NAJMLAĐI RAVNATELJ Državnog zavoda za statistiku od njegova osnutka govori o uplivu politike u statistička mjerenja, o utjecaju statistike na politiku i zabavnoj strani statistike

Marko Krištof najmlađi je ravnatelj Državnog zavoda za statistiku ako ne u posljednjih 140 godina, koliko ove godine obilježava hrvatska službena statistika, onda barem otkako postoji Državni zavod za statistiku. Rođen 1980. godine, taj bivši makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i bivši pomoćnik ministra u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, upravljanje Zavodom preuzeo je prije nešto više od dvije godine. U tako kratkom mandatu uspio je unijeti brojne promjene zahvaljujući kojima su nizovi brojki postali životniji i lakše razumljivi velikom broju ljudi koji statistiku inače smatraju dosadnom.

“Često se priča da je statistika dosadna. Statistika je samo na neki način teška. Kada savladate statističke metode, ona je strašno zanimljiva i zabavna”, kaže Krištof, po struci ekonomist specijaliziran za gospodarsku analizu i razvoj. Svima koji sumnjaju u tu izjavu, Državni zavod za statistiku redovito na svojem Facebook i Twitter profilu dokazuje suprotno. Tamo se, među ostalim, može doznati i kako je za nadnicu 1874. u prosjeku bilo moguće kupiti 3,5 litara piva. Podaci su to iz prvog ljetopisa Zemaljskog statističkog ureda Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije osnovanog 1875. na inicijativu hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Izučavanje društvenih, gospodarskih i socijalnih prilika činilo se u ono doba nužnim kako bi se došlo do pokazatelja na temelju kojih bi bilo moguće poduzeti konkretne mjere za poboljšanje relativno teških životnih uvjeta stanovništva. Podatak da je dnevnica 2011. bila dostatna za kupovinu u prosjeku 23 litre piva, čini taj napredak prilično očiglednim, no osim zanimljivih “trivija” iz prvih ljetopisa koji su bili izloženi u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića do 28. listopada, Državni zavod za statistiku svoju je obljetnicu slavio i radno – organizacijom konferencije na kojoj su o budućnosti statistike govorili i zamjenik direktora Eurostata te direktorica statističke divizije Ujedinjenih naroda.

Marko Krištof za Nacional je otkrio i planove za neposrednu budućnost Zavoda, od kreiranja nove internetske stranice do restrukturiranja sustava prikupljanja podataka i najave geoportala na kojem će od 15. studenog statistički podaci biti vizualizirani i na karti Hrvatske pa će, primjerice, na prvi pogled biti vidljivo kolika je plaća u Vukovaru, a kolika u Zagrebu.

NACIONAL: Koje je još statističke podatke, osim onih o plaći, moguće pratiti 140 godina unatrag?

Podaci o stanovništvu za razdoblje od 1857. do 2001., koji su objavljeni na našoj internetskoj stranici u bazi podataka, svedeni su na stanje teritorijalnog ustroja iz Popisa 2001. Pri usporedbi popisnih podataka s podacima prethodnih popisa, treba voditi računa o promjeni definicije ukupnog broja stanovnika. Drugim riječima, tijekom vremena mijenjala se metodologija, tako da ne možemo govoriti o potpunoj usporedivosti podataka kroz godine, odnosno, između popisa za tako dugačko razdoblje. Kada se promijeni metodologija, trudimo se jasno objasniti promjene, a korisnicima omogućiti što dužu seriju usporedivih podataka. Gotovo svi podaci koje objavljujemo u principu su usporedivi s onima ranije objavljenima, no neki postoje tek odnedavno. Recimo, podaci o BDP-u su novost druge polovice 20. stoljeća, dok su podaci o dugu i deficitu u sustav službene statistike prešli tek 2009. godine u vrijeme krize, upravo zato da bi postali vjerodostojniji. Termin grčke statističke krize tako nije vezan isključivo za grčki zavod za statistiku, zapravo je njihova odgovornost tu minimalna. Problem je u tome što su podaci o dugu i deficitu bili u nadležnosti grčkog ministarstva financija koje je, naravno, imalo interes da te podatke prikaže što boljima.

NACIONAL: Podaci o dugu i deficitu i u Hrvatskoj su bili u nadležnosti Ministarstva financija sve do pristupanja Europskoj uniji. Možemo li onda i u hrvatskom slučaju govoriti u terminima grčke statističke krize? Često se govori o manipuliranju statističkim podacima, postoji li pritisak politike i političara na Zavod?

Pa, možemo se šaliti i reći da je najbolji način da poboljšate statističke pokazatelje povećati plaću svim statističarima. Oni bi tada bili zadovoljniji pa bi vjerojatno i rezultati ispali bolji. No s tim se nije šaliti jer je činjenica da postoji dojam da se statistike kreiraju prema željama politike. Pritisaka nema i ne može ih biti jer je statistika područje koje je u Europskoj uniji detaljno regulirano. Europska unija bazirana je na statističkim podacima, statistika je odabrana kao integrirajući faktor pomoću kojega je moguće povezati različite zemlje članice. Statistička zajednica je i prije, ali od Lige naroda, službeno počela intenzivno raditi na ujednačavanju statističkih metodologija kako bi svi podaci bili usporedivi. Područje službene statistike regulirano je s 300 europskih propisa, postoji 500 vrlo detaljnih metodoloških uputa, statistika određuje koliko novca svaka zemlja članica uplaćuje u proračun, koliko će koja regija moći povući sredstava iz EU fondova prema indeksima razvijenosti, ima značajan utjecaj i na poljoprivrednu politiku, a utječe i na to hoće li se procedura prekomjernog deficita pokrenuti ili ne. Eurostat ima kontrolne mehanizme kojima provjerava konzistentnost pokazatelja, a u samim metodologijama stalno se rade dodatna unapređenja koja zapravo onemogućuju, odnosno, smanjuju na najmanju moguću mjeru takozvanu ekspertnu procjenu.

NACIONAL: Kako je onda moguće da se u predizbornoj kampanji isti statistički podaci različito interpretiraju?

Mora se reći da su se političari ipak popravili i uglavnom se služe točnim podacima, barem kada se pozivaju na službenu statistiku. Naravno da će svatko, i to je dozvoljeno, iskoristiti podatak koji mu najbolje odgovara, ali odgovornost u tom slučaju nije na Zavodu, već na onome tko podatke koristi. Imali smo, recimo, primjer u kojem je Ivana Maletić, HDZ-ova zastupnica u Europskom parlamentu, naglašavala podatke za jedan mjesec u usporedbi s prethodnim mjesecom, dok je potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić u istom slučaju naglašavao podatke za mjesec u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine. Oba ta podatka su točna, samo treba jasno naglasiti čemu koji služi.

NACIONAL: Postoji li statistički pokazatelj koji biračima u predizbornoj kampanji može pomoći donijeti odluku utemeljenu na informacijama kojima nije moguće manipulirati?

Najbolji primjer koji mogu ponuditi je BDP, oko kojeg smo morali jako puno komunicirati. Moje je mišljenje da je dobro to što je promijenjena praksa i Zavod sada uz objavu BDP-a objašnjava i što se točno dogodilo i što je utjecalo na rast, odnosno, pad BDP-a. Do prošle godine mi smo samo objavljivali brojku, nakon čega bi se političari i stručna javnost tjedan dana svađali oko toga što je razlog zbog kojeg jeBDP porastao ili pao i koja je komponenta tome najviše pridonijela. Kad bi deset dana nakon inicijalne objave Zavod objavio detalje, rasprava bi umuknula i nitko o tome više ne bi javno debatirao. Od 1995. objavljujemo godišnji BDP i originalnu godišnju stopu rasta. Iako smo 2000. prešli smo na tromjesečni BDP, tek od pristupanja EU objavljujemo sezonski prilagođene stope rasta koje omogućuju usporedbu s prethodnim razdobljem. Naime, budući da postoje velike razlike u ostvarenoj dodanoj vrijednosti u različitim tromjesečjima, gdje nam je treće tromjesečje najveće zbog turističke aktivnosti a prvo je najmanje, rast u trećem tromjesečju ne može se jednostavno usporediti s rastom u drugom niti rast u drugom s prvim. Da bismo mogli izračunati stope između susjednih tromjesečja, potrebno je sve sezonski prilagoditi, jednostavnije rečeno, matematički ih svesti na zajednički nazivnik. U posljednjem primjeru originalni BDP je u trećem tromjesečju na godišnjoj razini rastao 1,2 posto, sezonski prilagođena usporedba s drugim tromjesečjem ukazala je na rast od 0,7 posto, dok je sezonski prilagođeni rast na godišnjoj razini iznosio 1,4 posto, dakle, bio je veći od originalnog godišnjeg rasta, a razlog je manji broj radnih dana zbog rasporeda praznika. Statističare smeta kad se u medijima spominje da je pojedine podatke izračunao Eurostat, jer oni samo preuzimaju naše podatke. Eurostat je kontrolna institucija koja u svojoj bazi ima podatke svih zemalja članica. Mi se trudimo to komunicirati s javnošću, ali uglavnom onda kad smatramo da to ima svrhe, da će rezultirati nekim konkretnim učinkom ili kada reagiramo na objavljenu informaciju koja narušava ugled Zavoda, a što je zapravo ključno. Imamo definiranu komunikacijsku strategiju i točno se zna kada tko i zašto istupa u javnosti.

NACIONAL: Mislite, nema smisla uplitati se u predizbornu kampanju, jer Zavod inače, otkako ste mu na čelu, ne bježi od polemika u slučaju javnog kritiziranja njegova rada?

To je zasluga divnih ljudi koji rade u Zavodu i trude se pratiti medijske objave. Kad god se dogodi neko pogrešno tumačenje ili zloupotreba statističkih podataka, mi redovito reagiramo, na što nas obvezuje i Zakon o službenoj statistici.

NACIONAL: Zavod je prije više od jednog stoljeća osnovan kako bi pratio pokazatelje koji bi pomogli u kreiranju konkretnih mjera. Služe li se naši političari statistikama samo u međusobnom prepucavanju? Koriste li ikad te podatke i prilikom donošenja strategija i političkih odluka?

Svakim danom koriste ih sve više, no osobno smatram da to nije dovoljno i vjerujem da bi se moglo napraviti puno više. Hrvatskoj nedostaje onaj stari Zavod za plan kakav i danas imaju brojne druge zemlje. Imaju ga Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Španjolska, Slovenija i puno ostalih zemalja. To je stručno tijelo koje koordinira sektorske politike i provjerava ih prema statističkim podacima. Takvi su trendovi u Europi i u svijetu, da se sve ključne državne odluke donose isključivo putem statističkih pokazatelja. Konačno, i rejting agencije sve svoje ocjene daju na temelju statističkih pokazatelja. Uvijek se može više jer statistika stalno napreduje, pa je i kod planiranja potrebno sve više znanja, jer treba pratiti promjene i stalno biti u toku. Ono što treba reći jest da statistika nikada ne daje točan broj, već uvijek daje najbolji mogući broj. Kad bismo imali na raspolaganju veći budžet i dvostruko više ljudi, sigurno bi prikupljeni podaci, kao i procjene, bili puno kvalitetniji i precizniji.

NACIONAL: Znači, u krizi, kad raste potreba za statističkim podacima kako bi se otkrili uzorci i pronašla rješenja, Zavodu su srezana sredstva?

Drastično, toliko da smo došli negdje do granice izdržljivosti. Naš program je zadan, zapravo je preuzet europski statistički program koji je dodatno proširen nekim nacionalnim potrebama poput praćenja prosječne plaće, što nije obavezno na mjesečnoj razini, dok na tromjesečnoj jest. To je više od 300 istraživanja i svako od njih ima troškove prikupljanja podataka. Najviše podataka primamo od poduzeća i trudimo se što veći broj preuzeti u digitalnom obliku. Ipak, samo za zaposlenost i plaće skupi se oko 2,5 milijuna papirnatih obrazaca, što nema smisla jer svako poduzeće već ispunjava i JOPPD obrazac. Od iduće godine bismo trebali sve podatke o poduzećima, broju zaposlenih i njihovim plaćama početi preuzimati u digitalnom obliku, preko JOPPD obrasca.

NACIONAL: Mislite li da će nova vlada imati više sluha za službenu statistiku?

Očekujem da će nova vlada, koja god bude, imati svoje proračunske prioritete, a statistika je tu, nažalost, rijetko pri vrhu. Baš sam nedavno razgovarao s kolegom iz Irske koji je jedini u cijeloj Europi uspio dobiti povećanje iz proračuna i to tako što je ministru financija uspio objasniti, uz dosta veliku kampanju i puno lobiranja, da se ulaganje u statistiku definitivno isplati. Povećanje koje bi nama trebalo je kap u moru, od tri do pet milijuna kuna godišnje, što sustav zdravstva proguta za jedan dan. Zavod za statistiku je na neki način ključna državna infrastruktura, i znanstvena, jer znanstvenici bez statistike ne mogu raditi svoje radove, a državna uprava bez rezultata statističkih istraživanja ne može planirati nikakve politike niti pratiti njihove rezultate.

NACIONAL: Kao makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, svojevremeno ste objavili i analizu proračuna, zašto nitko nije nastavio vašim stopama?

Zato što je to, nažalost, jalov posao jer se proračun stalno mijenja, ima strašno puno stavaka, a izvršenja se objavljuju tek u lipnju sljedeće godine. Kad sam treći put radio analizu državnog proračuna za bivšeg šefa Vilima Ribića, priredio sam pivot tablicu koja je olakšala analizu stavki proračuna. To smo objavili pa je netko od novinara pomoću te pivot tablice otkrio koliko se planira potrošiti za zimske gume na automobilima. Onda je tadašnji ministar financija Ivan Šuker, s kojim sam kasnije dosta dobro surađivao i kod pregovora o minimalnoj plaći i ostalih stvari, jednostavno odlučio ukinuti četvrtu razinu izvještavanja kod planiranja proračuna, a što se nije promijenilo do danas. Iako tada nisam podupirao tu odluku, danas smatram da ona ima smisla. Ne možete unaprijed znati hoćete li sredstva morati potrošiti na kupnju novih guma ili će pasti toliko snijega da ćete morati kupiti lance. Kod izvještaja o izvršenju proračuna, to je druga stvar. Bilo bi jako zanimljivo kad bi Ministarstvo financija svoje podatke učinilo otvorenijima i omogućilo javnosti i statističarima bolji uvid u državnu riznicu. Trenutno u Zavodu za makroekonomske analize Ministarstva financija, s kojim jako puno surađujemo, rade stvarno dobar posao, no kvaliteta ovisi o iznimnom zalaganju i velikoj stručnosti malog broja ljudi. Trebalo bi uložiti u bolji sustav izvještavanja i volio bih da u budućem razdoblju to stvarno i bude tako.