Posljednja, treća sezona dramske serije “Novine” emitirala se prošloga tjedna na Hrvatskoj radioteleviziji, a uskoro kreće njeno prikazivanje i na američkoj platformi Netflix koja se može pratiti u 190 zemalja svijeta. Veliki je to uspjeh “Novina” za koje je scenarij napisao Ivica Đikić, dugogodišnji novinar i urednik brojnih hrvatskih medija. Prije četiri godine, zbog velikog psihičkog pritiska, povukao se iz redakcija, ali ne i iz novinarstva – još piše za Novosti čiji je glavni urednik bio šest godina. Napisao je i nekoliko romana, a nakon “Novina” piše nove scenarije za dva projekta.

Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu, a živi u Zagrebu. Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, kao ratni dopisnik iz rodnoga grada, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu. Objavio je romane “Cirkus Columbia”, “Sanjao sam slonove”, “Ponavljanje” i dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici “Beara”. “Cirkus Columbia” dobio je nagradu “Meša Selimović” u Tuzli za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. istoimeni igrani film, koji je prikazan u više od trideset zemalja. Đikić je objavio i tri publicističke knjige: “Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića”, “Gotovina, stvarnost i mit”, u suautorstvu s Davorom Krileom i Borisom Pavelićem, te “Šarik Tara: Život”. Đikićeve knjige prevedene su na španjolski, njemački, talijanski, norveški i slovenski jezik.

NACIONAL: Upravo je završilo emitiranje treće i posljednje sezone serije “Novine”, za koju ste napisali scenarij. Serija je zaista dobila sjajne kritike, a neki su je kritičari proglasili najboljom i najkvalitetnijom hrvatskom serijom u 21. stoljeću. Kako vi na to gledate? Kako ste zadovoljni sad kad je sve gotovo?

Zadovoljan sam jer smo dali sve od sebe i napravili najbolje što smo znali. Uvijek kad s neke vremenske distance gledaš na svoj rad, kad sve završi, razmišljaš o tome što bi popravio, što bi drugačije postavio. I ima dosta stvari koje bih popravio ili promijenio u scenariju, ali i ovako mislim da smo napravili vrlo dobru seriju. Naravno, nisam očekivao da će se “Novine” svima svidjeti niti smo išli na sviđanje širokim narodnim masama.

NACIONAL: Što mislite zašto je serija tako popularna? Koliko je važno da radnja bude “hrvatska”, je li to pomoglo popularnosti?

Nemam uopće uvid u to koliko je serija popularna niti mi je to glavna preokupacija. U najmanju ruku, ljudima vjerojatno nije nezanimljivo gledati seriju koja tematizira neka teška mjesta iz naše stvarnosti, ali uporno inzistiram na tome da nije riječ o dokumentarnoj nego igranoj seriji.

NACIONAL: Naravno, ali u pisanju vjerojatno niste mogli pobjeći od inspiracije svakodnevicom?

Ne bježim od toga da se možda mogu prepoznati neke situacije ili neke crte u karakterima nekih likova, ali ne mislim da je to naročito važno ili interesantno. Fikcije je neusporedivo više. Po mom mišljenju, najveća je vrijednost “Novina” u tome što su autentične, odnosno što na autentičan način i autentičnim glasom govore o nekim današnjim lokalnim problemima koji su u velikoj mjeri i univerzalni problemi.

NACIONAL: Politički kontekst je prepoznatljiv, satkan od korupcije i nepotizma. Nije to slučaj samo s Hrvatskom, ali u Hrvatskoj nam je takav sustav dobro poznat. Pišete i o kriminalu te pravosudnim zavrzlamama i malverzacijama. Otkud vam zapravo ideja za scenarij? Nešto je moralo u vama kliknuti da biste se primili pisanja.

S obzirom na to da se više od 25 godina bavim novinarstvom, živim od tog posla i sve te godine intenzivno pratim politiku, kriminal i ratne zločine, u jednom času sam pomislio da imam što kazati o tom svijetu, i to baš u formi scenarija za televizijsku dramsku seriju. Pomislio sam da je to najbolja forma da pred publiku iznesem neke teme za koje mislim da su važne.

NACIONAL: Već nekoliko godina niste aktivni u novinarstvu onoliko koliko ste bili. Kako gledate na novinarstvo u Hrvatskoj? Nedavno smo obilježili još jedan Dan slobode medija. Jesu li mediji slobodni?

Sloboda zasigurno nije prvo na što čovjek pomisli kad se spomene novinarstvo u Hrvatskoj, ali itekako ima dobrog i slobodnog novinarstva. Ne toliko u glavnoj medijskoj struji, ali ima ga i važno je da ga ima. U prilog tome govore silna novinarska otkrića, koja su samo posljednjih mjeseci rezultirala totalnom kadrovskom devastacijom Plenkovićeve vlade. Sve što znamo o nepoštenju, nemoralu i korumpiranosti naših političara, otkrili su dobri novinari i objavili slobodni mediji. Osim toga, dio medija i novinara zadržao je zdrav razum i skepsu kad je riječ o djelovanju Nacionalnog stožera civilne zaštite u korona-krizi.

NACIONAL: Kao gledate na Stožer, produženu ruku HDZ-a, kako ga sad zovu?

Iznenadilo me, moram priznati, kad je objavljeno da su svi ti ljudi ili aktivni članovi HDZ-a ili u najmanju ruku simpatizeri te stranke. Prije toga me iznenadilo što je premijer Plenković uopće odlučio osnovati taj stožer, tijelo koje dotad uopće nije postojalo niti je bilo predviđeno zakonima ili protokolima. Imao je na raspolaganju Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti, Ministarstvo zdravstva, Ravnateljstvo civilne zaštite… Formiranje tog tijela nije bilo logično, osim ako se premijer od početka nije vodio logikom da Stožer bude u potpunosti stranački. Sad se događa da se objektivni uspjesi koje je Hrvatska postigla u borbi s koronavirusom, pri čemu faktor sreće nije bio nimalo nebitan, povezuju s uspjehom stranke na čelu države. I to baš neposredno prije parlamentarnih izbora. Bojim se da će to u danima i tjednima koji slijede sve više dolaziti do izražaja.

NACIONAL: Sad se najviše govori o dvostrukim standardima, da su se otvorile crkve a nisu kazališne i koncertne dvorane, ili o ovoj farsi s otvaranjem škola.

Mislim da je to sa školama daleko najveća greška dosad, kad govorimo o Stožeru i epidemiološko-političkim odlukama. A sve ovo drugo, to su signali koji upozoravaju na to da Stožer već jest i da će sve više biti u funkciji Vlade, odnosno HDZ-a. Svi su ti ljudi članovi HDZ-a i, u krajnjoj liniji, bilo bi neobično da ne žele pomoći svojoj stranci.

NACIONAL: Da se vratimo novinarstvu. Jako dobro poznajete novinske redakcije, novinar ste od svoje šesnaeste godine, radili ste u HINA-i, Slobodnoj Dalmaciji, Feralu, Novom listu i Novostima. Zašto više niste toliko aktivni u novinarstvu?

Istina je da sam prije bio angažiraniji, ali i dalje svakoga tjedna pišem o politici za Novosti. Bio sam godinu dana glavni urednik Novog lista u Rijeci pa onda gotovo šest godina glavni urednik Novosti. Zasitio sam se i umorio od te vrste pritiska. Bilo je puno javnih bitaka, naročito kad sam bio glavni urednik Novosti čiji je izdavač Srpsko narodno vijeće. Novosti se u dijelu javnosti promatralo i promatra kao produženu ruku neke antihrvatske politike, a iz toga su proizlazile i proizlaze mnoge nevolje. Trudio sam da nikome ne ostanemo dužni i ne ustuknemo kad smo u pravu, a da opet ne uđemo u poziciju samosažaljenja i naricanja te da pritom inzistiramo na novinarstvu. Malo me iscrpio taj trud.

NACIONAL: Koliko je novinarstvo važno? Zašto ste se vi počeli baviti tim poslom?

Nikad nisam htio biti išta osim novinar. Vjerojatno i zato što je moja majka novinarka. Odrastao sam u ambijentu novinarstva i općenito pisanja i čitanja, a rat je samo ubrzao želju da postanem novinar. Koliko je novinarstvo važno? Važno je, ali važno je i da se suzdržimo od patetike.

NACIONAL: Ono čime se serija “Novine” odmaknula od Hrvatske jest činjenica da je američka streaming platforma Netflix otkupila prava na prikazivanje. Kako je došlo do toga i što to znači za seriju?

Svaki od blizu 200 milijuna Netflixovih pretplatnika iz 190 zemalja svijeta može pogledati prve dvije sezone “Novina”, a uskoro bi na Netflix trebala doći i treća, zadnja sezona serije. Do toga je došlo tako što su se producenti serije, Nebojša Taraba i Miodrag Sila iz tvrtke Drugi plan, na jednom festivalu u Dubrovniku upoznali s ljudima iz ugledne izraelske distribucijsko-produkcijske kuće Keshet International. Nekoliko mjeseci kasnije “Novine” su prodane Netflixu. Za mene je to bilo ravno čudu. Očekivao sam da će serija biti prodana u regiji i eventualno nekim javnim televizijama u Europi, ali da će odjednom biti dostupna u 190 zemalja i na više od dvadeset jezika, to nisam očekivao.

NACIONAL: Koliko je novca serija zaradila tom prodajom?

Nije moje da govorim o tome, to je stvar HRT-a i Drugog plana koji su vlasnici “Novina”. Mogu reći samo toliko da, prema onom što je meni poznato, ni jedno hrvatsko audiovizualno djelo nije bilo financijski uspješno kao “Novine”, a prodaja se vjerojatno neće zaustaviti samo na Netflixu.

NACIONAL: Serija “Novine” prikazana je na HRT-u. Kako vidite tu kuću? S obzirom na incident s Majom Sever kojoj nije dozvoljeno da nastupi u “Nedjeljom u dva”, tek posljednji od mnogih, može li se tu govoriti o cenzuri?

Ako ostavimo po strani gotovo negledljiv informativno-politički program, prije svega je ogromna šteta što HRT ne koristi svoj ogromni materijalni i financijski potencijal da razvija hrvatski kreativni i audiovizualni sektor, da ulaže u mnogo više serija, filmova, dokumentaraca… HRT bi mogao biti ključna institucija hrvatske kulture i pomoći da neki segmenti naše kulturne i medijske proizvodnje postanu međunarodno relevantni. Da nije tolike egoističnosti i zatvorenosti u sebe, HRT bi mogao biti generator vrlo ozbiljnih stvari za kulturu i medije. Ali to očito nikome nije u interesu pa se pušta da se stvari vode na način na koji se to sada radi i da neki sasvim nedorasli i u biti nezainteresirani ljudi upravljaju s milijardu i dvjesto milijuna kuna godišnje tako što se rukovode svojim osobnim interesima i političkim interesima onih koji su ih postavili.

NACIONAL: Likovi u “Novinama”, posebno političari, dosta podsjećaju na hrvatske političare. Vjerujem da je bilo puno inspirativnih momenata i osoba, a posebno bih istaknula likove koji u seriji podsjećaju na bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i na gradonačelnika Milana Bandića. Što mislite o Bandiću u svjetlu trenutačnih okolnosti uslijed koronavirusa i potresa, na koje on zbog prazne blagajne ne može adekvatno odgovoriti i pomoći sugrađanima?

Ponavljam da se možda može prepoznati poneka karakterna crta, ali nismo išli za tim da bilo koji lik iz serije podsjeća na bilo koga konkretnog. Što se tiče gradonačelnika Bandića, prošloga tjedna prvi put sam prošetao centrom grada nakon pedesetak dana i vratio sam se kući prilično potresen, šokiran, tužan, uznemiren. Sedam tjedana od potresa ništa konkretno nije napravljeno. Najmanje dvadeset tisuća ljudi iselilo se iz centra, žive u studentskom domu, kod prijatelja, rodbine, tko zna gdje. Kroz centar grada ne voze tramvaji i ne znam kad će to biti moguće, jer se dobrim dijelom Ilice golim okom mogu vidjeti nestabilne zgrade, krovovi koji samo što se ne sruše. Sedam tjedana nakon potresa zakon o obnovi Zagreba još nije ni na vidiku, a bez zakona se ne može gotovo ništa, ljudi su nemoćni, suočeni s neizvjesnošću i prepušteni samima sebi. I ne samo oni u centru grada, nego i u podsljemenskim kvartovima i naseljima pogođenima potresom.

NACIONAL: Ne radi se ništa jer je gradska blagajna prazna, a to je odgovornost gradonačelnika Bandića?

Pa naravno da je blagajna prazna kad se trošilo onako kako se trošilo. Ali što ćemo sad? Ostaviti da grad izgleda ovako idućih deset godina? A ako bude pameti, obnova može biti vjetar u jedra našoj ekonomiji i može učiniti da centar grada, koji je bio ozbiljno zapušten, dobije novu dimenziju.

NACIONAL: Ali Tomislav Tomašević rekao je da je javni natječaj za nabavu građevinskog materijala, kao hitna pomoć Zagrepčanima kojima je potrebna obnova, trajao tri tjedna, a realizirao se u 24 sata. Pobjednik natječaja, odnosno osoba koja je dobila najveći dio javne nabave, gradski je vijećnik iz Bandićeve stranke.

Neki dan smo se Nebojša Taraba i ja šalili, ali ne samo šalili, da treba pod hitno, u svrhu prevencije, napraviti seriju o organiziranom kriminalu nakon potresa u Zagrebu. Situacija s koronavirusom i situacija nakon potresa razotkrili su Bandićevu pravu narav i pravu narav njegova vladanja Zagrebom u proteklih dvadeset godina. Sad gledamo strašne posljedice te vladavine. Otkrilo se da je grad financijski devastiran, da se radi netransparentno, da je proračunski novac potrošen na nepotrebne ili preplaćene projekte, da su ljudi zapošljavani po nakaradnim kriterijima… Da nije bilo korone i potresa, pitanje je bismo li uvidjeli prave razmjere katastrofe koju je proizvela Bandićeva vlast. S Bandićem se nikad ne zna, izvukao se iz vrlo teških situacija, ali mislim da ovo ne može politički preživjeti.

NACIONAL: Kako komentirate premijera Plenkovića i njegovu vladu, koja je tek sad – nekoliko mjeseci prije novih izbora – zapravo njegova? Dosad su to sve bili kompromisi i ulagivanje desnici, a znamo kakvi su ministri bili i zbog čega su morali odstupiti. Kako vam se to sve danas čini?

Pobjeda na unutarstranačkim izborima osokolila je Plenkovića, ali je onda opet krenuo pogrešnim putem: podilazi radikalnoj desnici da bi uzeo pokoji glas Miroslavu Škori i ekipi koja se okuplja desno od HDZ-a, umjesto da osvaja prostor na centru, jer na centru ima više prostora i više šanse za HDZ.

NACIONAL: U intervjuu Nacionalu SDP-ovac Arsen Bauk rekao je kako smatra da se Plenković slaže s Milanovićevim potezom, odlaskom iz Okučana s komemoracije za Bljesak zbog majice s natpisom “za dom spremni”, ali ne može to priznati. Što vi mislite? Hoću reći, dosta je uvriježeno mišljenje da premijer misli jedno, ali mora govoriti ili raditi nešto sasvim drugo.

Mislim da premijer ne mora raditi i ne mora govoriti ono u što ne vjeruje i iza čega ne može stati u bilo kojem trenutku. Netko ga je pogrešno uvjerio u to da mora. To je kriva računica, baš kao što je bila i Milanovićeva kad se pokušao približiti desnici uoči izbora 2016. godine. Mislim da je pogrešno kad se stranka koja se bori za vlast, koja ima realne šanse da osvoji tu vlast, mainstream stranka, velika stranka, uoči izbora iz bilo kojih razloga dodvorava nacionalizmu i mržnji. To je greška koja kad-tad dođe na naplatu.

NACIONAL: Smatrate li Plenkovića i Milanovića sličnijima nego što to žele pokazati?

Mislim da su karakterno jako različiti, ali u nekim političkim stavovima, svjetonazoru, odnosu prema civilizacijski važnim pitanjima, tu su puno sličniji nego što se možda izvana može učiniti. Mislim da je to dobro za Hrvatsku i njezine građane.

[adrotate banner=”19″]