: ustroj našeg mozga, hormoni i genski program te stanovito evolucijsko naslijeđe. To nipošto ne znači da smo taoci svojeg tijela, sluge “biološkog determinizma”. No ako se potrudimo bolje upoznati svoju specifičnu biologiju, možemo naučiti kako njome upravljati: ne povoditi se za nagonima, odlučiti kako djelovati – ili ne djelovati. Ravnopravnost ne treba poistovjećivati s “jednakošću”, a čini mi se da smo se u jednom povijesnom trenutku upravo tu malo zabunili. Htjela sam upozoriti na bogatstvo različitosti, potrebu za tolerancijom, potrebu da bolje upoznamo sami sebe – i onog “drugog”. Smatrala sam da ćemo sa suprotnim spolom tako skladnije komunicirati i da nam je to danas itekako potrebno.

NACIONAL: Osjećate li na radnome mjestu činjenicu da ste žena? Postoji li u vezi s tim diskriminacija? Jer ipak u Hrvatskoj živimo u muškom svijetu.

Činjenicu da sam žena osjećam svakom porom svojeg tijela, svugdje – i to mi je prekrasno! Što se tiče eventualne diskriminacije, zanimljivo je da su na HRT-u upravo žene na većini rukovodećih položaja. Možda muškarci imaju kakav prigovor? U svakom slučaju, od silnoga posla ne stižem vagati odnose snaga.

NACIONAL: Dosta se pričalo da su HRT-ovi zaposlenici starije generacije stopirali dolazak mlađih pa je zato u jednom razdoblju i došlo do masovnih odlazaka u druge televizijske kuće. Mislite li da je to bila “greška u koracima”?

Prije pojave komercijalnih televizija svi su radili na HRT-u. Komercijalne televizije morale su tražiti kadrove upravo među našim profesionalcima i stručnjacima. Prirodno je da je neke mlađe ljude zaintrigirao izazov i da su se okušali negdje drugdje. No zanimljivo je da se sve više vraćaju na HRT. I to nešto govori, zar ne?

NACIONAL: Koliko je ova nova organizacija na HRT-u, prema vašem mišljenju, pomogla u poslovanju? Što se njome dobilo?

Iz moje pozicije, radi se više nego ikad, što je svakako dobro. Iz opsežne proizvodnje može se iznjedriti nešto iznimno, a tome i težimo. Bitno je da pritom ne posustajemo u kriterijima i da stalno podižemo standarde. Tehnički se obnavljamo, što nam je također nužno i jako me veseli. Jednom od najboljih posljedica reorganizacije smatram integraciju radija i televizije kojom smo uspjeli udružiti kreativne snage i usporedo raditi na više platformi, da ne spominjem nove medije, društvene mreže i otvaranje prema najširem krugu korisnika.

Za sve nas je to nova, dodana vrijednost onomu što smo dosad radili. Sad naša kreativnost nije zadržana samo na malom ekranu, nego se putem različitih kanala širi prema sve brojnijoj publici. Ta integracija – za početak radija i televizije, a potom onlinea i društvenih mreža – nešto je što dodatno oplemenjuje naš posao i spaja nas s novim generacijama kolega unutar sustava.

NACIONAL: Dugi niz godina ste na televiziji. Što smatrate najvećim problemom u svojoj kući, a koje su stvari još uvijek broj jedan kod vas? Jer donedavno se za informativni program smatralo da je nedohvatljiv za druge televizije, a sad je HTV u velikim problemima. Odjel zabave također ima problem s gledanošću. Mislite li da je HRT posustao u vrijeme kad se trebalo itekako boriti za publiku?

Bitno je razumjeti da je HRT javna televizija i servis svim stanovnicima Hrvatske. I šire. Stoga gledanost nije i ne može biti jedino mjerilo uspjeha.

Naravno da nam je stalo da nas ljudi gledaju! HRT iznimno mnogo drži do svoje publike, za nju radimo program, primamo novac od pristojbe, nismo snobovi ni hermetični osobenjaci. No masovnost i zakoni tržišta moraju ići pod ruku s vrlo raznolikim programskim sadržajima kojima se obraćamo svim segmentima društva. HRT se za publiku “bori” kvalitetom i raznolikošću. Stoga najvećim problemom smatram to što se ne može realizirati obilje ideja koje postoje u kući, jer su nam kapaciteti prenapregnuti aktualnom proizvodnjom. Voljela bih još mnogo kreativnih emisija iz domaće radinosti i neke od najboljih licenci, kojima se upisujemo u kulturološku kartu Europe i svijeta.