Ratni zapovjednik Tigrova, najjače gardijske postrojbe Hrvatske vojske, i jedan od zapovjednika u Oluji, general Marijan Mareković svojim autoritetom u braniteljskim krugovima izaziva poštovanje, koje je uzajamno, prema onome što je bio i rezultatima koje je postigao, kako u vrijeme rata tako i u svojoj vojnoj karijeri. Predsjednik Republike Zoran Milanović zato ga nije slučajno odabrao upravo za svog savjetnika za veterane. I riječ „veterani“ namjerno je odabrana jer se time ulozi hrvatskih branitelja željelo dodatno dati na značenju i približiti je statusu i standardima ratnih veterana u zapadnim demokracijama. Mareković posao savjetnika radi volonterski, a i dalje je predsjednik Uprave tvrtke Pleter-usluge.

U mandatu bivše predsjednice Mareković je bio predsjednik Povjerenstva za odlikovanja i iako to ne želi otvoreno reći, može se zaključiti da nije bio zadovoljan načinom na koji je odlučila odlikovati neke generale u posljednjim danima svog mandata. Zato je, nakon što je postao savjetnik predsjednika, predložio da se odlikovanja dodijele svim zapovjednicima zbornih područja u operaciji Oluja. I on sam bio je zapovjednik IZM-a GSHV-a u Ogulinu i bio zadužen za spajanje s postrojbama 5. korpusa Armije BiH.

Iako je svoje ime izostavio s popisa za odličja, predsjednik Milanović odlučio ga je i njemu dodijeliti. Mareković je bio akter jednog od najvažnijih događaja iz Domovinskog rata pa je njegov povijesni susret na mostu na Korani sa zapovjednikom 5. korpusa Armije BiH Atifom Dudakovićem ostao jedna od najdojmljivijih epizoda Oluje.

“Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”, rekao je tada Dudaković.

Mareković je odlučio predložiti Milanoviću da ispravi još jednu veliku nepravdu iz poslijeratnog perioda, a o tome koja je to nepravda, što misli o prijeporima oko proslave Oluje i što je sve savjetovao Milanoviću kad je u pitanju odnos s braniteljima, Mareković je govorio u intervjuu za Nacional.

NACIONAL: Predsjednik Milanović na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, na primanju za hrvatske ratne zapovjednike 4. kolovoza navečer na kninskoj tvrđavi, dodijelit će šest promaknuća u generalske činove, ali i devet visokih odličja “Petar Krešimir” zapovjednicima u Oluji: Damiru Krstičeviću, Anti Kotromanoviću, Đuri Dečaku, Miljenku Crnjcu, Luki Džanku, Nojku Marinoviću, Vinku Vrbancu, Rahimu Ademiju i vama. Kako to da ti zapovjednici nisu već dobili to najviše vojno odličje?

Odličje “Petar Krešimir” u pravilu su dobivali načelnici Glavnog stožera kad bi odlazili u mirovinu. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i ministar Damir Krstičević dodijelili su to odličje generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču prije dvije godine, a predsjednica je prošle godine odlikovala generala Matanovića i generala Čermaka. Za kriterije se predsjednika nikad ne pita. No smatrao sam da je došlo vrijeme da napravimo sustav i smatrao sam potrebnim predsjedniku predložiti da to najviše odličje dobiju i zapovjednici zbornih područja, a predsjednik je to prihvatio. O čemu se radi? Imamo generala Đuru Dečaka, istinsku legendu Domovinskog rata, a kad ste zadnji put negdje čuli za njega? Otkad je otišao iz vojske, kao da ne postoji. Imate zapovjednika Zbornog područja Bjelovar Luku Đanka koji je sa svojim postrojbama napravio izuzetno veliki uspjeh u operaciji Oluja, od Jasenovca, Hrvatske Dubice do Kostajnice i dolje prema Dvoru. Imate generala Miljenka Crnjca, čovjeka koji je među prvima sudjelovao u formiranju Hrvatske vojske i obrane u Požegi. Čovjek je bolestan, razbolio se, svi na njega zaboravljaju. Imate generala Nojka Marinovića, isto tako. Imate Vinka Vrbanca koji je bio al pari generalu Miljavcu, njih dvojica su svaki u jednom turnusu vodili cijelu operaciju. Zato sam predložio da se napravi jedan redoslijed.

NACIONAL: Je li problem bio u tome što je dio tih generala, uključujući Krstičevića, umirovljen nakon pokušaja udara na bivšeg predsjednika Stjepana Mesića?

Ne znam što je bio razlog. Da se vratim na odlikovanja gardijskih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane – prve, druge, treće i četvrte – i jedinica Specijalne policije MUP-a. Moram priznati da ne razumijem zašto dosad te brigade nisu odlikovane od hrvatskog predsjednika, to su postrojbe koje su bile dio hrvatskih snaga, bez kojih Oluja zasigurno ne bi bila takva kakva je bila.

NACIONAL: Kao predsjednik Povjerenstva za odlikovanja, jeste li predlagali bivšoj predsjednici da odlikuje te postrojbe i ako jeste, zašto ona to nije učinila?

Nikada na Povjerenstvo, koliko je meni poznato, nije došao takav prijedlog. Međutim, ja kao vojnik gledam da je sam Knin pao na Dinari, u operacijama Zima ‘94. i Ljeto ‘95. u kojima su sudjelovale i snage HVO-a kojima je Gotovina zapovijedao. Tu su stvoreni uvjeti za pad Knina, kroz ta djelovanja Knin kao gravitacijsko središte postao je neobranjiv. Teške borbe bile su i u Lici kod generala Norca, kod Crnjca, na Banovini. To su bile teške, krvave borbe, a upravo zbog tog brzog uspjeha oslobađanja Knina ljudi nisu svjesni koliko je to u biti bila teška operacija. Naravno da smo mi pobijedili, ali operaciju je bilo izuzetno teška provesti, teške borbe su se vodile. Mi Hrvati vrlo brzo zaboravljamo, čak se često ta operacija omalovažava pa se govori da su to pomogli Amerikanci, da je sve bilo dogovoreno. A zaboravlja se da je u toj operaciji poginuo zapovjednik brigade na Banovini, pa zapovjednik gardijske bojne, zapovjednik brigade u Lici… To je bio rat u kojemu su zapovjednici uvijek sa svojim vojnicima bili naprijed.

NACIONAL: Treba li i predsjednik Tuđman, koji je odlučio provesti Oluju unatoč protivljenju međunarodne zajednice, tek uz podršku nekoliko saveznika, dobiti posthumno odličje upravo za tu operaciju? I sami ste u intervjuu Globusu prije dvije godine rekli da je Tuđman namjerno naredio da Oluja treba početi u petak prije vikenda kako Vijeće sigurnosti UN-a ne bi stiglo sazvati sjednicu prije ponedjeljka ili utorka. A do tada je operacija već bila uspješno završena.

Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, bio je vrhovni zapovjednik u svim borbenim operacijama tijekom Domovinskog rata!

NACIONAL: Rekli ste da se danas umanjuje borbena dimenzija Oluje, da se čak plasira kako su Srbi sami pobjegli?

Kao pobjednička vojska dali smo im mogućnost da predaju oružje i vrate se svojim kućama, da ostanu u svojoj državi Hrvatskoj. Meni je žao, ali mnogi su izabrali opciju odlaska. Hrvatska vojska poslije operacije Oluja imala je veoma humano postupanje. To je pobjednička vojska i politika je upravo bila takva da bude što manje žrtava.

NACIONAL: Kad spominjete zločine, zašto su se dogodili Grubori?

Prije svega, Grubori su činjenica. Dogodili su se. Grubori su se dogodili oko dva tjedna nakon operacije Oluja. Smatram, a takvi su i stavovi nekih međunarodnih institucija, da to nije bio događaj vezan uz operaciju Oluja. Dakle, dogodio se zločin i važno je odati počast žrtvama. Ali operacija Oluja završila je 8. kolovoza i taj događaj ne bih s njom povezivao.

NACIONAL: Je li vama normalno da se toliko godina nakon rata raspravlja o tome bi li predstavnici srpskog naroda trebali biti na proslavi Oluje i smatrate li da bi bilo dobro da budu, kao i da se uzvrati ta gesta u Gruborima? Da svi predstavnici vlasti budu i na jednom i na drugom događaju?

Činjenica je da je Hrvatska bila izložena neprijateljskoj agresiji. Činjenica je da je Oluja bila operacija kojom je oslobođen najveći dio Hrvatske, da je izvršena deblokada zapadne Bosne i da su spriječeni zločini i genocid koji bi bio, siguran sam, daleko veći nego u Srebrenici. Činjenica je da smo u operaciji Oluja prvi put nakon 2. svjetskog rata zarobili neprijateljski korpus. Činjenica je da je rezultat Oluje bio najjači temelj jedine do sada uspješne UN-ove mirovne misije koja se odvijala sukladno planu, sa svojim početkom, dinamikom i krajem; naravno, radi se o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Ako je državni blagdan, ako smo državljani Republike Hrvatske i ako živimo u Hrvatskoj, ne vidim zašto Dan pobjede u Republici Hrvatskoj ne bi svi poštovali. Ne moramo ga slaviti, ali moramo poštovati.

NACIONAL: Ovdje govorimo o građanima srpske nacionalnosti u Hrvatskoj…

Hrvatska je njihova država.

NACIONAL: Naravno, ali podržavate li tu ideju da predstavnici srpskog naroda dođu na proslavu u Knin, kao i da predstavnici Vlade idu u Grubore?

Ponavljam. Normalno je da svi državljani Republike Hrvatske poštuju pobjedu i oslobađanje svoje države. Isto tako, zločin ima ime i prezime, zločin ne poznaje ideologiju. Zločin je zločin, treba ga osuditi i obilježiti.

NACIONAL: Smatrate li da je i dalje potrebno imati Ministarstvo branitelja kao posebno ministarstvo ili bi bilo bolje rješenje da se to ministarstvo uklopi u neko drugo, recimo Ministarstvo obrane?

Braniteljska populacija sigurno ne bi bila sretna da se ukine Ministarstvo branitelja jer ipak oni kroz to ministarstvo vide sebe. Potpuno ih razumijem.

NACIONAL: Razumijete ih, ali što vi smatrate?

Da je to stvar premijera. Premijer je taj koji predlaže ustroj vlade i na njemu su i politička odluka i odgovornost.

NACIONAL: Bilo je dosta komentara i oko postavljanja ministra obrane Maria Banožića jer osim što je mlad, nema veze s obranom. Vaš kolega Ante Kotromanović rekao je u intervjuu za Večernji list da to što je civil na čelu Ministarstva obrane može biti i dobar potez pod uvjetom da sluša struke, jer neki su se prijašnji ministri koji su imali vojno iskustvo znali petljati u rad Glavnog stožera. Što vi mislite o tome?

Drago mi je što inače imamo mlade ministre, mlade ljude. Neću pojedinačno ulaziti u pitanje tko ima kakvo iskustvo, ali generalno mislim da je pomlađivanje poželjno i dobro. Ne mislim da bi ljudi kao ja, stariji od 60 godina, trebali biti ministri. To što čovjek nije bio u ratu, kakve to ima veze. To ne znači da neće biti dobar ministar.

NACIONAL: Nije pitanje je li bio u ratu, već što uopće nije iz tog sektora.

Ministar na čelu Ministarstva provodi politiku Vlade. A njegove stručne službe tu politiku preoblikuju u dnevne zadaće. On je došao na čelo Ministarstva da ga vodi u smjeru izvršenja plana Vlade Republike Hrvatske koji je usvojen u Saboru i za to odgovara.

NACIONAL: Treba li Hrvatska sačuvati svoje ratno zrakoplovstvo i što mislite o nabavi borbenih aviona?

Ja sam ipak samo savjetnik za ratne veterane, o tome će odlučivati državni vrh. Ali kada me pitate kao bivšeg vojnika, onda moram naglasiti da svaki vojnik a priori želi imati dobru, modernu i snažnu opremu. Možda će grubo zvučati, ali svaka se vojska sprema za rat, možda će on biti za godinu dana, možda za pet, a možda nikada. Vojska se obučava, popunjava i naoružava upravo za vođenje vojnih operacija, a mi koji smo bili u Hrvatskoj vojsci dobro znamo što to znači nemati svoje zrakoplovstvo, mi znamo što znači kada mjesecima ne možete dići glavu od neprijateljskog zrakoplovstva, a ne možete mu ništa. Prema tome, sigurno se može očekivati da će vojska nastojati na sve moguće načine zadržati sposobnost borbenog zrakoplovstva. Jedanput kad izgubite tu sposobnost, trebaju vam desetljeća da je ponovo dobijete i uz to što će ona tada biti daleko, daleko skuplja.

NACIONAL: Treba li, s obzirom na peripetije s Izraelcima, ići na izravnu nagodbu s Amerikancima, kao našim najvećim saveznikom, ili ići ponovo kroz proceduru natječaja? Također, spominju se i Francuzi…

Kad je riječ o borbenim zrakoplovima, čini se da mi u Hrvatskoj malo krivo poimamo neke stvari. Važno je znati da se u ovom slučaju kupuje točno ciljano borbeno sredstvo koje nam treba za određene zadaće i misije. Nije isto kupujete li putem javne nabave uredski materijal ili borbene zrakoplove. Hrvatska bi, kao ozbiljna zemlja, trebala ići prema onim ponuđačima čija nas borbena sredstva i dodatne usluge održavanja i remonta zadovoljavaju. Kao mala zemlja i mala vojska koja ima specifične sposobnosti i potrebe, mislim da se moramo okrenuti prema onima koji nam mogu pružiti ono što trebamo i s kojima u zadnjih trideset godina imamo jako dobra iskustva.

NACIONAL: Kao savjetnik za veterane, što ste savjetovali predsjedniku Milanoviću vezano za resor u kojem djeluje puno udruga, često duboko podijeljenih i ispolitiziranih, a u kojem se on kao premijer nije najbolje snalazio? Mislim na loša iskustva sa šatorom u Savskoj, snimke sa sastanka na Iblerovu trgu, na zvižduke koji su mu bili upućeni u Kninu.

Što se tiče zvižduka i povika u Kninu, moj je stav, a cijelo vrijeme ga ponavljam, da je to demokracija. Što se tiče politiziranja braniteljskih udruga od jedne političke stranke, to bi značilo da je netko drugi utjecao na branitelje, a ja nemam dokaze za to i ne mogu o tome govoriti. Svaki onaj koji se želi baviti javnim poslom i javnim pozivom, mora biti svjestan rizika i reakcija ljudi, u tome ne vidim nikakvo zlo.

NACIONAL: Jeste li onda sada savjetovali predsjedniku Milanoviću da promijeni pristup?

Savjetujem ga tako što mu govorim činjenice, Predsjednik Republike je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. Najveći dio braniteljske populacije prošao je kroz MUP i HV, a te braniteljske udruge još uvijek, na neki način, Ministarstvo obrane, Oružane snage pa i predsjednika kao vrhovnog zapovjednika doživljavaju drugačije nego ostale institucije. Prema tome, ono što predsjednik mora napraviti je odavati priznanje ljudima za ono što su učinili, što su obranili i oslobodili Republiku Hrvatsku. S druge strane, predsjednik Republike nema nikakve izvršne ovlasti, on ne može donositi propise i zakone koji bi se vezali na braniteljsku populaciju, stoga on preko svojih ureda i savjetnika kontaktira s izvršnom vlašću – ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, obrane i hrvatskih branitelja oko nekih neriješenih pitanja branitelja koji se predsjedniku obraćaju i od njega traže pomoć. No to je samo komunikacija, predsjednik može imati razumijevanja, ali on nije zakonodavac.

NACIONAL: Hoće li doći do popravljanja odnosa između predsjednika Milanovića i predstavnika udruga koje su nekada bile u šatoru? Jedan od njih je i predsjednik Udruge specijalne policije Zoran Maras koji je u Okučane došao u majici s natpisom „ZDS“? Kako gledate na to, treba li te odnose relaksirati?

Moje imenovanje posebnim savjetnikom za veterane pokazuje da predsjednik Milanović želi dijalog i da uvažava braniteljske udruge. Provokacije nisu dijalog, a pojedinci koje spominjete ne predstavljaju braniteljsku populaciju.

NACIONAL: Što mislite o pozdravu ZDS i općenito o neprimjerenim obilježjima na majicama i kapama? Je li predsjednik dobro postupio kada je otišao iz Okučana?

To je bila njegova odluka koju je više puta jasno javno obrazložio. Nikada do tada pozdrav „za dom spremni“ nije ušao u državni protokol na službenim obilježavanjima vojnih akcija, to se dogodilo prvi put u Okučanima i to je bio razlog što je predsjednik otišao. U njegove odluke neću zadirati, on je predsjednik i sam donosi odluke što i kako će raditi. Ja sam tamo ostao nakon razgovora s predsjednikom. Što i kako je bilo, detalje niti znam niti želim u njih ulaziti, ali znam da su organizatori na vrijeme upozoreni da se u državnom protokolu nalaze osobe sa spornim natpisom, ali nije bilo reakcije. I žao mi je što se neke stvari krivo tumače. Jedna od stvari koje mi kao čovjeku smetaju jest što se predsjedniku imputira da nije odao počast državnoj himni. Svi su vidjeli da on daje izjavu za medije, a puštena je himna. To se jednostavno nije smjelo dogoditi, to nije bilo korektno prema njemu, neću komentirati je li to namjerno napravljeno ili nije – ne zanima me! Trebalo je pričekati tu minutu ili dvije jer smo svi vidjeli da predsjednik daje izjavu.

NACIONAL: Nije li to skretanje s činjenice da je tamo ponovo promoviran pozdrav ZDS?

Tom pozdravu nema mjesta u državnom protokolu. Uostalom, kada je riječ o operacijama Maslenica, Bljesak, Zima, Ljeto, Južni potez, Oluja i druge, naglašavam, tamo su sudjelovali hrvatski policajci i hrvatski vojnici, tamo nije bilo HOS-a.

NACIONAL: Ako Zoran Maras i ekipa dođu u istim majicama na proslavu Oluje, hoće li predsjednik Milanović opet otići?

Ponavljam, tom pozdravu nema mjesta u državnom protokolu, a kao što sam rekao, HOS nema veze s operacijom Oluja. Ali ne vjerujem da će predsjednik otići s proslave Oluje zbog moguće provokacije sa strane, njemu je obljetnica Oluje daleko važnija od takve jedne popratne stvari.

NACIONAL: Jeste li skloni nekada i kritizirati predsjednika, reći mu da je nešto krivo napravio?

Zadržat ćemo to na osobnoj razini. Nikoga ja ne kritiziram, samo govorim činjenice i iznosim svoje mišljenje, a predsjednik radi ono što sam odluči.

NACIONAL: Je li predsjednikov govor od samo 17 sekundi na promociji u Hrvatskom vojnom učilištu bio primjeren? Neki su to protumačili i kao uvredu.

Predsjednik im je tamo čestitao, a istoga dana na svečanosti na Pantovčaku održao je govor kojim je pokazao koliko cijeni pripadnike Hrvatske vojske. Vjerujem da je predsjednik procijenio kako govor treba održati pred vojnim zapovjednicima koji su zaduženi osigurati najbolje uvjete i opremu za naše vojnike. Predsjednik je kasnije bio i na dodjeli letačkih znakova pilotima HRZ-a u Zemuniku, gdje je ponovio koliko je važno ulagati u opremu, a još više u ljude.

NACIONAL: Predsjednik je izjavio da bi proslava Oluje mogla biti i u Zagrebu, a ne isključivo u Kninu. Slažete li se s njim?

Prije svega, na Knin gledamo i dajemo mu značaj zato što je bio sjedište te nazovi paradržave. S druge strane, najviše žrtava Oluje bilo je na Banovini. Bio bih sretan kada bismo Oluju obilježavali i u Kninu, i u Gospiću, i u Karlovcu, i u Petrinji, i u Benkovcu, i u Drnišu – gradovima koji su stvarno nastradali u toj operaciji.

NACIONAL: Pa bila je pretprošle godine proslava u Slunju, gdje je održan koncert Marka Perkovića Thompsona. Idete li vi na Thompsonove koncerte?

Bio sam na jednom.

NACIONAL: Kako se voli Hrvatska iz vaše perspektive, kao branitelja?

Onako kako su je branitelji i voljeli, da nisu pitali kamo treba ići, nisu pitali s kim treba ići, nisu pitali zašto treba ići. Nisu hrvatski branitelji išli u rat braniti Hrvatsku jer su znali da ih čekaju stanovi, povlastice i mirovine. Budimo realni, ljudi su konačno dobili svoju državu i išli su je obraniti.

NACIONAL: No ipak, dok su jedni išli braniti Hrvatsku, drugi su se obogatili, bilo je i onih koji su za to vrijeme švercali naftu. Branitelji osjete tu nepravdu, boli li vas nepravda?

Naravno da je bilo anomalija, svjestan sam toga, ali ja sam kao branitelj znao zašto sam išao u rat i drugo me ne zanima. Ono što ja očekujem od svoje države jest da ta država 25 godina poslije rata ipak uviđa razliku. A ljuti me činjenica da mi i 25 godina poslije rata još ne možemo definirati poimence dragovoljce Domovinskog rata u Hrvatskoj. Ne govorim sada o hrvatskim braniteljima, nego o hrvatskim braniteljima – dragovoljcima. Pa u čemu bi bio problem da to utvrdimo? To su oni koji su bili spremni dati svoj život u vrijeme dok Hrvatska još nije proglasila svoju neovisnost. Dragovoljaca ima između 35, 36 tisuća.

NACIONAL: Što mislite o brojki od 500 tisuća branitelja s tendencijom rasta?

Držim se poslanice predsjednika Tuđmana koju je 15. siječnja 1996. izrekao u Saboru. Tada je naveo točan broj hrvatskih branitelja i to su najtočniji podaci – nešto više od 360 tisuća. Sada imamo preko 500 tisuća!

NACIONAL: Je li taj višak razlog što vas se predstavnici udruga boje, što im nije baš svejedno pred vama koji znate gdje je koji od njih bio tijekom rata i što je sve radio?

Ne volim da me se itko boji, ‘ajmo reći da imamo nekakvo uzajamno poštovanje, da oni poštuju mene kao što i ja njih poštujem. Žao mi je što često moje kolege i prijatelji smetnu s uma ono što smo bili i što smo zajedno radili. Ali vjerujte mi da je to sve trenutačno. Evo, i jutros sam se čuo s predsjednikom udruge Tigrova, Ilijom Vučemilovićem. Poštujem ga jer je njega udruga izabrala, a on mene poštuje jer sam mu bio zapovjednik. Sjećam se iz toga vremena da su mi došla dvojica čelnika šatora za neku pomoć. Pitao sam ih znaju li koja je njihova izlazna strategija. Nisu mi znali reći, tražili su nekoga da ih vodi. Rekao sam im da trebaju imati jasne ciljeve i da oni moraju biti u skladu sa zakonom.

NACIONAL: Jedan od tih koji su došli bio je i premijer Plenković.

Nisam znao da je i današnji premijer došao u šator!

NACIONAL: Koji će biti konkretni potezi predsjednika Milanovića vezani uz braniteljsku populaciju?

Predsjednik radi svoj posao, nedavno je primio udrugu Prvi hrvatski redarstvenik u povodu tridesete godišnjice njenog osnivanja, postali su postrojba i predsjednik ih je odlikovalo kao postrojbu. Prije nekoliko dana kod predsjednika je bio i Generalski zbor, razgovarali su vrlo konstruktivno, o čemu i sami javno govore. Isto tako, prvi put, uoči obljetnice Bljeska, predsjednik je održao prijem za zapovjednike te operacije.

NACIONAL: Hoće li predsjednik imati sastanak i s udrugama koje su bile pod šatorom?

Pa i neki članovi Generalskog zbora su bili pod šatorom. Predsjednik Milanović, primat će predstavnike branitelja i udruga jer želi čuti “živu” riječ braniteljske populacije, a ne samo nekih predstavnika.

NACIONAL: Je li vam drago što odličje dobivate s Kotromanovićem i Krstičevićem, bez obzira na to što su oni suprotnih političkih stajališta, je li to dobra poruka?

U Oluji smo imali identična stajališta, a ovo je 25. obljetnica Oluje. I treći put ću ponoviti, zar se nismo borili za demokraciju? To što su oni u jednom momentu došli u situaciju da su politički na različitim stranama, za mene je to samo demokracija i drugačije mišljenje! Kud bismo došli da svi isto mislimo? Ali cilj nam mora biti isti. Ako se sjećate, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je na samom početku stvaranja Hrvatske iznio četiri glavna cilja: slobodna, suverena i neovisna Republika Hrvatska, članstvo u NATO-u, članstvo u Europskoj ekonomskoj zajednici i Hrvatsku u blagostanju. Učinimo zajedno sve što možemo da u potpunosti ispunimo i taj četvrti cilj.

NACIONAL: Bi li bilo dobro da se general Gotovina, kao čovjek koji je postao simbol Domovinskog rata, aktivnije uključi u politiku, možda čak i kao kandidat za predsjednika ili ministra obrane jednog dana? Čujete li se s njim i što on o tome misli, neovisno o tome što se nakon Haaga posvetio biznisu s tunama i rekao da ga politika ne zanima?

General Gotovina sam donosi odluke o svom angažmanu kako u politici tako i u javnom životu. Kad se s njim družim, vidim da je sretan čovjek koji radi posao koji je oduvijek želio i u njemu uživa. Naravno da je uvijek okrenut budućnosti i koliko je meni poznato, zanima ga boljitak naše domovine i našeg naroda.