Film ‘Parazit’ južnokorejskog redatelja Bong Joon-hoa pobjednik je ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu. Nacional donosi ekskluzivni intervju s dobitnikom Zlatne palme, koji kaže da je inspiraciju dobio u svakodnevici Južne Koreje, posebno u jazu između siromašnih i bogatih

Kada je meksički redatelj Alejandro González Iñárritu, predsjednik žirija filmskog festivala u Cannesu, u subotu izašao na pozornicu kako bi objavio osvajača Zlatne palme, rekao je da je odluka žirija donesena jednoglasno. I doista, odlukom da film “Parazit” južnokorejskog redatelja Bong Joon-hoa pobijedi na filmskom festivalu u Cannesu nije se samo suglasio žiri, već i kritika i publika. Ta crna komedija, ujedno i politička satira, od trenutka kada je prikazana na festivalu bila je glavna tema svih filmskih razgovora tako da bi sve osim pobjede filma “Parazit” bila potpuna nepravda.

U središtu filma “Parazit” je siromašna obitelj u kojoj su svi članovi, otac, majka i punoljetni sin i kći, nezaposleni. Žive u podrumskom stanu, muče se da bi zaradili neki novac, sve dok im prijatelj ne kaže kako bogata obitelj traži tutora za svoju kći srednjoškolku. Nakon što kći iz siromašne obitelji napravi za svog brata lažnu diplomu s Oxforda, on postaje tutor. Bogata obitelj je prilično naivna, pa se siromašna polako infiltrira u njihovu kuću. Sestra lažno tvrdi da je završila likovnu akademiju u Chicagu pa postaje mentor njihovu šestogodišnjem sinu koji grozno crta. Otac siromašne obitelji postaje vozač oca bogate obitelji. Spletkarenjem natjeraju bogataše da potjeraju dugogodišnju kućnu pomoćnicu i na njezino mjesto dolazi njihova majka. No sve će se promijeniti kada ih protjerana kućna pomoćnica zamoli da uzmu iz podruma kuće nešto što je zaboravila. Slijedi šok jer podrum nije podrum, to je bunker, a ono što se nalazi u bunkeru mijenja tijek života svih likova filma.

Canneska pobjeda Bong Joon-hoa nije veliko iznenađenje jer se taj 49-godišnji redatelj proslavio do sada nizom filmova. Izvan Južne Koreje postao je poznat krimićem “Sjećanja na umorstvo”, nakon čega sljedeći njegovi filmovi “Domaćin” i “Majka” imaju premijere na festivalu u Cannesu. Sjajne kritike donose mu snimanja filmova izvan Južne Koreje, a to su bili filmovi “Snowpiercer” s Chrisom Evansom i Tildom Swinton te “Okja” s, ponovo, Tildom Swinton i Jakeom Gyllenhaalom. Povratak u Južnu Koreju označen je filmom “Parazit”.

S Bong Joon-hoom razgovarali smo ekskluzivno za Nacional dva dana prije nego što je proglašen canneskim pobjednikom. Kao veliki ljubitelj nogometa odmah je rekao kako ga je hrvatska reprezentacija oduševila na Svjetskom prvenstvu, a ponešto smo vremena proveli pričajući i o skorom finalu Lige prvaka. Ipak, tema razgovora bio je film “Parazit” i Bong Joon-ho nam je objasnio kako su razlike između bogatih i siromašnih, ne samo u Južnoj Koreji, bili povod za snimanje filma “Parazit”. Inače, film “Parazit” imat će hrvatsku premijeru na filmskom festivalu u Vukovaru koji se ove godine održava od 4. do 7. srpnja.

NACIONAL: Film “Parazit” bavi se klasnim razlikama u Južnoj Koreji. Jeste li inspiraciju za ovaj film našli u stvarnom životu?

Mislim da je ovo priča bliska svim ljudima. Svi mi imamo i bogate i siromašne prijatelje ili čak članove obitelji, tako da sam i inspiraciju za ovaj film dobio iz svakodnevnog života. Nije za to povod bio neki protest poput “Žutih prsluka” u Francuskoj. Dapače, što se tiče jednog od glavnih likova, mladića koji prvi uđe u život bogate obitelji tako što postane tutor njihovoj kćeri, inspiraciju sam našao u svom životu. Dok sam studirao, i ja sam bio tutor u jednoj vrlo bogatoj obitelji. Kada taj mladić u filmu prvi put uđe u kuću bogate obitelji, ostaje zapanjen njenom ljepotom. Isti osjećaj imao sam i ja kada sam ušao u njihovu kuću. Obitelj u kojoj sam radio kao tutor imala je saunu na drugom katu kuće. To mi je bilo prilično šokantno. Sauna u kući, vrlo čudno. Odrastao sam u obitelji koja je bila pripadnik srednjeg staleža, dakle nalazili smo se između bogatih i siromašnih obitelji.

NACIONAL: U vašem filmu paraziti su, očito, ljudi iz siromašne obitelji. Znači li to da ih smatrate negativcima jer na prevaru ulaze u život bogate obitelji?

Kada sam 2013. počeo pisati priču ovog filma, radni naslov uopće nije bio “Parazit”. U prvotnoj ideji imao sam dvije obitelji koje su bile ravnopravne. No kako se vremenom priča mijenjala, tako sam se više fokusirao na siromašnu obitelj te se priča filma razvija iz njihova kuta gledanja. Možda će vam ovo zvučati kao opasna konstatacija, ali iako su u filmu “Parazit” članovi siromašne obitelji varalice koji rade protuzakonite stvari, oni nisu pravi negativci u cijeloj priči. Njihovi postupci nalaze se u sivoj zoni. Zato sam se fokusirao na grozan sustav koji je natjerao siromašnu obitelj da se ponašaju kao paraziti. I tako sam došao do naslova “Parazit”.

NACIONAL: Članovi siromašne obitelji u vašem filmu su pametniji od članova bogate obitelji. Jeste li željeli reći da, ako ste siromašni, morate posjedovati neke druge vještine da biste preživjeli?

Članovi siromašne obitelji u mom su filmu prilično pametni i sposobni. Da imaju posao, s ovim vještinama i sposobnostima vjerojatno bi bili uspješni. No oni nemaju posao. To je slika ekonomske situacije s kojom se suočavamo u Južnoj Koreji, ali i u cijelom svijetu. Kada bi sustav kvalitetno funkcionirao, ovi ljudi bi živjeli normalnim životom. Ali oni su stjerani u kut i prinuđeni da se nađu u ovako opasnoj situaciji. U jednom trenutku u filmu se kaže da se u Južnoj Koreji na natječaj za posao zaštitara prijavi 500 osoba sa završenim fakultetom. To nije nikakvo pretjerivanje, to je podatak koji je objavljen u južnokorejskim medijima. Moram reći da se s novom vladom ekonomska situacija u Južnoj Koreji popravlja, ali donedavno situacija je bila ovakva kakvom je opisujem u filmu.

NACIONAL: Je li satira bolji način prikazivanja okrutne stvarnosti od socijalne drame kakve, primjerice, radi Ken Loach?

Veliki sam štovatelj Kena Loacha i njegovih filmova, njegov film “Kes” na mojoj je listi najboljih filmova ikada. No sebe smatram žanrovskim redateljem, uživam u uzbuđenju koje donose pravila žanrovskih filmova, bez obzira na to kršite li ta pravila ili ih slijedite. Ja volim raditi u okvirima žanrovskog filma. Nisam ljubitelj prikazivanja socijalnih problema tako što ih doslovno prenesem na platno. I zato mi se satira u tom kontekstu prirodno nameće.

‘SIROMAŠNI U FILMU pametni su i sposobni. Da imaju posao, s ovim bi vještinama i sposobnostima bili uspješni. To je slika ekonomske situacije s kojom se suočavamo u Južnoj Koreji’

NACIONAL: Film “Parazit” je pun ludo komičnih scena. Jeste li namjerno željeli izazivati smijeh kod publike, iako se radi o ozbiljnoj socijalnoj temi?

Nešto ću vam reći, ali pritom ne želim da me smatrate perverznjakom. Kada se publika smije na neke od scena u filmu, istovremeno propituju vlastiti smijeh. Kao da im je neugodno što se smiju na te scene.

NACIONAL: U filmu se spominje i prijetnja napadom Sjeverne Koreje na Južnu Koreju. Je li to stvarnost ili pretjerivanje?

Film je satira, tako da to funkcionira i kao politički vic. No tako možete shvatiti kako bogata obitelj funkcionira. Oni imaju bunker ispod kuće, ali takav bunker imaju mnoge bogate obitelji u Južnoj Koreji kako bi se imali gdje skloniti u slučaju napada Sjeverne Koreje. Zanimljivo je kako Amerikanci reagiraju koji često slušaju o raketnim prijetnjama koje dolaze iz Sjeverne Koreje. Moji prijatelji iz SAD-a često me zovu i kažu mi ‘’Hoćeš li i dalje živjeti u Južnoj Koreji? Dođi k nama u Los Angeles’’. Mi u Južnoj Koreji većinom ne razmišljamo o tim prijetnjama. Jasno je da se bojimo rata, zabrinuti smo zbog toga, ali nastavljamo svakodnevni život. Na kraju krajeva, ništa ne možemo napraviti po tom pitanju. Bogataši, jer imaju novca, mogu sagraditi bunkere. No nisu svi ljudi bogati, ja živim u stanu, nemam bunker sagrađen ispod zgrade.

NACIONAL: Što onda više brine građane Južne Koreje, ekonomska situacija ili Kim Jong-un, predsjednik Sjeverne Koreje?

Podjednako ih brinu oba problema, ali mislim da je ekonomska situacija veći problem no Kim Jong-un. Naravno da bismo željeli mirne odnose sa Sjevernom Korejom, ali taj problem nije nešto s čime se svakodnevno suočavamo. Ono što ljude u Južnoj Koreji više zanima jest koliko novca zarađuju. Ekonomija je ono s čime se svakodnevno suočavamo. Ekonomija je i za siromašnu obitelj u filmu “Parazit” najveća briga. Nova vlada Južne Koreje utjecala je da se odnosi sa Sjevernom Korejom polako popravljaju te osjećamo da se krećemo prema miru. Mislimo da Kim Jong-un i Donald Trump, bez obzira na to što su unikatne osobe na političkoj sceni, u ovom trenutku rade dobar posao.

NACIONAL: Tema filma “Parazit” je univerzalna, ali smatrate li da će je publika u Južnoj Koreji lakše shvatiti nego međunarodna publika?

Kada snimam film, nikada ne razmišljam o tome kako će ovaj film biti namijenjen međunarodnoj publici, a neki drugi južnokorejskoj publici. No ne mogu demantirati činjenicu da u filmu postoje brojne scene koje će južnokorejska publika, za razliku od međunarodne, u potpunosti razumjeti. Oni će se glasnije smijati na te detalje. Da, publika u Cannesu smijala se na premijeri, ali vjerujem da ćemo u Južnoj Koreji čuti barem deset posto više smijeha.

NACIONAL: U dva posljednja filma “Snowpiercer” i “Okja” jako ste puno koristili specijalne efekte, dok je “Parazit” drugačiji film. Jeste li, s tehničke strane, željeli napraviti jednostavniji film?

“Okja” je bila naziv super-svinje i imao sam snimljenih 300 scena s tom svinjom. Ne samo da nam je za te scene trebalo jako puno novca za specijalne efekte, već sam i ja kao redatelj trebao pružiti jako puno radne energije. Za razliku od filma “Okja”, u filmu “Parazit” svu svoju radnu energiju mogao sam koristiti na stvaranje jakih likova i priču filma. Da ne bi bilo zabune, snimanje filma “Okja” bilo je sjajno iskustvo, ni malo ne žalim zbog tog filma, ali u slučaju filma “Parazit” imao sam osjećaj da mogu mikroskopski obratiti pažnju na detalje. I dalje bih želio snimati takve filmove s jakom pričom. No, to ne znači da u filmu “Parazit” nije bilo specijalnih efekata, bilo ih je, ali nisu tako vidljivo istaknuti pa ih možda niste ni primijetili.

NACIONAL: S obzirom na to da su i “Okja” i “Snowpiercer” bili filmovi snimljeni izvan Južne Koreje, film “Parazit” je vaš povratak u Južnu Koreju nakon deset godina stanke. Što vam je donio povratak u Južnu Koreju?

Još 2013. godine počeo sam razmišljati o priči filma “Parazit”, bilo je to vrijeme kada sam završavao snimanje filma “Snowpiercer”. Odnosno, bilo je to prije no što sam počeo pisati scenarij za film “Okja”. To je moj način rada, od početne ideje do završetka filma prođe od pet do sedam godina. Dakle, moje razmišljanje o filmu “Parazit” nema neke veze s radom u Južnoj Koreji ili izvan nje. No ako se sada vratimo u vrijeme kada sam snimao film “Snowpiercer”, onda je lako primijetiti da je i “Snowpiercer” film o klasnim razlikama, odnosno o borbi između klasa. U tom filmu imate vlak u čijim se prednjim vagonima nalazi gornja klasa, a u stražnjim vagonima donja klasa. “Snowpiercer” je kombinacija znanstveno-fantastičnog i akcijskog filma. Već sam u tom filmu želio govoriti o razlikama između bogatih i siromašnih. “Parazit” je film sa sličnom temom, napravljen na realističniji način, s manjim proračunom.

NACIONAL: Koji filmovi su imali utjecaja na vas i vašu karijeru?

Dok sam se pripremao za snimanje filma “Parazit” gledao sam, kao filmofil, filmove “Služavka” Kim Ki-younga iz 1960 godine, “Sluga” Josepha Loseya iz 1963. i “Neka zvijer crkne”, film Claudea Chabrola iz 1969. godine. Kim Ki-young je moj mentor, neprestano gledam njegove filmove, pa je tako i “Parazit” nastao pod njegovim velikim utjecajem. Ujedno bih vam ukazao na još jedan sjajan film Kim Ki-younga koji se zove “Insect Woman” i snimljen je 1972. godine. Znam da je “Služavka” vrlo poznat film, ali “Insect Woman” je također remek-djelo.

‘FILM JE SATIRA, no može se shvatiti bogatu obitelj. Oni imaju bunker ispod kuće, a to imaju mnogi bogati u Južnoj Koreji kako bi se sklonili u slučaju napada Sjeverne Koreje’

NACIONAL: Fascinantno je kako ste u filmu “Parazit” stvorili koreografiju kretanja likova po cijeloj kući. Jeste li detaljno nacrtali svaku scenu kako biste je kasnije lakše režirali?

Upravo to sam i napravio. Ja sam scenarist i redatelj te sam tijekom pisanja scenarija stvorio strukturu priče, gradeći je na temelju likova i kuće u kojoj se kreću. Prvo sam, nakon što sam napisao scenarij, imao arhitektonsko rješenje kuće. Scenograf se mučio s mojim zahtjevima jer sam želio da u toj kući likovi ne vide jedni druge i ne znaju što oni drugi rade. Zato je scenograf uzeo moj crtež kuće, odnio ga arhitektu i pitao ga za savjet. Arhitekt mu je odgovorio da nitko ne bi sagradio takvu kuću jer ona, onako kako sam je ja zamislio, nema nikakvog smisla. Na kraju je kombinirao moje želje s mišljenjem arhitekta i tako smo dobili izgled kuće.

NACIONAL: Jeste li koristili već izgrađenu kuću ili se radilo o filmskom setu?

Sve je to bio filmski set koji je kreirao scenograf. Kuća siromašnih, kvart u kojem žive, sve je filmski set, kao i kuća bogate obitelji. Osim ulica, sve je bio filmski set. Volim kada se radnja filma događa u zatvorenom, klaustrofobičnom prostoru. Kada mogu birati između više prostora gdje bi se film mogao snimati, odmah postajem nervozan. U slučaju filma “Parazit”, 90 posto filma događa se u dvjema kućama, onoj bogate obitelji i onoj siromašne obitelji. I uživao sam u tome što se skoro cijeli film odigrava u tim dvjema kućama.

NACIONAL: Zanimljivo je da bogatu obitelj niste prikazali kao negativce, kao neke koji su se na protuzakonit način obogatili.

Kada smo počeli snimati film, snimatelj mi je rekao kako prvi put snimam film u kojem imam likove koji su bogati. Čak i u filmovima “Majka” i “Domaćin” glavni likovi bili su siromašni. Ovo je bilo prvi put da režiram film s bogatim ljudima koji žive u skupoj kući. Čak je i Chris Evans, glumac poznat iz filma ‘’Captain America’’, u filmu “Snowpiercer” bio odjeven u dronjke. Ključna osoba bogate obitelji je otac, pa sam tražio glumca s kojim do sada nisam radio. Ujedno, iako je on bogat, nisam ga želio prikazati na konvencionalan način, kao pohlepnu i zlobnu osobu. Želio sam da izgleda sofisticirano, s dobrim manirama i dobrim ukusom.

NACIONAL: Ljudi se, da bi preživjeli, često bave svakakvim poslovima. Jeste li se bavili nekim čudnim poslom prije nego što ste postali redatelj?

Odlučio sam biti redatelj još dok sam pohađao srednju školu. Bio sam vrlo mlad i nikada nisam razmišljao kako bih se mogao baviti nekim drugim poslom. No, imao sam ponudu da postanem crtač stripova. Čak i danas, prije nego što ih snimim, nacrtam kako bi trebale izgledati scene iz mojih filmova. To sam napravio i za film “Parazit”. Svojedobno je jedan izdavač objavio moje crteže kao knjigu tako da se mogu smatrati i crtačem stripova.