Pojavljivanje Ljube Jurčića na skupu stranke Milana Bandića u zagrebačkoj Dvorani Vatroslava Lisinskoga, potaknulo je glasine o političkom savezu zagrebačkog gradonačelnika i bivšeg ministra gospodarstva u vladi Ivice Račana. Iako priznaje da je u prijateljskim odnosima s Bandićem, Jurčić je u razgovoru za Nacional otkrio da nije bilo razgovora o političkoj suradnji i da je njegovoj stranci Novi val puno bliža politička opcija bivšeg predsjednika Ive Josipovića, s kojim je već vodio razgovore o mogućoj koaliciji na parlamentarnim izborima. Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu vrlo je kritičan prema vladi premijera Zorana Milanovića i tvrdi da bi za Hrvatsku bilo najbolje da SDP sa svojim koalicijskim partnerima ne pobijedi na izborima i da neka druga politička opcija preuzme vlast. U razgovoru za Nacional Jurčić se osvrnuo i na nejasnu ekonomsku politiku HDZ-a, situaciju u Grčkoj te je otkrio koje pouke hrvatski političari mogu izvući iz grčkog slučaja.

NACIONAL: Je li vaše pojavljivanje na skupu stranke Milana Bandića znak buduće suradnje sa zagrebačkim gradonačelnikom?

Na skup Bandićeve stranke došao sam prije svega zato što ga poznajem cijeli život. Rođeni smo u istom selu, krstio nas je isti svećenik, tako da smo mi ljudski povezani. Na političkoj sceni družimo se već dvadesetak godina, ali nikada nismo ništa zajednički radili. Ni ovog puta nismo razgovarali o nekoj političkoj suradnji, što ne znači da je ona isključena. Moja nazočnost na tom skupu bila je samo podrška prijatelju iz djetinjstva i tu nema nikakve političke pozadine. Nikakvih dogovora ili pregovora još nije bilo. Nismo čak razgovarali ni o političkim preslagivanjima koja se trenutno događaju na hrvatskoj političkoj sceni.

NACIONAL: Što mislite o pravosudnom procesu koji se vodi protiv Bandića?

Ne želim ulaziti u to je li Bandić kriv ili nije, ali sve što se do sada događalo, nanosi veliku štetu hrvatskoj državi. Čovjeka koji je gradonačelnik najvećeg grada u državi i koji je četvrti ili peti po važnosti političar u zemlji, najprije se zatvorilo, a tek nakon toga su se tražili dokazi. To je šteta za državu i takav slučaj uvijek ispadne politički proces. Zbog interesa zaštite ugleda države, tako se ne može raditi. Interes države je da sve institucije provedu temeljitu istragu i kada se prikupi dovoljno dokaza, onda se može podignuti optužnica, obavijesti se osumnjičena osoba i s njom se obavi razgovor. Tako se država ponaša državnički i šalje sliku u svijet da je organizirana i stabilna. To, naravno, ne znači da ta osoba, ako joj se dokaže krivnja, treba izbjeći kaznu, ali zbog ovog mrcvarenja meni je Bandića žao, kao što bi mi bilo žao bilo kojeg drugog čovjeka. Takvim postupanjem kojim unaprijed optužimo dužnosnika, najveća šteta radi se državi jer je to bacanje ljage na cijelu zemlju. Optužena je institucija gradonačelnika, isto kao što se sada optužuje cijeli Hrvatski nogometni savez. Ne smijemo optuživati institucije i ako netko u HNS-u radi krivo, onda ga se treba optužiti na jedan fin i pristojan način, ali nikako se ne smije optuživati cijela institucija. Tako se radi u zrelim i normalnim državama. Ovdje se političke borbe vode preko leđa države i smanjuje se prostor da izgradimo jednu suverenu, pravnu i civiliziranu državu.

NACIONAL: Podržavate li to kako Bandić vodi Zagreb?

Različiti ljudi imaju različite vizije. To je stvar iskustva, različitog obrazovanja i još nekih drugih stvari. Ja bih svakako drugačije vodio grad od Bandića jer imam drugačiji profil, različito obrazovanje i životno iskustvo. To ne znači da bi moje vođenje grada bilo puno bolje. Kada Bandića gledam profesorski, izvana, njega najviše karakteriziraju iskustvo i poznavanje grada. On zna gdje je svaki šaht, svaka razvodna kutija, svaki priključak, gdje treba novi asfalt, a gdje novi pločnik. To mu daje kvalitetu i stabilnost, dok ja možda nemam tih iskustava, ali imam druge metode kojima bih to rješavao preko drugačije organizacije i procedura. To je opet moji osobni pristup koji se temelji na mom znanju, iskustvu i obrazovanju, što ne znači da bi bio bolji nego njegov.

NACIONAL: Planirate li sa strankom Novi val izaći na parlamentarne izbore?

Da, naravno da planiramo izaći na izbore.

NACIONAL: Hoćete li ući u koaliciju s nekim?

Svakog dana vodimo razgovore s gotovo svim strankama na političkoj sceni koje su zainteresirane za suradnju. Naravno da svaki od nas i svaka stranka ima drugačiji pristup i drugačije mišljenje o svojim kvalitetama i mogućnostima, tako da se razgovori vode i uskoro će se morati donijeti odluka o suradnji između nas sitnih i raspršenih stranaka.

NACIONAL: Koje su opcije najbliže Novom valu?

Nama su bliske sve opcije koje nisu ekstremne. Ne podnosim agresivno i ekstremno ponašanje, isključivost i mržnju i sve stranke koje se tako ne ponašaju, mogu s nama surađivati i sve su nam potencijalni koalicijski partneri. U svemu tome imam drugačiji pristup jer politika mi nije zaposlenje u smislu da želim biti političar zbog same politike. Imam poriv da radim strategije, analiziram i da odigram utakmicu. Vidim probleme u kojima se Hrvatska nalazi i imam strategiju kojom bi se oni riješili. Nisam za Sabor jer ne mogu tamo sjediti, a nisam ni za Vladu, da budem samo ministar i slušam tuđe naredbe. Tako da imam problem u odnosu na druge koji samo žele dobiti dva zastupnička mjesta, pa ćemo s ta dva mjesta imati neki utjecaj. Meni to ne odgovara i više se orijentiram programski i strateški, a manje politikantski za pobjedu na izborima. Zato imam problema u pregovorima s drugim strankama.

NACIONAL: Po tome je moguća suradnja i s Bandićem i s bivšim predsjednikom Josipovićem?

Pa, moguća je suradnja s Josipovićem. S njim sam razgovarao i on mi je dao koncept i program svoje nove stranke, tako da je to otvorena opcija. Predsjednika Josipovića poznajem već dvadesetak godina, tako da sam dobro upoznat s njegovim stavovima. Razgovarao sam i s Ratkom Čačićem, Vesnom Škare Ožbolt i s još dosta potencijalnih kandidata, a čak sam razgovarao i s nekoliko članova velikih stranaka.

NACIONAL: Znači li to da ste otvoreni za suradnju s SDP-om i HDZ-om?

S SDP-om teško jer, kao što znate, bio sam ministar u vladi u nekom drugom SDP-u i ne vidim mogućnost za suradnju s ovim. Zanimljivo je da smo za izbore 2007. Antun Vujić i ja napravili najveću izbornu strategiju ikada u Hrvatskoj, a sada su njega ponovno pozvali da piše program. Budući da je SDP sada na vlasti i da su svojim ponašanjem pokazali da baš nemaju osjećaj za državu i da nemaju liderske sposobnosti, ne vidim kako bih s njima mogao surađivati. Ako smo mi od 2008. upali u rupu od 15 metara, pet metara otpada na ovu vladu. Ona je povukla niz loših poteza i da nije apsolutno ništa radila, mi bismo izašli iz krize 2012., a ovako zbog njihova lošeg vodstva, tonemo sve dublje. Oni ne znaju voditi ni državu ni ekonomiju i trebali bi se jednostavno povući, malo odspavati i zbrojiti se. Bilo bi šteta da ponovno pobjede na izborima. Ne želim reći da su ovi drugi dobri ili bolji, ali vladajući su pritisnuti obvezama i ne mogu sagledati svoje pogreške i dobro bi bilo za Hrvatsku da se malo maknu s vlasti i bace pogled na svoju politiku i na rezultate. To bi bilo dobro i za SDP i za Hrvatsku, pa bi možda na sljedećim izborima izašli kvalitetni, s objektivnim pogledom na same sebe. Tako da u ovom trenutku za Hrvatsku ne bi bilo dobro da SDP pobijedi jer jednostavno pod teretom vlasti, ne vidi što radi.

NACIONAL: Što mislite o politici HDZ-a i Tomislava Karamarka?

Kod njih je, s druge strane, problem taj što još nitko ne vidi što oni zapravo žele. Lijepe su sve te priče, ali u njihovoj komunikaciji s javnošću nitko ništa direktno ne govori. Iz pet, šest govora možete zaključiti osnove programa, ali kod HDZ-a to nije slučaj. Čini mi se da nema ideju kako voditi Hrvatsku, osim kada su u pitanju političke stvari poput lustracije. No lustracija se ne može napraviti sama po sebi. Lustracija može dobiti podršku ako narodu nešto prije toga ponudite. Narod mora osjetiti da bolje živi i mora se osjećati komotnije i zadovoljnije. Tek nakon toga možete provoditi političke projekte, ali ići na politički projekt u situaciji krize i nezadovoljstva, štetno je za društvo. Dakle, na strani HDZ-a postoji mali prostor za suradnju, ali samo ako bismo mi dopustili neka stručna rješenja. Na strani vladajućih takva mogućnost ne postoji i ponavljam da bi bilo dobro da se malo odmore i naprave odmak do drugih izbora jer bi tako izgradili bolju stranku, što bi i za Hrvatsku puno značilo.

NACIONAL: U javnosti se često spominje stručna vlada, a čak i neki partneri HDZ-a smatraju da bi to bilo najbolje rješenje. Slažete li se s time i biste li prihvatili poziv da sudjelujete u radu takve vlade?

Više ne bih ulazio u vladu bez sudjelovanja u pripremi politike. Ući u nju, a ne sudjelovati u kreiranju njene politike, za mene bi bilo glupo. Ne bi bilo ni produktivno ni korisno. Što se tiče stručne vlade, smatram da ona ne postoji jer nema ljudi koji se školuju da bi bili ministri. Političar je kombinacija znanja i iskustva. Morate imati neki osjećaj za politiku, ali i za određena znanja i iskustva. U vladu ulaze političari koji ništa ne znaju i ne žele raditi, a žive od politike i proizvode demagogiju po kojoj razdvajaju političare i stručnjake. Mene neki političar proglašava stručnjakom kako bi me odmakao kao svog konkurenta jer me automatski proglašava nesposobnim da vodim državu. Oni to predstavljaju kao izraz poštovanja jer me proglašavaju stručnjakom, a zapravo me proglašavaju nesposobnim političarom i tako smanjuju konkurenciju. Kada pogledate u koliko sam velikih kompanija radio i koliko sam ih spasio, moje iskustvo u vođenju ima malo vodećih ljudi u strankama. No oni su lideri i političari, a mene i moje kolege proglašava se stručnjacima. Po čemu su oni sposobniji da vode državu, a nisu vodili ni kafić i ne znaju kako bi to radili?

NACIONAL: Ima li trenutno vodstvo HDZ-a dovoljno znanja i iskustva da izvede državu iz krize?

HDZ je u velikoj transformaciji, ali još uvijek nisam siguran je li to dovoljno. Dosta sam razgovarao s ljudima koji su stvarali HDZ i visoko su pozicionirani, pa smatram da se moraju maknuti od starog načina vođenja stranke. Okolnosti u Hrvatskoj su se promijenile i oni to moraju prihvatiti. Stvari su se promijenile 2000. i oni su tada napravili transformaciju otvaranjem prema Europi, ali nisu uradili unutarnju transformaciju, iako je bilo nekih pokušaja. Ipak su se pokazali kao konzervativna stranka koja se teško mijenja i pokušava zadržati stare procedure i ljude. Kada pogledate ljude u vrhu stranke, vidjet ćete da HDZ nije izbacio puno novih ljudi, a pogotovo nije promijenio priču. Opet se pojavila ta borba protiv koncepta prošlosti, a to je unaprijed izgubljena bitka jer prošlost je prošlost. Umjesto koncepta prošlosti, trebali bi nuditi koncept budućnosti, a baš i nisam primijetio da HDZ to nudi. Kada bi to ponudili, onda bi nešto mijenjali, ali tada više ne bi bili toliki konzervativci, jer novi koncept traži novu viziju, novu tehnologiju i nove ljude.

NACIONAL: Vlada se hvali rastom BDP-a i drugih ekonomskih pokazatelja i tvrdi da izlazimo iz krize.

To je bezobrazluk prema hrvatskome narodu i vladu koja tako razgovara, treba udaljiti od hrvatskog društva i naroda. Mi smo treća najgora zemlja u Europskoj uniji po proizvodnji i efikasnosti. Iza nas su Rumunji i Bugari koji se dižu, a mi padamo prema njima. Po potrošnji smo najveća bijeda u EU-u, a po zaposlenosti su gori samo Španjolci i Grci. Dohodak u Hrvatskoj je 30 posto europskog prosjeka i manji je od 10.000 eura godišnje po stanovniku, dok je u Europi oko 28.000. I sada kada smo u toj velikoj rupi u kojoj se koprcamo i idemo centimetar gore ili dolje, kada odemo centimetar gore, Vlada se hvali da nam ide dobro. Mi moramo metarskim koracima izaći iz te rupe, a ne centimetrima. Kada napravimo korak koji je više igra statistike nego rezultat rada, nepošteno je prema vlastitom narodu da se to proglašava uspjehom. Kada neka vlada priča da je uspjeh rast od 0,1 posto, to je katastrofa za taj narod. Političari nas uče da živimo u bijedi i nije mi jasno zašto moramo biti taoci takve politike.

NACIONAL: Koji bi trebali biti prvi potezi buduće vlade nakon parlamentarnih izbora?

Mi u stranci imamo program u kojem smo to sve predstavili. Sadrži deset osnovnih reformi koje se moraju napraviti. U principu, morate znati izvore problema i onda ih treba rješavati kako bi nam bilo bolje. Kada sam radio program za izbore 2007., na prvom mjestu bila je industrijska i regionalna politika, a tek na petom mjestu bila je monetarna politika.

U današnjoj situaciji monetarna politika je na prvome mjestu, a na drugom fiskalna politika. Danas ne možete riješiti industrijsku politiku ako ne definirate monetarnu politiku i ne reformirate fiskalnu politiku. Trenutna monetarna i fiskalna politika sprečavaju profitabilnu proizvodnju. Ne možete imati profitabilnu proizvodnju i privući investicije uz ovakvu monetarnu i fiskalnu politiku. Znači, prvi korak je reforma monetarne politike, promjena zakona o Hrvatskoj narodnoj banci i ta politika mora sudjelovati u smanjenju nezaposlenosti. To je glavni ekonomsko-politički problem Hrvatske i sve politike moraju sudjelovati u njegovu rješavanju. Bitno je i da monetarna politika proizvodi dovoljnu količinu novca da se Hrvatska financira u kunama bez devizne klauzule. Na primjeru Grčke možemo vidjeti da bi bilo puno bolje da je imala drahmu jer ne bi došla u ovu situaciju, bez obzira na to koliki joj bio dug. Dokaz za to je Japan koji ima javni dug od 270 posto, ali nema takvih problema jer se financira u jenima. Mi smo isključili kunu kao novac, a vlastiti novac je i stabilizator i regulator vlastitih gospodarskih aktivnosti. Kada smo uveli deviznu klauzulu, uveli smo tuđu valutu da obavlja funkciju domaćeg novca.

NACIONAL: Spomenuli ste Grčku i njenu valutu drahmu. Smatrate li kako je moguće da Grčka izađe iz eurozone i da je ponovno uvede?

Grčka će vrlo vjerojatno ostati u eurozoni iz geopolitičkih razloga. Zbog geopolitike je i primljena u EU, NATO i eurozonu, prije svega jer Rusi preko Grčke žele izlaz na toplo more. A tu je i Turska koja se dosta samostalno ponaša u posljednje vrijeme. Smatram da je problem Grčke u tome što Europsku uniju vode birokrati koji ne vide izvor problema i koji nemaju ideju kako ga riješiti. Ovo mrcvarenje Grčke potrajat će jako dugo, a Europa u svemu tome neće imati nikakvu financijsku štetu jer su grčki dugovi prebačeni u javne fondove. Grčki slučaj potaknuo je na razmišljanje je li ovakav proces ujedinjenja Europe dobar. Ja sam prvi za europsko jedinstvo, ali ovakav način ujedinjenja Europe, koja je od 1990. prepuštena kapitalu, stranim investitorima i kreditorima, radi protiv osnovnih principa ujedinjene Europe, a to su mir, sigurnost i solidarnost. Ovo posljednje je potpuno nestalo na primjeru Grčke, koju su iskamatarili strani kreditori. Oni sada žele uzeti 50 milijardi eura grčke imovine, umjesto da su u proteklom razdoblju taj iznos investirali u Grčku da zarade, ali i da zaposle grčki narod. Greška Europe je u tome što ne prihvaća specifičnosti svake pojedine države. Grk se nikada ne može ponašati kao Skandinavac ili Nijemac, ali to ne znači da je lošiji od njih, on je jednostavno takav.

NACIONAL: Što mislite o potezima grčkog premijera Aleksisa Ciprasa i bivšeg ministra financija Varufakisa tijekom pregovora?

Grčka je morala usvojiti paket mjera jer vlada nije pripremila rješenje ako njezin najblaži prijedlog ne prođe. Nije imala izlaznu strategiju i to je najveća greška Ciprasa i Varufakisa koji su se zapravo loptali s grčkom državom. Ako su željeli čvrsto pregovarati, onda su morali imati rješenje za svaku situaciju, ali oni ga nisu imali. To je nedopustivo u politici. Cipras je na kraju priznao da jednostavno mora prihvatiti te mjere, iako se s njima ne slaže, ali je zaboravio reći da nije imao alternativno rješenje. Kada su već prihvatili paket, spasili su se od kratkoročne katastrofe, ali su dugoročno gurnuli grčki narod u bijedu ako ne usvoje politiku za ubrzani razvoj Grčke uz pomoć EU-a.

NACIONAL: Što bi hrvatski političari mogli ili trebali naučiti na grčkom primjeru?

Trebali bi naučiti da je nužno da smo članica Europske unije, ali da to nije dovoljno za razvoj. Samo članstvo u njoj neće razviti državu. Poruka je da morate imati vlastitu politiku i strategiju u okviru europskih standarda, gdje postoji puno prostora da se napokon počnu dizati druge europske države. Znači, nama treba politika kojom će se sadašnji bruto domaći proizvod po stanovniku dizati s 10 tisuća eura na 15 do 20 tisuća, dok razvijene zemlje dižu s 30 na 40 tisuća. Te ekonomske politike ne smiju biti iste jer mjere tih razvijenih zemalja kod nas ne bi imale nikakve efekte. U okvirima Europske unije moramo vidjeti koji su naši potencijali i naše specifičnosti i moramo napraviti politiku po kojoj bismo se napokon počeli dizati s dna. Druga pouka je da se može osvojiti vlast populističkim mjerama zato što ih narod “pije”, ali je zločin prema vlastitom narodu kada se ta vlast preuzme, a nemate koncept vođenja vlastite države. To je jedna velika prevara i u današnje vrijeme je to zločin prema vlastitom narodu. Vlast se može dobiti populističkim mjerama, ali onda morate imati viziju i strategiju kako te mjere provesti, a ne kao Cipras koji je nanio veliku štetu Grcima baš zato što ih nije znao provesti.