Voditeljica HRT-ova Dnevnika za Nacional govori kako se priprema za tu središnju informativnu emisiju, o stilu prezentacije vijesti i ženama u novinarstvu, a objasnila je i kako će se promjena političke vlasti odraziti na uredničku strukturu informativnog programa javne televizije

Svakog dana kad vodi HTV-ov Dnevnik, Marta Šimić Mrzlečki putuje 180 kilometara do posla i natrag kući u Bjelovar. Mjesečno je to više od dvije tisuće kilometara ako radi tri puta tjedno, kako joj stoji u rasporedu. Tijekom studenog i prosinca, međutim, napravila je i dvostruku kilometražu jer nedostaje kolegica Tina Šimurina kao treća u ekipi ženskog dijela voditeljske ekipe Dnevnika.

  Premda se redakciji Dnevnika pridružila tek u svibnju ove godine, nakon što je produženo trajanje središnjeg HTV-ova Dnevnika koji sada počinje u 19 sati i vode ga u paru voditeljica i voditelj, pogrešno bi je bilo etiketirati kao novo lice Hrvatske televizije. Najprije zato što je na javnoj televiziji već duže od desetljeća, otkad je počela voditi Panoramu iz bjelovarskog studija, a onda i zato što je kroz cijelo to vrijeme bila i na terenu, od vatrogasne vježbe koju pamti kao prvi radni zadatak kad je 2003. došla u bjelovarski studio, do javljanja ispred Vlade i Sabora.

U razgovoru za Nacional Marta Mrzlečki je, između ostalog, prokomentirala odnos medija prema aktualnim političkim zbivanjima, prisjetila se emisija koje je vodila te ih usporedila s iskustvom vođenja središnje informativne emisije, a objasnila je i prednosti života izvan Zagreba.

  NACIONAL: Jesu li prije nekoliko dana televizijski novinari presilovito nasrnuli na Božu Petrova nakon što je Most poklonio povjerenje Domoljubnoj koaliciji ili je posao novinara da tako žestoko propituje političare i suoči ih s njihovim kontradiktornim izjavama i ponašanjem?

Uvijek je posao novinara da propituje političare i, naravno, da ih suoči s kontradiktornim izjavama. Ima situacija u kojima je i gledateljima vidljivo da pojedini političar nije zadovoljan pitanjima, no još na fakultetu govore nam da nema glupih pitanja, pa tako političari koji su izabrani od građana i kojima je posao da im služe, moraju dati odgovor na svako pitanje. Novinari danas i jesu ta stepenica između politike i građana i baš zato moraju uočavati nepravilnosti u društvu i upozoriti na njih kako bi građani imali širu sliku.

NACIONAL: Je li se ženama teže nametnuti s takvim stilom intervjuiranja? Ili smatrate da je to primjerenije vašim muškim kolegama, poput Zorana Šprajca, Mislava Bage ili Andrije Jarka, koji često tako privlače pozornost?

Općenito u životu, pa tako i u novinarstvu, ne volim podjele muško – žensko. Smatram da danas žena može sve, iako je društvo još uvijek patrijarhalno pa je teže doći do cilja, no nije nemoguće. Možda su muški novinari malo agresivniji i nametljiviji od nas žena, no to nije mjerilo kvalitete rada. Kod nas na HRT-u mnogo je novinarki, voditeljica i komentatorica koje odlično rade svoj posao.

NACIONAL: Smatrate li poželjnim da voditelj unosi osobne komentare u prezentaciju vijesti i događanja, kao Zoran Šprajc dok je vodio Dnevnik na HTV-u?

Ako se radi o Dnevniku ili Vijestima, mislim da tu nema mjesta za osobne komentare. To je najvažniji pregled aktualnih vijesti iz zemlje i svijeta, kojima je cilj gledateljima dati što točniju i objektivniju informaciju. U takvim formama gledatelje ne zanima naše mišljenje, mi smo samo ti koji im informaciju donosimo.

• ‘S PROMJENOM VLASTI odmah kreću nagađanja i o tome što će se događati na HRT-u. Prošla su vremena političkih kadroviranja – rad i kvaliteta bi uistinu trebali biti bitni’

NACIONAL: Vijeće za elektroničke medije nedavno je objavilo istraživanje o rodnoj zastupljenosti u središnjim informativnim emisijama triju nacionalnih televizija u Hrvatskoj i ispalo je da samo HTV ni u jednoj od 21 praćene emisije nije imao ženu u uredničkom timu. Kako to komentirate?

Pa moram priznati da ste me zatekli s tim podatkom, nisam primijetila da u redakciji nedostaje žena, iako sad kad to kažete, istina je da sjedim za stolom s trojicom muškaraca. Možda ako su gledali samo središnje Dnevnike, gdje je u potpisu urednika koji se izmjenjuju samo jedna žena, ili su uzorak bili Dnevnici tijekom ljetnih godišnjih odmora. No zato je u Trećem dnevniku više žena pa se tu uravnotežimo. Uglavnom, ispada da mi žene ili više volimo raditi ili bolje funkcioniramo navečer.

NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama da je vođenje i uređivanje središnjeg Dnevnika vrh novinarske karijere na Hrvatskoj televiziji?

Naravno da je Dnevnik vrh. Oko Dnevnika se sve vrti i od prve reportaže koju sam napravila s vatrogasne vježbe, nadala sam se da će moji prilozi biti prikazivani u Dnevniku. To je najgledanijih 45 minuta i svi žele da to što rade bude emitirano u središnjoj informativnoj emisiji.

NACIONAL:  Neki smatraju da je posao voditelja tek prezentirati što su mu pripremili. Zašto dolazite u redakciju toliko puno prije emisije?

To je u drugim kućama, koliko se čujem s kolegama, uglavnom tako, ali kod nas nije. Sada Dnevnik ima urednika i izvršnog urednika, a voditelji sami pripremaju svoje najave, izvlače glavne vijesti u “headlinese”, pripremaju kratke preglede sadržaja kao najavu Dnevnika u 19 sati.

NACIONAL: Ako dođe do promjene vlasti, hoće li to utjecati na uređivačku politiku Dnevnika, smjene i postavljanja novih urednika s novim programskim koncepcijama?

Sa svakom promjenom vlasti odmah kreću nagađanja i o tome što će se događati na HRT-u. No većina nas je izvan tih političkih prepucavanja i nastoji što kvalitetnije odraditi svoj posao. Mislim i da su prošla vremena političkih kadroviranja; rad i kvaliteta ono su što bi uistinu trebalo biti bitno.

NACIONAL: Kako komentirate nedavnu aferu s lažiranim svjedodžbama na HTV-u? Je li i to svojevrsni odraz dugogodišnjeg političkog kadroviranja na HTV-u?

HRT je uvijek pod povećalom i često se stvara dojam da je problem veći no što se na kraju pokaže. Provjere se uistinu rade i mislim da je to dobro jer je sustav pokazao da je spreman uhvatiti se u koštac s problemima.

NACIONAL: Prate li se na HRT-u afiniteti zaposlenih, kakve su mogućnosti napredovanja?

Mogu govoriti samo o vlastitom iskustvu. Imala sam sreće i zahvalna sam Gabrijeli Perišić, koja je bila urednica emisije “Dobro jutro, Hrvatska” i pozvala me da preko ljeta dođem voditi emisiju kao zamjena. Ona sada uređuje emisije “Dobro jutro: kultura” i “Peti dan” na našem Trećem programu, a tada se uopće nismo poznavale. Vidjela je kako vodim “Panoramu” i javljanja za “Dobro jutro, Hrvatska” pa je zaključila da bih mogla biti dobra voditeljica. Kasnije, kad je Mila Horvat otišla u Sportsku redakciju, mene su pozvali u voditeljski tim emisije, a nastavila sam raditi i reportaže iz bjelovarskog studija.

NACIONAL: Kasnije ste vodili i “Hrvatsku uživo” u koju ste se isto javljali kao reporterka, nedostaje li vam rad na terenu?

Pozitivna strana rada na terenu je kontakt s ljudima. Jer na kraju dana, za njih i radimo, oni su ti koji će odlučiti je li nešto bilo dobro ili nije. To mi od reporterskog posla, ako moram nešto izdvojiti, najviše nedostaje.

  NACIONAL: Prije ste se, kažete, veselili ako bi vam prilog objavili u središnjem Dnevniku. Što vam je najveći izazov sada, kad ste voditeljica emisije?

To što sve mora biti savršeno. Kad sam radila “Hrvatsku uživo”, tu je atmosfera bila puno opuštenija, uz puno razgovora s gostima te prostora za iznošenje osobnih komentara. Dnevnik je zacrtana forma, tu su najvažnije vijesti dana i nema prostora za improvizaciju. Nema prostora za pogreške i svaka je jako vidljiva, meni se događa da danima razmišljam o naglasku koji sam stavila na neku riječ, što mi se prije nije događalo. I najbitnije je da informacija na pravi način dođe do gledatelja.

• ‘U DNEVNIKU ILI VIJESTIMA nema mjesta za osobne komentare. To je pregled aktualnih vijesti kojima je cilj dati što točniju i objektivniju informaciju’

NACIONAL: Tu je i činjenica da se češće pojavljujete na ekranu te da postajete svima poznati. Predstavlja li to dodatni teret?

Moram vam reći da se ne doživljavam poznatom osobom, samo radim posao koji je javan. Možda i zato što živim u Bjelovaru koji je mali grad, gdje se svi ionako znaju i ljudi mi prilaze da komentiraju ako im je nešto u Dnevniku bilo zanimljivo. Nisam nikakav, kako moj tata kaže, “celebiti”. Danas je zapravo teško ostati nepoznat u svijetu u kojem živimo i sačuvati privatnost.

NACIONAL: I zato živite u Bjelovaru?

Mislim da ništa aktivniji društveni život ne bih vodila i kad bih živjela u Zagrebu, što trenutačno uopće nije opcija. Bjelovar mi je grad po mjeri, posebno sad kad imam malo dijete. Mislim da je ljepše odrastati u malom gradu, možda zato što sam i sama odrasla u manjem mjestu, u Pitomači. Neki kolege mi govore da Zagreb nudi više sadržaja za djecu, ali ne bih se složila. Bjelovar uistinu ima sve što je potrebno i to bez prometnih gužvi i razmišljanja kako će doći iz škole do kuće.

Nadomak Bjelovara žive i roditelji mojeg supruga, deda ima traktore, zemlju, domaće životinje i mali uživa. I meni je nekako, kad odlazim iz Zagreba, kao da sve ostavljam iza sebe i život ide mirno i lijepo. Puno se vozimo biciklima, šetamo, odemo u neki park na igru – imamo tako neke svoje rituale koji u velikom gradu nisu jednako dostupni. I veliko dvorište u koje mu je tata stavio dva mala gola, ima i pješčanik, stalno trči i nešto radi oko kuće. Ne znam u kojem bismo si dijelu Zagreba to mogli priuštiti.