S Mirandom Mrsićem, 61-godišnjim vodećim hrvatskim hematologom koji je veliki dio karijere proveo u zagrebačkoj bolnici Rebro, predsjednikom Demokrata, aktualnim saborskim zastupnikom i bivšim ministrom rada i socijalne skrbi iz vlade Zorana Milanovića, razgovarali smo uoči najave premijera Andreja Plenkovića o raspuštanju Sabora. Mrsić je i izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Stranku je osnovao 2018. godine nakon što je napustio SDP, nezadovoljan načinom na koji je Davor Bernardić vodio tu stranku, a za predstojeće parlamentarne izbore pregovara s IDS-om, Laburistima i manjim regionalnim, lijevo orijentiranim strankama. Unatoč razlazu s Bernardićem očekivao je od njega da uoči predstojećih parlamentarnih izbora okupi širu lijevu koaliciju od predstavljenog Restarta, u koji bi ušla i Nova Ljevica, Pametno pa i njegovi Demokrati. To se, međutim, nije dogodilo. Zato smatra da lijevi blok ima manje šanse za pobjedu na izborima.

U bolnici Rebro, kako je rekao, uvijek se znalo koji su doktori lijevo a koji desno, a on je uvijek bio – i ostao – na ljevici. „Medicina je struka koja mahom izvire iz građanskog sloja pa smo vrlo rijetki mi ljevičari koji dolazimo iz takvih familija. Manjina nas je lijevo orijentirana. Za mene su uvijek znali da sam ‘crveni doktor’. To sam ostao i za vrijeme rata pa sam devedesetih zbog toga imao neugodnosti. Uoči ‘balvan revolucije’ bio sam u Americi. Radio sam kao gostujući profesor u Medical College of Wisconsin, gdje sam imao i dvogodišnju stipendiju. Ali kad su počeli ‘balvani’, vratio sam se u Hrvatsku. Stavio sam se na raspolaganje zdravstvenom stožeru koji je tada vodio Andrija Hebrang“, rekao je uvodno Mirando Mrsić. Potom ga je Hebrang 1995. godine poslao preko Vran planine u Bosnu, gdje je nastavio liječiti u vojnoj bolnici u Rami.

NACIONAL: Kažete da ste socijaldemokrat, a stranku ste nazvali Demokrati, što sugerira različitu obitelj stranaka u Europskoj uniji. Janez Janša, aktualni slovenski premijer, svoj Socijaldemokratski savez Slovenije nazvao je Slovenskom demokratskom strankom, ali ju je velikim zaokretom skrenuo posve udesno. Jeste li i vi krenuli njegovim smjerom?

Ne. Demokrati su lijevo, za razliku od stranke Janeza Janše. Naše biračko tijelo je lijevo orijentirani srednji građanski sloj. Uspostavili smo i infrastrukturu i trenutno imamo više od tisuću članova. Imamo podružnice u Zagrebu, Čakovcu, Bjelovaru, Puli, Velikoj Gorici. Zasad smo podijelili djelovanje na zapadnu i središnju Hrvatsku i Istru. Naše su ambicije dugoročne pa ćemo se i dalje širiti. Nećemo stati na ovim parlamentarnim izborima. Pregovarali smo sa strankama koje su sada dio Restart koalicije, ali je očito da je zov saborskih fotelja bio jači pa su se dogovorili s SDP-om. SDP nije htio razgovarati s Demokratima iz nekih svojih razloga, samo njima poznatih. Mi smo predlagali široki koalicijski savez od Pametnog do Nove ljevice, uključujući i stranke koalicije Restart. Govorio sam im da ćemo u suprotnom svi ostvariti neki rezultat, ali nam neće biti dostatan da formiramo Vladu. To je problem ljevice na svim izborima. Dok se desnica okuplja oko Miroslava Škore, a tu je i HDZ, ljevica će ostati razmrvljena. Doduše, na desnici Most još kalkulira jer želi imati svoje ljude u 9. i 10. izbornoj jedinici, a Miroslav Škoro im to ne želi dati. Ali na kraju će se dogovoriti jer je vlast i slast, a oni opet računaju da će se dogovoriti i s HDZ-om.

NACIONAL: Što mislite o koaliciji Restart – u kojoj su SDP, HSS, HSU, Glas i Snaga?

To je, zapravo, reciklirana koalicija iz 2011. godine, samo što je umjesto HNS-a tu sada Glas. Ali ona je preuska da bi osvojila vlast. To je bila logična priča za taj trenutak u 2011. godini jer je HDZ tada bio u knockdownu. Sada to nema smisla jer HDZ na krilima koronakrize juri prema pobjedi. Kao i u svim krizama, ljudi koji uspiju animirati većinu, percipiraju se kao lideri. A zdravlje i strah od bolesti veliki su motivatori svakog ljudskog bića, što je razumljivo. Plenković se, ma što tko o tome mislio, pokazao kao lider, a Bernardić nije ničim pokazao da je bolji od njega.

‘Davor Bernardić trebao je napraviti vrlo široku koaliciju od Pametnog do Nove ljevice ako je to već lijevi blok. Ta bi ga široka fronta digla i donijela mu nedostajuće liderstvo u percepciji građana’

NACIONAL: Zar naciju kroz ovu zdravstvenu krizu ne vodi ministar zdravstva Vili Beroš, a ne premijer Andrej Plenković?

Ministar Beroš je samo eksponent svoje stranke, čija je popularnost u jednom trenutku dramatično skočila da bi već u sljedećoj anketi podjednako dramatično pala. S druge strane, pitanje je bi li Vili Beroš mogao voditi i druge stvari podjednako dobro kao što je do sada vodio ovu krizu – koja još nije završena. Vidjet ćemo kako će se ubuduće ponašati jer su dugovi u zdravstvu ogromni, preko osam milijardi kuna. Ogromne su i liste čekanja. Moramo pogledati i što se dogodilo u zdravstvu u protekla dva mjeseca. U Hrvatskoj se mjesečno ranije dijagnosticiralo oko 2000 raznih karcinoma. Ako smo ih sada dijagnosticirali oko 1000, onda sustav još 1000 slučajeva nije detektirao. Te ćemo pacijente prije ili kasnije uspjeti dijagnosticirati, ali zbog koronakrize i zastoja u zdravstvenom sustavu, tek u uznapredovaloj fazi bolesti.

NACIONAL: Vlada pregovora sa sindikatima o smanjenju plaća u javnom sektoru. Podržavate li Vladu u tom nastojanju? I vi ste o tome pregovarali u vrijeme Milanovićeve vlade u kojoj ste bili ministar…

S obzirom na ovu vrstu krize i ovaj tip ekonomije, smanjenje plaća u ovom trenutku ne bi bilo opravdano. U našem razdoblju, za vrijeme Milanovićeve vlade, nismo mogli izbjeći smanjivanje plaća u javnom sektoru. Druge su bile okolnosti. Sada moramo poticati potrošnju jer je to jedini način da se koliko toliko zaustavi nastavak pada BDP-a u uvjetima zatvorene ekonomije. U ovoj situaciji, kada se i turizam našao u ogromnim problemima, generator zaustavljanja pada BDP-a ostala je samo osobna potrošnja. Poznato je da su osobna potrošnja i turizam važni generatori rasta BDP-a u Hrvatskoj, a sada se ministar financija Zdravko Marić, srećom, može jeftino zadužiti.

NACIONAL: Izlazite na izbore, ali očekujete li da biste i mogli participirati u budućoj vladi?

Iskreno, mislim da ako se lijevi centar ne okupi u vrlo širokoj koaliciji, to će biti teško. Što se tiče koalicije Restart, oni su već rekli što misle o suradnji s Demokratima. Razgovarali smo sa svim strankama lijevog centra, između ostaloga i sa strankama Možemo i Zagreb je Naš. Nažalost, nismo postigli dogovor. I koliko znam, te će stranke ići na izbore u zasebnom bloku. U tijeku su i razgovori s Laburistima, IDS-om i nekim drugim manjim regionalnim strankama, prema tijeku razgovora i odgovornosti za Hrvatsku, moguće je da ćemo zajedno izaći na izbore.

NACIONAL: Vodili ste kampanju Ivi Josipoviću kada je postao predsjednik Hrvatske. Kako ste ušli u taj projekt?

Ivo Josipović i ja znali smo se otprije, a bolje smo se upoznali 2005. godine. Ivica Račan je odlučio disciplinirati Milana Bandića pa je onda u Gradsku skupštinu poslao „interventnu postrojbu“ u kojoj smo bili Neven Mimica, donedavni povjerenik u Europskoj komisiji, Ivo Josipović, Igor Rađenović, ja i još nekoliko ljudi. Htio je Milana Bandića staviti pod kontrolu, a Milan Bandić je opet na to pristao jer je mislio da će moći nama manipulirati. Međutim, Bandić se prevario. Jedna priča iz tog vremena oslikava i Davora Bernardića i njegov način rada.

NACIONAL: Koja je to priča?

Na tapetu je bila odluka o promjeni šefa Zagrebačke filharmonije, koji se nije sviđao Milanu Bandiću. On nikako nije htio da taj posao bude povjeren Vjekoslavu Šuteju, a mi nismo htjeli da se Šuteja smjenjuje. Tada je došla tajnica Gradske skupštine i rekla meni i Josipoviću: „Čujte, dečki, bit će glasanje. Biste li vi otišli na svježi zrak pa se vratili?“ Mi smo joj odgovorili da ostajemo na glasanju. Davor Bernardić je pronašao izgovor da ode s te sjednice. Tada je Bandić postigao dogovor s HDZ-om i Vjekoslav Šutej više nije bio ravnatelj Filharmonije.

NACIONAL: Kako je počela ta vaša suradnja s Ivom Josipovićem na projektu njegove kandidature na predsjedničkim izborima 2009. godine?

Na stepenicama u Saboru početkom 2009. godine rekao mi je da postoji ideja o njegovoj kandidaturi za predsjednika države i pitao me što o tome mislim. Stjepanu Mesiću je završavao drugi mandat i tražilo se novo lice pa sam mu rekao da ima šanse. Postoji više verzija o tome tko je Ivi Josipoviću predložio da kao SDP-ov kandidat izađe na predsjedničke izbore. Prema jednoj od tih verzija inicijator je bio Ivan Račan, sin Ivice Račana.

NACIONAL: Je li bilo još inicijatora?

I preminuli predsjednik Sabora Boris Šprem zagovarao je tu ideju. Nakon dva dana Ivo Josipović je došao do mene i pitao me hoću li biti šef njegova izbornog stožera, ocijenivši da imam dobre organizacijske sposobnosti. Nas dvojica smo poslije toga krenuli u bitku za predsjednički mandat. Tada je, prema anketama, samo 2,5 posto ljudi uopće znalo za Ivu Josipoviću, a na kraju je kampanja završila dobro. Doduše, Zoran Milanović je u jednom trenutku zaustavio taj proces i rekao – neka budu dvojica pa će stranka birati tko će biti predsjednički kandidat.

NACIONAL: Zar se Zoranu Milanoviću ta ideja o Josipovićevoj kandidaturi nije svidjela?

Ne mislim da je toliko bio protiv Josipovića koliko mu se svidjela ideja da SDP bira između više kandidata – pa je protukandidat Josipoviću bio Ljubo Jurčić. Josipović i ja obilazili smo sve lokalne ogranke SDP-a, a kada je bilo glasanje u stranci, Josipović je pobijedio sa 60 posto glasova članstva SDP-a. Ali prema meni kao šefu izbornog stožera, u stranci je bilo dosta opreza. Iz njima znanih razloga, nisu željeli da to budem.

NACIONAL: Zašto je to ikome smetalo?

Prelamali su se osobni interesi jer su neki viđeniji članovi SDP-a vidjeli sebe na Pantovčaku. Naime, šef izbornog stožera po defaultu se nominira i za predstojnika Ureda predsjednika. Međutim, odmah sam, na početku suradnje, rekao Josipoviću da ću odraditi predsjedničku utrku, ali neću ići s njim na Pantovčak. Smatrao sam da ako odem na Pantovčak, uvijek ću biti drugi čovjek i neću moći politički djelovati onako kako sam zamislio. U životu sam uvijek slijedio svoja uvjerenja i imao vlastiti politički stav koji je bio u skladu sa socijaldemokracijom.

NACIONAL: Ali imali ste problema u komunikaciji s dvojicom predsjednika SDP-a – i Zoranom Milanovićem i Davorom Bernardićem – a na kraju ste napustili stranku i osnovali Demokrate.

Mnogi su me pokušavali svojatati, ali uvijek sam bio svoj. Imao sam svoje mišljenje i govorio sam što smatram da vrijedi i da je dobro ili ne vrijedi, pa je i loše. Govorio sam i govorit ću što mislim, ma koliko me to koštalo. Zoran je jedno vrijeme smatrao da sam Josipovićev čovjek. Naša suradnja u Vladi bila je fer i korektna jer sam očito svoj posao radio odgovorno i dobro, što mi je i spomenuo.

‘Zoran Milanović izaziva emocije građana. Ili ga mrze ili ga vole. To je ono što Bernardić nema. Nitko u njemu ne vidi lidera. Iako ima silnu energiju i volju, presudit će mu manjak liderstva’

NACIONAL: Što danas mislite o predsjedniku Milanoviću?

On je naučio lekciju iz vremena kada je bio premijer i utoliko se promijenio. Njegov je karakter, međutim, ostao isti, samo je on postao iskusniji. Spoznao je neke stvari. Bio sam prvi koji je predložio, u jednom intervjuu još prije dvije godine, da bi kandidat SDP-a za predsjednika trebao biti Zoran Milanović jer on izaziva emocije građana. Ili ga mrze ili ga vole. To je ono što Davor Bernardić nema. Problem je s Bernardićem u tome što nitko u njemu ne vidi lidera. U Milanoviću ga vide; to je faktor koji imaš ili nemaš. Ako nemaš taj faktor liderstva, moraš se orijentirati na druge stvari, a Bernardić nikako da to shvati. Jedan od razloga je i ekipa oko njega. Iako Bernardić ima silnu energiju i volju, manjak liderstva će mu presuditi. I to će SDP-u i Restart koaliciji biti jedan od najvećih problema u kampanji.

NACIONAL: Većina analitičara procjenjuje da će HDZ igrati na dominaciju Plenkovića nad Bernardićem, koji u izravnom sučeljavanju nema previše šanse. No koje su to Plenkovićeve slabe strane, na što bi Bernardić trebao igrati u borbi protiv njega, može li primijeniti neku taktiku koja će Plenkovića ipak uzdrmati?

Ne bih htio previše pomagati Bernardiću. Ipak smo takmaci u izbornoj utrci. A Plenkovićeve rupe Bernardić će sam morati otkriti. Tu vam PR stručnjaci i sva sila konzultanata ne mogu pomoći. Način na koji je Bernardić “zablistao” u izjavama o Jandrokoviću sigurno nije put prema pobijedi nad Plenkovićem. Anemičnog Plenkovića pobijedit će onaj koji uvjeri građane da može odgovorno i čvrsto voditi zemlju kroz ekonomsku krizu. Ovo će biti visoko personalizirana kampanja kroz koju će građani tražiti odgovornog lidera.

NACIONAL: Što to, po vama, Davor Bernardić nikako ne shvaća, a trebao bi shvatiti?

Ponavljam: trebao je napraviti vrlo široku koaliciju od Pametnog do Nove ljevice ako je već to lijevi blok. Ta bi ga široka fronta digla i donijela mu nedostajuće liderstvo u percepciji građana. Taj je lijevi blok podržao Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima i donio mu pobjedu. Doduše, imao je i vrlo lošu protukandidatkinju, kompromitiranu Kolindu Grabar-Kitarović. Bivša predsjednica imala je estradni mandat koji nije donio ništa dobro Hrvatskoj. Nije isključeno, doduše, da ona to kasnije kapitalizira, taj svoj neuspješni mandat, kroz neku međunarodnu funkciju. Kod Bernardića je, pak, problem u tome što oko sebe ima ekipu koja želi naplatiti „duševne boli“ iz razdoblja Zorana Milanovića.

NACIONAL: Tko je u toj ekipi?

To su oni koji misle da ih Milanović nije volio: Rajko Ostojić, Erik Fabijanić, Zlatko Komadina, Ivo Jelušić… Svi su oni bili u Zoranovoj kampanji kada se kandidirao za predsjednika SDP-a, ali s figom u džepu. Bili su u nekoj vrsti win-win situacije. Ako Zoran pobijedi, i mi smo zaslužni – a ako Zoran izgubi, kriv je on sam. Govorili bi: sam je pao, sam se ubio. Dakle, ti ljudi koji su pod Milanovićem trpjeli „duševne boli“, sada ih žele naplatiti saborskim mandatima. A Bernardić nije lider koji ih može slomiti. Bio sam član Predsjedništva kada je predsjednik SDP-a bio Zoran Milanović. On je bio lider i lomio je takve situacije. To se posebno pokazalo u situaciji u kojoj je Zoran izbacivao iz SDP-a Slavka Linića.

NACIONAL: Kako je to izgledalo iznutra?

Znate kako. Svi su bili za izbacivanje Linića iz stranke osim Bernardića, Komadine, Rajka i mene. Imao sam svoj stav, makar je to bilo i protiv predsjednika stranke. Kao što sam govorio Milanoviću, govorio sam i Bernardiću. Kada je bila riječ o zakonu o uhidbenom nalogu, bio sam protiv toga da radimo cirkus koji smo radili oko izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu. Smatrao sam da je to kontraproduktivno iako je stav Predsjedništva bio jednoglasan: podrška Milanovićevoj ideji oko toga.

NACIONAL: Je li Slavko Linić u to vrijeme bio osumnjičen za korupciju, a bio je ministar financija?

Bilo je puno priča oko toga, no svi znamo ishode. Za razliku od HDZ-a koji koruptivne afere prate od samih početaka. Svima je dobro poznata Sanaderova afera, a sada i u ovoj Vladi imate većinu ministara optuženih za korupciju. Usprkos Plenkovićevim nastojanjima da to prekrije, HDZ je u srži ostao isti. Nas, Milanovićevu vladu, HDZ je optuživao da smo zadužili Hrvatsku za 80 milijardi kuna. Zadužili smo državu da bismo spasili likvidnost. Nismo imali izbora jer je bila velika kriza i imali smo ogromne dugove u proračunu koje je ostavila HDZ-ova koruptivna vladavina, a te rupe bilo je, uz krizu i bez zaduživanja, nemoguće sanirati. Sada je u sličnoj situaciji i vlada Andreja Plenkovića, koja će se opet morati zaduživati. Ni Plenković sada nema izbora, ali šuti kao riba. I pritom razbacuje novac da bi kupio mir i izbornu pobjedu.

NACIONAL: No vi ste nakon tog zaduženja od 80 milijardi kuna izgubili izbore. Može li i Plenkovićev HDZ sada iz istih razloga izgubiti izbore?

Ako i ne izgube izbore, posve je jasno da će mu pomoći samo pandemija koronavirusa. Stožer koji je HDZ instalirao dobro je vodio bitku kroz ovu krizu, ali sve dok je razmišljao medicinski, a ne stranački. U trenutku kada su počeli razmišljati politički, kako sačuvati HDZ, počeli su brljati. Narod ne možeš prevariti pa ako ljudi iziđu na izbore u dovoljnom broju, a ne samo HDZ-ova vojska, HDZ će izgubiti izbore. To je, doduše, djelomice problem i ljevice koja se nije dovoljno ujedinila i zajedno izašla na izbore. Tako će teže mobilizirati ljude da izađu na izbore. To bi mogao biti problem.

‘Pozivam građane da izađu na izbore i spriječe orbanizaciju Hrvatske jer Plenković je uljuđena verzija Orbána, a HDZ duboko korumpirana stranka koju ni Plenkovićeva europska pozlata nije uspjela sakriti’

NACIONAL: Kažete da HDZ ima šansu pobijediti na parlamentarnim izborima. Zar HDZ i Andrej Plenković nisu imali velike promašaje? Jesu li zaboravljene korupcijske afere zbog kojih je iz Vlade pod pritiskom javnosti moralo otići 14 ministara?

Izbori su uvijek kombinacija emocija i racija. Prvi put u posljednjih sto godina svijet je osjetio ugrozu od koje nema zaštite, a Zagreb se još suočio i s potresom. U tim trenucima ljudski je i prirodno tražiti zaštitu i sigurnost. To se desilo u svim zemljama. Ako pogledate rejtinge vodećih političara u zapadnoeuropskim zemljama, većinom im je tijekom koronakrize rejting rastao. To se desilo i u Hrvatskoj. No nakon završetka epidemije i vraćanja života u koliko toliko normalne tokove, građani su počeli HDZ-u i Plenkoviću postavljati bolna pitanja. Jedno od njih je i zašto se Stožer civilne zaštite koristi u političke svrhe. Zato se HDZ-u jako žuri. Zato su ekspresno ukinuli mjere i odlučili raspisati izbore najranije što je moguće kako bi prikrili stvarnu ekonomsku sliku. Uz to će s pozicije moći dodatno pokušati uvjeriti građane da im daju glas. To jesu prednosti HDZ-a, ali one neće dugo trajati.

NACIONAL: Zar je koronakriza toliko uspjela zasjeniti problematično djelovanje Vlade?

Korupcijske afere, smjene ministara, surovo odgađanje donošenja zakona o obnovi Zagreba, već legendarni loš odgovor HDZ-a na ekonomsku krizu i njene posljedice – sve su to činjenice na koje će građani sve više obraćati pažnju. Posebno kad se oporave od šoka koji je uzrokovala kriza. Nama u oporbi zadaća je građane podsjećati na to da je HDZ duboko korumpirana stranka koju ni Plenkovićeva europska pozlata nije uspjela sakriti. Sljedeća dva mjeseca su ključna. Nadam se da će građani glasati više razumom nego emocijama i neće dopustiti da za Hrvatsku pogubna koalicija HDZ-a i Škorinih ustaša dođe na vlast. Zato pozivam građane da izađu na izbore i spriječe orbanizaciju Hrvatske jer Plenković je uljuđena verzija Orbána. Birajmo odgovorno one kojima su interesi građana i domovine ispred osobnih interesa.

NACIONAL: Kako ocjenjujete potpore koje je Plenkovićeva vlada dodijelila zbog pandemije?

Svaka vlada koja se nađe u takvoj situaciji morala bi reagirati – ako ne svojevoljno, tada pod pritiskom svojih građanki i građana. Ova je vlada reagirala, i to, očito, pod prisilom. Nažalost, dosta krivo i dosta kasno. Već se krajem godine moglo pripremati za moguće scenarije utjecaja koronavirusa. To bi bilo odgovorno. No nisu. Čekali su do zadnjeg dana s reakcijom. Bacili su novac helikopter metodom prema poslodavcima samo s jednim kriterijem smanjenja prometa za 20 posto i da poslodavac nema poreznog duga. Drugih kriterija nije bilo. Zato sada imamo situacije koje su rupe bez dna u kojima je nestao novac poreznih obveznika, a mogli smo tim novcem sanirati krovove Zagreba nakon potresa. Poslodavce se ne sankcionira ako nakon dobivene potpore otpuste radnike. Potpore idu na račune poslodavaca, a ne radnika. Ako poslodavac zamagli dio novca, onda to nitko ne provjerava. S druge strane, isplaćuju se potpore jako uspješnim pjevačima, nogometašima, pa i Miroslavu Škori. Isto tako, isplaćuju se potpore i poslodavcima koji su u ovoj godini isplatili dividende, što je nerazumno. Vlada treba objaviti podatke poslodavaca koji su isplatili dividende, a dobili su potpore. Zašto velikim tvrtkama, kojima su isplaćene ogromne potpore, država nije ušla u vlasničku strukturu, kao što je to Njemačka napravila s Lufthansom i drugim svojim gigantima? Time bi zaštitila novac poreznih obveznika. Ovdje, naravno, ne govorimo o malim i srednjim tvrtkama te obrtima.